Važnost prevencije padova u starijoj dobi

Svake godine jedna trećina 65-godišnjaka i starijih pati od zdravstvenih problema koji su posljedica pada. Podaci pokazuju da u Sjedinjenim Američkim Državama od 35 milijuna starijih osoba čak 10 milijuna pretrpi pad. Padovi su vodeći uzrok smrtnosti i ozljeđivanja kod starijih osoba, koje za posljedicu imaju invalidnost i nepokretnost, što često zahtijeva trajnu medicinsku skrb i visoke troškove liječenja.

Uzroci su zapravo vezani uz međudjelovanje vanjskih (izlaganje vanjskim opasnostima) i unutarnjih činitelja (karakteristike pojedine osobe). Vjerojatnost da će se dogoditi pad ili da postoji rizik od pada često možemo pripisati osobnom uzroku i utjecaju okoline.
 


Osobni uzrok uključuje karakteristike svakog pojedinca, kao što su starosna dob, pokretljivost, funkcionalne sposobnosti te kronične bolesti i stanja, preciznije, zdravstveni status osobe. Kod osoba starije životne dobi pod pojmom okoline u kojoj se izlaže riziku podrazumijevamo njihov stan ili kuću, ali i okućnicu, prostor oko zgrade, ulice kojima svakodnevno hoda. Postoji rizik od spoticanja o tepih i druge predmete, sve skliske površine, posebice mokar i tvrd pod u kupaonici, stube, visoke elemente i ormare, koji se mogu dosegnuti jedino penjanjem na druge predmete, te sve nestabilne i neravne površine u zamračenim prostorijama.

Možemo ih klasificirati na one na koje ne možemo utjecati i one na koje možemo.
 
U kategoriju rizika na koje ne možemo utjecati ubrajamo spol, starosnu dob i ukupan broj padova u prošlosti.
 
Kategoriju rizika na koje možemo utjecati čine slabost mišića nogu te problemi pri hodu i ravnoteži. Kronične bolesti i stanja kao što su Parkinsonova bolest, moždani udar i artritis povećavaju rizik od pada. Nasuprot tome, osteoporoza ne povećava rizik, ali povećava vjerojatnost prijeloma kuka pri svakom padu. U pravilu, rizik od pojave pada povećava se s brojem rizičnih činitelja, a oni se pak povećavaju s brojem godina života (vidi sliku). Primarni cilj u prevenciji pada je svesti na najmanju moguću mjeru rizične činitelje i njihov broj.

U činitelje na koje možemo utjecati ubrajamo ravnotežu i snagu mišića, koje su veoma povezane.
 
Ravnotežu možemo opisati kao sposobnost zadržavanja određene pozicije tijela ili dijela tijela pri kontaktu s podlogom koja je u mirovanju ili gibanju. Razlikujemo statičku i dinamičku ravnotežu. Statička ravnoteža je sposobnost kontrole posturalnoga gibanja, tj. zadržavanje statičke pozicije tijela i uspravnog stava u stojećem stavu. Dinamička ravnoteža je sposobnost pravovaljanog odgovora tijela na promjene ravnoteže i predviđanje promjena pri pokretu tijela. Dinamička ravnoteža važna je u hodu. Hodati znači biti pokretljiv, neovisan i imati kvalitetniji život.
 
Mnoge studije pokazuju da se kod starijih osoba snaga mišića može poboljšati primjenom različitih tipova treninga snage. Učinak samo treninga snage, s ciljem unaprjeđivanja ravnoteže i prevencije pada, je skroman, iako postoji velika povezanost između snage i ravnoteže. Razlog tome je mehanizam održavanja ravnoteže. To je složen set različitih procesa koji zahtijeva uspješno povezivanje višebrojnih komponenti, uključujući nekoliko senzornih sustava koji se treningom snage ne podražavaju. Komponente uključuju sljedeće senzorne sustave:

• vizualni sustav - osigurava vidne informacije o poziciji i pokretu tijela u prostoru te prepoznavanje potencijalno opasnih objekata i situacija;
• vestibularni sustav - smješten je u unutarnjem uhu, a osigurava informacije o pokretima glave i poziciji tijela u prostoru;
• somatosenzorni sustav - nadgleda poziciju tijela i kontakt s ostalim objektima, osobito tlom, i to uporabom receptora. Proprioreceptori ili mehanoreceptori nalaze se u mišićima, tetivama i zglobnim tijelima, a zaduženi su za prijenos informacija o poziciji pojedinog ekstremiteta. Kožni receptori prenose informacije s kože o dodiru i različitim vibracijama na koži.

Središnji živčani sustav obrađuje informacije koje dolaze iz tih senzornih sustava i daje naredbe skeletnim mišićima koji su bitni za održavanje ravnoteže tijela. Ako je funkcija bilo kojeg od senzornih sustava oštećena ili oslabljena, smanjuje se mogućnost održanja ravnoteže i povećava rizik od pada.
 
S godinama opadaju mišićna snaga i funkcija senzornih sustava, a uz pomoć loše ravnoteže povećava se i rizik od pada.
 
U prevenciji pada programi tjelesne aktivnosti moraju se temeljiti na multidimenzionalnom aspektu održanja ravnoteže i biti usmjereni na aktiviranje svih relevantnih senzornih sustava u održavanju ravnoteže, kao što su koštanomišićni sustav, vizualni, vestibularni i somatosenzorni sustav.

Svake godine velik broj starijih osoba pada u svojim domovima, a mnogi od njih bivaju teško ozlijeđeni i trajno onesposobljeni za samostalan nastavak života. Takve promjene uvelike smanjuju kvalitetu života. U Hrvatskoj su padovi vodeći uzrok smrtnosti i bolničkog liječenja od ozljeda u starijih osoba. U Hrvatskoj je 2015. godine od pada i njegovih posljedica umrlo 1160 osoba, od toga 93 posto (1079) osoba starijih od 65 godina.
 
Padove obično pripisujemo riziku, lako ih je previdjeti, ali je lako i rizik ukloniti. Smjernice će vam omogućiti prepoznavanje rizičnih mjesta u vašemu domu i dati prijedloge kako ih ukloniti.


POD U SVAKOJ PROSTORIJI VAŠEG DOMA



Pitanje: Zaobilazite li pri kretanju po prostorijama predmete i namještaj?
Rješenje: Zamolite nekoga da vam pomakne namještaj i osigura nesmetan hod kroz prostorije.

Pitanje: Imate li tepih koji ne prianja čvrsto uz pod, nego se kad hodate po njemu stalno pomiče?
Rješenje: Uklonite tepih ili ga zalijepite na pod dvostruko ljepljivom trakom.

Pitanje: Ostavljate li predmete kao što su knjige, časopisi, cipele, kutije na podu?
Rješenje: Pokupite sve predmete s poda i pospremite ih u za to predviđena mjesta, kao što su ormari i police! Pod uvijek mora biti pregledan i čist.

Pitanje: Ima li u prostorijama u kojima boravite žica od telefona ili svjetiljki?
Rješenje: Skratite žice, učvrstite ih na zid kako se ne biste spotaknuli ili ih ukopčajte u drugu utičnicu.

STUBE



Pitanje: Nalaze li se na stubama predmeti kao što su knjige, časopisi, cipele, kutije?
Rješenje: Pokupite sve predmete sa stuba. One uvijek moraju biti pregledne i čiste.

Pitanje: Je li koja stuba potrgana ili neispravna?
Rješenje: Popravite ih.

Pitanje: Nalaze li se vaše stube u mračnom i tamnom dijelu stana ili kuće?
Rješenje: Postavite svjetlo na dno i na vrh stuba kako biste jasno vidjeli svaku stubu. Prekidač za svjetlo također postavite na dno i na vrh stuba.

Pitanje: Jesu li vaše stube skliske!
Rješenje: Postavite tepih koji se ne kliže.

Pitanje: Postoji li rukohvat na vašim stubama?
Rješenje: Postavite rukohvat s obje strane stuba.

KUHINJA



Pitanje: Jesu li predmeti koje često koristite na visokim mjestima koja ne možete dosegnuti?
Rješenje: Premjestite ih na mjesta koja su vam nadohvat ruke kako se ne biste penjali da ih dohvatite.

Pitanje: Jesu li vaše stube nestabilne i stare?
Rješenje: Ako jesu, popravite ih. Važno je koristiti samo stabilne stube i one koje imaju rukohvat. Osim toga, ne koristite stolac za penjanje.

KUPAONICA



Pitanje: Je li pod u vašoj kupaonici sklizak?
Rješenje: Postavite protuklizne prostirke ili podloge na pod i u kadu.

Pitanje: Je li vam potreban rukohvat kad ulazite i izlazite iz kade ili toaleta?
Rješenje: Postavite rukohvate koji će vam osigurati lakše kretanje.

SPAVAĆA SOBA



Pitanje: Je li vam lampa pokraj kreveta nadohvat ruke?
Rješenje: Postavite lampu pored kreveta na mjesto koje možete lako dosegnuti.

Pitanje: Je li put od vaše sobe do toaleta u mračnom i tamnom dijelu stana?
Rješenje: Postavite noćno svjetlo tako da jasno vidite put.
 

DODATNE SMJERNICE ZA PREVENCIJU PADA

- redovito vježbajte;
- raspitajte se kod liječnika ili ljekarnika o svojim lijekovima; neki mogu izazvati pospanost i vrtoglavicu, što može utjecati na vaše motoričke sposobnosti;
- redovito provjeravajte vid;
- polako se uspravljajte iz nižih položaja, ležanja i sjedenja;
- pripazite da vam u domu osvjetljenje bude odgovarajuće jačine;
- rubove stuba označite kontrastnom bojom kako bi bili uočljiviji;
- brojeve za hitnu intervenciju držite pored svakog telefona;
- postavite telefone blizu tla kako bi vam u slučaju pada bili nadohvat ruke, i razmislite o uvođenju alarmnog uređaja pomoću kojeg biste mogli dozvati pomoć u slučaju nezgode!