ŽELJEZO U MOZGU: moglo bi pomoći u objašnjenju neobične veze između ADHD-a i demencije

Predvođen medicinskom fizičarkom Jattom Berberat sa Sveučilišta u Ženevi, tim neuroznanstvenika otkrio je da je željezo na sličan način raspoređeno u mozgu ljudi s ADHD-om i demencijom povezanom sa starenjem poput Alzheimerove bolesti, što može pomoći u objašnjenju veze.

Postoje dobri dokazi da, kako stari, ljudski mozak kontinuirano nakuplja željezo, kako u neokorteksu (mlađi dio moždane kore koji čini oko 90 posto kore mozga), tako i u četvrtini mozga koja se nalazi ispod moždane kore, uključujući hipokampus, mali mozak, amigdalu i bazalne ganglije.

„Višak željeza u određenim regijama mozga često se opaža kod neurodegenerativnih bolesti i povezan je s povećanim oksidativnim stresom koji potiče degeneraciju neurona“, objašnjava psihijatar Paul Unschuld iz ženevske sveučilišne bolnice.

Kada se u tim regijama poveća razina željeza, kognitivne sposobnosti opadaju. Nekoliko je studija otkrilo da ljudi s neurodegenerativnim bolestima, uključujući Huntingtonovu, Parkinsonovu i Alzheimerovu bolest, imaju primjetno visoku razinu željeza u mozgu, koja se, zbog svojih magnetskih svojstava, može prilično lako detektirati pomoću MRI skenera.

Tim je upotrijebio ovu tehniku ​​za mapiranje rasporeda akumuliranog željeza u mozgu 32 odrasle osobe s ADHD-om i 29 osoba bez tog stanja.

Tim je također uzeo uzorke krvi za mjerenje razine proteina neurofilamenta lakog lanca (NfL), koji se oslobađa kada su produžeci živčanih stanica (aksoni) oštećeni ili degenerirani. Pri visokim razinama u krvi, NfL ukazuje na oštećenje neuronskih aksona koji prenose informacije do susjednih živaca i potencijalni je biomarker za demenciju.

Na kraju, sudionici studije odgovarali su na pitanja vezana uz simptome ADHD-a i način života.

Svaki aspekt ove male studije osmišljen je kako bi se otkrili obrasci koji mogu razlikovati ADHD mozak po sadržaju željeza i potražila povezanost s oštećenjem aksona neurona što ukazuje na neurodegeneraciju kako bi se pokazalo trebaju li znanstvenici i dalje nastaviti istraživati ovaj trag.

Mape temeljene na magnetskoj rezonanci sugeriraju da ovo nije slijepa ulica. Sudionici s ADHD-om imali su jasnu distribuciju željeza u mozgu, s posebno povišenom razinom u precentralnom korteksu i nizu drugih regija. Željezni krajolik ADHD mozgova bio je dovoljno različit od ne-ADHD grupe da bi se smatrao značajnim.

Istraživači su također otkrili značajnu povezanost između povišene razine željeza u precentralnom korteksu ADHD sudionika i razine NfL-a u njihovoj krvi. To bi moglo značiti da nakupljanje naslaga željeza u mozgu stvara prekid komunikacije u području mozga odgovornom za komunikaciju s periferijom.

Od sudionika s ADHD-om, 19 njih je redovito uzimalo lijekove za to stanje, bilo metilfenidat ili deksamfetamin.

Neki znanstvenici sumnjaju da bi dugotrajna uporaba psihostimulansa poput ovih mogla stajati iza veze s ADHD demencijom, jer je poznato da rekreacijski stimulansi poput MDMA i kokaina utječu na razinu željeza u mozgu.

Druge studije pokazuju da lijekovi za ADHD mogu normalizirati željezo u mozgu kod ljudi s ADHD-om, ali dugoročni učinci ostaju nejasni.

Nažalost, ova je studija premala i nije bila osmišljena da bi rekla jesu li lijekovi za ADHD aktivno uključeni u klupko povezanih procesa ili su samo 'nevini promatrači' koji pokušavaju pomoći.

Bez obzira na to, Unschuld se nada da će ovo otkrića dovesti do ciljanih strategija za smanjenje rizika od demencije za osobe kojima je dijagnosticiran ADHD kasnije u životu.

„Ovo je posebno važno jer postoji dobro poznata korelacija između načina života i promijenjene razine željeza u mozgu“, kaže on.

„Da bi se to postiglo, potrebne su dodatne longitudinalne studije* kako bi se utvrdilo je li smanjenje razine željeza u mozgu potencijalni put liječenja za prevenciju demencije u starijoj dobi kod osoba s ADHD-om.“

Ovo istraživanje objavljeno je u časopisu Psychiatry and Clinical Neurosciences.
 
* longitudinalna studija = vrsta studije koja promatra određene varijable u različitim subjektima ili retrospektivno ili prospektivno kako bi se utvrdila povezanost između pojave promjena na subjektima i čimbenika koji su imali utjecaj