Dijastaza trbušnih mišića

Žensko zdravlje / Trudnoća i majčinstvo mr. sc.   Sandra Kovačević dr. med., spec. ginekologije i porodništva, stručnjak za neinvazivnu estetsku medicinu

Razmicanje trbušnih mišića u središnjoj liniji ili dijastaza je pokazatelj neravnoteže između ošita, dubokih trbušnih mišića, dubokih leđnih mišića i mišića zdjeličnog dna

Anatomski odnosi trbušne stijenke

Trbušni zid oblikuje mišićni i fascijalni sloj s prednje i bočnih strana, kralježnica s pripadajućim mišićima sa stražnje strane, ošit ili dijafragma s gornje te mala zdjelica s donje strane.

Prednji dio trbušnog zida čine dva ravna mišića (musculus rectus abdominis), čija hvatišta s gornje strane nalazimo na prednjoj strani šestog, sedmog i osmog rebra, a s donje strane na spoju stidnih kostiju (symphysis ossis pubis). Oba ravna mišića obavijena su fascijama (prednjom i stražnjom) koje tvore završeci kosih mišića trbuha (musculus obliquus abdominis externus i musculus obliquus abdominis internus) i poprečnog trbušnog mišića (musculus transversus abdominis).

Navedene fascije oblažu ravne mišiće s prednje i stražnje  strane te se između dva ravna mišića spajaju u tzv. bijelu liniju trbuha (linea alba) koja je široka samo nekoliko milimetara.

Što je dijastaza?

Jednostavno rečeno, dijastaza znači razmicanje trbušnih mišiča u središnjoj liniji. Uslijed starenja, debljine, genetski slabog vezivnog tkiva, a kod žena, nerijetko, i zbog jednog ili više poroda, bijela linija se razvlači i do nekoliko centimetara i stanjuje, zbog čega u stojećem položaju dolazi do ispupčenja prednjeg trbušnog zida, dok pri ležanju, napinjanju ili ustajanju prednji trbušni zid postaje 'kupast'.

Smatra se da dijastaza postoji ako je u točci na 2 do 2,5 cm ispod pupka udaljenost ravnih mišića 16 mm ili veća, što se može mjeriti ultrazvukom.

Zašto nastaje dijastaza?

Sile i pokreti kojima je naše tijelo svakodnevnom izloženo su od velike važnosti, jer pod njihovim utjecajem svaki dio tijela drugačije reagira, a to može dovesti do neravnoteže i razvoja kompenzatornih obrazaca, a samim time i do dijastaze. Dijastaza je pokazatelj da je došlo do neravnoteže između ošita, dubokih trbušnih mišića, dubokih leđnih mišića i mišića zdjeličnog dna.

Trbušna muskulatura je jako važna za regulaciju tlaka u trbušnoj šupljini koji pomaže održavanju pravilnog položaja organa. Narušavanjem stanja trbušne muskulature narušava se i tlak u trbušnoj šupljini, što može dovesti do spuštanja u njoj smještenih organa. Posljedično se mogu razviti urogenitalni problemi, bolovi u području trbuha i zdjelice zbog pritiska koji izazivaju organi zbog promijenjenog položaja, kao i plućni problemi.

S obzirom da su snažna i elastična trbušna i leđna muskulatura neophodne i za održavanje dobre posture tijela, u slučaju dijastaze dolazi do neravnoteže mišićnih sila što narušava posturu i može izazvati bolove u donjem dijelu leđa.
 
Trudnoća

Poznato je da se dijastaza javlja tijekom trudnoće i prvih tjedana nakon poroda. Nastaje u trenutku kad se trbušni zid ne može više rastegnuti pod pritiskom rastuće maternice i bebe u njoj. Naime, pod utjecajem hormona relaksina, progesterona i estrogena ligamenti i tetive omekšaju, a trbušni zid popušta na najmekšem dijelu.  

S 35 tjedana trudnoće dijastaza se susreće gotovo u svake žene, s tim da šest mjeseci nakon poroda zaostaje samo u njih oko 40 posto. Iako se snaga i otpornost trbušnih mišića jako oporave nakon poroda, treba uzeti u obzir da su učestalost i veličina dijastaze obrnuto proporcionalni snazi trbušnih mišića. Sa slabošću mišića i veličinom dijastaze također korelira i broj prethodnih trudnoća, kao i slabija fizička aktivnost.

Učestalost značajne dijastaze nakon poroda jednaka je u žena koje su rodile vaginalnim putem i onih koje su rodile carskim rezom.

Žene koje imaju veći razmak između ošita i zdjeličnog dna te veću fleksibilnost mišića i mekog tkiva u području trbuha, kao i bebu koja nije prevelika, imaju veće šanse da kod njih ne dođe do razvoja dijastaze.

Treba istaknuti i to da je snaga trbušnih mišića uvijek manja u žena koje su rodile u usporedbi s onima koje nisu bile trudne.
 
Ostali razlozi

Osim trudnoće, do dijastaze mogu dovesti i abdominalne operacije, naglo i stalno debljanje, centralna raspodjela masnog tkiva kod pretilosti, neke bolesti (npr. Cushingova bolest/sindrom) ili lijekovi (kortikosteroidi, anabolički steroidi).

Kako prepoznati dijastazu?

Kako bismo provjerili imamo li dijastazu ravnog trbušnog mišića potrebno je leći na leđa s nogama savijenima u koljenima i s oba stopala na podu, šakom okrenutom k licu postaviti prste iznad pupka i uz lagani pritisak na trbuh podići glavu od poda (kao kod trbušnjaka, samo što se u ovom slučaju ne podiže i rameni pojas). Kako ovaj položaj dovodi do kontrakcije (stezanja) trbušnih mišića, idealan je kako bismo sa sigurnošću provjerili postoji li dijastaza.

Ako je pri tome razmak između trbušnih mišića dva prsta (cca 2 cm), možemo reći da postoji dijastaza, s tim da se razmak širine četiri do pet prstiju smatra ozbiljnijim stanjem.

Istim postupkom potrebna je provjera i ispod pupka, jer dijastaza može biti lokalizirana na različitim mjestima cijelom dužinom bijele linije te može biti različite širine i dubine.

Je li dijastaza u stvari hernija?

Često se postavlja pitanje je li dijastaza hernija ili nije.

Ako problem promatramo s kirurškog aspekta, onda  možemo reći da dijastaza nije hernija. Naime, hernija (bruh, kila) trbušne stijenke predstavlja izbočenje sadržaja trbušne šupljine kroz stečeno ili urođeno mjesto slabosti ili defekta u trbušnoj stijenci, dok je dijastaza razmicanje trbušnih mišića u središnjoj liniji trbuha uz posljedično rastezanje tzv. bijele linije, ali bez „ispadanja“ organa.

Dijastaza je najčešće estetski problem, iako u težim slučajevima može biti i kirurški, jer napredovanje dijastaze neminovno dovodi do pojave hernije na pupku ili drugim slabim točkama bijele linije. Drugim riječima, dijastaza nije neminovno kirurška bolest, no često dovodi do posljedica koje se moraju kirurški liječiti.

Kako se tretira dijastaza?

Bez obzira što nije uvijek kirurška bolest, dijastaza ravnog trbušnog mišića je estetski nedostatak koji se najčešće može riješiti isključivo kirurški. Operativnim putem unutarnji rubovi lijevog i desnog dijela ravnog mišića zajedno s ovojnicama (fascijama) ušivaju se jedni za druge neresorptivnim koncima, produžnim i pojedinačnim šavovima. Na taj način se raširena bijela linija dovodi u izvorno stanje i zateže prednji trbušni zid. Ovim postupkom postiže se ravan trbuh kakav se ne može postići vježbanjem nakon već nastale dijastaze.

Operativni rez na prednjem trbušnom zidu može biti uzdužan, tj. protezati se duž bijele linije i tada je relativno vidljiv. No, rez može biti i poprečan, kod stidne kosti, kada je manje vidljiv. Poprečnom rezu se pristupa kada se u istom aktu izvodi i abdominoplastika s ciljem odstranjivanja viška masnog tkiva.

Kako prevenirati nastanak dijastaze

Vježbanje i održavanje pravilne posture

Pravilno držanje tijela (postura), odnosno neutralna pozicija temelj je očuvanja zdravlja kralježnice i utječe na pokrete svih ostalih dijelova tijela, kao i na pravilno disanje. Pravilna postura označava uspravan i udoban položaj u kojem se glava, trup i noge nalaze u ravnoteži jedno iznad drugog u opuštenoj, ali ravnoj liniji. Potrebno ju je održavati prilikom stajanja, hodanja i sjedenja pa čak i ležanja.

Trudnice često zauzimaju položaj u kojem je trbuh izbačen, a zdjelica usmjerena prema naprijed, dok je donji dio leđa povijen i pritišće mišiće i vezivno tkivo trbuha. U usporedbi s neutralnom pozicijom, takav položaj drastično povećava vjerojatnost istezanja i pucanja tkiva.  

Drugi nepoželjni položaj koji trudnice rado zauzimaju je sličan položaju ravnih leđa. Tijelo je u zdjelici prelomljeno, kukovi su izbočeni prema naprijed, a gornji dio leđa pada unatrag. I u ovom položaju također dolazi do opterećenja mišića trbušnog zida i većeg rizika za pojavu dijastaze.

Redovito vježbanje prije trudnoće uz dovoljno odmora djelovat će povoljno na sposobnost tijela da se lakše nosi s trudnoćom i oporavkom nakon poroda. Ako imate problema s kralježnicom, to je pravo vrijeme da počnete vježbati, jer se postojeće tegobe s kralježnicom često pogoršaju za vrijeme ili nakon trudnoće.

Tijekom vježbanja treba težiti neutralnoj poziciji zdjelice i kralježnice, savladati i primjenjivati pravilnu tehniku izvođenja pokreta u vježbanju i kretanju, usklađivati odnose snage mišića te jačati duboke mišiće trbušnog zida i zdjeličnoga dna.
Pretjerano istezanje i nabijanje mišića trbušnog zida može dovesti do pucanja ili slabljenja vezivnog tkiva u toj regiji. Žene koje su se cijeli život bavile jogom ili nekom drugom vrstom aktivnosti koja na taj način aktivira mišiće te regije imat će manju šansu za pojavu dijastaze nego žene koje su se takvom vrstom aktivnosti počele baviti neposredno prije ili za vrijeme trudnoće.

S obzirom da hormoni estrogen, progesteron i relaksin tijekom trudnoće već utječu na čvrstoću mišićnog i vezivnog tkiva, poželjno je utjecaj kortizola svesti na najmanju moguću mjeru pa u tom smislu nije poželjan vrlo intenzivan trening jer povećava razinu kortizola (hormona stresa) koji uništava mišićno i vezivno tkivo i samim time povećava rizik za pojavu dijastaze.  

Umjereno vježbanje u trudnoći je poželjno i pravi blagoslov koji možete podariti svom tijelu i bebi.

Prehrana

Osim primjene pravilne prehrane, treba paziti na dovoljan unos vitamina E, kolagena, želatine i dobrih masnoća, bez kojih koža i tkiva ne mogu imati prirodnu elastičnost. To je možda razlog zašto neke trudnice imaju "trudničku“ želju za junk food proizvodima i gumenim bombonima, jer, među ostalim, sadrže kolagen, želatinu i masti. Naravno, ipak je prihvatljivije brzu hranu zamijeniti, primjerice, juhom od kostiju.

Disanje

Nerijetko se govori o pravilnim tehnikama disanja, no bilo kakvo forsiranje disanja u ovom razdoblju može više odmoći nego pomoći u prevenciji dijastaze zbog smanjenog prostora u trbuhu. Dijafragma (mišić koji ima glavnu ulogu u procesu disanja) nema dovoljno prostora za svoju punu amplitudu pokreta, tako da trbušno disanje ili učenje dijafragmalnog disanja u ovom razdoblju nema puno koristi zbog izmijenjenih uvjeta. Upravo suprotno, intenzivno trbušno disanje može doprinijeti većem istezanju mišića trbušnog zida. 

Tekućina

Što se tiče unosa tekućine, najbolji pristup je piti kada se osjeti žeđ. Treba piti vodu, a ne sokove i napitke, jer voda najbolje hidratizira kožu i tkiva.

Pojas ili kineziološke trake

Ukoliko nemate problema s kralježnicom nošenje pojasa tijekom trudnoće nije potrebno. Međutim, u slučaju višeplodne trudnoće (dvije ili više beba) ili u slučaju loše tolerancije težine trbuha, pojas može biti od koristi. Ako se nosi, pojas mora biti dovoljno elastičan i ne smije previše stezati ili izazivati neugodu ili bol.

Trudnicama koje već imaju dijastazu ili pak herniju (najčešće iz prošlih trudnoća, koje nisu uspjele sanirati) može pomoći tapiranje kineziološkim trakama koje mogu pružiti dodatnu potporu i smanjiti mogućnost daljnjeg širenje postojeće dijastaze.

Antistres tretmani

Od važnosti je odvojiti dovoljno vremena za opuštanje jer stres potiče stvaranje kortizola koji potencira nastanak dijastaze.
 
Iz svega navedenog možemo zaključiti da je veoma važno održavati pravilan položaj tijela koji omogućava pravilno kretanje i pravilno izvođenje pokreta, a da bismo to postigli važno je jačati snagu i elastičnost mišića. Na taj način održavamo ravnotežu i funkcionalno jedinstvo cijelog tijela te smanjujemo mogućnost razvoja određenih zdravstvenih problema pa i dijastaze trbušnih mišića.

Poliklinika "Sara" za ginekologiju i neinvazivnu estetsku medicinu
Maksimirska 96, Zagreb
M: +385 99 4277 666
E: info@poliklinika-sara.hr

Datum objave članka: 23. 4. 2021.
izdvojeni proizvodi