Epiziotomija - vodič kroz porođajni rez

Žensko zdravlje / Trudnoća i majčinstvo Danijela Pavić Gulin mag. pharm.

Iako se u današnje vrijeme sukobljavaju razlozi za i protiv epiziotomije, uputno je znati čemu služi, kako se pripremiti i što očekivati

Što je epiziotomija i koje su varijacije?

Epiziotomija je kirurški rez međice (perineum ili međica - tkivo između analnog otvora i rodnice) koji se izvodi pred kraj drugoga porođajnog doba da bi se povećao vaginalni otvor i time olakšao izlaz djeteta iz maternice.
 
Postoji više vrsta epiziotomija: 
  • medijalna (središnja) epiziotomija - rez se izvodi po sredini međice, ravno dolje prema analnom otvoru. Prednosti medijalne epiziotomije su manje krvarenje, lakša rekonstrukcija rane, bolje cijeljenje i manja bolnost tijekom babinja. Glavni nedostatak je veća mogućnost rupture (prsnuća) trećeg i četvrtog stupnja.
  • mediolateralna epiziotomija - rez je usmjeren malo u koso u odnosu na analni otvor, na lijevu ili desnu stranu. Glavna prednost mediolateralne epiziotomije je manja mogućnost oštećenja analnog sfinktera, a nedostaci su jača i dulja bolnost u poslije porođajnom razdoblju, dulje trajanje procesa zacjeljivanja i dispareunija (bolan snošaj).
  • lateralna epiziotomija - rez se izvodi bočno horizontalno lijevo ili desno od introitusa vagine (vanjski ulaz iz stidnice u rodnicu) 
  • incizija po Schuchardtu - predstavlja maksimalno prilagođenu, to jest modificiranu mediolateralnu epiziotomiju koja polukružno zavija oko analnog otvora (rez u obliku slova J). Rijetko se upotrebljava, obično u slučajevima koji zahtijevaju veći manipulativni prostor.
 
Epiziotomija se obično izvodi za vrijeme kontrakcije i pritiska dječje glave (ili zatka, u slučaju da se beba nije okrenula) na međicu. Prethodno, osoblje procjenjuje hoće li dijete izaći, a da se pritom međica ne ošteti. Ako to nije izgledno, liječnik ili babica će napraviti epiziotomiju.
 
Mišljenja oko izvođenja epiziotomije su podijeljena. Iako se u proteklim desetljećima u nekim bolnicama izvodila rutinski, gotovo pri svakom porodu, sve je više njezinih protivnika.

Argumenti ZA i PROTIV epiziotomije

Argumenti koji NE IDU U PRILOG izvođenju epiziotomije:
  • žena kojoj se napravi epiziotomija izgubi više krvi tijekom poroda
  • može prouzročiti veće razdore tijekom poroda jer prerezana međica nije otporna na pucanje kao ona koja nije prerezana
  • rana se poslije može inficirati, mogu popustiti šavovi ili može nastati apsces
  • povezana je s trajnim oštećenjem mišića zdjeličnog dna
  • cijeljenje rane nakon epiziotomije je bolnije i dulje traje od cijeljenja rupture
  • epiziotomija uzrokuje bolove u poslije porođajnom razdoblju koji mogu trajati tjednima ili mjesecima te dispareuniju (bolan spolni odnos). Zbog bolova se narušavaju povezivanje majke i djeteta, dojenje i spolni život žene nakon poroda, a kod nekih žena narušeno je i samopouzdanje.
 
Argumenti KOJI IDU U PRILOG izvođenju epiziotomije:
  • kao najčešći razlog za izvođenje epiziotomije navodi se sprječavanje pucanja tkiva porođajnog kanala tijekom poroda
  • zaštita od popuštanja mišića koji oblažu dno zdjelice
  • prevencija prolapsa (spuštanja) maternice, mokraćnog mjehura i debelog crijeva te pojave hemoroida
  • brže i lakše zacjeljivanje rane u usporedbi s ranom koja nastaje zbog spontanog pucanja međice
  • smanjena mogućnost ozljede mozga (periventrikularna hemoragija) kod nedonoščadi i novorođenčadi s malom porođajnom težinom (manjom od 2500 g)
  • skraćenje drugog porođajnog doba, a time i mogućnosti "patnje novorođenčeta" zbog nedostatka kisika.

Kako se pripremiti za epiziotomiju?

Dobro je pripremiti se za porod na tečajevima za trudnice ili poslušati savjete primalje u ginekološkoj ambulanti, jer će od stupnja pripreme uvelike ovisiti tijek poroda i njegov pozitivan ishod, kako za majku, tako i za dijete.
 
Postoji nekoliko stvari koje svaka trudnica može napraviti kako bi se povećala elastičnost međice i tako olakšao porod:
  • dobra i uravnotežena prehrana - zdrava koža se puno lakše rasteže, tako da u prehrani treba dati prednost namirnicama koje su siromašne kalorijama, a bogate vitaminima i mineralnim tvarima (povrće, voće, krumpir, proizvodi od cjelovitih žitarica, posno meso i riba, mliječni proizvodi)
  • Kegelove vježbe - vježbanje mišića dna zdjelice pomaže održavanju njihova tonusa i kontroliranog opuštanja te potiče cirkulaciju krvi. Smatra se da je za prosječnu ženu optimalno između 20 i 30 vježbi na dan.
  • stretching za trudnice – idealan je za postizanje odličnog tonusa mišića cijelog tijela i relaksaciju. Preporučuje se samo u slučaju normalne trudnoće.
  • perianalna masaža - služi pripremi tkiva međice na širenje koje se događa tijekom poroda. Da bi se perianalno područje rasteglo, masažu međice različitim uljima trebalo bi početi šest tjedana prije termina. Pokazalo se da su žene koje su izvodile masažu međice imale 15 posto manju učestalost epiziotomije u odnosu na one koje to nisu radile, a ako su i imale epiziotomiju, manje su se žalile na bol u području međice tri mjeseca nakon poroda u odnosu na one koje nisu izvodile masažu.
 
O postupcima kojima se može smanjiti šansa za epiziotomiju najbolje je posavjetovati se s primaljom.

Savjeti primalje 

Za vrijeme drugog porođajnog doba, dok glavica polako izlazi, potrebno je tiskati samo pet do sedam sekundi u kontinuitetu te izbjegavati "jako" tiskanje od oko 10 sekundi sa zadržavanjem zraka. Kad glavica jednom prođe kroz zdjelicu, ona počinje rastezati međicu koja zadržava dijete od izlaska. U tom trenutku potrebno je zaštititi međicu kontrolom tiskanja i, ako je potrebno, pritiskom na nju rukom iskusne babice, i ne dopustiti pucanje tkiva zbog žurbe ili nemarnosti pomagača.

Kad rodilja osjeti jako pečenje (ring of fire) treba nastojati ne tiskati kroz nekoliko trudova - tada je poželjnije pravilno disati. Najčešći uzrok pucanja međice je prebrz izlazak djeteta, što ne dopušta da se ona dovoljno raširi. U tom trenutku rodilja osjeća jaku želju za istiskivanjem djeteta, no upravo je to vrijeme prestanka tiskanja. Tada treba pustiti da maternica sama napravi posao i izgura dijete. Na taj način okolno tkivo dobije potrebno vrijeme da se rastegne oko glavice. Produljivanjem faze nepotrebna tiskanja može doći do pucanja međice, za razliku od produljivanja faze  izlaska djeteta, tj. rođenja, što će prije zaštititi međicu nego joj škoditi.

Oporavak nakon epiziotomije

Rana nakon epiziotomije najčešće zacjeljuje bez komplikacija, uz očekivanu bolnost kao normalan dio procesa zacjeljivanja rane. Međutim, kako se radi o rani na dijelu tijela izloženom iritaciji zbog micanja i kretanja te pražnjenja crijeva i mokrenja, zacjeljivanje rane teče s više tegoba nego kod uobičajenog postoperativnog reza. Osim toga, babinje su izuzetno osjetljivo i burno razdoblje brojnih tjelesnih i emocionalnih promjena u tijelu žene praćenih prilagodbom i brigom za dijete. 

Tijekom prvih tjedan dana zacjeljivanja rane od epiziotomije gotovo sve rodilje se žale na bol koja im ometa kretanje i onemogućava sjedenje. Nerijetko je prisutna i nelagoda povezana s redovitim pražnjenjem crijeva, koja može rezultirati dugotrajnim zatvorom stolice. Ponekad se javlja i osjećaj pečenja prilikom mokrenja.
 
Bol zbog epiziotomije koja postaje problem i kod zauzimanja prikladnog položaja za dojenje ujedno može uzrokovati i slabije lučenje oksitocina, izuzetno važnog hormona za otpuštanje mlijeka i uspostavu uspješnog dojenja. Prvih dana nakon poroda izlučivanje tog hormona najčešće još nije automatizirano i lako se poremeti.  
 
U tom razdoblju, najugodniji, a najčešće i jedini mogući položaj za dojenje jest ležeći položaj koji, ako traje predugo, nije uvijek optimalan za dobru uspostavu dojenja. Ako bol nije jako izražena, sjedenje na stolici i primjena ostalih načina dojenja mogući su uz podmetanje mekanog jastuka sa središnjim otvorom.
 
Ponekad se uz epiziotomiju mogu razviti edem (oteklina) ili hematom (modrica), koji usporavaju zacjeljivanje rane i povećavaju rizik od infekcije. Ne tako rijetko, završni šavovi (krajnji unutarnji ili vanjski) iritiraju i izazivaju dugotrajniji osjećaj boli i pečenja, zbog čega rodilje vrlo često uzimaju analgetike.
 
Tijekom posjete, patronažna medicinska sestra prekontrolirat će međicu svakoj rodilji koja navodi postojeće ili pojačane tegobe. Pregledom se najčešće ustanovi lagana iritacija u području postojećih šavova ili na mjestima gdje su bili. Potrebno je umjereno mirovanje i pojačana higijena, koja podrazumijeva redovito tuširanje i učestalu zamjenu higijenskog uloška i donjeg rublja (najbolje onog od prirodnih materijala). Na osjetljivo područje može se nanijeti mast koja pospješuje zacjeljivanje ili antiseptik u spreju (koji ujedno služi i za njegu pupka novorođenčeta). Kod dugotrajne bolnosti, prisustva sekreta, krvarenja iz rane ili povišene temperature neophodan je liječnički pregled.
 
Epiziotomija zacjeljuje tijekom sedam do deset dana, s tim da se konci u šavu spontano resorbiraju i nije ih potrebno skidati. Umjereno mirovanje u tom razdoblju preporučuje se i zato da kojim slučajem ne bi došlo do pucanja šavova, odnosno rašivanja rane (većem riziku izložene su rodilje s prekomjernom težinom). Ako se to dogodi, rana se ne šiva ponovo, nego se pusti da spontano zacijeli (per secundam), kada zacjeljivanje dulje traje uz nastajanje većeg ožiljka.
Datum objave članka: 13. 1. 2021.
izdvojeni proizvodi