Vanjska magnetska inervacija

Žensko zdravlje / Uroginekologija mr. sc.   Držislav Kalafatić dr. med., spec. ginekologije i porodništva

Učinkovita je i za bolesnice iznimno prihvatljiva metoda liječenja različitih oblika inkontinencije mokraće

Još je od Galvanijevih pokusa u 18. stoljeću poznato kako protok svih čestica, pa tako i elektrona u električnoj struji, dovodi do stvaranja kružnoga magnetskog polja. Sukladno tome, prolaskom nekog vodiča kroz izmjenično kružno magnetsko polje, bilo da je riječ o metalnom objektu ili ljudskome tkivu, dolazi do indukcije protoka električne struje u tom objektu, odnosno tkivu.

Elektromagnetsko polje svugdje oko nas

U suvremenom svijetu svatko od nas pasivno je izložen različitim elektromagnetskim poljima, bilo da je riječ o električnim dalekovodima, mobilnim telefonima i slično. No, manje je poznato da se elektromagnetska polja upotrebljavaju i za terapijske stimulacije središnjeg i perifernog živčanog sustava. Primjerice, ponavljajuća elektromagnetska stimulacija koristi se kao alternativa elektrokonvulzivnoj terapiji depresije, a periferna ekstrakorporalna (izvana) magnetska inervacija godinama se upotrebljava u liječenju kroničnih bolnih sindroma, kao i u stimuliranju neuromuskularnih jedinica kod kronične progresivne multiple skleroze. Važno je reći da do sada nisu zabilježeni neželjeni učinci u terapijskoj primjeni elektromagnetskog polja.

Uređaji koji proizvode elektromagnetsko polje u osnovi su identični i posjeduju izvor visokovoltažne struje, koja se prenosi na uzvojnicu koja stvara elektromagnetsko polje. Kod elektromagnetske stimulacije mišića dna zdjelice uzvojnica je uklopljena u sjedeći dio stolca i proizvodi ponavljajuće elektromagnetske impulse. Za razliku od električne stimulacije, magnetska inervacija potpuno je neovisna o otporu ljudskoga tkiva.

Jakost magnetskog polja, mjerena u teslima, opadat će udaljavanjem od izvora, ali će biti neovisna o gustoći tkiva o kojoj ovisi otpor tkiva. Iz te činjenice proizlazi i osnovna klinička prednost primjene elektromagnetskog polja u stimulaciji mišića dna zdjelice. Naime, da bi se postigla dostatna električna aktivacija bilo kojeg živca u zdjelici, kod magnetske inervacije dovoljna je i relativno slaba struja na površini tijela. Duboke strukture, kao što su lumbalni ili femoralni živci, mogu se stimulirati elektromagnetskim poljem bez ikakvih neugodnosti za bolesnicu i uz minimalno zagrijavanje tkiva na koje se želi terapijski djelovati.

Vanjska magnetska inervacija zdjelice ugodna je za bolesnicu, koja je tijekom terapije normalno odjevena, bez primjene elektroda, pripreme kože ili izravnog kontakta s površinom kože. Američka agencija za hranu i lijekove (Food and Drug Administration - FDA) odobrila je 1998. komercijalnu uporabu tehnologije magnetske inervacije mišića dna zdjelice.

Povoljni terapijski učinci

U prvim godinama kliničke uporabe vanjske magnetske inervacije mišića dna zdjelice većina kliničkih istraživanja bila je usredotočena na terapijski učinak kod statičke (stresne) inkontinencije mokraće. Prema najčešće citiranoj Gallowayevoj studiji iz 1999. godine, dva tjedna nakon liječenja u 61 posto bolesnica opaženo je znatno poboljšanje ili potpuni izostanak inkontinencije mokraće. Nakon 18 tjedana značajno poboljšanje simptoma zabilježeno je u 45 posto bolesnica, a u 29 posto njih inkontinencije više uopće nije bilo. Prosječan broj dnevnih epizoda inkontinencije mokraće pao je s 2,5 na 0,8 (p<0,05), a dnevni broj upotrijebljenih predložaka pao je s prosječnih 2,3 na 0,5 (p<0,05), uz znatno poboljšanje kvalitete života.

Za razliku od statičke inkontinencije mokraće, relativno je mali broj kliničkih istraživanja usredotočen isključivo na ulogu magnetske inervacije u liječenju urgentne inkontinencije.

Zaključci većine istraživanja upućuju na to da elektromagnetska stimulacija zaustavlja nevoljne kontrakcije mišića mokraćnog mjehura preko autonomnih i somatskih živčanih putova. Dio povoljnih terapijskih učinaka svakako treba pripisati i ponavljajućim kontrakcijama mišića levatora, čime se postiže učinak sličan onome u Kegelovim vježbama mišića dna zdjelice. Potvrđeno je i povećanje maksimalnog kapaciteta mokraćnog mjehura, kao i povećanje volumena mokraće kod prvog nagona za mokrenjem u fazi punjenja mokraćnog mjehura. Smanjen je i broj dnevnih epizoda inkontinencije, epizoda noćnog mokrenja, uz znatno poboljšanje opće kvalitete života.

Istraživanjem Yamanishija i suradnika iz 2000. dokazana je i prednost magnetske u odnosu na električnu stimulaciju u liječenju nestabilnog detruzora (mišić u stjenci mokraćnog mjehura).

Premda se korištenjem obiju metoda liječenja povećava kapacitet mokraćnog mjehura i odgađa prvi nagon za mokrenjem, maksimalni kapacitet mjehura mnogo je viši kod magnetske inervacije u odnosu na električnu. U tri bolesnice nevoljne kontrakcije detruzora u potpunosti su nestale nakon magnetske inervacije, što nije opaženo ni kod jedne bolesnice nakon električne stimulacije mišića dna zdjelice.

Magnetska inervacija pokazala je svoju djelotvornost i u poticanju kontrakcija detruzora kod atonije (mlohavosti) mokraćnog mjehura. Najnovija izvješća upućuju i na povoljne učinke izvantjelesne magnetske inervacije u liječenju noćne enureze u djece, kao i u liječenju sekundarne inkontinencije u muškaraca nakon radikalne prostatektomije.

Učinkovita i prihvatljiva metoda

Vanjska magnetska inervacija mišića zdjelice učinkovita je i za bolesnice iznimno prihvatljiva metoda liječenja različitih oblika inkontinencije mokraće. Primjena magnetske stimulacije bit će svakako korisna u bolesnica kod kojih medikamentozno liječenje nije dalo rezultate, kao i onih u kojih je kontraindiciran korekcijski operacijski zahvat, ili onih koje odbijaju invazivno liječenje. Buduća klinička istraživanja, ali i tehnološki razvoj opreme, vjerojatno će proširiti spektar kliničkih indikacija liječenja poremećaja dna zdjelice i inkontinencije mokraće u žena.

U našoj je zemlji u veljači 2006. Agencija za lijekove i medicinske proizvode odobrila uporabu izvantjelesne magnetske inervacije u liječenju inkontinencije mokraće. Pola godine poslije izvantjelesna magnetska inervacija uključena je na listu terapijskih postupaka Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, i to za sljedeće indikacije:

  • žene sa statičkom inkontinencijom, mlađe od 65 godina, u kojih je trajanje bolesti kraće od 10 godina, urinarna inkontinencija nije prethodno operativno liječena i nije izvršena histerektomija (odstranjenje maternice);
  • histerektomirane bolesnice s urgentnom inkontinencijom koja je rezistentna (ne reagira) na medikamentoznu terapiju.

U Klinici za ženske bolesti i porode KBC-a Zagreb liječenje izvantjelesnom magnetskom inervacijom provodi se već četiri godine, na ukupno više od 500 bolesnica. Preliminarni rezultati upućuju i na uspješnost metode te činjenicu da se kod dijela bolesnica sa statičkom inkontinencijom može izbjeći operacijski zahvat, a liječenjem urgencijske komponente smanjiti potreba za lijekovima, koji nerijetko imaju neugodne nuspojave.

Datum objave članka: 1. 2. 2010.