Psihologija

Možemo li naučiti što i kako osjećati

Najvažniji sastojci emocionalne inteligencije nisu znanja ni vještine, niti se mogu naučiti iz priručnika psihologije

Nije sporno da je emocionalna komponenta presudna za duševno blagostanje. Štoviše, važnija je od intelektualne. Ono što je sporno u radu Golemana i njegovih istomišljenika jest što pod istu kapu guraju bitno različite aspekte emocionalne dimenzije, neargumentirano tvrdeći da se i oni najvažniji aspekti mogu naučiti. Dakako, uz kupnju autorovih knjiga i plaćanje tečajeva emocionalne inteligencije.

Istina je da se mogu naučiti i usavršiti vještina prepoznavanja vlastitih i tuđih emocija, sposobnost manipuliranja emocijama i kontrola ponašanja. I te su osobine korisne za onog tko ih posjeduje.

Osoba koja znade što treba poduzeti da bi postigla ugodu i izbjegla neugodu u prednosti je pred onom koja nema tu sposobnost. Uz to, povoljno je znati kojim je postupcima moguće kod drugoga izazvati određene osjećaje, kao i kontrolirati vlastite postupke u određenim emocionalnim stanjima.

Je li sreća vještina?

Međutim, te osobine ni približno ne jamče duševno blagostanje. Mogu nam pomoći da nekoga nadmudrimo, nekoga osvojimo i nešto zaradimo, ali to još uvijek ne dovodi nužno do sreće.
Osobine koje su presudne za duševno blagostanje su baš one koje se ne mogu naučiti: tolerancija na stres, kao sposobnost podnošenja stresnih podražaja bez razbolijevanja; održavanje dobrog raspoloženja neovisno o okolnostima; optimizam, kao vjera u povoljan tijek događaja i sretno razrješenje teškoća (optimizam je zapravo sastavni dio dobrog raspoloženja).

"Kako se osjećamo, ne ovisi o materijalnim postignućima ni teoretskim znanjima o emocijama, nego o neurofiziološkim procesima u organizmu", poručuje austrijski neuropsihijatar Anton Gasselich. "Ono što uvjetuje naša duševna stanja jest međuigra hormona i neurona u našemu mozgu, međuigra koja se odvija autonomno, bez našeg upletanja."

Zašto je Goleman pod isti zajednički nazivnik sveo raznolike sposobnosti, i one nad kojima imamo utjecaja, ali nisu jako bitne, i one koje su presudne, ali na koje ne možemo utjecati? Padaju nam na pamet dvije mogućnosti: autor ili nije svjestan suštinske razlike između vještina prepoznavanja emocija i kontrole ponašanja te samog doživljavanja emocija i raspoloženja, ili svjesno manipulira čitateljem, obmanjujući ga da će čitanjem njegove knjige povećati svoje duševno blagostanje i postati sretniji.

Bilo bi sjajno moći naučiti biti sretan kao što se može naučiti strani jezik ili svirati glazbeni instrument. Međutim, oni koji trpe od bolnih duševnih stanja, dakle bolesni od depresivnih i anksioznih poremećaja, pogriješit će ako svoje zdravlje prepuste psihološkoj literaturi za samopomoć, na što se svode knjige o emocionalnoj inteligenciji. Intenzitet svojih patnji moći će umanjiti samo uz pomoć medicine.