English

Pratite nas na Facebooku

PROfertyl 2016

Logopedija

 ostali članci
  

Dokazana neurološka osnova mucanja

  

Sami u svom svijetu

  

Darovito dijete - kako ga razumjeti i odgajati

svi članci »

Logopedija

Iznova naučen govor

Podijeli

Autor:
mr. sc. Nataša Šunić, prof. logoped
objavljeno u broju 84 (06/12)

Iznova naučen govor

Rehabilitacija je gotovo nezamisliva bez suradnje obitelji, koja mora biti stalna, uporna, bez prekida, što nije lako jer traje godinama

Afazija je toliko složen poremećaj koliko je složen i sam čovjek. Razara najvažnije u čovjeku - mogućnost verbalna komuniciranja.

Neurološka je činjenica da postoji funkcionalna veza između govora i dominantne moždane polutke. Izvan toga, sve je nesigurno. Već se dugo zna za Brocov motorički centar za govor, koji je smješten u čeonom režnju dominantne moždane polutke, a čijim oštećenjem nastaje motorna afazija. Wernicke je otkrio senzorički centar govora u sljepoočnom režnju dominantne (lijeve kod dešnjaka) moždane polutke, čijim oštećenjem nastaje senzorna afazija (poremećaj razumijevanja govora). Pri nastanku afazije najviše strada govor, a posljedica je poremećaj ili pak potpun gubitak govornih funkcija, uz poremećaj formulacije simbola (glasovi govora su simboli koje treba koristiti na način primjeren svakom jeziku).

U mozgu postoje specifična mjesta čija funkcija omogućuje normalno govorno-jezično sporazumijevanje. Te funkcije međusobno su povezane i uključene u mrežu različitih struktura središnjega živčanog sustava, pri čemu djelatnost jedne modulira djelatnost drugih funkcija. Međutim, lijeva i desna moždana polutka po svojoj organizaciji i mogućnostima nisu jednake, ali centri svake polutke posreduju u aktivnostima suprotne strane tijela (kontralateralnost). Takva organizacija određenih funkcija najočitija je pri ozljedi lijeve moždane polutke. Oštećenje desne uzrokuje teškoće u prostornoj orijentaciji, te integraciji vizualnih i prostornih karakteristika nekog objekta.

Afazija kao posljedica moždanog udara

Donedavno je afazija bila bolest koja pogađa starije ljude (između 70. i 80. godine). Međutim, današnji tempo života, uz izloženost čestim stresnim situacijama, negativno utječe na funkciju središnjega živčanog sustava i uzrokuje obolijevanje i u mlađoj dobi. Najčešći je moždani udar izazvan bolešću krvožilnog sustava. Uzroci su mu različiti, a najčešći je embolija. Posljedična afazija javlja se u najrazličitijim oblicima.

Motorna afazija 

Kod motorne afazije bolesnik razumije sve što mu se govori ili čita. Razumijevanje govora (receptivni dio) je sačuvano, no onemogućen je spontan govor, tj. govorno oblikovanje misli. Teže oblike motorne afazije označava i nemogućnost izvođenja svjesnih, namjernih pokreta govornim organima. Pacijent je nijem. Ne može ponavljati ni najmanje govorne jedinice (glas i slog). Lakše oblike motorne afazije obilježavaju otežana verbalizacija, usporen govor (bradilaličan) te izražavanje vrlo kratkim rečenicama (telegrafski stil).

Osoba s afazijom uvijek ima teškoća pri uporabi slijeda rečenica, što je najviša razina govora, tj. pri monologu, koji je kreativan i zahtijeva logičku i gramatičku povezanost izraza. Zanimljiva je jedna od razina govora, tzv. mrtvi govor, koji zapravo obuhvaća automatiziran govor. To su serije kao dani u tjednu, mjeseci u godini, dječje brojalice, molitve i psovke. Dakle, riječi ili slogovi, pa i dugi iskazi koji mogu obuhvaćati čak i sljedove rečenica, za bolesnika su samo davno naučeni i automatizirani govorni produkti bez ikakva smisla.

Otežano je ponavljanje riječi i rečenica. Bolesnik, uz to, ne može samostalno pronaći potrebnu riječ, ali je može odabrati među napisanima.

Uz motornu afaziju, redovito je oštećeno i pisanje. Bolesnik obično može napisati samo svoje podatke, ali rečenicu ne dovršava. Rukopis mu je težak, često i nespretan. Čitanje u sebi može biti prilično dobro sačuvano, ali kod čitanja naglas toliko se muči s izgovorom da ne može pratiti sadržaj teksta. Motornu afaziju prilično često prate oduzetost desne strane tijela i oduzetost artikulacijskih organa, što još više otežava sliku bolesti i usporava rehabilitaciju.

Senzorna afazija 

Kod senzorne afazije bolesnik nema problema s govorom. Govor često djeluje točno, s normalnim ritmom, melodijom i tempom. Međutim, nedostaje smislenost, pa ni sam bolesnik ne zna što je zapravo rekao. Nerazumijevanje govora, svoga i tuđega, rezultira uporabom besmislenih riječi (neologizmi) i njihovom pogrešnom uporabom, tj. premještanjem slogova u riječima (parafazija). Govor je moguć, no bolesnik često mnogo govori (obično kažemo da je logoroičan), ali bez smisla i nerazumljivim rječnikom.

Često se javlja i problem s čitanjem. U slučaju širenja oštećenja prema zatiljnom režnju, moguć je i defekt pola vidnog polja. Tijekom govora je poremećena rečenica, i to zbog redukcije gramatike, pa će biti oštećene i riječi i artikulacija, ali ipak u manjoj mjeri nego kod motorne afazije. Dok se u motornoj afaziji redukcija rječničkog materijala i teškoće izgovora kreću prema pojednostavljenju, kod senzorne afazije karakteristično se mogu javiti i zamjene glasova po smislu i sličnosti, ali ne zbog teškoća artikulacije.

Nominalna afazija 

U slučaju nominalne afazije izgubljeni su jezični simboli. Teško se imenuju predmeti, stvari ili pojave (npr. bolesnik vidi jabuku, zna što je vidio, zna da se jede i sl., ali ne može izreći riječ "jabuka").

Potpuna afazija 

Smatra se najtežim oblikom afazije jer su u tom slučaju oštećeni razumijevanje govora i sam govor.

Savjeti za bolje rezultate

Sve afazije su stečene, a mogu se očitovati nakon ozljede mozga, moždanog udara, prometne nesreće i drugih uzroka. Bolesnik dospijeva u bolnicu, gdje neurolozi, među ostalim, uočavaju i afaziju. U nekim bolnicama rehabilitacija govora počinje već u bolesničkom krevetu, a katkad tek u toplicama, kamo se oboljeli od afazije često šalju zbog tjelesnih smetnji koje mogu nastupiti nakon oštećenja mozga.

Kad se čovjek jednom vrati kući, nužno je što prije potražiti pomoć logopeda, koji će nastaviti u bolnici ili toplicama započetu terapiju. Bilo bi dobro početi što prije, jer čekanje negativno djeluje na rezultat i trajanje terapije. Rehabilitacija je gotovo nezamisliva bez suradnje obitelji, koja mora biti stalna, uporna, bez prekida, što nije lako jer traje godinama. Oboljeli od afazije ponekad ne mogu sami dolaziti logopedu, pa im treba pratnja. Izostanaka ne smije biti, osim s dobrim razlogom.

Članovi obitelji s bolesnikom moraju ponavljati ono što je radio kod logopeda, te mu pomagati u svladavanju pisanih i usmenih zadataka. Ne smije se tražiti previše, ali ni premalo. U početku rad treba vremenski ograničavati na 10 do 15 minuta, jer se bolesnici brzo zamaraju, ali treba raditi i po nekoliko puta na dan. Članovi obitelji moraju biti spremni da kod bolesnika koji dobro napreduje ima dana kad se čini kao da rehabilitacije nije ni bilo. Obično se to događa u slučaju promjene vremena.

Treba paziti da se bolesnika ne isključi iz obiteljskog života, da ga se ne tretira kao voljenu stvar. Naime, iako možda ne razumije govor i ne može govoriti, njegov je psihički i intelektualni život intenzivan i odbacivanje može negativno djelovati na njegovu motiviranost za napredovanjem. Čim je to moguće, bolesnika treba vratiti u njegovu prijašnju socijalnu sredinu, u kojoj je uloga obitelji neprocjenjivo važna.