Neurologija

 ostali članci
  

Govor - čudesan ljudski proizvod

  

Lažni osjećaj kretanja

  

Visoke temperature prijete

  

Što obećava primjena magnetskih polja u liječenju

  

Kad se dobroćudno ponaša zloćudno

svi članci »

Anketa

 
U slučaju nepodnošenja, mlijeko i mliječnih proizvoda:
izbacim ih iz prehrane
potražim savjet liječnika
potražim savjet u ljekarni



» Rezultati
» Ostale ankete
Pretraživanje
 
Newsletter
 

Neurologija

Alzheimerova demencija - kad duh i tijelo prestanu biti jedno

Podijeli

Autori:
Vida Demarin, akademkinja
mr. sc. Marija Bošnjak-Pašić, dr. med., spec. neurolog
objavljeno u broju 44 (10/05)

Alzheimerova demencija - kad duh i tijelo prestanu biti jedno

Najčešće se javlja u petom i šestom desetljeću, napreduje brzo i otprilike sljedećih pet godina nastaje teška demencija

Vodeća bolest današnjice, demencija Alzheimerova tipa, u stalnom je porastu i najčešća je od svih demencija (čini 50 posto svih).
Alois Alzheimer 1906. godine prvi je put opisao sindrom demencije kao psihički poremećaj koji je po njemu dobio ime Alzheimerova bolest (AB), odnosno Alzheimerova demencija (DAT). Nekad se ta bolest rijetko spominjala i još rjeđe dijagnosticirala, do šezdesetih godina prošloga stoljeća dijagnosticirala se i kao senilna, vaskularna, aterosklerotska demencija ili kao kronični psihoorganski sindrom.
To je najčešći tip nepopravljive i napredujuće degenerativne bolesti mozga, koja zahvaća stanice moždane kore i okolnih struktura, ponajprije hipokampalne regije. U podlozi je neurofibrilarna degeneracija i stvaranje senilnih plakova, posljedica čega su biokemijski poremećaji koji uzrokuju psihičke simptome. Promjene u živčanim stanicama konačno dovode do njihova odumiranja.
Bilježi se u jedan do tri posto svjetske populacije, a prema nekim statistikama u čak 11 posto osoba starijih od 70 godina. Najčešće se javlja u petom i šestom desetljeću života, napreduje brzo i u otprilike pet godina nakon prvih simptoma dolazi do teške demencije. Od postavljanja dijagnoze oboljeli prosječno žive pet do sedam godina.

Nekoliko teorija nastanka

Uzrok bolesti je nepoznat, iako postoji nekoliko teorija nastanka. Najčešće se govori o genetskom podrijetlu. Poznato je, naime, da potom-ci oboljelih imaju i do deset puta veće šanse od prosječne populacije da obole od Alzheimerove bolesti. Bolesnici s Downovim sindromom (trisomija 21. kromosoma) imaju iste patološke promjene u mozgu u određenoj život-noj dobi, pa se upravo mutacija na 21. kromosomu često optužuje za pojačanu proizvodnju amiloida (koji se u obliku plakova nalazi u moždanim stanicama oboljelih) i nastanak Alzheimerove bolesti. Postoje i teorije da je u podlozi Alzheimerove demencije moždani deficit acetilholina i poremećaj acetilholinskog metabolizma.
Demenciju uzrokuju mnoga stanja, od kojih su neka prolazna, a neka nisu. Neka se mogu i liječiti. Prolazna stanja uzrokovana su dehidracijom, vrućicom zbog infektivnih bolesti, manjkom vitamina, nedostatnom ili nekvalitetnom prehranom, reakcijama na lijekove, problemima sa štitnjačom ili manjim ozljedama glave. Takva medicinska stanja mogu biti ozbiljna i treba ih liječiti što prije. Katkad starije osobe imaju emocionalne probleme koji se mogu zamijeniti demencijom. Osjećaj samoće, zabrinutosti ili dosade često se javlja u starijih osoba suočenih s mirovinom ili smrću bliske osobe, a prilagođavanje na te promjene uzrokuje smetenost i zaboravljivost. Emocionalni problemi lakše se podnose uz potporu bliskih osoba ili profesionalnu medicinsku pomoć.

Postupan i neprimjetan početak

U samom početku bolest nije lako prepoznati, s obzirom na to da je klinički početak navedenoga psihičkog poremećaja najčešće postupan i neprimjetan, a simptomi se u početku mogu pripisati staračkoj zaboravljivosti. Stoga se mnogi stariji ljudi boje zaboravljivosti jer često misle da je to prvi znak Alzheimerove bolesti. U prošlosti je gubitak pamćenja, kao i zbunjenost, smatran normalnim dijelom starenja. Znanstvenici potvrđuju kako su i danas mnoge starije osobe mentalno budne i svjesne, iako im treba više vremena da zapamte neke stvari. Možemo reći da je mnogo ljudi iskusilo rupe u pamćenju, s tim da su neki od tih problema ozbiljni, a drugi ne.
Osobe sa znatnim promjenama pamćenja (prije svega novijih događaja), osobnosti i ponašanja mogu imati oblik bolesti mozga koji se naziva demencija, a Alzheimerova bolest jedna je od mnogih oblika demencija.
Izraz demencija zapravo opisuje grupu zdravstvenih poremećaja koji su rezultat promjene rada mozga. Demencija narušava sposobnost osobe da samostalno obavlja svakodnevne aktivnosti. Prisutni su simptomi poput brzog zaboravljanja, teškoća u čitanju i pisanju, teškog pronalaženja riječi u govoru. Uskoro bolesnici više ne mogu uspješno obavljati svoju profesiju. Mijenjaju se ponašanje i karakter, postaju škrtiji, tvrdoglavi, ali su emocije u toj fazi još dobro očuvane. Vremenom stanje postaje sve teže, dolazi do smanjenja orijentiranosti u vremenu i prostoru, iskrivljena im je percepcija okolnih događanja, imaju smetnje spavanja, manjak svake inicijative, sve su više nezainteresirani, potišteni, izražen je strah, sve slabije razumijevaju govor. Govor im postaje siromašniji, da bi potom došao u fazu eholalije, tj. automatskog ponavljanja riječi u besmislenom nizu. Pojavljuju se stereotipni pokreti i tzv. primitivni refleksi, sposobnost svakodnevnog funkcioniranja sve je više ograničena, zapuštaju higijenske navike, postaju ovisni o drugima. Oboljeli obično postaju inkontinentni (ne kontroliraju stolicu i mokrenje), često lutaju, smeteni su, agitirani, osobito noću. Na kraju je oboljeli vezan uz krevet.
Početak bolesti, iako rijetko, može biti akutan i dramatičan. Svi simptomi javljaju se odjednom, neočekivano i naglo, najčešće istodobno s nekom tjelesnom bolešću ili emocionalnim šokom. Bolesnik postaje smeten, dezorijentiran, psihomotorno uznemiren (rjeđe usporen), poremećene percepcije, mišljenja, emocija, ciklusa budnosti i spavanja. Navedeno stanje naziva se delirij i zahtijeva hitno i intenzivno bolničko liječenje.

Procjena mentalnog stanja

Uz anamnestičke podatke (u početku bolesti podatke o tegobama možemo dobiti od samog bolesnika, a poslije od ukućana ili pratnje), u postavljanju dijagnoze služimo se neurološkim i psihološkim testovima (najpoznatiji test je MMS = mini mental score, tj. test procjene mentalnog stanja - tablica 1). Procjena mentalnog stanja pomaže preciznom opisu mentalnog poremećaja, a testiraju se sljedeće funkcije: pažnja, orijentacija, budnost, govor, razumijevanje, memorija, imenovanje, ponavljanje, čitanje, pisanje, računanje, diskriminacija desno-lijevo. Testom se boduje svaki odgovor (od 0 do 30 bodova), a rezultat služi procjeni težine demencije uz mogućnost praćenja progresije bolesti. Kompletna procjena gubitka pamćenja može uključivati prikupljanje informacija o prijašnjim bolestima, obiteljskim bolestima, lijekovima koje bolesnik uzima, informacije o prehrani. Dijagnozu potvrđujemo neuroradiološkim metodama, CT-om (kompjutoriziranom tomografijom) ili MRI-om (magnetnom rezonancijom) mozga, na kojima se vidi jaka atrofija moždane kore difuzno i hipokampalne regije. Analizom likvora, koja se iznimno radi, može se utvrditi povećanje proteinske komponente. U postavljanju dijagnoze može pomoći i EEG (elektroencefalografija) te PET (pozitronska emisiona tomografija).

Za diferencijalnu dijagnozu, tj. procjenu je li riječ o demenciji Alzheimerova tipa ili demenciji vaskularnog uzroka, klinički se koristi ishemijska ocjena Hachinskoga (tablica 2).

Zaustaviti ne, ali usporiti da

Djelotvorna liječenja, nažalost, nema, a metode kojima se danas borimo protiv Alzheimerove bolesti u najboljem slučaju usporavaju progresiju simptoma. Koriste se vitamini, cerebralni vazodilatatori (za širenje moždanih krvnih žila), lijekovi protiv motornog nemira, za popravljanje raspoloženja, sedativi.
U ranoj fazi bolesti koriste se inhibitori acetilkolin esteraze, tj. neurotransmitera, tvari koja služi prijenosu živčanih impulsa među moždanim stanicama, koji usporavaju napredovanje bolesti, a koriste se i neki prirodni preparati koji poboljšavaju moždani metabolizam i cirkulaciju.
Čak i ako se dijagnosticira trajni i nepovratni oblik demencije, mnogo toga se još može učiniti u liječenju oboljelih i pomoći obitelji da se nosi s bolešću. Osoba s demencijom treba biti pod liječničkim nadzorom, pa su potrebni pregledi neurologa, psihijatra, obiteljskog liječnika, internista i gerijatra. Liječnik može liječiti tjelesne bolesti, probleme ponašanja i ujedno odgovoriti na brojna pitanja obitelji i okoline.
Mnogi bolesnici zbog problema ponašanja i raspoloženja, uznemirenosti, depresije, tjeskobe, nemira ili problema sa spavanjem trebaju lijekove koje treba pomno dozirati, čime se pomaže i bolesniku i obitelji. Važna je i pravilna prehrana koja pomaže održavanju dobroga tjelesnog zdravlja, iako ne postoji posebna prehrana koja bi poboljšala tijek demencije.
Članovi obitelji oboljelima mogu olakšati život ako im pomažu u održavanju svakodnevne rutine, tjelesne aktivnosti i društvenih kontakata. Dementne osobe treba informirati o njihovu stanju i detaljima života, primjerice, koje je doba dana, sat, mjesto gdje žive, imena osoba s kojima žive... Mnoge obitelji imaju velike kalendare s upisanim planovima, važnim datumima, bilješkama o sigurnosnim mjerama i uputama za uporabu kućanskih aparata, što se pokazalo korisnim. Savjetuje se da bolesnici kod sebe uvijek imaju identifikacijski papir s adresom, brojem telefona ili pak narukvicu ili lančić s privjeskom na kojem su ugravirani osnovni podaci.

Stimulacija duha i tijela

Znanstvenici rade na otkrivanju novih lijekova koji će usporiti, zaustaviti ili spriječiti nastajanje Alzheimerove bolesti. U međuvremenu, osobe bez demencije trebaju održavati svoju memoriju britkom (ispunjavanje križaljki, rješavanje rebusa, čitanje). Preporuka je razvijati interese i hobije te biti uključen u različite društvene aktivnosti koje stimuliraju duh i tijelo. "U zdravom tijelu, zdrav duh", stara je izreka. Preporučuje se ograničena uporaba alkoholnih pića jer alkohol uništava moždane stanice. Mnogim osobama pomažu liste onoga što treba napraviti, zatim korištenje notesa, kalendara i malih papirića za podsjetnike. Pamćenje mogu poboljšati i ako nove stvari mentalno povezuju s već poznatima, kao što su poznata imena, pjesme ili stihovi. Depresiju, strah ili tjeskobu preporučuje se liječiti lijekovima ili savjetom stručnjaka, jer navedene tegobe mogu osobu činiti zaboravnom. U svakom slučaju, važno je prepoznati prve znakove demencije kao bolest, a ne kao normalan tijek starenja te početi odgovarajuće liječenje.