Kirurgija

Ganglion - cistični tumor u području šake

Ova vidljiva, oštro ograničena tumorska tvorba obično nema simptoma, no može izazivati bol, smanjenu pokretljivost zglobova i smanjenje snage u šaci

Kad je posrijedi ova bolest, brojna su pitanja bolesnika, a najučestalija su: Je li riječ o malignom tumoru? Može li to, ako se ne operira, postati maligni tumor? Je li potrebna operacija? Može li se provesti liječenje bez operativnog zahvata? Hoće li se tumor ponovno javiti? Do koje veličine može narasti?

Što su ganglioni i gdje se javljaju

Ganglion (higrom) - oštro ograničeni cistični tumor mekog tkiva

Ganglioni (higromi) su oštro ograničeni cistični tumori mekog tkiva (slike 1 - 3), ispunjeni želatinoznim sadržajem (slika 4), koji su u uskom kontaktu s kapsulom zgloba, tetivom ili tetivnom ovojnicom. Tipičnog su izgleda u obliku oštro ograničene okruglaste tvorbe koja uzdiže površinu kože, uglavnom malog promjera, i rijetko prelaze veličinu od 2 cm. Kad su u kontaktu sa zglobom, postoji komunikacija između zgloba i tumora, gdje postoji tzv. valvularni mehanizam koji dopušta protok zglobne tekućine samo u jednom smjeru, i to iz zgloba u cistu. Riječ je o dobroćudnim (benignim) tumorima, kod kojih ne postoji mogućnost maligne preobrazbe, odnosno ne mogu se pretvoriti u zloćudne (maligne) tumore.
Mogu nastati u vrlo kratkom vremenskom razdoblju ili se razvijati tijekom nekoliko mjeseci. Uzrok nastanka tumora je nepoznat. Pretpostavlja se da uzrokom mogu biti ponovljene mikrotraume, odnosno učestale iritacije zgloba, tetiva i tetivnih ovojnica.
Najčešće se javljaju u području šake i ručnog zgloba, rjeđe u području stopala, a na ostalim lokacijama vrlo su rijetki. Kad su smješteni površinski, lako se prepoznaju, no dublji smještaj otežava kliničku dijagnostiku, posebice kad nisu palpabilni, pa se najčešće pronađu slučajno kao nusnalaz kod magnetske rezonancije.

Želatinozni sadržaj gangliona

Ganglioni predstavljaju 50 - 70 posto svih tumora mekih tkiva u području šake. Češće se javljaju u žena nego u muškaraca (3:1), najčešće (u 70 posto slučajeva) između dvadesete i četrdesete godine života, ali nisu rijetki ni u djece. Većinom se javljaju kao pojedinačni tumori na specifičnim lokacijama šake (u 60 - 70 posto slučajeva) s dorzalne (vanjske) strane ručnog zgloba, no praktički mogu nastati na svakom zglobu šake, ručnog zgloba i prstiju, te ovojnicama fleksornih tetiva (savijajućih).