Psihologija

Naše misli - otrov ili lijek

Ovisno o tome kako ih koristimo, misli mogu biti otrov za naše tijelo, ali i iscjeljujuća snaga u liječenju mnogih bolesti

"Čovjek je ono što misli tijekom cijelog dana" napisao je američki esejist Ralph Waldo Emerson. To je samo jedna od nebrojenih izreka o moći i snazi naših misli. Znani i neznani, potpisani i nepotpisani autori dali su svoj doprinos jednom od najzanimljivijih poglavlja ljudske psihologije.
"Misliš li da možeš ili misliš da ne možeš; u oba slučaja si u pravu", poznata je izreka iz arsenala suvremene teorije o pozitivnom razmišljanju. A znanstvenici koji su proučavali utjecaj misli na naše tijelo, odavno su ustvrdili istinu koja bi mogla biti izrečena otprilike ovako: "Pogledam li tvoje tijelo danas, znam kakve su bile tvoje misli jučer. Poznavajući tvoje misli danas, mogu naslutiti kako će sutra izgledati tvoje tijelo". Nevjerojatno je snažna i uska veza naših misli i tijela, naših strahova, strepnji, razočaranja ili radosti u odnosu na sve one promjene na tkivima, organima i organskim sustavima. Nažalost, o toj se vezi govori i piše mnogo manje nego što bi trebalo.

Psiha stvara bolest

Jedna studija iz 1987. (M.R. Jansen, Yale Sveučilište) potvrdila je da se rak dojke širi brže među ženama koje osjećaju izrazito beznađe i frustracije u životu, strah ili druge negativne emocije. Najnoviji pokazatelji s ratom ugroženih područja Hrvatske, posebno Bosne i Hercegovine, upozoravaju na statistički bitan porast upravo slučajeva raka dojke.
Nekad se samo uski krug fizičkih bolesti nazivao psihosomatskim oboljenjima. Ubrajali smo tu visok krvni tlak, vrijed na želucu, infarkt, i tu je popis obično završavao. Danas se već dokazano zna da je niz bolesti, i to onih čisto fizičke prirode, uzrokovan psihičkim činiteljima. Primjera je napretek, pa navedimo neke: upale slijepog crijeva, giht i bolesti metabolizma zapravo se pogoršavaju negativnim emocijama, stavovima, strahovima i preduvjerenjima; mnogi znanstvenici tvrde kako očaj i beznađe povećavaju rizik od srčanog napada i raka.

Negativne emocije - velika opasnost

Malo je poznato da su emocionalni činitelji snažno povezani s reumatoidnim artritisom. Taj poremećaj čini se pogađa žene koje imaju sklonost potisnuti svoje osjećaje, koje, umjesto da se razljute i suoče s ozbiljnim emocionalnim problemima, prihvaćaju pasivnost i potištenost kao reagiranje na životne probleme.
Uska je veza između emocija, položaja tijela i mnogih ortopedskih tegoba koje se javljaju. Nervozne i frustrirane osobe drže glavu na poseban način, neprirodno, uz stalnu prenapregnutost mišića vratne kralježnice. Takvo držanje uzrokuje oštećenja na kralježnici. Iz sličnih razloga utučeni, žalosni, nesigurni i bezvoljni ljudi imaju spuštenu grudnu kralježnicu.
"Katkad već po rendgenskoj snimci kralježnice pacijenta mogu naslutiti o kakvom je psihološkom profilu riječ", kaže japanski liječnik Kazuhiro MinatiYa. Vrijedi i obrnuto: "Po ponašanju pacijenta često unaprijed zaključim kakva bi mogla biti slika njegove kralježnice."
Ortopedi odavno već znaju i upozoravaju - depresivna stanja uzrokuju dugotrajnu napetost mišića, a da čovjek nema mogućnosti za rasterećenje. Posljedica je toga ukrućenost mišića, što pak djeluje na nepravilno opterećenje kralježaka. Tjelesno preopterećenje organizam još može kompenzirati, ali ako je posrijedi i psihička prenapetost, nastaje istinska bolest.

Smrt rane mirovine

Nije novost i nije nepoznato koliko stres pridonosi nastanku i pogoršanju bolesti, no još uvijek se malo zna o tome što sve predstavlja stres za organizam. Jasno je, naime, da velika opasnost po zdravlje prijeti osobi koja je u prometnoj nesreći izgubila svoje najdraže ili osobi koja je preživjela zemljotres i sl. No, mnogo je manje poznato da je i stanje euforične radosti (koje u pravilu ne bismo svrstali pod stresove) vrlo opasno i može katkad rezultirati tragičnim posljedicama. Također se malo zna o nekim specifičnim životnim situacijama koje izazivaju stres sa svim negativnim posljedicama po mentalno, ali i fizičko zdravlje.
Trenutak umirovljenja, umjesto da označi radost i olakšanje nakon desetljeća mukotrpna rada, često je fatalna prekretnica u životu. Medicinski, rezultat takvog pomaka može biti katastrofalan. U prvih nekoliko godina poslije umirovljenja srčani napadaji i broj oboljenja od raka naglo rastu, a smrt pogađa ljude koji su inače prije mirovine bili zdravi. Smrt rane mirovine, kako se taj sindrom naziva, ovisi o spoznaji da su prošli dani kad je netko bio koristan; to je samo zapažanje, ali za nekoga tko ga se čvrsto drži, ono je dovoljno da prouzroči bolest ili smrt.
Još je manje poznata činjenica da je sjećanje na stres katkad jednako pogubno kao i trenutak stresa sam za sebe. Naime, sjećanje, premda tek misao, potiče istu struju destruktivnih hormona kao i stres.