English

Pratite nas na Facebooku

Kirurgija

 ostali članci
  

Nespušteni testisi - vaša najčešća pitanja

  

Rani je potreban kisik

  

Dug je put od polipa do karcinoma

svi članci »

Anketa

 
Kako brinete o svojoj kosi, koži i noktima?
uzimam dodatke prehrani dva puta godišnje (proljeće, ljeto) tijekom mjesec dana
uzimam dodatke prehrani jednom godišnje tijekom dva do tri mjeseca
uzimam dodatke prehrani dva puta godišnje tijekom dva do tri mjeseca
oslanjam se samo na svakodnevnu prehranu



» Rezultati
» Ostale ankete

Kirurgija

Ima li moje dijete bruh?

Podijeli

Autor:
prim. mr. sc. Antun Kljenak, dr. med., FEBPS, spec. dječje kirurgije, voditelj Debra expertnog tima
objavljeno u broju 50 (10/06)

Svaka odgoda točne dijagnoze u akutnom stanju može uzrokovati nepovratnu štetu za zdravlje djeteta, a u najtežim okolnostima ugroziti i njegov život

Hernija (hernia, kila, "bruh") nastane kad se tkivo ili dio tijela pomakne izvan tjelesne šupljine u kojemu normalno leži. Hernije najčešće nastaju u području trbuha, iako se mogu pojaviti bilo gdje na tijelu gdje je stijenka slabija i ne može izdržati pritisak koji nastaje u unutrašnjosti tijela (primjerice, kašalj, kihanje, napor pri tjelesnim aktivnostima i sl.).

Sadržaj hernije, obično vijuga tankog crijeva ili dio trbušnog masnog tkiva, probije slabe slojeve trbušne stijenke pa se, iako ne uvijek i ne kod svih vrsta kila, javlja opasnost od strangulacije. Strangulacija je termin koji opisuje prekid krvne opskrbe nekog organa ili tkiva što, ako se na vrijeme ne prepozna i primjereno ne zbrine, može izazvati odumiranje tog tkiva i komplikacije poput infekcije, sepse, čak i smrti.

Kako razlikovati one najčešće

Kako nije moguće obraditi sve postojeće oblike hernija u dječjoj dobi, osvrnut ćemo se na one najčešće i relativno lako prepoznatljive roditeljima i laicima. Ovaj prikaz svakako ne znači da ne postoje odstupanja od pravila.


Pupčana hernija (pogled sprijeda)

Pupčana hernija (pogled sa strane)

Udružena pupčana i preponska hernija

Pupčana hernija (Hernia umbilicalis) - Najčešća je i ne zahtijeva uvijek kiruršku terapiju. Specijalist dječje kirurgije treba procijenti pupčanu herniju s obzirom na veličinu i dob djeteta te preporučiti kliničko praćenje uz kontrolni pregled (manje pupčane hernije, dijete u dobi do četiri godine) ili korektivni plastični zahvat prednje trbušne šupljine (veća pupčana hernija, dijete u dobi kad se već može isključiti mogućnost spontane regresije).
Pupčana hernija relativno je uobičajena nakon rođenja te čini približno 10 - 30 posto svih hernija u djece. Uočava se kao izbočenje pupka novorođenčeta, koje se može pojavljivati ili pojačavati dok dijete plače ili kašlje. Nastaje kao posljedica nepotpunog zatvaranja otvora koji normalno postoji na trbušnom zidu prije rođenja djeteta. Rizični čimbenici su prijevremeni porod i niska porodna težina.
Pupčana hernija također može sadržavati vijugu tankoga crijeva, no komplikacije poput strangulacije javljaju se izuzetno rijetko (u manje od 1 posto slučajeva) jer je otvor pupčane hernije dovoljno širok da ne pravi takve probleme (za razliku od femoralne). U slučaju da je dijete očito u bolovima, počne povraćati ili hernijska vreća postane napeta, otečena i promijeni boju, obvezno treba potražiti pomoć liječnika.
Pupčanim hernijama slična je i hernija u središnjoj liniji tijela (nadpupčana hernija, Hernia supraumbilicalis), koja se prema procjeni kirurga uglavnom rješava kirurški.
Pupčane hernije mogu se javiti i kod starijih osoba, obično onih s rizičnim čimbenicima što povisuju tlak unutar trbušne šupljine, kao što su pretilost, dizanje teškog tereta, višestruke trudnoće i slično.
Terapija pupčane hernije kod djece često uključuje samo niz periodičnih pregleda i praćenje jer se većina spontano zatvori do druge godine života. Hernije koje se povećavaju, ukliješte ili ne nestanu do četvrte ili pete godine, mora se operirati.


Preponska hernija (shematski prikaz)

Preponska hernija (Hernia inguinalis, "bruh") - Medicinski je termin za najčešći oblik hernije tog područja i podrazumijeva prodor crijevne vijuge ili drugih trbušnih organa (trbušna maramica, jajnik ili jajovod u djevojčica) u preponu. Za razliku od odraslih, u djece se u pravilu radi o indirektnoj preponskoj herniji pa je zbog te važne anatomske razlike preporučljivo da dječje hernije operira specijalist dječje kirurgije. Preponska hernija u dječaka je 30 puta češća nego u djevojčica, i to zbog anatomsko-razvojnih razloga. Prepoznajemo ih po "kvržici" u području prepone (ingvinalnog kanala). Neke anatomske varijacije više su stručnog značaja (uraštena kila, Hernia acreta i dr.), ali ako ostanu neprepoznate, koji put mogu zavesti nedovoljno iskusnog liječnika.
Preponske hernije ne moraju se nužno manifestirati simptomima. Zna se dogoditi da herniju prvi prepozna liječnik tijekom rutinskog pregleda. Za potvrdu hernije koja se vidi samo pri naporu služi jednostavan test - dijete se nakašlje u stojećem položaju, pri čemu se prikaže hernijska vreća. Ako postoje, simptomi se očituju u obliku nelagode ili bolova u preponi, posebno pri naporu, kašljanju ili kihanju. Kod dječaka se može javiti i bol u skrotumu zbog izbijanja vijuge tankog crijeva u skrotum.
Preponska hernija česta je u prijevremeno rođene djece, u čak 30 posto slučajeva. Poznato je da je češća s desne strane tijela (60 posto), a obostrano se javlja u oko 15 posto ukupnog broja djece s preponskom hernijom.

- desnostrana preponska hernija 60%
- lijevostrana preponska hernija  25%
- obostrana preponska hernija  15%

Više od 50 posto slučajeva preponskih hernija u djece dijagnosticira se u prvoj godini života djeteta. Rješenje je uvijek kirurško. Operacija se uglavnom izvodi ubrzo nakon postavljene dijagnoze, preoperacijske pripreme i određivanja najboljeg vremena za operaciju, uz obvezno upozorenje roditeljima na mogućnost uklještenja preponske hernije. Ukliještena preponska hernija zahtijeva promptnu hospitalizaciju i neodgodiv kirurški postupak vraćanja ukliještenog sadržaja.
Razvojem kirurških tehnika ta se operacija u centrima izvrsnosti često izvodi kao jednodnevna kirurgija. Ne postoji jedinstveni stav struke je li tijekom operacije preponske hernije potrebna i istodobna eksploracija, tj. operacija suprotne strane. Hrvatsko društvo za dječju kirugiju ujednačeno ne podržava ovakav stav koji se zagovara u literaturi.

Funikulokela (Funiculocele) - Poseban oblik preponske hernije, koji se može ultrazvučno potvrditi i izmjeriti. Tijekom operacije, uz anatomske strukture nalazimo manje opsežan ili opsežniji mjehur s tekućim sadržajem. Često je udružena s manjom preponskom hernijom.


Vodena hernija testisa (hidrokela)

Vodena hernija (Hydrocele testis) - Prepoznaje se po pojavi opsežnog tekućeg sadržaja. Lako se klinički i ultrazvučno dijagnosticira. Ako je prisutna i nakon druge godine života dječaka, obvezno se operativno rješava, a i prije ako je izražena i napeta (tenzijski oblik vodene kile). U starije djece i muškaraca hidrokela može nastati zbog upale testisa ili epididimisa, odnosno ozljede skrotalne vreće.

Femoralna hernija (Hernia femoralis) - Javlja se na mjestu gdje normalno prolaze femoralna (bedrena) arterija, vena i živac kroz femoralni kanal. Prirodno je taj prostor uzak i kroz njega ne može ništa proći, no kao i kod preponske direktne hernije, može doći do slabljenja zida femoralnog kanala zbog prirodnih promjena povezanih sa starenjem.

Incizijske (postoperacijske) hernije - Postoperacijski, na mjestu kirurške incizije ili reza, zbog popuštanja šivaćeg materijala, razvoja infekcije ili pretjeranog naprezanja pacijenta, može nastati put hernijacije, koji se uvijek mora prikladno kirurški zbrinuti.

Navedene hernije, kao što su femoralna ili pak incizijske, u djece nisu česte.

Dijafragmalna hernija (Hernia diafragmalis) - Dijagnosticirana tijekom trudnoće ili neposredno nakon poroda zahtijeva hitnu intenzivnu skrb i kirurško zbrinjavanje.

Hijatalna hernija (Hernia hiatalis) - Označava postojanje defekta u području otvora (hijatusa) u dijafragmi. Srećom, također je relativno rijetka u djece.

Odgovorno roditeljstvo podrazumijava i znanja

Odgovorno roditeljstvo podrazumijeva i prikupljanje znanja nužnih za prikladno praćenje djeteta u odrastanju. Stoga se nikad ne treba ustručavati potražiti savjet stručnjaka. Premda se u centrima prikladnim i osposobljenim za djecu hernije u dječjoj dobi rješavaju kvalitetno i s velikom sigurnošću, bez komplikacija, od roditelja se očekuje da zatraže stručnu pomoć na vrijeme. Svaka odgoda točne dijagnoze u akutnom stanju može uzrokovati nepovratnu štetu za zdravlje djeteta, a u najtežim okolnostima ugroziti i njegov život.