English

Pratite nas na Facebooku

PROfertyl 2016

Kirurgija

 ostali članci
  

(Ne)prihvatljiv ožiljak - razlog više za korekciju

  

Hemoroide ne morate trpjeti

  

Oprezno s opeklinama

svi članci »

Kirurgija

Da težak korak postane lak

Podijeli

Autor:
Anton Krnić, dr. med., spec. radiolog
objavljeno u broju 62 (10/08)

Bolesnik treba biti spreman na moguće višekratne dolaske u ustanovu za liječenje vena, ali i na povremene frustracije

O proširenim venama dosta se govori jer je riječ o čestom estetskom, ali i funkcionalnom problemu. Ekspanzija novih terapijskih i dijagnostičkih postupaka koji se odnose na proširene vene dovela je do mnoštva novih informacija, pa se nameće potreba da se razjasni koji su najčešći dijagnostički i terapijski postupci kod proširenih vena i kojim redoslijedom se primjenjuju.

Prema međunarodnoj CEAP klasifikaciji iz 1995. godine, koja još nije doživjela ozbiljniju reviziju, tegobe koje uzrokuju proširene vene dijele se na šest stupnjeva:

  • manje površinske vene (teleangektazije), koje mjere od 1 do 2 mm širine i retikularne vene, koje mjere do 4 mm širine
  • varikozne (vrećaste) vene nogu - šire 4 mm
  • natečene noge zbog venske bolesti nogu
  • pojava kožnih promjena - otvrdnuće kože i potkožja - zbog kronične venske bolesti nogu
  • pojava nožnih rana (ulkusa), koje pokazuju sklonost cijeljenju
  • pojava rana koje ne cijele.

Pored navedenog, proširene vene mogu biti asimptomatske, ali i simptomatske, tj. izazivati kod oboljeloga bolove, osjećaj težine u nogama, svrbež, iritaciju ili čak povremeno krvarenje.

Prethodni pregled je obvezan

Bez obzira na kliničku sliku, prije nego što se počne s bilo kojim terapijskim postupkom, potrebno je obaviti pregled proširenih vena nekom od dostupnih radioloških pretraga.

Najčeće se provodi obojeni dopler (color Doppler) vena nogu kojim se utvrđuje koji je venski sustav nogu zahvaćen i na koji način, što liječniku znatno olakšava odluku o terapijskom postupku.

Pored ove pretrage, na raspolaganju su invazivne ili skuplje metode, prije svega flebografija, zatim CT flebografija, magnetska rezonancija i scintigrafija, koje se provode u slučaju potrebe da se bolje razjasni venska patologija jer u nekim slučajevima obojeni dopler ne daje jasan odgovor (npr. prirođene venske malformacije, dugotrajna opsežna bolest dubokih i površinskih vena, sumnja na duboku vensku trombozu u potkoljeničnim i mišićnim venama i slično).

Moguće terapijske opcije




Uspješnost radiofrekventne ablacije u funkcionalnom rješavanju problema površinskih vena - cijeljenje kroničnog potkoljeničnog ulkusa u roku od tri mjeseca nakon radiofrekventnog zatvaranja oštećene vene safene magne

Nakon obavljene dijagnostičke procedure, u konzultaciji s nadležnim liječnikom razmatraju se terapijske opcije.
Ako se dokaže oboljenje površinskih vena, na raspolaganju su različite terapijske opcije o kojima treba informirati bolesnika. Na žalost, u većini slučajeva praktički niti jedna terapijska opcija neće samostalno do kraja i zauvijek riješiti problem. S druge strane, gotovo da i ne postoji stručnjak koji sam za sebe vlada svim segmentima dijagnostike i liječenja vena nogu, pa se preporučuje odabrati ustanovu u kojoj je na raspolaganju više sofisticiranih metoda dijagnostike i liječenja vena te multidisciplinarni tim stručnjaka. Da bi riješio problem proširenih vena, bolesnik treba biti spreman na moguće višekratne dolaske u ustanovu za liječenje vena, ali i na povremene frustracije jer metode liječenja često ne daju odmah rezultate, nego oni mogu biti vidljivi u razdoblju od nekoliko dana do nekoliko mjeseci. Metode liječenja koje su nam na raspolaganju su brojne, a odabir ovisan o težini kliničke slike.

Prvi stupanj venske bolesti (teleangiektazije, retikularne vene) - Kod bolesnika s ovim stupnjem venske bolesti najčešće primjenjivana metoda je sklerozacija tekućim sklerozansom. U oboljele vene ubrizgava se jak kemijski agens koji izaziva upalu stjenke vene i njezino skvrčavanje.

Pored sklerozacije, na raspolaganju je i nešto skuplji laserski tretman teleangiektazija izvana, tj. primjena jake topline koju laser proizvodi preko kože na proširene vene, čime se izaziva zgrušavanje krvi u veni i njezino začepljenje, a tijekom nekoliko tjedana i njezina resorpcija (nestajanje).

Mana obiju metoda je to što se problem gotovo nikad ne uspije do kraja riješiti u jednoj seansi, a kompletno rješenje gotovo i nije moguće postići. Osim toga, primjena lasera može biti bolna i izazvati manja, prolazna oštećenja kože, a primjena sklerozansa može uzrokovati stvaranje mrlja na koži i slično.

Varikozne vene i ostali, teži stupnjevi venske bolesti - Kod bolesnika s ovim stupnjem razvoja bolesti dolazi u obzir više metoda. Najčešće se izvodi klasično kirurško liječenje (crossectomy, stripping) ili endovenozni tretman oštećenih vena (radiofrekventna albacija, endovenozni laserski tretman) samostalno ili u kombinaciji s ultrazvučno navođenom sklerozacijom s pjenom ili flebektomijom (odstranjenje vene).

Prednosti klasičnog kirurškog tretmana su velika radikalnost postupka i relativno niska cijena, a mane velika invazivnost, produljen oporavak i moguća visoka stopa povratka tegoba, poglavito ako operativnim putem nisu u cijelosti odstranjene oštećene vene.

Endovenozone tehnike zasnivaju se na postavljanju sondi u proširene vene pod kontrolom ultrazvuka koje proizvode toplinu i izazivaju oštećenje i skvrčavanje stjenke vene. Kod radiofrekevntne ablacije to se postiže upotrebom mikrovalova koji zagrijavaju stjenku, a kod endovenoznog laserskog tretmana upotrebom jake topline koja djeluje izravno na stjenku. Tim metodama izbjegava se kirurško vađenje dugih, magistralnih površinskih vena, što je vrlo invazivno i zahtijeva dulji oporavak. Prednosti endovenoznih tehnika su znatno manja invazivnost i mogućnost izvođenja u lokalnoj anesteziji, uz vrlo brz oporavak. Mane navedenih postupaka su česta potreba kombiniranja ovih postupaka sa skleroterapijom pjenom ili flebektomijom, kao i razmjerno visoki troškovi zahvata.

Skleroterapija pjenom zasniva se na ubrizgavanju sklerozirajućeg sredstva u pjenastom stanju u široke, vijugave, vrećaste vene nogu, čime se postiže jaka iritacija stjenke vene, što rezultira skvrčavanjem i odumiranjem oboljele vene. Zahvat se najčešće izvodi pod kontrolom ultrazvuka. Glavna mana ove metode je mogućnost prodora pjene iz površinskih u duboke vene i raspršivanja po organizmu, što može izazvati neugodne nuspojave, pa je potreban dodatni oprez, poglavito ako se pjena ubrizgava u magistralne, glavne vene, kao što je vena safena magna.

Za razliku od sklerozacije pjenom, kod flebektomije se pomoću manjih kukica u lokalnoj anesteziji, kroz vrlo male rezove na koži odstrane navedene vijugave vene. Mana ove metode je nešto bolniji postoperativni oporavak i mogućnost zaostatka manjih ožiljaka ili podljeva krvi kojima može trebati tjedan do dva ili više da se povuku.

U nekim slučajevima, selektiranim na osnovu pregleda obojenim doplerom, bit će dovoljno napraviti sklerozaciju pjenom ili flebektomiju, bez potrebe izvođenja endovenoznog radiofrekventnog ili laserskog tretmana.

Kompresivne elastične čarape ili zavoji - Nemaju nimalo manje važnu ulogu u tretmanu proširenih vena jer mogu ublažiti tegobe, osobito kod bolesnika koji nisu pogodni za terapijske postupke. Također, njihov kompresivni učinak vrlo je bitan i nakon većine zahvata na venama.