Pedijatrija

 ostali članci
  

Dječje zarazne bolesti - zaušnjaci

  

Djeca dijabetičari prehrambene smjernice

  

Kad je dijete bolesno... 2. dio

  

Plač do iscrpljenosti

  

Šećerna bolest i vi na putovanju

svi članci »

Anketa

 
U slučaju nepodnošenja, mlijeko i mliječnih proizvoda:
izbacim ih iz prehrane
potražim savjet liječnika
potražim savjet u ljekarni



» Rezultati
» Ostale ankete
Aronia
Pretraživanje
 
Newsletter
 

Pedijatrija

Dječje zarazne bolesti - vodene kozice (varičele)

Podijeli

Autor:
Miran Cvitković, dr. med., spec. pedijatar
objavljeno u broju 49 (08/06)

Istodobna prisutnost kožnih promjena u različitim stadijima razvoja (od makule do kruste) i izbijanje osipa na mahove prepoznatljivi su simptomi vodenih kozica

Vodene kozice akutna su zarazna bolest prije svega dječje dobi, a uzročnik je varičela-zoster virus iz porodice herpesvirusa. Bolest se javlja isključivo kao posljedica prve infekcije virusom i u pravilu je kratkog i dobroćudnog tijeka. Posebnost varičela-zoster virusa je da se nakon ulaska trajno nastanjuje u organizmu, a njegova moguća ponovna reaktivacija daje kliničku sliku i simptome nove bolesti zvane herpes zoster.

Epidemiologija - U naseljenim krajevima vodene kozice su endemska bolest, koja uglavnom zahvaća djecu između druge i osme godine života, a povremene epidemije najčešće su zimi i u proljeće. Izvor zaraze je bolesnik s varičelom ili herpes zosterom. Bolest se prenosi kapljičnim putem, odnosno izravnim dodirom s bolesnikom, a virus prodire u organizam kroz sluznicu dišnog puta i spojnicu oka (konjunktivu). Bolesnik s varičelom zarazan je dan-dva prije pojave osipa, i to traje dok se zadnje kruste (kraste) potpuno ne posuše, obično tri do sedam dana od pojave osipa. Gotovo 90 - 95 posto populacije preboli vodene kozice do odrasle dobi, postižući tako doživotnu imunost. Djeca majki koje su stekle otpornost prema varičeli, ne obolijevaju od te bolesti u prva tri mjeseca života, jer su zaštićena u trudnoći prenesenim protutijelima. Nasuprot tome, infekcija trudnice izaziva bolest i majke i djeteta, što može završiti s teškim, katkad i fatalnim posljedicama za dijete.

Klinička slika - Klinička slika vodenih kozica može se podijeliti u nekoliko stadija: stadij inkubacije traje od 10 do 20 dana bez simptoma bolesti; prodromalni stadij jedan-dva dana s nespecifičnim općim znakovima bolesti; eruptivni stadij od pet do šest dana s izbijanjem osebujna osipa praćena svrbežom; stadij regresije obilježen je nestankom općih simptoma i cijeljenjem kožnih promjena.

Stadij inkubacije je vrijeme tijekom kojeg virus putem sluznice dišnog puta ili očne spojnice ulazi u ljudski organizam, razmnožava se i širi krvlju po raznim organskim sustavima. U konačnici je najjače zahvaćena koža te sluznica dišnog sustava i usne šupljine, ali jednakomjerno mogu biti zahvaćeni i drugi organi (jetra, pluća, mozak itd.). Važno je istaknuti da potkraj ovog stadija virus ponovno nastanjuje dišni sustav, što osobu čini zaraznom za okolinu i prije pojave prepoznatljiva osipa.
Prodromalni stadij je obično slabo izražen, a praćen je blago povišenom temperaturom, glavoboljom, povraćanjem, klonulošću i sl.
Eruptivni stadij bolesti najčešće se javlja 14 do 16 dana nakon izlaganja infekciji, a obilježen je karakterističnim vezikuloznim (mjehurićastim) osipom praćenim svrbežom. Izražen u punoj mjeri, osip je vrlo osebujan i prepoznatljiv. Prve kožne promjene su sitne crvenkaste mrljice (makule) koje izbijaju na vlasištu, licu ili trupu. Tijekom idućih sati mijenjaju izgled i prelaze u malene, crvenilom okružene površinske mjehuriće (vezikule). One su prosječne veličine 2 - 3 mm i ispunjene bistrom tekućinom u kojoj se nalazi virus. Istodobno s pojavom osipa na koži i sluznici javlja se svrbež zahvaćenih dijelova. U sljedećih dan, dva zamuti se sadržaj mjehurića, te pucaju, suše se i pretvaraju u kruste cijeljenjem, nakon kojih u pravilu ne ostaju ožiljci. Razvoj pojedine promjene od makule do kruste obično traje dva-tri dana, a s pojavom prvih krusta izbijaju nove makule, odnosno vezikule, te se osip s glave i trupa konačno širi i na ekstremitete. Gustoća osipa je vrlo različita, od samo nekoliko promjena do gotovo potpune prekrivenosti kože. Osip u varičeli izbija na mahove, pa se na koži mogu vidjeti sve faze: od makule do kruste, što je upečatljiv nalaz u vodenim kozicama. Svako izbijanje novog osipa može biti praćeno porastom tjelesne temperature.
Stadij regresije obilježen je nestankom općih simptoma bolesti, otpadanjem krusta i cijeljenjem promjena iza kojih najčešće ne ostaju nikakvi ožiljci.


Osip izbija na mahove, pa se na koži mogu vidjeti sve faze: od makule do kruste

Dijagnoza - Laboratorijske pretrage nisu nužne za postavljanje dijagnoze bolesti, nego se ona temelji na dobroj anamnezi i kliničkoj slici. Posebnu važnost u kliničkoj slici ima osebujan izgled osipa, jer istodobna prisutnost kožnih promjena u različitim stadijima razvoja (od makule do kruste) i izbijanje osipa na mahove prepoznatljivi su simptomi vodenih kozica.

Komplikacije - Komplikacije bolesti mogu biti raznolike i uglavnom su uzrokovane nezgodnim smještajem osipa, jačom zahvaćenošću drugih organskih sustava ili naknadno pridruženom bakterijskom infekcijom. Pod nezgodnim smještajem osipa ponajprije se misli na izbijanje u području ždrijela, grkljana ili oka, što može imati ozbiljne posljedice za bolesnika (smetnje disanja, oštećenje vida i sl.). Osim kože i sluznica, u varičeli je moguća jaka zahvaćenost i nekih drugih organskih sustava kao što su jetra, pluća i središnji živčani sustav, što katkad dovodi i do vrlo teških oštećenja ili čak smrti bolesnika (smrtnost bolesnika kod zahvaćenosti središnjeg živčanog sustava je oko pet posto). Posebnu sklonost takvim ili drugim komplikacijama (progresivni oblik bolesti) imaju, primjerice, bolesnici od malignih bolesti na citostatskoj terapiji, imunokompromitirani bolesnici, trudnice i novorođenčad. Jedna od češćih komplikacija je svakako naknadno pridružena bakterijska infekcija, a najčešće je riječ o infekciji osipom oštećene kože ili sluznica. Posebna komplikacija vezana uz vodene kozice i istodobnu upotrebu lijekova koji sadrže salicilate (aspirin) naziva se Reyeov sindrom, a riječ je o teškom oštećenju jetre i moždane funkcije, katkad i sa smrtnim ishodom.

Posebni oblici - Javljaju se najčešće u osoba s oštećenim imunim sustavom i po kliničkom tijeku i ishodu razlikuju se od uobičajenih vodenih kozica (npr. bulozna varičela, hemoragična varičela itd.).
Hemoragična varičela je rijedak, ali često smrtonosan oblik bolesti. Uz visoku tjelesnu temperaturu, javlja se jaka iscrpljenost, a osip je vrlo gust uz kožna krvarenja. Osim navedenoga, bolesnik može krvariti i iz unutarnjih organa, a često je prisutan i miokarditis (upala srčanog mišića).

Prognoza - Prognoza bolesti u inače zdravih ljudi i nekompliciranih oblika u pravilu je dobra, a u bolesnika s poremećenim imunim sustavom ili u novorođenčeta može biti vrlo loša, katkad i fatalna.

Liječenje - Vodene kozice jedna su o rijetkih virusnih bolesti za koje postoji lijek (acyclovir), no kao i za mnoge druge lijekove, njegovo uzimanje slijedi samo i isključivo prema preporuci liječnika.
Nekomplicirani oblici bolesti danas se uglavnom liječe simptomatski (mirovanje, kontrola tjelesne temperature, održavanje higijene radi prevencije sekundarnih infekcija kože - kupanje u otopini hipermangana i sl.), a u kompliciranih oblika se primjenjuju potrebne metode liječenja, ovisno o komplikaciji bolesti. Preporučuje se izbjegavati salicilate (aspirin) kao lijekove za snižavanje tjelesne temperature u bolesnika s vodenim kozicama zbog opasnosti pojave Reyeova sindroma!

Prevencija - Izolacija bolesnika provodi se dok ne nestanu zadnji mjehurići, što obično traje pet, šest dana od pojave osipa. Pasivna imunizacija postiže se davanjem gotovih pripravaka protutijela protiv virusa vodenih kozica. Indikaciju uvijek postavlja liječnik, a preporučuje se imunokompromitiranim bolesnicima, trudnicama i novorođenčadi izloženoj majčinoj varičeli. Pasivnom imunizacijom bolest se može spriječiti ili barem znatno oslabiti. Aktivna imunizacija postiže se cijepljenjem živim, atenuiranim (oslabljenim) virusom varičele. Cjepivo je unatrag nekoliko godina u upotrebi u nekoliko zemalja svijeta. Prva izvješća govore o dobrim rezultatima, a u SAD-u ga preporučuju tijekom druge godine života. U Hrvatskom još nije uvedeno u kalendar obveznog cijepljenja.