Nutricionizam

Vitamin D - zaštitnik naših kostiju

Čak oko 50 ljudi starije životne dobi pati od deficita vitamina D, a deficit nije rijetka pojava ni u ljudi mlađe dobi

I druge važne funkcije

Novija istraživanja pokazuju da vitamin D osim održavanja homeostaze kalcija ima još neke važne zadaće u tijelu. Na primjer, oblik vitamina D kalcitriol potreban je za normalno lučenje inzulina. Čini se da ovaj oblik utječe na beta-stanice gušterače koje proizvode inzulin. Ljudi deficitarni u vitaminu D pokazuju poremećaje u sekreciji inzulina čak i kada je razina kalcija u tijelu sasvim normalna.
Dalje se uvidjelo da kalcitriol ima utjecaja i na rast i diferencijaciju stanica kože i nekih leukocita, stanica važnih za imunitet tijela, osobito makrofaga. Zbog toga se vitamin D primjenjuje i u liječenju nekih oblika raka. Pokazalo se da je djelotvoran u sprječavanju metastaziranja nekih oblika raka pluća te da sprječava razvoj raka prostate. Dobar status vitamina D je obrnuto proporcionalno povezan s rakom dojke i debelog crijeva. Rezultati istraživanja pokazuju da je kalcitriol djelotvoran u sprječavanju i liječenju nekih autoimunih bolesti kao što su šećerna bolest, multipla skleroza i reumatoidni artritis. Novije studije pokazuju da je vitamin D djelotvorniji u liječenju reakcija odbacivanja transplantiranih organa od ciklosporina, lijeka koji se konvencionalno najčešće za to rabi te da ima manje nuspojava nego ciklosporin.

Svaki dan, ljeti i zimi

Najmanje dnevne potrebe za vitaminom D tek su nedavno službeno točno postavljene. Naime, smatralo se da deficit nije čest jer se proizvodi u koži pod utjecajem sunčevih zraka, što je netočno. Rezultati nekih istraživanja jasno pokazuju da deficit vitamina D nije rijetka pojava. Kao što je spomenuto, procjenjuje se da čak oko 50% ljudi starije životne dobi pati od njegovog deficita.
Trenutno se smatra da je dnevna potreba za vitaminom D oko 400 IJ na dan. Kako je vitamin D neophodan za normalan rast i razvoj djece, smatra se i preporučuje da djeca do šest godina trebaju primati najmanje 400IJ vitamina D na dan, nakon čega je najmanja doza za sprječavanje deficita oko 200 IJ na dan. Ljudima između 50. i 70. godine života preporučuje se uzimati najmanje 400 IJ na dan, a onima starijim od 70 godina najmanje 600 IJ na dan.
I u slučaju vitamina D postoje mnogi čimbenici koji utječu na dnevne potrebe. Svakako najvažniji je količina dnevnog izlaganja sunčevu svjetlu. Na primjer, procijenjeno je da se ljeti u SAD-u u jednom četvornom centimetru kože koja se izlaže suncu svaki sat proizvede 6 IJ vitamina D. Također se procjenjuje da po zimi koža stvara 75% manje vitamina D nego ljeti. Izlaganjem lica suncu zimi proizvede se oko 200 IJ vitamina D u dva sata. Na višim nadmorskim visinama za isti učinak potrebno je više izlaganja suncu. Uporaba krema i ulja za sunčanje sa SPF faktorom 8 i višim smanjuje proizvodnju vitamina D u koži za čak 95%.
Količina vitamina D koju moramo dnevno unijeti u organizam ovisi i o količini kalcija i fosfora koju na dan unesemo te o apsorpciji u tijelu, životnoj dobi, spolu, pigmentaciji kože i nekim drugim čimbenicima kao što su zdravlje organa u kojima se ovaj vitamin apsorbira i transformira u svoj aktivni oblik (tanko crijevo, jetra, bubrezi i dr.).

Toksičnost u velikim dozama

Za razliku od velike većine vitamina, ako se uzima dulje vrijeme u vrlo velikim dozama, vitamin D može proizvesti toksične nuspojave. Simptomi trovanja su gubitak apetita, anoreksija, mučnina, povraćanje, žeđ, poliurija, slabost u mišićima, bolovi u zglobovima, nedostatak orijentacije, konfuznost, povećanje razine kalcija u tijelu (hiperkalcemija), povećanje kalcija u mokraći i sl. U kasnijim stadijima trovanja mogu nastati puno teži poremećaji koji se ne mogu lako ispraviti. Među takve poremećaje prvenstveno spada nepovratno gomilanje kalcija u srcu (kalcifikacija srca), plućima, bubrezima i drugim organima, što može uzrokovati i smrt. Zato trebamo paziti da ne pretjeramo s konzumiranjem ovog vitamina, ali ni bezrazložno se bojati konzumiranja. Procijenjeno je da je najmanja toksična doza vitamina D za većinu odraslih ljudi oko 40000 IJ na dan, a za djecu 1000-2000 IJ.

Većinom u hrani životinjskog podrijetla

Vitamin D većinom je prisutan samo u hrani životinjskog podrijetla i to u prilično malim količinama. Najbogatiji izvori su razna ulja riblje jetre kao ulje jetre bakalara i sleđa. I slatkovodna riba sadrži dosta vitamina D. Nalazi se i u masnijim mliječnim proizvodima, ali ni tamo ga nema mnogo. Zbog toga se u mnogim zemljama većina mliječnih proizvoda umjetno obogaćuje vitaminom D. U mlijeko se obično dodaje 400 IJ vitamina D na svaki četvrt litre, a u margarin 4000 IJ po kilogramu. Obrano mlijeko ne sadrži gotovo ništa vitamina D ukoliko ga se njime umjetno ne obogati. Knjigu "Vitamini: priručnik za svakog liječnika i svaku obitelj" možete naručiti po povoljnijoj cijeni pouzećem na tel: 01/ 377 75 60. Ovu, na hrvatskom tržištu najkompletniju knjigu o vitaminima toplo preporučujemo svakome.
Vitamin D jedan je od najstabilnijih vitamina. Otporan je na visoke temperature i nije topiv u vodi pa se ne gubi prilikom pripremanja hrane u vodi i kuhanja. Vrlo je otporan na sušenje i dimljenje ribe, pasterizaciju i sterilizaciju mlijeka te sušenje jaja. Stabilan je u kiselim i lužnatim sredinama. Nestabilan je jedino prema svjetlu i kisiku te obično oksidira ako se drži na zraku duže od 24 sata. Pri sušenju mlijeka može se izgubiti 25-35% vitamina D, ali mlijeko se ionako obično obogaćuje ovim vitaminom. 

Tablica - Izvori vitamina D

Najbogatiji izvori vitamina D (prosječne vrijednosti u IJ na svakih 100 g hrane):
Ulje jetre sleđa	140 000
Ulje jetre bakalara	10 000
Sardine (konzervirane)	1 500
Losos (konzerviran)	220 - 440
Sleđ (konzerviran)	330
Račići	150
Skuša	120
Bakalar	85
Pilea jetra (prijesna)	50 - 65
Vrhnje	50
Goveđa jetra (prijesna)	8 - 40
Maslac	35
žumanjak jajeta	25
Janjeća jetra (prijesna)	20
Goveđi odrezak	13
Sir	12
Kukuruzno ulje	9
Mlijeko (kravlje)	0,3 - 4
Mlijeko (ljudsko)	0 - 10
špinat, kupus	0,2