Pedijatrija

Dječje zarazne bolesti - ospice

Koplikove pjege na sluznici ždrijela i obraza gotovo se isključivo javljaju kod ospica, pa su patognomonične za tu bolest

Češće i rjeđe komplikacije

Ospice

Najčešće komplikacije bolesti su upala srednjeg uha i pluća, a najteže upala srčanog mišica (miokarditis) i središnjeg živčanog sustava (najčešće encefalitis - upala mozga). Komplikacije bolesti češće se javljaju u osoba mlađih od pet i starijih od 20 godina. Upala pluća može biti uzrokovana samim virusom ospica, kad se očituje već u kataralnom stadiju ili, što je češće, bakterijom kad se očituje u fazi osipa.
Miokarditis je rijetka, ali katkad fatalna komplikacija. Neurološke komplikacije češće su kod ospica nego kod drugih bolesti s osipom, a učestalost encefalitisa je jedan-dva na 1000 bolesnika. Bolest može biti izrazito teška, katkad ostavlja i trajna neurološka oštećenja, a prema statističkim podacima, gotovo 15 posto bolesnika umire. Sve pojedinosti nastanka i razvoja upale mozga nisu u cijelosti razjašnjene.

Mogući posebni oblici

Klinička slika ospica i sama bolest ne moraju uvijek biti uobičajena tijeka. Neki od oblika bolesti mogu biti znatno pogubniji po bolesnika, a drugi opet mnogo lakši.

Hemoragične ospice su težak klinički oblik koji najčešće završava smrtno, a danas se rijetko viđa. Bolest počinje naglo, s vrlo visokom temperaturom i poremećajem svijesti, sve do prave kome. Klasični osip ne izbija nego se javljaju brojna krvarenja u koži i sluznici, a bolesnik krvari iz nosa, usta i crijeva.
Ospice izmijenjena tijeka javljaju se u bolesnika s poremećenim obrambenim mehanizmima (leukemija, AIDS...) i u pravilu su teškog tijeka. Osip se često i ne pojavi, a nedostaje i tipična klinička slika, pa je dijagnozu teško postaviti. Smrt često nastupa zbog vrlo teške upale pluća.
Ospice blažeg tijeka (mitigirane ospice) imaju kraći tijek bolesti i slabije izražene simptome, a vide se u djece i odraslih u kojih je iz bilo kojeg razloga oslabio imunitet prema virusu ospica, ali je još prisutan u dovoljnoj mjeri da spriječi puni razvoj kliničke slike.

Lijeka nema

Do danas nije pronađen lijek protiv ospica, a svi poznati antivirusni lijekovi nedjelotvorni su na virus morbila. Nekomplicirani oblici bolesti liječe se samo simptomatski (mirovanje, snizuje se povišena temperatura, kontrolira kašalj i sl.), a u kompliciranih oblika primjenjuju se potrebne metode liječenja, ovisno o komplikaciji bolesti.
Prognoza je u pravilu dobra, bolja u veće djece nego u dojenčadi, a najteža u bolesnika s encefalitisom.

Preostaje prevencija

Ospice se mogu spriječiti aktivnom i pasivnom imunizacijom. Aktivnom imunizacijom zovemo stvaranje vlastitih protutijela na virus morbila, a pasivnom davanje gotovih pripravaka protutijela.
Aktivna imunizacija postiže se cijepljenjem, koje je u našoj zemlji obvezno. Cjepivo čini živi, atenuirani (oslabljeni) virus ospica, koji ima osobinu da izaziva stvaranje protutijela, a bez istodobna razvoja bolesti. U mogućem kasnijem kontaktu s prirodnim virusom ospica, cijepljenjem stvorena protutijela ne dopuštaju razvoj bolesti. Redovito cijepljenje provodi se nakon navršenih 12 mjeseci života i prilikom upisa u prvi razred osnovne škole.
No, unatoč pravilno izvedenom cijepljenja, oko tri do pet posto djece ne stvori zadovoljavajuću razinu otpornosti i mogu oboljeti. U pravilu, protiv ospica se cijepe sva djeca, a ako u pojedinog djeteta postoji kontraindikacija, odnosno svojevrsna prepreka cijepljenju, to određuje isključivo liječnik. Neka od važećih kontraindikacija za cijepljenje su: jaka alergijska reakcija na bilo koji sastojak cjepiva, leukemija, teške maligne bolesti i neka druga imunodeficijentna stanja, trudnoća, itd. U prošlosti se smatralo da su djeca alergična na jaja sklona razvoju teških alergijskih reakcija na primjenu cjepiva, pa se nisu cijepila, no prema današnjim spoznajama ona se mogu redovito cijepiti.
Pasivna imunizacija postiže se davanjem gotovih protutijela na virus ospica, a indikacije za primjenu postavlja liječnik (trudnice, teško i kronično bolesna djeca i djeca koja zbog različitih kontraindikacija nisu bila cijepljena, a bila su izložena zarazi - imunokompromitirani bolesnici, uključujući i bolesnike s AIDS-om, bez obzira na to jesu li cijepljeni ili ne, a bili su u kontaktu s virusom morbila, necijepljena djeca u situaciji epidemije, itd.). Pasivnom imunizacijom postiže se znatno kratkotrajnija zaštita nego aktivnom i obično traje samo oko četiri tjedna.

Izloženost infekciji nije prepreka cijepljenju, pa ako se od trenutka kontakta s virusom ospica primi aktivna imunizacija sljedeća tri dana, odnosno pasivna unutar šest dana, bolest se može potpuno spriječiti ili znatno ublažiti.