Encefalitis, upala mozga - uzroci, simptomi i liječenje

Encefalitis je upala moždanog tkiva koja rezultira naticanjem mozga i pratećim simptomima koji ovise o dijelu mozga koji je zahvaćen. Radi se o rijetkom, ali ozbiljnom stanju koje može nastati kao posljedica infekcije ili autoimunog procesa.

Infektivni encefalitis može biti posljedica infekcije bakterijom, virusom, gljivicom ili parazitom, no virusi su najčešći uzročnici (u oko 70 posto slučajeva). Najosjetljivije dobne skupine su mala djeca (u dobi od godinu dana i manje), starije osobe (65 i više godina) i osobe s oslabljenim imunitetom.

Autoimuni ili postinfektivni encefalitis je posljedica poremećaja u imunosnom sustavu zbog kojeg imunosne stanice greškom napadaju mozak.

Ponekad uzrok nije moguće utvrditi, kada je u pitanju idiopatski encefalitis.

Bez obzira na uzrok, encefalitis može biti opasan po život i dovesti do trajnog oštećenja mozga. Zato je važno što prije potvrditi dijagnozu i započeti s liječenjem jer je teško predvidjeti kako encefalitis može utjecati na svaku osobu. Zbog potrebe intenzivnog liječenja i poduzimanja mjera za održavanje života, većina oboljelih zahtijeva hospitalizaciju.

Izgledi za oporavak ovise o različitim čimbenicima, uključujući uzrok i težinu bolesti, dob i opće zdravstveno stanje osobe. Većina osoba s blagim encefalitisom se potpuno oporavi.

Encefalitis vs meningitis

Dok encefalitis podrazumijeva upalu moždanog tkiva, meningitis se odnosi na upalu moždanih ovojnica koje obavijaju mozak i leđnu moždinu.

Kao i encefalitis, meningitis često uzrokuje virusna ili bakterijska infekcija, ali također može biti uzrokovan gljivičnom infekcijom ili parazitima, ozljedom, određenim lijekovima i nekim vrstama raka.

Je li encefalitis zarazan?

Iako oteklina mozga sama po sebi nije zarazna, uzrok može biti. Primjerice, uzrok virusnog encefalitisa može biti infekcija herpes simplex virusom (HSV) koji se može prenijeti s osobe na osobu.

Dječje zarazne bolesti, kao što su ospice ili rubeola, nekada su bile čest uzrok virusnog encefalitisa u dječjoj dobi, no sada nešto rjeđe jer većina djece prolazi obvezni program cijepljenja protiv dječjih zaraznih bolesti.

U ovisnosti o uzroku, razlikujemo nekoliko vrsta encefalitisa.

Infektivni encefalitis

Obično je uzrokovan virusnom infekcijom, ali također može biti uzrokovana bakterijama, gljivicama i parazitima. Može se brzo razviti, a simptomi mogu biti vrlo ozbiljni.

Virusni encefalitis. Najčešći je oblik encefalitisa. Može se razviti u sklopu nekih virusnih zaraznih bolesti (npr. bjesnoća) ili kao komplikacija nekih virusnih bolesti (npr. ospice, rubeola, herpes).

Arbovirusni encefalitis. Prenositelji virusa koji uzrokuju upalu mozga mogu biti insekti poput komaraca buha i krpelja.



Bakterijski, gljivični i parazitarni encefalitis. Encefalitis uzrokovan infekcijom bakterijom, gljivicom ili parazitom (npr. trihinela) najrjeđa je vrsta.
 
H3 - Autoimuni (postinfektivni) encefalitis

U pozadini autoimunog encefalitisa je greška u imunosnom sustavu koji iz nekog razloga vlastite stanice mozga prepoznaje kao strane, stvara autoantitijela i napada ih uzrokujući upalu. To se ponekad događa osobama s rakom, a javlja se u sklopu paraneoplastičnog sindroma.
 

Paraneoplastični sindrom je pojava neobičnih simptoma kod oboljelih od nekih oblika raka, na mjestima udaljenim od tumora. Simptomi su posljedica utjecaja određenih tvari u cirkulaciji (hormoni koje proizvodi tumor ili protutijela koja proizvodi imunosni sustav) koje utječu na funkciju različitih tkiva i organa.

Autoimuni encefalitis je rjeđi od infektivnog i sporije se razvija, no može uzrokovati više neuroloških simptoma, poput mentalne konfuzije, problema s pamćenjem i konvulzija.

• herpes virusi - uključuju herpes simplex virus (HSV tip 1 - uzrokuje herpes na usnama i HSV tip 2 - uzrokuje genitalni herpes), varičela-zoster virus (uzročnik vodenih kozica i herpes zostera), citomegalovirus i Epstein-Barr virus (uzrokuje infektivnu mononukleozu)
• arbovirusi (virusi koji se prenose ubodom insekata):
  • prijenosnici komarci - virus Zapadnog Nila, virus denge (denga groznica), virus japanskog encefalitisa, virus istočnog konjskog encefalitisa
  • prijenosnici krpelji - virus krpeljnog meningoencefalitisa (krpeljni meningoencefalitis)
• virusi uzročnici dječjih zaraznih bolesti - virus morbilla (ospice), virus parotitisa (zaušnjaci), virus rubeole (rubeola).

• virus humane imunodeficijencije (HIV)
• virus bjesnoće (bjesnoća)
• enterovirusi - uključuju poliovirus (virus dječje paralize) i coxsackievirus, koji obično uzrokuju bolest sa simptomima sličnim gripi, upalu očiju i bolove u trbuhu
• bakterijske i druge infekcije, poput sifilisa ili toksoplazmoze
• autoimuna stanja
• neke vrste raka
• neki lijekovi.

• Dob. Općenito, mala djeca i starije odrasle osobe izložene su većem riziku od većine tipova virusnog encefalitisa. S druge strane neki tipovi autoimunog encefalitisa češći su u djece i mladih odraslih osoba, dok su drugi češći u starijih odraslih osoba.
• Oslabljen imunosni sustav. Oboljeli od AIDS-a, osobe koje uzimaju imunosupresive ili imaju neko drugo stanje koje uzrokuje slabljenje imuniteta (npr. karcinom, dijabetes itd).
• Godišnje doba. Bolesti koje prenose insekti poput krpelja i komaraca češće su u proljeće i ljeti.
• Zemljopisno područje. Virusi koje prenose insekti su regionalni. To znači da je veća vjerojatnost izlaganja određenim insektima i posljedično ugrizima ovisna o regiji u kojoj osoba živi. Treba uzeti u obzir i učestali boravak u blizini voda stajačica s obzirom na povećani broj komaraca u takvim područjima.
• Autoimuna bolest. Osobe koje već boluju od neke autoimune bolesti mogu biti sklonije razvoju autoimunog encefalitisa.
• Pušenje. Pušenje povećava vjerojatnost razvoja raka pluća, a samim time i razvoja paraneoplastičnog sindroma uključujući encefalitis.

• ukočen vrat
• mučnina i povraćanje
• slabost mišića
• gubitak osjeta ili nemogućnost pomicanja nekih dijelova tijela
• nepravilni pokreti, nespretnost
• razdražljivost, promjene ponašanja ili osobnosti
• halucinacije
• osjetljivost na svjetlo (fotofobija), dvoslike
• poteškoće u govoru ili razumijevanju tuđeg govora
• poteškoće sa sluhom
• konvulzije
• promjene u stupnju svijesti, koje mogu varirati od blage mentalne konfuzije ili pospanosti pa sve do gubitka svijesti i kome.

• primjetne promjene osobnosti ili ponašanja, poput velike ljutnje bez razloga
• mentalna konfuzija (zbunjenost)
• psihoza (poteškoće u razlikovanju stvarnosti od onoga što osoba proživljava u svom umu)
• gubitak pamćenja
• poremećaji spavanja
• halucinacije
• konvulzije
• poteškoće s vidom
• problemi s govorom
• gubitak osjeta
• slabost mišića, problemi s hodanjem, nepravilni pokreti, slabost ili gubitak pokreta u nekim dijelovima tijela
• simptomi od strane mokraćnog mjehura i crijeva.

• u slučaju jake glavobolje, groznice i promjene svijesti
• kad god imate simptome kao što su mentalna konfuzija, konvulzije, primjetne promjene osobnosti, problemi s govorom, ne možete pomicati ruke ili noge
• ako dojenče ili malo dijete ima bilo kakve simptome encefalitisa.

• ponavljajuće glavobolje
• umor koji ne prolazi
• slabost ili nedostatak koordinacije mišića, problemi s ravnotežom i kretanjem
• kognitivne poteškoće - poteškoće s pamćenjem, koncentracijom, brzinom mišljenja, rješavanjem problema
• emocionalni problemi i problemi u ponašanju kao što su promjene raspoloženja, napadi frustracije i ljutnje, agresija, promjene osobnosti
• mentalne poteškoće - tjeskoba, depresija
• afazija, problemi s jezikom i govorom
• problemi sa sluhom ili vidom
• ponavljajuće konvulzije (epilepsija)
• u jako teškim slučajevima poremećaj svijesti sve do kome i smrti.

Dijagnostika počinje uzimanjem što preciznijih anamnestičkih podataka (simptomi - koji, koliko dugo, što je prethodilo itd.), koji se, u slučaju da je oboljeli dezorijentiran, mogu dobiti i od pratnje. Važno je znati je li osoba bila u kontaktu s komarcima, krpeljima, zaraženim životinjama ili bolesnim ljudima.

Potom slijedi fizikalni pregled (neurološki pregled), a onda i dodatne pretrage jer sami simptomi često nisu dovoljni da se isključe druge bolesti koje mogu oponašati encefalitis. S obzirom da brza dijagnoza smanjuje smrtnost i poboljšava ishod, pretrage bi trebalo obaviti što je prije moguće.

Slikovne pretrage mozga. Snimanje mozga kompjutoriziranom tomografijom (CT) služi za otkrivanje promjena u strukturi mozga, a ujedno može isključiti druge uzroke, poput moždanog udara, aneurizme ili tumora. Bolja opcija je magnetska rezonancija (MRI) jer pomaže identificirati klasične promjene mozga koje upućuju na stanje.

Elektroencefalogram (EEG). Pruža uvid u moguće konvulzije ili specifičnu električnu aktivnost mozga koja može ukazivati ​​na encefalitis.

Lumbalna punkcija. Uzimanje uzorka likvora za testiranje na uzročnika infekcije ili prisutnost antitijela povezanih s autoimunim encefalitisom.



Laboratorijske pretrage. Krvne pretrage (uključujući kompletnu krvnu sliku i metaboličke parametre); testiranje uzorka krvi, mokraće, brisa grla i/ili nosa na infektivne agense.

Praćenje intrakranijalnog tlaka (tlak u lubanjskoj šupljini). U slučaju prevelikog porasta tlaka dolazi do pritiska na moždane strukture, kada treba poduzeti mjere za njegovo snižavanje kako ne bi došlo do dodatnog oštećenja.

Slikovne pretrage drugih dijelova tijela. S obzirom da je imunosni odgovor na tumor u tijelu ponekad okidač za pojavu autoimunog encefalitisa, u dijagnostici se mogu koristiti i slikovne pretrage (ultrazvuk, MRI, CT ili PET-CT) prsne šupljine, trbuha ili zdjelice kojima se provjerava eventualno postojanje tumora u nekom od tih područja. U slučaju detekcije tumorske mase, moguće je napraviti i biopsiju iste radi analize vrste tumora.

Biopsija mozga. Uzimanje uzorka tkiva mozga za analizu obično se izvodi samo u slučaju kad liječenje nema učinka i simptomi se pogoršavaju.

Važno je odmah započeti s liječenjem, ponekad i prije nego što se utvrdi točan uzrok, jer odgađanje može biti povezano s nepovoljnim ishodom. Izbor terapije ovisi o svakom pojedinom slučaju.

Liječenje encefalitisa usmjereno je na specifično liječenje temeljnog uzroka, ublažavanje simptoma i pružanje podrške pacijentu dok nije u stanju samostalno kontrolirati uobičajene tjelesne funkcije.
 
Specifično liječenje uzroka encefalitisa

U slučaju infektivnog encefalitisa, izbor mogu biti:

• Antivirusni lijekovi. Primjenjuju se u slučaju virusnog encefalitisa. Općenito se dobro podnose. Obično se koriste aciklovir, ganciklovir i foskarnet. Neki virusi, poput virusa koje prenose insekti, ne reagiraju na te tretmane. Budući da se specifični virus možda neće odmah identificirati ili neće uopće, može se primijeniti aciklovir. Aciklovir može biti učinkovit protiv herpes simplex virusa, koji može dovesti do ozbiljnih komplikacija ako se brzo ne liječi.
• Antibiotici. Terapija su izbora kada je uzrok encefalitisa bakterijska infekcija.
• Antimikotici.  Daju se u slučajevima gljivičnog encefalitisa.

Ako je u pitanju autoimuni uzrok encefalitisa, mogu se primijeniti lijekovi koji djeluju na imunosni sustav (imunomodulatorni lijekovi) ili drugi tretmani:

• Kortikosteroidi (na usta ili intravenozno) - za smanjenje otekline i pritiska na mozak.
• Imunoglobulinska terapija - podrazumijeva primjenu otopine koja sadrži veliki broj antitijela, najčešće intravenskim putem.
• Plazmafereza (terapijska izmjena plazme) - proces je izdvajanja krvne plazme i njezine filtracije od autoantitijela kako bi se spriječio njihov napad na vlastite stanice.

U nekim slučajevima autoimunog encefalitisa potrebno je dugotrajno liječenje imunosupresivima (npr. ​​azatioprin, mofetilmikofenolat, rituksimab ili tocilizumab).

Ako je u podlozi nastanka tumor, onda je potrebno liječenje tumora (može uključivati ​​operativni zahvat, zračenje, kemoterapiju ili kombinaciju navedenih tretmana).
 
Potporna njega i liječenje simptoma i komplikacija

Potporna njega je vrsta njege za ozbiljno bolesne pacijente koji nisu u stanju obavljati svoje uobičajene tjelesne funkcije.

Obično se provodi zajedno sa specifičnim liječenjem, a primjerice može uključivati:

• intravenska primjena tekućine za održavanje hidratacije i razine esencijalnih minerala
• enteralna prehrana (hranjenje putem sonde) - za oboljele koji nisu pri svijesti
• pomoć pri disanju - dodatni kisik ili potpora ventilatora (mehanička ventilacija)
• praćenje disanja i rada srca i drugo po potrebi.

Uz potpornu njegu primjenjuju se i različiti lijekovi za liječenju simptoma: anlagetici (lijekovi protiv bolova), antikonvulzivi (lijekovi za zaustavljanje ili sprječavanje konvulzija), protuupalni lijekovi (poput acetaminofena ili ibuprofena za ublažavanje glavobolje i vrućice) itd.

Ostale mogućnosti

Ponekad se pacijent može staviti u kontroliranu induciranu komu, kako bi se tijelu dalo vremena za oporavak. O njezinu trajanju odlučuju liječnici ovisno o stupnju upale i reakciji pacijenta.

Tijekom i nakon akutne faze upale mozga pacijent može biti slabo ili nikako kooperativan, agresivan pa čak i nasilan. Pacijent nije svjestan svog ponašanja niti ga može kontrolirati. U tom stanju od koristi može biti okruženje 'niske stimulacije', u kojem su buka (npr. TV, mobitel) i posjete svedeni na najmanju moguću mjeru.

Nakon što se upala povuče, a uz prisutne komplikacije, možda će i dalje biti potrebna podrška jer mozgu je potrebno puno više vremena da se oporavi od ozljede nego ostalim dijelovima tijela. Oporavak može biti dug i spor proces i ne treba žuriti.

Glavni cilj rehabilitacije je pomoći osobi pogođenoj encefalitisom da razvije nove vještine, navike i strategije za suočavanje s preostalim poteškoćama.



U tom smislu, potreban je doprinos različitih stručnjaka, odnosno različiti vidovi terapije prilagođeni individualnim potrebama:

• fizikalna terapija - pomaže vratiti mišićnu snagu, fleksibilnost, ravnotežu, koordinaciju i pokretljivost
• radna terapija - pomaže u usvajanju svakodnevnih vještina i prilagodbe i često ide ruku pod ruku s fizikalnom terapijom
• govorna terapija - pomaže u ponovnom učenju kontrole mišića i koordinacije za stvaranje jasnog govora
• rehabilitacija mozga - pomaže poboljšati spoznaju i pamćenje
• psihoterapija - pomaže u učenju metoda suočavanja i kako se nositi s promjenama u životu te upravljati raspoloženjem i ponašanjem.

 
Ako je dijete imalo encefalitis, trebalo bi napraviti test sluha radi provjere je li došlo do oštećenja sluha. Osim toga, protokom vremena treba pratiti razvoj kako bi se na vrijeme uočila eventualna odstupanja.
 
Prognoza

Iako se uz liječenje većina ljudi oporavi od encefalitisa, stanje može biti opasno po život.

Prognoza načelno ovisi o nekoliko parametara:

• uzrok upale - npr. uobičajeni virusi poput herpes simplex virusa uzrokuju manje ozbiljne probleme pa je i oporavak lakši
• intenzitet upale - što je upala jača to je veća mogućnost pojave komplikacija koje otežavaju oporavak
• dob - odrasle osobe se moguće teže oporavljaju od encefalitisa u usporedbi s djecom
• opće zdravstveno stanje - oporavak mogu otežati postojeći zdravstveni problemi ili oslabljen imunosni sustav
• vrijeme proteklo od pojave simptoma do dijagnoze - što je više vremena prošlo to su veće šanse za težak oporavak i trajne komplikacije.

Najbolji način za prevenciju virusnog encefalitisa je poduzimanje mjera opreza kako bi se izbjeglo izlaganje virusima koji mogu uzrokovati bolest:

• higijena - često i temeljito prati ruke sapunom i vodom, osobito nakon korištenja toaleta te prije i poslije jela; ne dijeliti pribor za jelo i piće kao ni predmete osobne higijene
• cijepljenje - provjeriti je li već primljeno cjepivo protiv vodenih kozica, ospica, zaušnjaka i rubeole (jednokratna cjepiva koja ne treba ponavljati) prema programu obveznog cijepljenja. Ako cijepljenje nije provedeno, provjeriti s liječnikom koja cjepiva imaju smisla. Postoji i neobvezno cijepljenje za posebne skupine stanovništva i pojedince pod povećanim rizikom. Ako se planira putovanje u područja visokog rizika od virusa koje prenose krpelji ili komarci, svakako je uputno cijepite se prije polaska.

• zaštita od uboda
  • komarci
    • izbjegavati boravak vani između sumraka i zore kada je najveća vjerojatnost ugriza
    • kloniti se mjesta gdje su komarci najčešći
    • nositi prikladnu odjelu (košulje dugih rukava i duge hlače)
    • postaviti zaštitne mreže na prozore i vrata; koristiti ventilator
    • koristiti sredstva protiv insekata (repelenti) → saznajte više
  • krpelji - prakticirati opće i specifične mjere zaštite od krpelja → saznajte više
• prijaviti bolesne ili umiruće ptice ili male životinje lokalnoj epidemiološkoj službi.