Kratki vodič kroz suvremenu fitoterapiju
Znanstvene discipline koje ispituju sastav i farmakološku opravdanost primjene ljekovitog bilja često daju prednost biljnim pripravcima pred kemijskim preparatima
Kratki pregled povijesti
Čovjek je oduvijek koristio biljke, bilo u svrhu izrade oruđa i oružja, namještaja i nastambi, bilo kao hranu ili ogrjev, za izradu odjeće i obuće ili za izradu lijekova, kozmetičkih pripravaka i mirisa. Mirisne biljke od pamtivijeka se smatraju velikom vrijednošću, a njihovo korištenje datira još prije pisane povijesti.
Liječenje biljkama bio je prvi oblik medicine, a dugo i jedini koji je čovječanstvo poznavalo. Nazive fitoterapija i fitoterapeutici uveo je francuski liječnik Henri Leclerc (1870. - 1955.), dok se Aviceni (980. - 1037), perzijskom liječniku i filozofu, pripisuje usavršavanje mnogih postupaka kojima se iz biljnog materijala ekstrahiralo eterično ulje.
Danas se suvremena fitoterapija klasificira kao znanstvena medicina koja čini osnovu prevencije i pomoći u izlječenju raznih bolesti ili poremećaja. Znanstvene discipline koje ispituju sastav i farmakološku opravdanost primjene ljekovitog bilja često daju prednost biljnim pripravcima pred kemijskim preparatima.
Liječenje biljkama bio je prvi oblik medicine, a dugo i jedini koji je čovječanstvo poznavalo. Nazive fitoterapija i fitoterapeutici uveo je francuski liječnik Henri Leclerc (1870. - 1955.), dok se Aviceni (980. - 1037), perzijskom liječniku i filozofu, pripisuje usavršavanje mnogih postupaka kojima se iz biljnog materijala ekstrahiralo eterično ulje.
Danas se suvremena fitoterapija klasificira kao znanstvena medicina koja čini osnovu prevencije i pomoći u izlječenju raznih bolesti ili poremećaja. Znanstvene discipline koje ispituju sastav i farmakološku opravdanost primjene ljekovitog bilja često daju prednost biljnim pripravcima pred kemijskim preparatima.
“Nije čovjek tvorac tkanine života, već samo vlakno u njoj. Što uradi s tkaninom, čini i sa sobom”, poglavica Seattle, 1854.
Ogranci fitoterapije
Fitoterapija se može dijeliti prema izvorištu aktivnih tvari ili prema vrsti ekstrakta. Izvor aktivnih tvari mogu biti biljke, alge ili gljive, dok ekstrakti mogu biti eterična ulja, hidrolati, biljna ulja ili, na primjer, alkoholni ekstrakti. Prema tome, razlikujemo ogranke fitoterapije poput aromaterapije (primjena eteričnih ulja), mikoterapije (primjena aktivnih tvari gljiva poput beta-glukana) i oleoterapije (primjena biljnih ulja). U fitoterapiji se upotrebljavaju cijele ljekovite biljke ili njihovi dijelovi, poput cvijeta, lista, korijena ili samo njihovi sastojci, poput eteričnih ulja, ekstrakata, hidrolata ili drugih izolata.
Danas razlikujemo francuski i engleski model aromaterapije. Francuski princip eterična ulja koristi u svrhu tretiranja tegoba pacijenta, eksternom (dermalnom primjenom) ili oralnom, vaginalnom i rektalnom primjenom. Engleski model prakticira samo eksterno korištenje ulja.
Suvremena fitoterapija ima uži opseg od drevne fitoterapije koja je uključivala i toksične biljne vrste, poput velebilja, mrazovca ili, na primjer, raznih vrsta Digitalis. Razvojem suvremene medicine i farmacije upotreba takvih biljnih lijekova je standardizacijom pripravaka sa striktno definiranim dozama potpuno integrirana u službenu medicinu.Danas se suvremena fitoterapija klasificira kao znanstvena medicina koja čini osnovu prevencije i pomoći u izlječenju raznih bolesti ili poremećaja
Danas razlikujemo francuski i engleski model aromaterapije. Francuski princip eterična ulja koristi u svrhu tretiranja tegoba pacijenta, eksternom (dermalnom primjenom) ili oralnom, vaginalnom i rektalnom primjenom. Engleski model prakticira samo eksterno korištenje ulja.
Fitoterapeutski pripravci
Biljni ekstrakti
U svrhu ekstrahiranja biljnih aktivnih tvari postoje različiti ekstrakcijski načini i, shodno tome, različiti ekstrakti. Svima njima zajedničko je da se poželjni biljni sastojci izdvajaju od ostatka biljnog sadržaja. Ekstraktima se tako nazivaju pripravci od običnog „kuhanog čaja“, biljnih dijelova natopljenih u hladnoj vodi, do alkoholnih, glicerinskih i uljnih macerata. Takvi ekstrakti nazivaju se infuzima, dekoktima, tinkturama, glicerolnim ekstraktima ili uljnim maceratima.
Suvremena fitoterapija zlatnim standardom uporabe biljnih pripravaka smatra SIPF ekstrakte (franc. suspension integrale des plantes fraîches). To su preparati pripravljeni procesom stabilizacije pothlađivanjem kojim se blokiraju enzimske reakcije, čime se čuvaju cjelovitost i integritet svježe ljekovite biljke. Duboko zamrznuti biljni materijal usitnjava se mljevenjem, ekstrahira 30 vol% etanolom i nakon toga centrifugira, a zaostali ekstrakt i svježi biljni sok bogat aktivnim spojevima netopivim u etanolu prešanjem se cijedi te tako širokom paletom ljekovitih spojeva u odnosu na klasične tinkture osigurava svoju prednost. Ti preparati sadrže aktivne tvari topive u etanolu, ali i one koje to nisu, i to su obično suspenzije.
Biljna ulja
Biljna ulja mogu se nazvati biljnim ekstraktima čijim sastavom dominiraju masne kiseline u obliku triglicerida, koji spadaju u lipide. Lipidi u biljkama skladišni su oblik energije te se obično nalaze u sjemenkama biljaka (npr. suncokret ili lješnjak) i, u malo manjoj mjeri, u plodu biljke (npr. maslina, kokos ili palma). Lipidi su izvor esencijalnih masnih kiselina (poznate i kao omega-3 i omega-6) koje našem organizmu služe kao početne molekule za sintezu brojnih važnih spojeva. Oni imaju brojne biološke funkcije, nalaze se u sastavu staničnih membrana svih živih bića, sudjeluju u procesima međustanične signalizacije i potiču razne fiziološke procese.
Biljna ulja nalaze se na granici između prehrambenih artikala i lijekova pa, dok sojino, maslinovo i bučino ulje koristimo u kulinarstvu, ulje crnog kima i laneno ulje koristimo kao dodatak prehrani. Bademovo ulje, ulje marelice i makadamija koriste se kao vrlo popularna ulja u izradi kozmetičkih pripravaka ili kao bazna ulja u aromaterapiji.
Danas se brojnim biljnim uljima pripisuju ljekovita svojstva; ulje crnog kima smatra se vrlo dobrim imunoregulatorom, a laneno ulje optimalnim izvorom omega-3 masnih kiselina, zbog čega se smatra biljnom alternativom ribljem ulju.
Hidrolati
Hidrolati su vodeni nusprodukti destilacije biljnih materijala koji nastaju tijekom proizvodnje eteričnih ulja. Zbog ugodnog mirisa često se nazivaju i cvjetnom vodicom i koriste u spravljanju tonika i krema. Najčešće su blagog i ugodnog mirisa te su sigurni za uporabu, bez rizika od pojave neželjenih iritacija, pa je zbog toga i njihova primjena česta.
Eterična ulja
Eterična ulja među biljnim ekstraktima imaju poseban status. Visoka lipofilnost i niska molekulska masa omogućavaju im iznimno dobru apsorpciju kroz kožu ili sluznice, dok im velika hlapljivost omogućava laku inhalaciju, što je također čest način primjene.
Vagitoriji i supozitoriji
Fitoterapija vagitorijima odnosi se na proizvode prikladnog farmaceutskog oblika za vaginalnu primjenu eteričnih ulja. Nosači eteričnih ulja moraju imati prikladna svojstva, moraju biti kruti na sobnoj temperaturi a otapati se na temperaturi ljudskog tijela. Vagitoriji s eteričnim uljima apliciraju se kod infekcija rodnice ili grlića maternice.
Supozitoriji su pripravci za analnu primjenu, a koriste se u razne svrhe. Danas se najčešće koriste za pedijatrijsku populaciju kao analgetici, antipiretici ili laksativi, a mogu se koristiti i kao fitoterapijski pripravci u svrhu liječenja hemeroida ili za liječenje respiratornih infekcija i infekcija prostate. S obzirom na to da je apsorpcija eteričnih ulja iz rektuma iznimno brza i dobra, ima prostora i za širu primjenu eteričnih ulja u supozitorijima.
U svrhu ekstrahiranja biljnih aktivnih tvari postoje različiti ekstrakcijski načini i, shodno tome, različiti ekstrakti. Svima njima zajedničko je da se poželjni biljni sastojci izdvajaju od ostatka biljnog sadržaja. Ekstraktima se tako nazivaju pripravci od običnog „kuhanog čaja“, biljnih dijelova natopljenih u hladnoj vodi, do alkoholnih, glicerinskih i uljnih macerata. Takvi ekstrakti nazivaju se infuzima, dekoktima, tinkturama, glicerolnim ekstraktima ili uljnim maceratima.
Suvremena fitoterapija zlatnim standardom uporabe biljnih pripravaka smatra SIPF ekstrakte (franc. suspension integrale des plantes fraîches). To su preparati pripravljeni procesom stabilizacije pothlađivanjem kojim se blokiraju enzimske reakcije, čime se čuvaju cjelovitost i integritet svježe ljekovite biljke. Duboko zamrznuti biljni materijal usitnjava se mljevenjem, ekstrahira 30 vol% etanolom i nakon toga centrifugira, a zaostali ekstrakt i svježi biljni sok bogat aktivnim spojevima netopivim u etanolu prešanjem se cijedi te tako širokom paletom ljekovitih spojeva u odnosu na klasične tinkture osigurava svoju prednost. Ti preparati sadrže aktivne tvari topive u etanolu, ali i one koje to nisu, i to su obično suspenzije.
Biljna ulja
Biljna ulja mogu se nazvati biljnim ekstraktima čijim sastavom dominiraju masne kiseline u obliku triglicerida, koji spadaju u lipide. Lipidi u biljkama skladišni su oblik energije te se obično nalaze u sjemenkama biljaka (npr. suncokret ili lješnjak) i, u malo manjoj mjeri, u plodu biljke (npr. maslina, kokos ili palma). Lipidi su izvor esencijalnih masnih kiselina (poznate i kao omega-3 i omega-6) koje našem organizmu služe kao početne molekule za sintezu brojnih važnih spojeva. Oni imaju brojne biološke funkcije, nalaze se u sastavu staničnih membrana svih živih bića, sudjeluju u procesima međustanične signalizacije i potiču razne fiziološke procese.
Biljna ulja nalaze se na granici između prehrambenih artikala i lijekova pa, dok sojino, maslinovo i bučino ulje koristimo u kulinarstvu, ulje crnog kima i laneno ulje koristimo kao dodatak prehrani. Bademovo ulje, ulje marelice i makadamija koriste se kao vrlo popularna ulja u izradi kozmetičkih pripravaka ili kao bazna ulja u aromaterapiji.
Danas se brojnim biljnim uljima pripisuju ljekovita svojstva; ulje crnog kima smatra se vrlo dobrim imunoregulatorom, a laneno ulje optimalnim izvorom omega-3 masnih kiselina, zbog čega se smatra biljnom alternativom ribljem ulju.
Hidrolati
Hidrolati su vodeni nusprodukti destilacije biljnih materijala koji nastaju tijekom proizvodnje eteričnih ulja. Zbog ugodnog mirisa često se nazivaju i cvjetnom vodicom i koriste u spravljanju tonika i krema. Najčešće su blagog i ugodnog mirisa te su sigurni za uporabu, bez rizika od pojave neželjenih iritacija, pa je zbog toga i njihova primjena česta.
Eterična ulja
Eterična ulja među biljnim ekstraktima imaju poseban status. Visoka lipofilnost i niska molekulska masa omogućavaju im iznimno dobru apsorpciju kroz kožu ili sluznice, dok im velika hlapljivost omogućava laku inhalaciju, što je također čest način primjene.
Vagitoriji i supozitoriji
Fitoterapija vagitorijima odnosi se na proizvode prikladnog farmaceutskog oblika za vaginalnu primjenu eteričnih ulja. Nosači eteričnih ulja moraju imati prikladna svojstva, moraju biti kruti na sobnoj temperaturi a otapati se na temperaturi ljudskog tijela. Vagitoriji s eteričnim uljima apliciraju se kod infekcija rodnice ili grlića maternice.
Supozitoriji su pripravci za analnu primjenu, a koriste se u razne svrhe. Danas se najčešće koriste za pedijatrijsku populaciju kao analgetici, antipiretici ili laksativi, a mogu se koristiti i kao fitoterapijski pripravci u svrhu liječenja hemeroida ili za liječenje respiratornih infekcija i infekcija prostate. S obzirom na to da je apsorpcija eteričnih ulja iz rektuma iznimno brza i dobra, ima prostora i za širu primjenu eteričnih ulja u supozitorijima.
Situacija danas
Sastav biljke ovisi o mnogim čimbenicima, poput kvalitete tla, klimatskih uvjeta, vremena berbe i načina sušenja. Da bismo bili sigurni da će prirodni ljekoviti pripravak djelovati, moramo znati koju djelatnu supstanciju treba ekstrahirati. Zbog toga danas veću prednost imaju gotovi pripravci sa standardiziranim sadržajem u odnosu na domaće pripravke čiji sadržaj varira. Isto tako, uz napredak industrijskih mogućnosti i doba u kojem je zarada jedini imperativ na tržištu, susrećemo se s poplavom raznih vrsta patvorina. U tom smislu možemo se susresti s namjernim lažiranjem deklariranja podrijetla proizvoda, miješanjem preparata jeftinijim sličnim proizvodima čiji okus nije dominantan pa sve do dodavanja drugih sastojaka. U tom svjetlu danas je iznimno važno prednost dati provjerenom proizvođaču.
Unatoč obilnoj ponudi kemijski sintetiziranih preparata na tržištu, danas se sve više ljudi ipak okreće prirodnim načinima rješavanja zdravstvenih problema. I dok neki bjesomučno tragaju za aktivnim biljnim supstancijama koje treba sintetizirati u laboratoriju i time pojednostavniti i pojeftiniti njihovu dostupnost, drugi pak uviđaju da su biljke tvornice iznimno širokog spektra aktivnih spojeva koji djelovanje postižu i zbog svog sinergističkog učinka. Podizanje svijesti o složenosti biljnih preparata daje nam uvid u to koliko su naša industrijska dostignuća još uvijek mala u usporedbi s prirodom.
Unatoč obilnoj ponudi kemijski sintetiziranih preparata na tržištu, danas se sve više ljudi ipak okreće prirodnim načinima rješavanja zdravstvenih problema. I dok neki bjesomučno tragaju za aktivnim biljnim supstancijama koje treba sintetizirati u laboratoriju i time pojednostavniti i pojeftiniti njihovu dostupnost, drugi pak uviđaju da su biljke tvornice iznimno širokog spektra aktivnih spojeva koji djelovanje postižu i zbog svog sinergističkog učinka. Podizanje svijesti o složenosti biljnih preparata daje nam uvid u to koliko su naša industrijska dostignuća još uvijek mala u usporedbi s prirodom.
