Inzulin je hormon koji proizvodi gušterača. Djeluje na skladištenje glukoze u organizmu - služi kao prijenosnik glukoze iz krvi u stanicu gdje se ona koristi za proizvodnju energije. U normalnim uvjetima, hormon inzulin nakratko raste nakon obroka potičući jetru i mišiće da preuzmu šećer iz krvi i pretvore ga u energiju. To zatim uzrokuje pad šećera u krvi, a potom i inzulina. Uz normalnu inzulinsku osjetljivost, i šećer i inzulin u krvi normalni su natašte.
Inzulinska rezistencija (IR) je stanje u kojem stanice mišića i jetara, kao i masne stanice ne prepoznaju inzulin na odgovarajući način zbog čega ne mogu iskorištavati glukozu iz krvi za proizvodnju tjelesne energije. Posljedično gušterača mora proizvoditi sve više inzulina kako bi pokušala prenijeti svoju poruku. Previše inzulina stvara upalu i uzrokuje debljanje, a može dovesti i do razvoja dijabetesa tipa 2 i bolesti srca.
Iako s inzulinskom rezistencijom šećer u krvi može biti normalan, s vremenom može doći i do porasta glukoze u krvi uz razvoj šećerne bolesti.
Inzulinska rezistencija predstavlja velik javnozdravstveni problem koji je zajedno s hipertenzijom, povišenim masnoćama u krvi, pretilošću i dijabetesom povezan u jedinstveno stanje koje se naziva metabolički sindrom.
Inzulinska rezistencija i sindrom policističnih jajnika
PCOS je prvi put opisan 1935. (Stein i Leventhal), kada je njegovo glavno obilježje bilo policistično uvećanje jajnika uz ginekološke i reproduktivne posljedice. Danas je jasno da sindrom policističnih jajnika nije samo ginekološka bolest, jer uz endokrinološke ima i brojne metaboličke poremećaje koji čine dio metaboličkog sindroma.
Iako inzulin tradicionalno vežemo uz šećernu bolest, dobro je poznat njegov učinak na jajnike, posebno u sindromu policističnih jajnika (PCOS). Inzulinska rezistencija prisutna je u više od 70 posto pretilih bolesnica s PCOS-om te u oko 50-70 posto mršavih žena. PCOS je često povezan i s nedostacima u lučenju inzulina. Sve te abnormalnosti, zajedno s pretilošću, objašnjavaju značajno povećanu ukupnu pojavnost intolerancije glukoze u PCOS-u. Rizik od razvoja šećerne bolesti posebno je izražen u bolesnica koje u obitelji imaju osobe sa šećernom bolešću.
Previše inzulina također je temeljni fiziološki pokretač PCOS-a.
Uzimajući u obzir sve endokrinološke i metaboličke poremećaje, prezentacija bolesti u žena s PCOS-om mijenja se ovisno o dobi:
u adolescenciji najčešći problem su nepravilne menstruacije, pojačana dlakavost i akne lica i tijela
u reproduktivnoj dobi dominantan problem predstavlja (ne)mogućnost začeća te povišen rizik za hipertenziju i dijabetes u trudnoći
u postmenopauzalnoj dobi ove bolesnice imaju jasan metabolički rizik uz značajno veću pojavnost kardiovaskularnih bolesti (srčani udar i moždani udar).
Koji su simptomi inzulinske rezistencije?
Nažalost, većina bolesnica niti ne zna da ima ovaj poremećaj jer simptomi nisu jasni niti jednoznačni.
Inzulin je hormon gladi i njegov suvišak dovodi do pojačane potrebe za uzimanjem hrane i posljedičnog debljanja. S druge strane, gotovo sve pretile bolesnice imaju i neki stupanj inzulinske rezistencije. Na taj način stvara se začarani krug u kojem svaka pojedina odrednica pogoršava ostale.
Neke bolesnice žale se na simptome hipoglikemije, posebno nakon većeg unosa ugljikohidrata, koje se manifestiraju osjećajem umora, tresavice i lupanja srca.
U bolesnica sa sumnjom na PCOS potrebno je rutinski odrediti i sve spolne hormone, kada se u pravilu nalaze povišeni androgeni, a često i promijenjen međuodnos hormona uz odsustvo ovulacije, što su tipični nalazi za policistični ovarijalni sindrom.
Bolesnice je također potrebno uputiti ginekologu na ultrazvučni pregled jajnika. Vrlo često bolesnice navode nepravilne menstruacijske cikluse, uglavnom izostajanje menstruacije.
Jedan od znakova inzulinske rezistencije u bolesnica s PCOS-om može biti i Acanthosis nigricans - pojava tamnijih mrlja (hiperpigmentacija)koja se najčešće pojavljuje u kožnim pregibima (pazuh, vrat i prepone). Acanthosis nigricans Mnoge bolesnice žale se na neobjašnjiv osjećaj umora i nemogućnost gubitka tjelesne mase unatoč provođenju dijetetskih preporuka i fizičke aktivnosti.
Kako se postavlja dijagnoza inzulinske rezistencije?
U zadnjih nekoliko godina dijagnoza inzulinske rezistencije postala je vrlo pomodna i u ambulantama prečesto vidimo bolesnice s navodnom dijagnozom koja zapravo nikada nije valjano dokazana.
Za potvrdu dijagnoze obavezno je potrebno odrediti razinu inzulina i glukoze u krvi (glikemija) natašte i dva sata nakon standardiziranog opterećenja glukozom (dvosatni OGTT - oralni glukoza tolerans test, test opterećenja glukozom).
Samo mjerenje glikemije nije dovoljno jer ove bolesnice obično imaju urednu vrijednost šećera u krvi, posebno u mlađoj dobi.
Danas su razvijeni i modeli procjene inzulinske rezistencije iz vrijednosti šećera u krvi i inzulina natašte koji su klinički prihvatljivi, ali ne govore o eventualnom padu vrijednosti šećera u krvi nakon opterećenja glukozom koja je česta karakteristika ovog poremećaja. Modeli se izražavaju kroz HOMA-IR indeks po kojemu su bolesnice kategorizirane kao one s urednom osjetljivošću na inzulin ili pak uz razvijenu inzulinsku rezistenciju koja može biti nižeg i višeg stupnja.
Liječenje inzulinske rezistencije kod bolesnica s PCOS-om
Dugi niz godina liječene su samo bolesnice s dokazanom šećernom bolešću. Međutim, kako je veza između inzulinske rezistencije i kardiovaskularnih bolesti postala jasna, ključnim se nametnulo reagiranje već u najranijim fazama bolesti kada je prisutna samo IR-a.
Danas znamo da pravodobnom intervencijom smanjujemo razinu inzulina i androgena, odgađamo i/ili preveniramo intoleranciju glukoze i šećernu bolest, ali i povećavamo stopu ovulacija u bolesnica koje se nose s reproduktivnim izazovima. U konačnici, zasigurno je poželjno ranijom reakcijom spriječiti ozbiljne posljedice koje se kasnije mogu javiti u ovih bolesnica, primarno kardiovaskularne incidente.
Promjena životnog stila uz dijetetski režim te redovito provođenje fizičke aktivnosti zasigurno su temelj liječenja. Da bi se postigao učinak IR-u neophodno je određene mjere provoditi dulje vrijeme i prihvatiti ih kao novi stil života, a ne privremenu aktivnost. U tom smislu preporuča se nutricionističko savjetovanje i realno postavljen željeni indeks tjelesne mase (ITM). U svjetlu aktualnih trendova potrebno je naglasiti da eventualno izbacivanje glutena iz prehrane neće utjecati na inzulinsku rezistenciju!
Uz inzistiranje na promjeni životnog stila, u liječenju inzulinske rezistencije na raspolaganju su i medikamentne mogućnosti:
Metformin - lijek je koji se već preko 60 godina koristi za liječenje šećerne bolesti. Djeluje primarno povećanjem osjetljivosti na inzulin i smanjenjem stvaranja šećera unutar jetara, međutim svi mehanizmi nisu još do kraja razjašnjeni. Nuspojave su uglavnom gastrointestinalne, ali većina bolesnika ga dobro podnosi.
Pioglitazon - jedini je lijek koji je osmišljen za liječenje inzulinske rezistencije, djelujući primarno na jetru i periferna tkiva. Nuspojave su zadržavanje tekućine i debljanje.
D-chiro-inozitol - spoj koji nastaje iz mio-inozitola i predstavlja aktivnu tvar koja je implementirana u metabolizam inzulina. Dokazana je njegova smanjena koncentracija u bolesnika sa šećernom bolešću, ali isto tako i kod bolesnica s inzulinskom rezistencijom u sklopu PCOS-a, kod osoba s gestacijskim dijabetesom i metaboličkim sindromom. Dodatkom suplementa s D-chiro-inozitolom:
poboljšava se osjetljivost tijela na inzulin i na taj način smanjuje inzulinska rezistencija uz pravilno iskorištavanje glukoze u tjelesnim stanicama
postižu se pozitivni učinci i na reproduktivne funkcije koje su poremećene kod bolesnica s IR-om - pojačava ovulaciju te smanjuje razinu inzulina i testosterona pa na taj način oporavlja i metabolički i endokrinološki poremećaj. Učinak se pospješuje istodobnim davanjem s folnom kiselinom koja se preporuča prilikom planiranja trudnoće i u trudnoći, ali i kao suplement važan za stvaranje krvnih stanica.
Pristup bolesnicama s PCOS-om i inzulinskom rezistencijom ovisi o životnoj fazi u kojoj se bolesnice nalaze. S obzirom da imaju i nepovoljan kardiovaskularni profil, liječenje podrazumijeva multidisciplinarni pristup, odnosno angažman endokrinologa i ginekologa, jer je neophodno liječiti sve komponente, od endokrinoloških, preko reproduktivnih do metaboličkih.
U praćenju je neophodno inzistirati na zadovoljavajućoj kontroli svih posljedica metaboličkog sindroma koje bolesnice mogu imati te na ustrajnosti u provođenju poželjnog životnog stila (dijeta i tjelovježba, uz dodatak suplemenata koji imaju dokazanu učinkovitost) i medikamentnih opcija (metformin, pioglitazon).
Chirofert forte je dodatak prehrani s D-chiro-inozitolom, alfa-lipoičnom kiselinom, manganom, melatoninom, folnom kiselinom, kromom i vitaminom D3 koji se koristi u slučajevima povećane potrebe za tim hranjivim tvarima ili zbog njihova nedostatka u prehrani.
D-chiro inositol se stvara u ljudskom tijelu iz mio-inozitola i biološki je aktivna tvar, slična vitaminima B skupine, koja sudjeluje u različitim metaboličkim reakcijama koje su potrebne za pravilno funkcioniranje organizma. Alfa-lipoičnu kiselinu nalazimo u svakoj stanici tijela gdje obavlja višestruke biološke aktivnosti i sudjeluje kao kofaktor u procesu stvaranja energije. Snažan je antioksidans. Mangan doprinosi normalnom metabolizmu stvaranja energije i zaštiti stanica od oksidativnog stresa Melatonin - doprinosi skraćenju vremena potrebnog za padanje u san. Folna kiselina - spada u skupinu B vitamina i neophodna je za rast i diobu stanica.
Uzeti 1 tabletu dnevno, navečer, malo prije spavanja. Progutati cijelu tabletu uz dovoljno tekućine.
Chirofert forte je dodatak prehrani s D-chiro-inozitolom, alfa-lipoičnom kiselinom, manganom, melatoninom, folnom kiselinom, kromom i vitaminom D3 koji se koristi u slučajevima povećane potrebe za tim hranjivim tvarima ili zbog njihova nedostatka u prehrani.
D-chiro inositol se stvara u ljudskom tijelu iz mio-inozitola i biološki je aktivna tvar, slična vitaminima B skupine, koja sudjeluje u različitim metaboličkim reakcijama koje su potrebne za pravilno funkcioniranje organizma. Alfa-lipoičnu kiselinu nalazimo u svakoj stanici tijela gdje obavlja višestruke biološke aktivnosti i sudjeluje kao kofaktor u procesu stvaranja energije. Snažan je antioksidans. Mangan doprinosi normalnom metabolizmu stvaranja energije i zaštiti stanica od oksidativnog stresa Melatonin - doprinosi skraćenju vremena potrebnog za padanje u san. Folna kiselina - spada u skupinu B vitamina i neophodna je za rast i diobu stanica.
Uzeti 1 tabletu dnevno, navečer, malo prije spavanja. Progutati cijelu tabletu uz dovoljno tekućine.
