Alergija na hranu, nutritivna alergija - uzroci, simptomi i liječenje

Nutritivna alergija (alergija na hranu) je pretjerana reakcija imunosnog sustava na inače bezopasne proteine iz hrane. Uz alergijsku reakciju na lijekove, alergija na hranu najčešća je vrsta alergije, a ujedno je i ozbiljno i potencijalno po život opasno medicinsko stanje.

Alergija na hranu nalazi se među bolestima koje se smatraju dijelom takozvanog atopijskog marša (alergijski marš), koji podrazumijeva napredovanje alergijskih bolesti tijekom života u smjeru atopijskog dermatitisa, alergije na hranu, alergijskog rinitisa i astme. No, to se ne događa nužno kod svake osobe.

Alergija na hranu može se pojaviti kao reakcija na bilo koju hranu, a neke osobe alergične su na više od jedne vrste hrane. Može početi već u djetinjstvu ili se pojaviti tek u odrasloj dobi.

Alergijska reakcija na hranu može nepredvidivo varirati od blage do teške. Blage reakcije mogu uključivati ​​blaži osip ili bolove u trbuhu, dok u nekim slučajevima reakcija napreduje do teške anafilaksije s padom krvnog tlaka i gubitkom svijesti.

Simptomi su obično akutni i nastupe 30 do 90 minuta nakon uzimanja određene hrane, a rijetko nakon nekoliko sati ili dana. Bolesnik obično može navesti hranu na koju sumnja. 

Nutritivna alergija postala je problem u cijelom svijetu jer su s protokom vremena primijećene velike promjene u alergenima koji izazivaju alergijsku reakciju na hranu, a došlo je i do bitnih promjena u socijalno-ekološkim činiteljima i načinu života.

Dokazana pojavnost nutritivne alergije iznosi oko jedan do četiri posto svjetske populacije, iako su podaci prilično nepouzdani. U Europi se taj postotak za odraslu populaciju kreće između jedan i tri posto, a u dječjoj populaciji između pet i osam posto. 

Na temelju brojnih istraživanja, prevalencija (ukupna pojavnost) alergijske reakcije na hranu je oko 5 posto kod odraslih i ĉak osam posto kod djece, a te su brojke i dalje u porastu.
 

Alergije općenito, pa tako i alergija na hranu, u porastu su zadnjih desetljeća.

Promjene preosjetljivosti vjerojatno možemo objasniti promjenom načina prehrane i pripreme hrane, kao i činjenicom da smo prije bili više okrenuti prirodnim, ruralnim vrstama hrane, a danas urbanim, koje su katkad nepotpuno razjašnjena sastava i dodataka.

I brza priprema u mikrovalnoj pećnici pogoduje promjenama u sastavu hrane i drukčijem djelovanju na organizam. 

Čini se da obiteljska anamneza igra ulogu u tome hoće li netko razviti alergiju na hranu.

Iako svatko može razviti alergiju na hranu, ona se najčešće javlja u osoba koje imaju genetsku predispoziciju, pa tako dijete čiji je roditelj alergičan na neku namirnicu ima čak dvostruko veću mogućnost razvoja nutritivne alergije, dok se djetetu kojemu oba roditelja imaju alergiju vjerojatnost razvoja nutritivne alergije učetverostručuje.

U prvoj godini djetetova života može biti izražena veća učestalost alergije na hranu i to zbog nezrelosti probavnog sustava i razvojne nezrelosti različitih komponenti imunosnog sustava. No, kako dijete raste, sazrijeva i njegov imunosni sustav, stoga velik broj djece jednostavno preraste alergiju na hranu.

Većina alergijskih reakcija na hranu nema teške posljedice, štoviše u većini slučajeva alergijske reakcije uglavnom su blage.
 

 ČINJENICE O ALERGIJI NA HRANU U PRVIM GODINAMA ŽIVOTA

* učestalost nutritivne alergije najveća je u dojenačkoj dobi
* simptomi alergije na hranu mogu biti vrlo različiti: manifestiraju se na tri organska sustava - probavni sustav (50-60 posto djece), kožu (50-60 posto djece) i dišni sustav (20-30 posto djece)
* kod većine djece simptomi se prvi put javljaju između trećeg i petog mjeseca starosti, ali se mogu razviti i kasnije tijekom života
* kravlje mlijeko najčešći je nutritivni alergen u dojenačkoj dobi i ranom djetinjstvu
* većina djece (više od 90 posto) koja su imala alergiju na kravlje mlijeko u ranom djetinjstvu, nakon treće godine života podnosi kravlje mlijeko i mliječne proizvode bez tegoba

Rizik pojave alergije na hranu povećava se i u slučaju da osoba već pokazuje druge vrste alergijskih reakcija, poput alergije na pelud ili prašinu.

Rizik se povećava i ako osoba ima atopijski dermatitis ili astmu. U tom slučaju pojava alergije na hranu sastavni je dio već spomenutog atopijskog marša.
 

Alergija na hranu odnosno nutritivna alergija obično se naziva pravom alergijom ili alergijom posredovanom imunoglobulinom E (IgE) zbog IgE antitijela koja ih uzrokuju. Odnosi se na alergiju na kikiriki, orašaste plodove i druge alergene koji mogu uzrokovati trenutačnu i često tešku reakciju.

Oralni alergijski sindrom također je vrsta alergije posredovane IgE-om, s tom razlikom da uzrokuje lokalnu reakciju na usnama ili u ustima i rijetko dovodi do anafilaksije.

Postoji i nutritivna alergija koja nije posredovana s IgE protutijelima, nego drugi dijelovi imunosnog sustava reagiraju na tvar koja se smatra prijetnjom. Alergijska reakcija koja nije posredovana IgE-om često uključuje kožne ili probavne simptome, poput ekcema i žgaravice. Mogu biti teške za dijagnosticiranje jer simptomi mogu ukazivati ​​na intoleranciju na hranu, za što ne postoji krvni test.

Reakcije na hranu koje nisu posredovane IgE uključuju:

• sindrom enterokolitisa induciranog proteinima hrane
• eozinofilni ezofagitis
• eozinofilni gastritis
• proktitis induciran proteinima hrane.
   

Alergijska reakcija uključuje nekoliko osnovnih komponenti, koje podrazumijevaju prehrambeni alergen, imunoglobulin E (IgE) te mastocite i bazofile, specijalizirane stanice koje imaju važnu ulogu u razvoju alergijske reakcije.

U normalnim okolnostima, razina imunoglobulina E u krvi u ljudskom organizmu je niska. Međutim, kod ljudi koji imaju alergiju na određenu namirnicu, nakon senzibilizacije na određeni nutritivni alergen raste koncentracija specifičnih IgE protutijela koji se tada vežu na receptore na bazofilima i mastocitima.

Nakon ponovljenog izlaganja istom nutritivnom alergenu, dolazi do kontakta s IgE i njegove aktivacije, što dovodi do pucanja bazofila i mastocita te oslobađanje medijatora alergijske reakcije kao što su histamin (najvažniji), prostaglandini i leukotrieni, snažni spojevi koji aktiviraju upalni odgovor i odgovorni su za simptome alergijske reakcije.

Mastociti se u izobilju nalaze u koži, ali i u svim unutarnjim organima, pa tako i u cijelom probavnom sustavu, koji je po površini (od usta do analnog otvora) najveća površina sluznice u organizmu.

Nadalje, za razliku od stanica kože, zbog dobre prokrvljenosti i nezaštićenosti stanica sluznice, površina sluznice probavnog sustava puno jače resorbira alergene, pa tako na njih i reagira.

U našem tijelu postoje i dvije vrste receptora za histamin - H1 receptori u koži i dišnom sustavu i H2 receptori u cijelom probavnom sustavu, na koje se tijekom liječenja često zaboravlja.

Treba imati na umu da uz tipične alergološke mehanizme, postoji i pojam intolerancije na hranu, koji označava nepodnošenje neke vrste hrane, odnosno tvari kao što su primjerice laktoza, gluten ili, posebno, histamin, što je sve učestalije. U ovom slučaju je riječ o nealergijskoj reakciji, kada sve dijagnostičke metode ostaju bez rezultata.

Također treba znati da se simptomi alergije na hranu mogu preklapati sa simptomima drugih zdravstvenih stanja.

Zbog svega navedenoga važno je da se alergija na hranu potvrdi odgovarajućom alergološkom obradom.
 

Do sada je zabilježeno da otprilike 170 namirnica uzrokuju alergijsku reakciju.

Iako su se prije kao nutritivni alergeni najčešće navodili mlijeko, jaja, svinjetina, mahunarke, citrusi i morska riba, raste broj pozitivnih testova na govedinu, teletinu, janjetinu, piletinu i konjetinu (ima je u brojnim salamama i kobasicama).

Česte su i reakcije na soju i rižu, zamjensku hranu za alergičare.

Uz luk (bijeli i crveni) te već poznatu rajčicu, sve više je reakcija i na špinat, blitvu, zelje, celer, mrkvu i peršin.

Kod voća prevladavaju marelica, breskva, lubenica, grožđe te šljive, kruške i jabuke, dok se alergija na jagode, pogotovo u odraslih, gubi.

I dalje su opasni orašasti plodovi (orah, lješnjak, badem i kikiriki, koji je među prvim nutritivnim alergenima u svijetu, a često izaziva i anafilaksiju). 

Posebno treba upozoriti na porast pozitivnih reakcija na riječnu ribu, dok su morska riba i školjke uvijek bili jednako zastupljeni.

Sve je više reakcija i na kakao i kavu.

Konzervansi su i dalje prisutni u izazivanju nutritivne alergije.

Uz acetilsalicilatnu kiselinu, danas su na prvome mjestu natrijev benzoat te glutamat i glutaraldehid, dok je tartrazin (žuta boja koja se dodaje brojnim pićima i konzerviranim jelima) postao nešto rjeđi u našim testovima.
 

EUROPSKA UNIJA - ALERGENI U HRANI U BROJKAMA*

⇒ 1 % stanovništva EU-a pati od nutritivne alergije - 4,5 milijuna ljudi
⇒ 75 % alergijskih reakcija u djece uzrokovano je jajima, kikirikijem, kravljim mlijekom, ribom i orašastim plodovima
⇒ 50 % alergijskih reakcija u odraslih osoba odnosi se na voće (uključujući jabuke, kruške, trešnje, maline, jagode), povrće (kao što su celer, mrkva), aromatično bilje i razne orašaste plodove i kikiriki

* EFSA, Europska agencija za sigurnost hrane (https://www.efsa.europa.eu/hr/safe2eat/food-allergens)

Unatoč tome što do alergijske reakcije može doći konzumacijom bilo koje namirnice, alergijska reakcija najčešće nastaje pod utjecajem najjačih nutritivnih alergena koje je Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) još 1995. navela kao "Big 8 (Velikih 8)“, u koje ubrajamo:

⇒ kravlje mlijeko
⇒ jaja
⇒ soja
⇒ pšenica (gluten)
⇒ kikiriki
⇒ orašasto voće
⇒ riba
⇒ morski plodovi.

 
Ove su namirnice kao nacionalni popis nutritivnih alergena prihvatile i Sjedinjene Američke Države, Australija i Novi Zeland te Europska unija.

Od siječnja 2021. Američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) proglasila je sezam devetim glavnim alergenom, koji je klasificiran kao glavni alergen u Kanadi, Australiji i Europi.

Europa klasificira 14 namirnica kao glavne alergene.
 

14 NUTRITIVNIH ALERGENA KOJI U EUROPSKOJ UNIJI MORAJU OBAVEZNO BITI NAVEDENI  AKO SE NALAZE U HRANI*

⇒ žitarice koje sadržavaju gluten - pšenica, raž, ječam, zob ili njihovi sojevi dobiveni hibridizacijom te proizvodi od tih žitarica
⇒ rakovi, npr. kozice, jastozi i dr.
⇒ jaja i proizvodi od jaja
⇒ riba i riblji proizvodi
⇒ kikiriki i proizvodi od kikirikija
⇒ soja i proizvodi od soje
⇒ mlijeko i mliječni proizvodi
⇒ orašasti plodovi (bademi, lješnjaci, orasi, indijski oraščići, pekan orasi, brazilski oraščići, pistacije, makadamija i njihovi proizvodi)
⇒ celer i njegovi proizvodi
⇒ gorušica i proizvodi od gorušice
⇒ sjemenke sezama i proizvodi od sjemena sezama
⇒ sumporov dioksid i sulfiti koji se upotrebljavaju kao konzervans (u koncentracijama većim od 10 mg/kg ili 10 mg/L za ukupni sumporov dioksid)
⇒ lupina i proizvodi od lupine 
⇒ mekušci (npr. dagnje, kamenice, lignje, puževi) i proizvodi od mekušaca

*  EFSA, Europska agencija za sigurnost hrane (https://www.efsa.europa.eu/hr/safe2eat/food-allergens)

O tome kolikom su riziku izložene osobe koje imaju alergiju na hranu najbolje govore podaci o količini alergena koja izaziva alergijsku reakciju. Tako je dovoljan već samo tisućiti, čak i još manji dio grama bjelančevine iz skupine "velikih osam", da se pojavi alergija.

Mlijeko

Važnost i funkcionalnost mlijeka kao namirnice odavno su prepoznati, no čini se da se upravo njegovo nutritivno bogatstvo u nekim slučajevima pokazalo štetnim, pa je tako oko jedan posto odraslih i dva do tri posto beba i male djece alergično upravo na bjelančevine kravljeg mlijeka. Oko 90 posto djece preraste ovo stanje do treće  godine, što ga čini mnogo rjeđim kod odraslih.

Mlijeko je izrazito bogato bjelančevinama, pa tako jedna litra mlijeka sadrži 30 do 35 g bjelančevina. Među njima je relativno velik broj onih koje izazivaju alergijsku reakciju, što u prvom redu uključuje alfa-laktoalbumine, beta-laktoglobuline i kazein.

Budući da su bjelančevine mlijeka sastavni dio adaptiranih dojenačkih pripravaka, u dojenčadi i male djece mlijeko je vodeći alergen. Ako majka ne može dojiti, umjesto standardnih dojenačkih pripravaka kao terapija se koriste dojenački pripravci s ekstenzivno ili parcijalno hidroliziranim bjelančevinama sirutke ili kazeina.

Mnoge osobe s dijagnosticiranom alergijom na kravlje mlijeko vrlo često ima alergiju i na kozje mlijeko, a nerijetko i vezanu alergiju na soju.

Alergijska reakcija na kravlje mlijeko može se pojaviti unutar nekoliko minuta nakon konzumiranja mlijeka ili do nekoliko sati kasnije.

Ako je dijagnosticirana alergija na kravlje mlijeko, jedini tretman je potpuno izbjegavanje, što uključuje mlijeko i namirnice koje ga  sadrže (mlijeko u prahu, sir, maslac, margarin, jogurt, vrhnje, sladoled…).

I žena koja doji bebu s alergijom također mora izbaciti iz prehrane kravlje mlijeko i sve što ga sadrži.

Za bebe koje se ne doje, potrebno je pronaći odgovarajuću zamjenu za mlijeko.

U fazi kad se djetetu uvodi kruta hrana, savjetuje se prehrana koja će osigurati nadoknadu hranjivih tvari čiji je deficit nastao eliminacijom mlijeka.


 

Jaja

 
Alergija na jaja je, kao i u slučaju mlijeka, češća u djece nego u odraslih. Ipak, 68 posto djece alergične na jaja preraste svoju alergiju do 16. godine.

Glavni čimbenici rizika za njezinu pojavu uključuju pozitivnu obiteljsku anamnezu te postojanje drugih alergija i atopijskog dermatitisa.

S obzirom da se proteini u bjelanjku i žumanjku malo razlikuju, moguće je biti alergičan na bjelanjak, ali ne i na žumanjak i obrnuto. Ipak, većina proteina koji izazivaju alergiju nalazi se u bjelanjku, zbog čega je alergija na bjelanjak češća.

Iako je alergija na bjelančevine bjelanjka puno češća, alergija na jaje podrazumijeva eliminaciju cijelog jaja i svih proizvoda koji ih sadrže, kao što su tjestenina, keksi, kolači, kreme, majoneza, jela od mljevenog mesa i drugi proizvodi koji u svom sastavu imaju jaja ili ovoalbumin, bjelančevinu jajeta, što roditeljima i djeci može predstavljati velik problem.

Ipak, u današnje vrijeme na tržištu postoji širok asortiman prehrambenih proizvoda koji ne sadrže jaja, kao i proizvoda koji se mogu koristiti kao zamjena za jaja.
 

Soja

Iako soja i kikiriki spadaju u porodicu mahunarki, soja vrlo rijetko izaziva jaku i ozbiljnu reakciju koja bi mogla dovesti do anafilaksije ili anafilaktičnog šoka, za razliku od kikirikija koji je snažan alergen.

Pogađa do 0,5 posto djece i najčešće se javlja kod dojenčadi i djece mlađe od tri godine. Oko 70 posto djece na kraju preraste alergiju. Mali broj beba koje su alergične na kravlje mlijeko također je alergičan na soju.

Simptomi mogu varirati od svrbeža, peckanja u ustima i curenja iz nosa do osipa i astme ili poteškoća s disanjem. U rijetkim slučajevima, alergija na soju može uzrokovati i anafilaksiju.

Uobičajeni prehrambeni okidači alergije na soju uključuju soju i sojine proizvode poput sojinog mlijeka ili soja umaka.

Osim eliminacije soje, sojinih klica, sojina mlijeka i drugih proizvoda koji je sadrže, osobe s nutritivnom alergijom na soju trebaju izbjegavati i neke proizvode koji ne koriste naziv soja, ali je podrazumijevaju, kao što su miso, tofu, lecitin, tempeh, tamari, okara i shoyu.

Budući da je soja jedan od najčešće korištenih aditiva u suvremenoj prehrambenoj industriji, uz eliminaciju soje potrebno je voditi računa i o sastavu prehrambenih proizvoda i čitanju deklaracije proizvoda.

Bitno je naglasiti da nisu svi proizvodi od soje jednako alergeni, zbog čega osoba s nutritivnom alergijom na soju u većini slučajeva može koristiti sojino ulje.
 

Pšenica (gluten)

Iako se uglavnom govori o alergiji na pšenicu, alergija se uglavnom odnosi na smjesu bjelančevina koja se naziva gluten.

S obzirom da gluten nalazimo i u žitaricama kao što su ječam, raž i zob te njihovim hibridima, u slučaju dokazane alergije na pšenicu, odnosno gluten, savjetuje se i prehrana bez navedenih žitarica.

Na bjelančevine pšenice organizam može reagirati IgE posredovanim, ali i drugim neželjenim reakcijama, kao što su pekarska astma, anafilaksija potaknuta vježbom i celijakija. Sve one razlikuju se s obzirom na alergen, uvjete izloženosti i mehanizam reakcije.

U kontekstu glutena, vrlo je bitno znati da su alergija na pšenicu/gluten i celijakija dva potpuno različita stanja, te da je njihov mehanizam nastanka potpuno drukčiji, zbog čega je alergiju na pšenicu moguće prerasti, ali ne i celijakiju.

Kikiriki i orašasti plodovi

Iako kikiriki i orašasti podovi (lješnjak, bademi, orasi, brazilski i indijski oraščići, makadamija orah, pinjoli, pistacije, kesten)  spadaju u različite biljne porodice, alergija na njih često se javlja zajedno, a glavni razlog tome upravo je sličnost bjelančevina koje sadrže.

Alergija na jednu vrstu orašastih plodova povećava rizik od razvoja alergije na drugu vrstu orašastih plodova.

Ova alergija javlja se već tijekom prvih godina života i obično je cjeloživotno stanje (manje od 10 posto ljudi je preraste). Može utjecati na do tri posto ljudi diljem svijeta.

Alergijska reakcija javlja se u roku nekoliko minuta.

Najjaču reakciju izazivaju kikiriki, orasi i indijski oraščići, zbog čije konzumacije su najčešće zabilježene reakcije osip, crvenilo kože, oticanje te suženje očiju, nosa i otežano disanje, ali i oticanje i zatvaranje dišnih putova, što dovodi do anafilaktičkog šoka i potrebe za neodgodivom medicinskom intervencijom.
 
Kao i kod svake druge alergije, terapija je eliminacija iz prehrane tih plodova kao i svih proizvoda i jela koja ih sadrže.

Vrlo često se roditeljima preporučuje ne davati djeci kikiriki sve do navršene treće godine života, a ako dijete ima navedenu nutritivnu alergiju, potrebno je s time upoznati sve odgovorne osobe i institucije u kojima dijete boravi.

Kod alergije kod koje je često moguća pojava teške reakcije, kao što je alergija na kikiriki i orašaste plodove, bitno je da alergična osoba ili skrbnik uza se ima i injekciju adrenalina koju zna primijeniti i koja može potencijalno spasiti život.

Riba i morski plodovi

Za razliku od drugih alergija obično prisutnih u djetinjstvu, do 40 posto ljudi s alergijom na ribu izvještava da ne doživljavaju simptome do odrasle dobi.

Alergija na ribu često ide u paketu s alergijom na morske plodove, a najučestalija je u skandinavskim zemljama, Španjolskoj i Japanu.

U gotovo 50 posto osoba koje su alergične na jednu vrstu ribe javlja se i alergija na neku drugu vrstu, a kad su posrijedi morski plodovi, odnosno školjke, vjerojatnost raste i na 75 posto.

Razlog tome je što se bjelančevina koja izaziva navedene reakcije, topomiozin, nalazi u svim vrstama školjaka, dok se parvalbumin nalazi u bakalaru.

Alergijska reakcija na ribu vrlo je jaka (može biti vrlo ozbiljna i potencijalno fatalna) tako da je katkad i samim udisanjem mirisa moguć njezin nastanak.

Glavni simptomi su povraćanje i proljev, ali u rijetkim slučajevima može se pojaviti i anafilaksa.

Eliminacija ribe i morskih plodova iz prehrane podrazumijeva i vrlo oprezno korištenje nekih dodataka prehrani i lijekova kao što su kalcij, glukozamin i slično.
 

Sezam

Istraživanja pokazuju da se alergija na sezam može pojaviti kod čak 17 posto djece koja također imaju IgE-posredovanu alergijsku reakciju na kikiriki i orašaste plodove.

Jedini način obrane je eliminacija iz prehrane. S obzirom da se sezam može naći u velikom rasponu namirnica, treba pažljivo čitati deklaraciju proizvoda i izbjegavati kuhinju u kojoj je on neizostavan sastojak u pripremi hrane.

Od siječnja 2023. sezam mora biti označen na svim namirnicama koje sadrže sezam.
 

Simptomi alergije na hranu vrlo su individualni i različiti, ovisno o stupnju izraženosti, vremenu i mjestu nastanka te količini pojedene hrane.

Simptomi koji ukazuju na moguću alergiju na hranu uključuju sljedeće kategorije:

• simptomi kože - osip, svrbež, crvenilo kože ili oticanje, posebno lica, usana, jezika i vjeđa
• simptomi usta i grla - svrbež ili trnci u ustima, oticanje grla, promuklost ili promjena glasa
• simptomi nosa - curenje iz nosa, začepljenost nosa, kihanje ili metalni okus
• simptomi pluća i prsnog koša - piskanje, kašalj, stezanje u prsima ili otežano disanje
• simptomi srca - promjene u otkucajima srca, slabost ili nizak krvni tlak
• simptomi probavnog sustava - mučnina ili povraćanje, bol u trbuhu, grčevi, proljev
• simptomi glave - vrtoglavica, omaglica ili nesvjestica
• simptomi živčanog sustava - tjeskoba, zbunjenost ili panična reakcija (osjećaj nadolazeće propasti).

 

Klinička slika nutritivne alergije varira pa se može javiti:

• samo urtikarija (koprivnjača)
• kombinacija urtikarije i edema sluznica uz dišne tegobe
• samo edem sluznica
• samo probavni simptomi - osobe koje imaju samo probavne simptome obično se javljaju u gastroenterološku ambulantu, gdje često ne dobiju dijagnozu zbog vrlo širokog raspona mogućih diferencijalnih dijagnoza. To je jedan od razloga zašto se godinama povlače pod dijagnozom nerazjašnjene gastrointestinalne bolesti, iako oko 20 do 45 posto bolesnika u svijetu za svoje tegobe okrivljuje upravo hranu.
• anafilaktička reakcija - akutna sustavna alergijska reakcija koja često počinje unutar nekoliko minuta nakon što osoba pojede problematičnu hranu. Rjeđe, simptomi mogu početi satima kasnije. Obično se javljaju generalizirani svrbež kože i osip ili otečene usne, otežano disanje, probavni simptomi (npr. povraćanje, proljev, grčevi), snižen krvni tlak, slabost, nesvjesticu i/ili drugi simptomi. Relativno je rijetka kod alergena iz hrane (prema svjetskim statistikama javlja se kod oko 0,4 posto populacije), blaže je izražena nego anafilaksa izazvana lijekom ili ubodom insekta)
• kombinacija svih navedenih simptoma.

 



Među simptomima nutritivne alergije ističe se nekoliko njih koji se najčešće javljaju:

• edem sluznica - usana, obraza, jezika, glotisa i grkljana, koji izaziva i tegobe s disanjem, zatim edem sluznice jednjaka, želuca i kompletnog crijeva
• usna šuljina i grkljan - osjećaj svrbeža, što se u kombinaciji s edemom naziva oralni alergijski sindrom
• u području želuca - refluks (povrat) želučane kiseline sa žgaravicom, mučnina i povraćanje
• u tankom crijevu - bolovi, malapsorpcija (nedovoljna apsorpcija hranjivih tvari)
• u debelom crijevu - proljev, opstipacija i krvarenje u stolici.

U dijagnostičkom postupku važno je razjasniti radi li se o alergiji na hranu (i koju) ili je u pitanju intolerancija, odnosno nepodnošenja određenih namirnica ili skupina namirnica.

Ako se simptomi dosljedno javljaju na isti način i na istu namirnicu, dijagnoza specifične nutritivne alergije jednostavno se postavlja.

Dijagnostički postupak svakako uključuje uzimanje detaljne anamneze o sadašnjoj bolesti, prethodnim bolestima, eventualnim postojećim bolestima, kao i o povijesti bolesti u obitelji.

Slijedi i fizikalni pregled, nakon čega liječnik može koristiti neke od sljedećih dijagnostičkih metoda.

U svim slučajevima nutritivna alergija može se potvrditi alergološkim testovima na hranu (kožni prick test ili epikutani patch test) ili preciznije određivanjem specifičnog IgE u krvi na pojedine vrste hrane.

Sigurnost današnjih mogućnosti testiranja jer vrlo visoka, ali nikako nije 100 posto. Naime, alergen katkad nije čisti uzorak hrane koji se priređuje za testiranje nego postoji mogućnost reagiranja na metaboličke produkte zbog prisutne upale sluznice probavnog sustava, poremećaja u lučenju želučane kiseline, postojanja parazita ili Candide u stolici, prisutnosti H. pylori u želucu ili poremećaja pomoćnih probavnih organa (jetre, gušterače i žučnog mjehura). Ti novostvoreni metabolički produkti, tipični za pojedinu osobu, ne mogu se dokazati testiranjem, pa su potrebni gastroenterološka obrada i liječenje kako bi se postigla normalna probava.

Postoje još i test eliminacije i oralni test s hranom.
 

Kožni prick test na alergiju

Kožno testiranje uključuje nanošenje sumnjivog nutritivnog alergena u tekućoj formi na podlakticu ili leđa, nakon čega  liječnik nježno ubada kožu kako bi omogućio da mala količina otopine prodre odmah ispod površine kože.

Ovisno o anamnestičkim podacima, osoba se može testirati na jednu ili više namirnica.



Rezultati se obično pojavljuju unutar 15 do 30 minuta. Pozitivan rezultat označava pojava urtike, okružene malim krugom crvene kože i svrbežom. Ako se urtika ne pojavi, mala je vjerojatnost postojanja alergije na testiranu hranu.

Prick test rijetko daje 'lažno negativne' rezultate, odnosno pogrešne rezultate koji ukazuju na to osoba nije alergična na testiranu hranu, iako stvarno je. Negativan rezultat gotovo uvijek znači da ne postoji alergija na testiranu hranu.

Međutim, oko 50-60 posto svih prick testova daje 'lažno pozitivne' rezultate, što znači da test pokazuje pozitivan rezultat iako osoba nije alergična na testiranu hranu. Razlozi za 'lažno pozitivne' rezultate su sljedeći:

• test ubodom kože otkrije IgE protutijela protiv neprobavljenih proteina hrane koji nisu nužno povezani s pravom alergijom na hranu, što onda dovede do lažno pozitivnog rezultata
• unakrsna reaktivnost - članovi jedne „obitelji“ hrane često dijele slične proteine - npr. u slučaju alergije na kikiriki test može pokazati pozitivan odgovor i na druge članove porodice mahunarki iako ta hrana osobi ne predstavlja problem (grah, leća, bob, grašak, slanutak, soja i dr.)
• pretjerano reaktivna koža.

 
Unatoč visokoj stopi lažno pozitivnih rezultata, temeljita povijest bolesti, uključujući simptome koji se javljaju prilikom konzumiranja određene hrane, ključna je u tumačenju rezultata kožnog testa nutritivne alergije.
 

Epikutani test (patch test) na alergiju

Patch test izvodi se na način da se na samoljepljive trakice (flastere) nanese potencijalni alergen, a zatim se trakice zalijepe na kožu gornjeg dijela leđa, gdje ostaju 48 sati.

Nakon dva dana, odnosno 48 sati očitavaju se prvi rezultati te ponovo nakon 72 sata. Razlog dodatnom očitanju je mogućnost zakašnjele alergijske reakcije.

Epikutani test služi za otkrivanje kasne preosjetljivosti na nutritivne i kontaktne alergene.
 

Krvni test na alergiju

RAST (radioalergosorbentni test) je krvni test na alergiju kojim se mjeri razina alergen-specifičnog imunoglobulina E (IgE), odnosno protutijela na određenu hranu, koji pokreće alergijsku reakciju.

Nalaz je obično dostupan unutar nekoliko dana.
 

Eliminacijska dijeta

Eliminacijska dijeta znači izbacivanje određene namirnice/namirnica iz prehrane.

Obično traje dva do četiri tjedna, tijekom kojeg vremena se iz prehrane izbace sumnjive namirnice i prate simptomi. Ako jedna ili više namirnica uzrokuje alergiju, simptomi bi se trebali povući do kraja testnog razdoblja.

Nakon toga slijedi provokacijska dijeta, tj. postupno uvođenje sporne namirnice ili namirnica u prehranu i praćenje simptoma. Ako se simptomi ponovo jave, vjerojatno postoji alergija na tu hranu.
 

Oralni test s hranom

Ponekad, čak i nakon provođenja kožnih ili krvnih testova, ne može se postaviti konačna dijagnoza. U tom slučaju može se preporučiti oralni test s hranom, koji predstavlja  vrlo točan dijagnostički test za dokazivanje alergije na hranu.

Budući da ovaj test može uzrokovati ozbiljnu alergijsku reakciju, trebao bi se provoditi u medicinskoj ustanovi zbog dostupnosti odgovarajućih lijekova i opreme.

Tijekom oralnog testa s hranom, alergolog daje spornu hranu u odmjerenim dozama. Počinje se s vrlo malom količinom koja vjerojatno neće izazvati simptome. Sa svakom dozom, prate se mogući znakovi reakcije.

Ako nema značajnih simptoma, doza se postupno povećava. U slučaju reakcije, prestaje se s testiranjem. Po potrebi se daju lijekovi za ublažavanje simptoma. Teške reakcije su rijetke.

Ako do kraja testiranja nema simptome, isključuje se alergiju na testiranu hranu.

Saznajte više o alergološkoj dijagnostičkoj obradi i testiranju.
 

Najbolji način liječenja nutritivne alergije jest eliminacijska prehrana, što znači eliminaciju sporne namirnice, odnosno svih, na testu pozitivnih alergena iz prehrane. U tom slučaju nije dovoljno samo prekinuti konzumaciju sporne namirnice, nego i svih proizvoda koji je sadrže.

Bitne stavke u odabiru proizvoda i prehrani osoba koje imaju nutritivnu alergiju su čitanje deklaracije koja potrošaču pruža sve podatke o namirnici, omogućuje prepoznavanje alergena i daje mogućnost odabira. Međutim, često se dogodi da osoba zbog nepažnje ili neznanja ipak unese alergen, ili da prvi put reagira na neku namirnicu, pri čemu je potrebno brzo reagirati.

Prva pomoć u takvim slučajevima je primjena antihistaminika (posebno H2 blokatora)*, koji kao antagonisti histamina djeluju tako da sprječavaju vezanje histamina na njegove receptore, čime se smanji ili sprječava nastanak simptoma alergijske reakcije (osipa i svrbeža). 

* Od četiri vrste histaminskih receptora,  H1 i H2 receptori su najviše povezani s alergijskim odgovorom. H1 receptori nalaze se u stijenkama krvnih žila, posebice u dišnom i srčano-žilnom sustavu, dok se H2 receptori nalaze u probavnom sustavu. .

U jačim reakcijama, kroz kraće vrijeme daju se i kortikosteroidi.

U slučaju pojave anafilaktičkog šoka, potrebno je brzo reagirati injekcijom adrenalina.

Kako bi se ovakve situacije spriječile, nakon postavljanja dijagnoze nutritivne alergije potrebno je razraditi detaljan plan prehrane kojim će se eliminirati nutritivni alergen.

Osim toga, važno je da se osoba s nutritivnom alergijom i/ili oni koji o njoj skrbe educiraju o važnosti i načinima izbjegavanja alergena iz hrane

S obzirom da eliminacijska prehrana može imati i svoje nedostatke po pitanju opskrbe tijela važnim nutrijentima, ujedno treba voditi računa i o mogućem deficitu makro- i mikronutrijenata, odnosno njihovoj nadoknadi na pravilan način.

Isto tako, namirnici koja se mora eliminirati potrebno je naći odgovarajuću zamjenu.
 

Od siječnja 2007. u Hrvatskoj je za proizvođače prehrambenih proizvoda obvezno obilježavanje alergena i tvari koje izazivaju intoleranciju (primjerice laktoza), a vezano je uz obveze propisane Zakonom o hrani (NN/2007) i Pravilnikom o označavanju, reklamiranju i prezentiranju hrane (NN/2004, 2005, 2008).



I prema zakonodavnim okvirima Europske unije, svi u hrani prisutni alergeni moraju se istaknuti na popisu sastojaka*, na primjer drugim fontom, veličinom slova ili bojom pozadine. Ako ne postoji popis sastojaka, navod alergena mora sadržavati riječ „sadržava" nakon koje slijedi naziv alergena.

Stoga je čitanje deklaracije proizvoda i prepoznavanje alergena bitne su stavke u odabiru proizvoda i prehrani osoba koje imaju nutritivnu alergiju, jer jasno označavanje na deklaraciji daje potrošaču sve podatke o hrani, a time i mogućnost odabira prema svojim potrebama.