Fibromijalgija - bolnost vezivnoga tkiva i mišića
Fibromijalgija ima brojne simptome, ali ne ostavlja organska oštećenja na mišićima i zglobovima i ne ugrožava život
Što je fibromijalgija?
Sam naziv fibromijalgija u sebi sadrži tri osnovne karakteristike - fibro = vezivno tkivo, myo = mišić, algia = bol - a znači bolnost vezivnoga tkiva i mišića. To je poseban oblik reumatizma, karakteriziran neugodom, difuznim bolovima i brojnim bolnim točkama po tijelu. Može se očitovati kao ukočenost zglobova, bolnost u tkivima oko zgloba, mišićima, ligamentima, hvatištima tetiva, potkožnom tkivu, pri čemu nema znakova upale. Laboratorijski i rendgenski nalazi su uredni.
Iako je bolest poznata već 150 godina, njeni uzroci nisu ustanovljeni. Vrlo je učestala, osobito u razvijenim zemljama pa se smatra da od nje boluje oko 8 - 10 milijuna Amerikanaca. Zbog neobjašnjenog uzroka nastanka i nedovoljno izrađenih kriterija za postavljanje dijagnoze, bolest se u svijetu naziva raznim imenima: fibromijalgija, fibromiozitis, izvanzglobni reumatizam, mišićni reumatizam, miofascitis, tenzijski reumatizam. Od ukupnog broja pacijenata, 80 - 90 posto čine žene u rasponu od 30 do 60 godina, a može se javiti i u dječjoj dobi ili u više članova obitelji, što predmnijeva nasljedni karakter.
Simptomi fibromijalgije
Prema lokalizaciji i zastupljenosti najčešće bolne točke su potiljak, donji dio vratne i slabinske kralježnice, mišići ramenog i leđnog pojasa, gornji dio grudnog koša, vanjska strana lakta, sjedni mišići i unutarnja strana koljena (slika 1). Broj bolnih mjesta može varirati i iznositi od 4 do 33 (prosječno 12 bolnih mjesta), dok tegobe mogu trajati nekoliko mjeseci do nekoliko godina (za postavljanje dijagnoze simptomi moraju biti prisutni neprekidno tri mjeseca).
Ukočenost nije toliko često prisutna kao bol. Javlja se nakon rada, uvečer i ujutro i traje od nekoliko minuta do četiri sata. Razgibavanjem se ne smanjuje i ne iščezava za razliku od reumatoidnog artritisa. Trećina bolesnika opisuje subjektivni osjećaj otekline na zglobovima šaka i prstiju ili u blizini zglobova.
Nereumatski simptomi prisutni su u 90 posto bolesnika - kronični umor, glavobolja, razdražljivost (anksioznost), poremećaji sna, gubitak raspoloženja, periodično sindrom podražajnih crijeva, otežano i površno disanje, pritisak u grudima, iznenadno nepravilno lupanje srca, česta potreba za mokrenjem i bolnost u području mokraćnog mjehura. Žene s fibromijalgijom sklonije su premenstrualnom sindromu i često imaju bolne menstruacije i bolan spolni odnos.
I reumatske i nereumatske tegobe imaju sezonski karakter pa su intenzivnije u razdoblju od studenog do ožujka nego ostalih mjeseci.
Iako fibromijalgija uzrokuje brojne simptome koji mogu biti veoma neugodni, ne ostavlja organska oštećenja na mišićima i zglobovima i ne predstavlja stanje od životne ugroženosti.
Liječenje fibromijalgije
Liječnik obično postavlja dijagnozu na temelju kliničke slike - brojna bolna mjesta, najmanje 10 bolnih točaka, uz kroničan osjećaj umora i psihičke tegobe koje traju neprekidno najmanje tri mjeseca. Preporuča se napraviti laboratorijski pregled krvi i rendgen kako bi se isključili hormonalni poremećaji, upalna bolest mišića i zglobova, bolest perifernih živaca ili postojanje zloćudnog tumora.
Farmakoterapija
Za liječenje fibromijalgije ne postoji specifičan lijek, ali postoje mnogi lijekovi i sredstva koja mogu pomoći u ublažavanju simptoma. Za ublažavanje boli mogu se primijeniti analgetici (paracetamol, ibuprofen, diklofenak ili ketoprofen) u obliku tableta ili antireumatski gelovi lokalno na bolna mjesta. Ponekad se za suzbijanje boli mogu primijeniti lijekovi iz grupe opijata, ali zbog opasnosti od navikavanja ne preporuča se duža primjena.
Povećanu napetost mišića mogu smanjiti lijekovi iz grupe miorelaksansa, a pomažu i sedativi iz grupe benzodiazepina. Kroničan umor, otežan san i neraspoloženje mogu popraviti lijekovi iz grupe tricikličkih antidepresiva u malim dozama ili kombinacije antidepresiva i anksiolitika koji se često uzimaju prije spavanja.
Alternativno ili komplementarno liječenje
Alternativno ili komplementarno liječenje podrazumijeva primjenu tehnika koje nisu uobičajene za liječenje u tradicionalnoj medicini. Mnoge od njih postale su popularne posebno zbog antistresnog učinka i djelovanja u smislu smanjenja boli.
Primjeri komplementarne medicine za tretiranje fibromijalgije uključuju terapiju masažom, akupresuru, akupunkturu, terapiju bolnih točaka i kiropraktiku. Premda o učincima nekih tehnika postoje kontroverzna mišljenja stručnjaka, brojni pacijenti s fibromijalgijom često ih koriste za ublažavanje boli i smanjenje stresa, navodeći pozitivne subjektivne učinke.
Ručna ili manualna masaža (grčki. masein = gnječiti) podrazumijeva niz sustavnih pokreta fizioterapeuta na površini tijela i manipulaciju tjelesnih tkiva (kože, potkožnog tkiva i mišića). Postoji nekoliko tipova ručne masaže - Švedska masaža, masaža dubokog vezivnog tkiva, Shiatsu masaža. Glavni učinci terapije masažom su poboljšanje cirkulacije krvi i prehrane tkiva, smanjenje napetosti mišića, uklanjanje otpadnih tvari nastalih radom mišića, veća elastičnost kože, a podraživanjem neurovegetativnog živčanog sustava dolazi do opuštanja uz osjećaj zadovoljstva. Masaža pomaže u oslobađanju od stresa i razdražljivosti. Treba je izbjegavati kod otvorenih rana na koži i bolesti zgrušavanja krvi.
Akupunktura je metoda je umetanja specijalnih malih iglica na određene točke tijela (akupunkturne točke) odgovorne za normalan protok energije, a s ciljem stimulacije (slika 2). Bazira se na vjerovanju (slično akupresuri) da je bolest posljedica poremećenog energetskog toka.
Akupresura je metoda je kojom fizioterapeut prstima primjenjuje pritisak na određene točke tijela (slika 3). Primjena ove tehnike bazira se na vjerovanju da su bolesti uzrokovane prekidom uravnoteženog toka energije kroz tkiva pa je cilj akupresure ponovna uspostava protoka i ravnoteže energetskog toka.
Kiropraktika predstavlja metodu manipulacije pojedinih dijelova kralježnice, najčešće tipa istezanja, s ciljem oslobađanja pritiska na osjetne živce.
Preporučene promjene u načinu života
- zdrava prehrana - bogata vitaminima, mineralima i žitaricama
- redovito vježbanje - jedan od najboljih načina je aerobično vježbanje. Primjer ovog tipa vježbanja uključuje i plivanje, vježbe u vodi, vožnju bicikla i vježbanje na pokretnoj traci. Vježbe treba započeti s umjerenom jačinom i postupno povećavati broj i duljinu trajanja vježbi, sve dok se ne postigne vježbanje u trajanju 30-60 minuta, tri puta tjedno. Kad se postigne ovaj stupanj, mogu se uključiti i zahtjevnija opterećenja poput brzog hoda, džoginga i tenisa.
- izbjegavati konzumiranje alkohola i cigareta te smanjiti unos kofeina, osobito prije spavanja
- osigurati dobar san i odmor tijekom dana - ne zadati si previše obaveza i zadataka, čije neispunjenje izaziva frustraciju i stres. Po mogućnosti, svakodnevno zadržati podjednaki stupanj fizičke aktivnosti (u dane kada se osjećaju bolje osobe s fibromijalgijom nastoje puno toga nadoknaditi i učiniti mnogo više nego u "slabim danima" čime mogu pogoršati simptome). Stres i slab san pogoršavaju simptome fibromijalgije, stoga je neophodno izbjegavati stresne situacije kad god je moguće.
U zaključku možemo reći da je fibromijalgija često stanje koje uzrokuje bol i umor u mišićima, zglobovima, ligamentima i tetivama. Obzirom da nema specifičnog lijeka, tretira se lijekovima za ublažavanje simptoma i vlastitim udjelom na poboljšanju općeg zdravlja, a i metode alternativne medicine mogu biti vrlo korisne.
Budući nema vidljivih znakova bolesti, često se krivo interpretira i od okoline je krivo ili nedovoljno shvaćena. Dobro poznavanje simptoma i pomoć u razumijevanju bolesti za bolesnika i članove obitelji znači lakše suočavanje s bolešću. Tehnike opuštanja i smanjenja stresa, vježbanje i lijekovi pomažu pacijentima da se lakše nose s boli i svakodnevnim životnim aktivnostima.