Upale gornjih dišnih putova - uzroci, simptomi i liječenje

Usna šupljina ulaz je u dva vitalna sustava - dišni i probavni. S obzirom na izloženost tih sustava utjecajima iz okoliša, radi njihove obrane su se razvili specifični mehanizmi zaštite od raznih vanjskih patogenih mikroorganizama.
 
Mehaničku barijeru čini sluznica koja se oplahuje sekretom žlijezda slinovnica. 
 
Osim uloge u probavi hrane, žlijezde slinovnice imaju i zaštitnu funkciju jer sadrže više zaštitnih čimbenika, poput imunoglobulina, citokina i drugih tvari.
 
Uz to, u usnoj šupljini obitava raznolika flora mikroorganizama koji svojim prisustvom onemogućuju razvoj drugih patogenih mikroorganizama. Flora usne šupljine sadrži različite bakterije, gljivice, protozoe i viruse. Najčešće bakterije koje naseljavaju usnu šupljinu su gram-pozitivni aerobi, uključujući alfa i beta hemolitički streptokok, koji u zdravom organizmu ne izazivaju bolest.
 
Različita stanja u životu, primjerice trudnoća ili uzimanje nekih lijekova, mogu izazvati promjene u lučenju i sastavu sline koje mogu utjecati na slabljenje obrane u usnoj šupljini.
 
Na mikrofloru usne šupljine mogu utjecati i lokalni ili sistemski poremećaji, što, s jedne strane, rezultira naseljavanjem patogenih mikroorganizama, a s druge, i dotad nepatogeni mikroorganizmi mogu postati patogeni.

Uzročnici upale sluznice usne šupljine (stomatitis) mogu biti virusi i bakterije, pri čemu ih se većina od zaražene osobe prenosi kapljičnim putem, ali i gljivice.
 
Međutim, upala može biti i manifestacija neke sistemske bolesti jer neke od njih, primjerice, šećerna bolest (diabetes mellitus), povećavaju učestalost upalnih procesa u usnoj šupljini.
 
Isti učinak ima i dugotrajno uzimanje antibiotika i imunosupresiva, kao i bolesti koje djeluju imunosupresivno (npr. AIDS).
 
Osobitu pozornost valja obratiti na operativne zahvate i ozljede u usnoj šupljini koji mogu dovesti do opsežnih upalnih procesa. U tom slučaju upalni proces može ostati lokaliziran, ali može zahvatiti i druge udaljene sustave, primjerice, srčanožilni, mokraćni i druge.
 
Upala usne šupljine većinom nema samo lokalni karakter, nego zbog anatomske povezanosti i blizine zahvaća i gornje dišne puteve (ždrijelo, nos, grkljan).

Različita stanja u životu, primjerice, trudnoća ili uzimanje nekih lijekova, mogu izazvati promjene u lučenju i sastavu sline, što može utjecati na slabljenje obrane u usnoj šupljini.

Virusne upale usne šupljine
 
Najučestalije su upale virusne etiologije, a najčešći su uzročnici iz porodice ljudskih herpes virusa i ljudskih papiloma virusa.
 
Infekcija usne šupljine ljudskim herpes virusom (tip 1) manifestira se pojavom mjehurića po usnama, tvrdom nepcu, jeziku i ždrijelu. Može biti praćena i općim simptomima, slabošću i povišenom temperaturom. Nakon nekoliko dana mjehurići spontano pucaju i zarastaju za tjedan do dva.
 
U terapijskom smislu preporučuje se simptomatska terapija, a liječenje antivirusnim lijekovima indicirano je samo kod oboljelih s oslabljenim imunosnim sustavom. U slučaju naknadne bakterijske infekcije (superinfekcije) indicirano je antibiotsko liječenje.

Gljivične infekcije usne šupljine
 
Gljivične infekcije česte su kod pacijenata koji se liječe antibioticima, kod imunokompromitiranih te kod oboljelih od šećerne bolesti.

Najčešći uzročnik je Candida albicans, čest sastavni dio mikroflore usne šupljine. Kandidijaza u usnoj šupljini nema simptoma ili se očituje kao peckanje u ustima.
 
Lokalno se nalaze bjelkaste naslage koje se lako mehanički skidaju, a ispod kojih se uočava jarko crvena sluznica. Za potvrdu dijagnoze potrebno je uzeti bris za mikrobiolo­šku analizu.
 
Za liječenje se propisuju antimikotici (sredstva za liječenje gljivičnih infekcija), koji se mogu primjenjivati lokalno i sistemski. U većini slučajeva dovoljno je lokalno liječenje antimikoticima u obliku gela. Važnu ulogu ima i održavanje higijene usne šupljine.
 
Sistemske bolesti
 
Neke sistemske bolesti (lupus eritematodes, Crohnova bolest, razni oblici pemfigusa...) često imaju izražene manifestacije na sluznici usne šupljine.
 
U tom slučaju se liječi primarna bolest, a za manifestacije u usnoj šupljini preporučuju se lokalni antiseptici i pojačana higijena usne šupljine.
 
Nutritivni nedostaci
 
I nedostatak vitamina B3 (niacin), željeza te nekih drugih mikroelemenata može se očitovati promjenama u usnoj šupljini kao što su pečenje u ustima, crvena i bolna sluznica jezika i usana.

Aftozne promjene
 
Relativno čest problem u usnoj šupljini su afte, tj. kraterasta, bolna oštećenja sluznice nepoznata uzroka. Za njih nema sigurnog lijeka pa se obično preporučuju lokalni antiseptici, eventualno lokalni kortikosteroidni preparati i sredstva protiv bolova (analgetici).
 

Dobroćudne promjene
 
Na površini jezika pojavljuju se i promjene koje svojim izgledom zabrinjavaju pacijente, ali su dobroćudna (benigna) karaktera, primjerice, izrazito izbrazdan jezik (lingua geographica) i druge promjene.

Najčešći razlog posjeta liječniku je upala ždrijela koje zbog velike koncentracije limfatičnog tkiva (nepčane tonzile, ždrijelna tonzila ili adenoidi i jezična tonzila) jako reagira na upalni proces.
 
Ždrijelo je izloženo sličnim patogenima kao i usna šupljina, ali i nekim drugim bakterijama (npr. zlatni stafilkok ili Staphylococcus aureus, streptokoki grupe C, G i F, Mycoplasma pneumoniae i drugi).
 
Bakterijska upala ždrijela najčešća je uzrokovana beta hemolitičkim streptokokom grupe A (Streptococcus pyogenes).
 
Ipak, najčešća je virusna upala ždrijela, a uzročni virusi mogu biti Rhinovirusi, Adenovirusi, Influenza virus, Parainfluenza virus, Corona virus, Herpes Simplex virus itd.).
 
Glavne manifestacije su bol u grlu, povišena temperatura, otežano gutanje, ali bez curenja nosa.
 
Tijekom pregleda vidi se crvena i otečena (edematozna) sluznica ždrijela.
 

U dijagnostičkom smislu treba uzeti bris grla za mikrobiološku analizu i ispitati osjetljivost izolirane bakterije na uobičajene antibiotike.
 
Najčešće se propisuju antibiotici na bazi penicilina, a u slučaju alergije na penicilin ordinira se neki od cefalosporinskih ili makrolidnih antibiotika.
 
Rijetke, ali moguće sistemske komplikacije neliječenog faringitisa uzrokovanog beta-hemolitičkim streptokokom su reumatska groznica (sistemska bolest koju karakteriziraju visoka temperatura, upala srčanog mišića ili srčanih zalistaka, upala zglobova) i poststreptokokna upala bubrega (glomerulonefritis).

Pri svakom pregledu grla posebna pozornost pridaje se izgledu tonzila.
 
Uzročnici upale tonzila su prije nabrojani uzročnici upale u ustima i ždrijelu.
 
U slučaju čestih upala tonzila obično je indicirano njihovo operativno odstranjenje.
 
Komplikacije upale tonzila mogu biti lokalne i sistemske. Jedna od čestih lokalnih komplikacija je peritonzilarni apsces (širenje upale s tonzile u meka tkiva oko tonzile) koji, ako se ne liječi, može izazvati komplikacije u smislu apscesa dubokih struktura vrata i prsnog koša s fatalnim ishodom.
 

Kad prethodno navedeni virusni uzročnici zahvate sluznicu nosa (rinitis) i nosnog ždrijela (rinofaringitis), dovode do simptoma prehlade. Upala se tada manifestira začepljenjem nosa, sekrecijom iz nosa, malaksalošću, povišenom temperaturom, glavoboljom i grloboljom.
 
Obična prehlada spontano prolazi bez ikakve specifične terapije.
 
U akutnoj fazi preporučuje se simptomatska terapija (sredstva protiv bolova, kapi za nos, mnogo tekućine...) i mirovanje.
 
Antibiotska terapija indicirana je samo kod bakterijske superinfekcije.

Neke sistemske virusne bolesti, kao što su ospice, vodene kozice ili infektivna mononukleoza, uz opće i specifične simptome, dovode i do promjena na sluznici nosa, usne šupljine i ždrijela.
 
Promjene na sluznici katkad olakšavaju dijagnozu, ali mogu dovesti i do zabune.
 
Dijagnoza se najčešće postavlja na osnovi kliničke slike, a definitivno potvrđuje serološkim testovima (potvrda prisustva određenih protutijela u krvi).

U zimsko vrijeme česta je upala grkljana, a najčešći uzročnici su prethodno opisan virusi.
 
Karakterizira je kašalj i promuklost, uz osjećaj svrbeža u grlu.
 
Upala obično nema samo lokalni karakter nego zahvaća cijeli gornji dišni sustav.
 
Laringitis je osobito opasan kod djece zbog malog promjera grkljana, pa kod njih već i mala oteklina sluznice može dovesti do zatvaranja lumena i gušenja.
 
 Liječenje se provodi inhalacijama aerosolom, u kojem mogu biti različiti lijekovi (npr. micronephrin, kortikosteroidi...) i sistemskim davanjem kortikosterioda.

Osobito je opasna upala hrskavice grkljana (epiglotitis), posebno kod djece, kod koje može doći do akutnog edema grkljana i gušenja.
 
Česti uzročnici - Haemophilus influenzae tip B (HiB) i Streptococcus pneumoniae - mogu biti prisutni u ždrijelu zdrave djece.
 
Danas postoji cjepivo protiv Haemophilusa influenzae tip B, što je veoma smanjilo učestalost tog tipa upale.
 
Simptomi obično počinju kao duboka bol u grlu, povišena tjelesna temperatura i respiratorni stridor (zvučni fenomen kod suženja dišnog puta).
 
Za postavljanje dijagnoze iznimno je važan vizualni pregled epiglotisa.
 
Liječenje je nužno u bolničkim uvjetima pod nadzorom liječnika educiranog za pružanje odgovarajućih medicinskih postupaka (osiguravanje prohodnosti dišnog puta).