Halucinacije - vrste, uzroci, simptomi i liječenje

Riječ halucinacija dolazi iz latinskog i znači 'lutati mentalno', a predstavlja lažnu percepciju osjetilnog događaja koja nije uzrokovana stvarnim podražajem određenog osjetilnog organa.

Halucinacije se javljaju u budnom stanju i stvaraju dovoljan osjećaj stvarnosti da nalikuju istinitoj percepciji nad kojom osoba nema kontrolu. Mogu uključivati ​​jedno ili sva osjetila (vid, sluh, miris, okus i dodir).

Halucinacije su uzrokovane kemijskim abnormalnostima u mozgu koje nastaju kao posljedica konzumiranja nekih tvari, mentalnih ili neuroloških bolesti i stanja te određenih privremenih situacija. Bez obzira na njihov uzrok, halucinacije uvijek treba ozbiljno shvatiti.

Osoba može doživjeti halucinaciju i pri tome biti svjesna da to što doživljava nije stvarno. Primjer toga je svjesnost da neke osjetilne percepcije koje se javljaju dok tonemo u san nisu stvarne. Međutim, ako je osoba uvjerena da je halucinacija stvarna i ne shvaća da halucinira, onda se to smatra psihotičnim simptomom. 

Koja je razlika između halucinacije i deluzije (zablude)?

Halucinacija je lažna percepcija nečega što se ne događa u stvarnosti, odnosno osjetilno iskustvo koje može uključivati gledanje, slušanje, okus, miris ili osjećaj nečega čega nema. Na primjer vidite i čujete osobu u prostoriji koja zapravo nije tamo.

Deluzija ili zabluda je lažno vjerovanje da se nešto događa za što nema dokaza i ne uključuje osjetilno iskustvo nečega što nije stvarno. Na primjer, vjerujete da vas susjed špijunira putem telefona unatoč čvrstim dokazima da to nije stvarno.

Koja je razlika između halucinacije i paranoje?

Paranoja je određena vrsta zablude. Osoba, na primjer, misli da je netko prati iako to nije slučaj, ili ima bezrazložan osjećaj da je netko prema njoj nepravedan.

Koja je razlika između halucinacije i iluzije?

Halucinacija je percepcija temeljena na osjetnim informacijama i predstavlja doživljaj nečega što ne postoji.

Iluzija je pogrešno tumačenje osjetilnih iskustava, u kojem percepcija ne odgovara stvarnom stanju. Primjerice, u igri boja i sjene, neka zgrada se može činiti višom nego što realno je ili putujući cestom stvara se osjećaj kako se ona u daljini sužava, iako je cijelim putem iste širine. 
 

S obzirom da halucinacije mogu utjecati na bilo koje od pet osjetila, razlikujemo pet glavnih vrsta halucinacija:

• slušne (auditivne) halucinacije
• vidne (optičke) halucinacije
• mirisne, njušne (olfaktorne) halucinacije
• okusne (gustativne) halucinacije
• dodirne (taktilne) halucinacije.

Slušne (auditivne) halucinacije

Slušne ili auditivne halucinacije su vrsta halucinacija koje podrazumijevaju da osoba čuje zvuk ili zvukove (hodanje, tutnjanje, glazbu i sl.) i glasove (govor, razgovor) kojih realno nema.

Glasovi koje osoba čuje mogu imati i negativne konotacije, štetne po samu osobu ili druge ljude, kao što su halucinacije zapovjednog karaktera (imperativne halucinacije), kada osoba čuje glas koji joj „naređuje da napravi nešto loše“.

Mogući uzroci slušnih halucinacija: shizofrenija, bipolarni poremećaj, psihoza, granični poremećaj osobnosti, posttraumatski stresni poremećaj, gubitak sluha, poremećaji spavanja, alkoholni delirij, upotreba droga, oštećenja mozga (lezije mozga).

Vidne (optičke) halucinacije

Prema pojavnosti, vidne ili optičke halucinacije su druga najčešća vrsta halucinacije. Podrazumijevaju da osoba vidi osobe, životinje, predmete ili vizualne efekte koji nisu stvarni. Primjerice, osoba može vidjeti ono što drugi ne vide, npr. insekta koji gmiže po licu druge osobe, predmete iskrivljenog oblika, bljeskove svjetla, mrlje ili oblike jarkih boja itd.

Vidne halucinacije obično su uzrokovane oštećenjem mozga. Češće su kod osoba s demencijom s Lewyjevim tjelešcima i demencijom s Parkinsonovom bolešću. Osobe s Alzheimerovom bolešću također mogu imati halucinacije. 

Ostali mogući uzroci vidnih halucinacija: iritacija centra za vid u malom mozgu, iritacija dijela mozga zaduženog za vid, shizofrenija, shizoafektivni poremećaj, depresija, bipolarni poremećaj, delirij (zbog infekcije, upotrebe droga i odvikavanja), konvulzije, migrena, tumor mozga, problemi sa spavanjem, halucinogene droge, metabolički poremećaj, Creutzfeldt-Jakobova bolest.

Njušne ili mirisne (olfaktorne) halucinacije

Njušne ili mirisne (olfaktorne) halucinacije javljaju se rjeđe od slušnih i vidnih halucinacija, a uključuju doživljaj nepostojećeg mirisa.

Mogući uzroci njušnih halucinacija: ozljeda glave, hladnoća, epilepsija temporalnog režnja (napadaji izbijaju iz sljepoočnog moždanog režnja), upala sinusa, tumori mozga, Parkinsonova bolest.

Okusne (gustatorne) halucinacije

Okusne ili gustatorne halucinacije najrjeđi su tip halucinacija. Karakterizira ih osjet okusa nečega što osoba nije jela (ili pila) ili okus onoga što jede doživljava kao čudan i neugodan. Uobičajen je osjećaj da stvari imaju okus metala.

Mogući uzroci okusnih halucinacija: epilepsija, bolest temporalnog režnja, oštećenja mozga, bolest sinusa.

Dodirne (taktilne) halucinacije

Dodirne ili taktilne halucinacije manifestiraju se osjetom nepostojećeg dodira na tijelu. Osoba s ovakvom vrstom halucinacije osjeća da je netko drži ili dodiruje po cijelom tijelu, osjeća škakljanje na nekom dijelu tijela, bockanje na leđima i listovima, neobičan osjećaj na vratu, vrućinu na licu, osjećaj vrućeg pijeska posutog po licu i sl.

Formikacija je podvrsta taktilne halucinacije kod koje pojedinac doživljava da insekti gmižu preko ili ispod kože (često se povezuje s produljenom uporabom kokaina[42]). Formikacija može biti i rezultat normalnih hormonalnih promjena (menopauza), periferne neuropatije, visoke temperature, simptom kod lajmske bolesti, raka kože itd.

Mogući uzroci dodirnih halucinacija: shizofrenija, shizoafektivni poremećaj, halucinogene droge, delirium tremens, alkohol, Alzheimerova bolest, Lewyjeva tjelesna demencija, Parkinsonova bolest.

Druge vrste halucinacija

Halucinacija povezane sa spavanjem

• Hipnopompijske halucinacije - Javljaju se prilikom buđenja iz sna. U većini slučajeva smatraju se normalnim i nisu razlog za zabrinutost. Češće se mogu javljati kod osoba s određenim poremećajima spavanja.
• Hipnagogične halucinacije - Događaju se dok osoba tone u san i obično nisu razlog za zabrinutost. Kratkotrajne su i u oko 86 posto slučajeva su vidne. Ljudi obično vide pokretne uzorke i oblike ili živopisne slike lica, životinja ili prizora. Najčešće se događaju kod osoba koje imaju narkolepsiju.

Somestetičke halucinacije

Unatoč uvriježenom mišljenju da imamo samo pet osjetila (vid, sluh, njuh, okus i dodir), ima ih puno više. Tri od njih, koje se pojavljuju u halucinatornim iskustvima, su propriocepcija, "šesto" osjetilo visceralne svijesti o nevidljivoj prisutnosti i somatosenzorna iskustva, a nazivaju se somestetičke halucinacije.

Proprioceptivne (kinestetičke) halucinacije. Ovaj vid halucinacije znači osjet pokreta, bilo cijelog tijela ili dijelova tijela bez stvarnog pokreta. Može varirati od osjećaja da netko lebdi ili leti, do osjećaja da dio tijela raste ili se kreće ili su udovi odvojeni od tijela.

Ekstrakampine halucinacije (halucinacije prisutnosti). Ekstrakampijski znači "izvan mogućeg osjetilnog polja". Ovakve halucinacije obično su jedan od simptoma Parkinsonove bolesti ili su povezane s konvulzijama. Često se doživljavaju kao unutarnji oblik percepcije "šestog čula" da je netko drugi, iako nevidljiv, u stvari prisutan u neposrednoj blizini iako je osoba u stvari sama. Doživljaj može biti i složeniji, uključujući zbunjujuće osjećaje gdje se nalazi stvarno ja.

Somatske halucinacije. Somatske halucinacije ponekad se promatraju dijelom kao taktilne, ali postoji razlika. Taktilno se odnosi na dodir, odnosno na vanjsko (eksteroceptivno) iskustvo, dok somatsko podrazumijeva unutarnje (interoceptivno ili visceralno) osjetilno iskustvo uključujući i bol.

Cenestetičke (visceralne) halucinacije ili cenestopatije vrsta su somatskih halucinacija koje proizlaze iz unutarnjih organa i veća je vjerojatnost da će biti neugodne. Mogu se manifestirati kao bol, težina, istezanje, pritisak, peckanje ili škakljanje u nekom organskom sustavu, kao osjećaj da su se unutarnji organi pomaknuli, da toplina putuje kroz unutarnje organe, da se dio tijela može činiti šupljim, da su usta obložena sa sluzi itd. Javljaju se u organskim poremećajima, psihijatrijskim poremećajima (shizofrenija, bipolarni poremećaj, unipolarni veliki depresivni poremećaj) i osobito neurološkim poremećajima (u auri epilepsije temporalnog režnja, kod oštećenja nekih dijelova mozga, u Parkinsonovoj bolesti sekundarno na lijekove antiparkinsonike ili u slučaju multiple skleroze). Često su povezane s neurodegenerativnim poremećajima ili zlouporabom tvari, a mogu biti češće kod shizofrenije.
 

Iako se halucinacije obično povezuju samo s psihičkim poremećajima, postoje mnogi drugi mogući razlozi njihove pojave.

Uzimajući u obzir višestruke razloga za pojavu halucinaciju, uzroci se grupiraju u nekoliko različitih kategorija: 

• privremeni uzroci
• mentalna stanja
• neurološka stanja
• nuspojave određenih lijekova

Privremeni uzroci halucinacija

Kratkotrajne halucinacije ili one koje se javljaju u slučaju nekog akutnog medicinskog problema obično nisu razlog za zabrinutost, no važno je potražiti liječničku pomoć u smislu saniranja akutnog problema.

Situacije ili stanja koja mogu biti privremeni uzrok halucinacija:

• spavanje
  • Halucinacije se mogu dogoditi neposredno prije nego što osoba zaspi (hipnagogične halucinacije) ili odmah nakon buđenja (hipnopompijske halucinacije). Mogu se poboljšati ako se više spava ili spava u redovno vrijeme. Od pomoći može biti i izbjegavanje alkohola i droga.
  • Ako se halucinacije javljaju u snu, a tijekom dana je izražen umor, u pitanju bi mogla biti narkolepsija.
  • Halucinacije se mogu dogoditi i tijekom paralize sna, stanja u kojem se, nakon što zaspe ili se probudi, osoba ne može pomaknuti ili govoriti. U tom stanju osoba možda misli da nešto čuje, vidi, osjeća ili naslućuje, ali po tom pitanju ništa ne može učiniti.
  • Uzrok pojave halucinacija može biti i nedostatak sna. Početak halucinacije jedan je od najčešćih simptoma nedostatka sna. Otprilike 80 posto ljudi halucinirat će ako su bili ozbiljno lišeni sna (spavanje samo nekoliko sati tijekom jedne noći do nekoliko dana bez sna).^. Zašto ljudi haluciniraju dok malo spavaju?  Većina tih incidenata uključuje vizualne halucinacije. Nasuprot tome, ljudi sa shizofrenijom često imaju slušne halucinacije, tj. čuju zvukove (često glasove) kojih nema. Ti glasovi u glavi čak mogu imati zapovjedni karakter, tj. govore osobi što da napravi. 
• konzumacija alkohola - halucinacije se mogu pojaviti dok je netko u pijanom stanju ili u procesu apstinencije nakon redovitog konzumiranja alkohola
• konzumacija droga poput marihuane, halucinogenih droga (LSD, PCP), kokaina, amfetamina, heroina ili ketamina - psihoaktivne tvari mijenjaju način na koji mozak radi i mogu izazvati halucinacije. Halucinacije se mogu javiti i u procesu odvikavanja nakon redovitog konzumiranja droge.
• povišena tjelesna temperatura, osobito kod djece i starijih osoba
• teška dehidracija
• migrena - otprilike trećina ljudi s ovom vrstom glavobolje također osjeća auru, vrstu vizualne halucinacije koja može izgledati kao raznobojni svjetlosni polumjesec
• trauma
• jaka bol
• infekcije, poput infekcija mokraćnog sustava, osobito kod starijih osoba
• oporavak od anestezije nakon operacije.

Mentalna stanja kao uzrok halucinacija

Mnoga patološka mentalna stanja mogu uključivati ​​halucinacije.

Shizofrenija. Halucinacije su najčešće povezane sa shizofrenijom, mentalnom bolešću koju karakteriziraju poremećene misli i ponašanja. U više od 70 posto slučajeva u pitanju su vidne halucinacije, dok 60 do 90 posto oboljelih čuje glasove. Neki mogu osjetiti mirise ili okuse kojih realno nema. Halucinacije mogu izazvati i stanja koja spadaju u spektar shizofrenije (shizotipni poremećaj osobnosti, deluzijski poremećaj, kratki psihotični poremećaj, shizofreniformni poremećaj, shizoafektivni poremećaj).

Ostala stanja

• Bipolarni poremećaj. Poremećaj je raspoloženja koji uzrokuje povišenje raspoloženja i često uključuje velike depresivne epizode. Procjenjuje se da oko polovice oboljelih ima psihotične simptome, uključujući halucinacije koje su povezane s ekstremnim raspoloženjima - mogu se doživjeti tijekom teških depresivnih ili teških maničnih epizoda.
• Teška depresija s psihotičnim značajkama (psihotična depresija). Posebna je vrsta depresivne bolesti u kojoj je poremećaj raspoloženja popraćen deluzijama ili halucinacijama ili njihovom kombinacijom. U mnogim slučajevima halucinacije su povezane s depresivnim temama bezvrijednosti, nedostatnosti ili krivnje.
• Postporođajna psihoza. Hitno stanje mentalnog zdravlja koje utječe na osjećaj stvarnosti uzrokujući halucinacije, iluzije, paranoju ili druge promjene ponašanja. U teškim slučajevima, osoba može pokušati ozlijediti sebe ili novorođenče. Stanje je teško i opasno, ali rano liječenje povećava izglede za dobar ishod.
• Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP). Neke osobe s PTSP-om doživljavaju halucinacije, osobito dok imaju flashbackove na traumatična sjećanja ili tijekom stresnih razdoblja.

Neurološka stanja kao uzrok halucinacija

Parkinsonova bolest. Oko 20 do 40 posto oboljelih doživljava halucinacije ili deluzije što može biti nuspojava lijekova ili posljedica demencije.

Demencija. Vjerojatnost pojave halucinacije u slučaju demencije povećava se s napredovanjem bolesti.

• Alzheimerova bolest. Halucinacije su posljedica neurodegenerativnih promjena u mozgu. Doživljava ih oko 13 posto oboljelih.
• Demencija s Lewyjevim tjelešcima. Uključuje nakupine proteina, tzv. Lewyjeva tjelešca u  stanicama mozga. Nakupine dovode do oštećenja živčanih stanica, što može izazvati halucinacije, obično vizualne. Halucinacije mogu biti jedan od prvih znakova ove vrste demencije.

Epilepsija. Epileptički napadaji mogu povećati mogućnost pojave halucinacija, a kojih ovisi o tome u kojem dijelu mozga se događaju električna izbijanja. Na primjer, u slučaju  zahvaćenosti sljepoočnog režnja, najčešće su mirisne halucinacije.

Narkolepsija. Riječ je o poremećaju spavanja koji uzrokuje pretjeranu dnevnu pospanost i epizode tijekom kojih netko iznenada zaspi u neprikladno vrijeme. Osobe s narkolepsijom često dožive halucinacije neposredno prije nego što zaspu (hipnagogne halucinacije) ili neposredno nakon buđenja (hipnopompijske halucinacije).

Tumor mozga. Ovisno o dijelu mozga koji je zahvaćen, tumor mozga može izazvati različite vrste halucinacija - ako je u području koje ima veze s vidom, mogu se doživjeti vidne halucinacije; smještaj u nekim drugim dijelovima mozga može izazvati mirisne i okusne halucinacije.

Halucinacije kao nuspojava lijekova

Mnogi lijekovi koji se izdaju na liječnički recept mogu izazvati halucinacije ili pogoršati postojeće. 

Većem riziku izložene su starije osobe zbog povećane osjetljivosti na lijekove.

Halucinacije uzrokovane lijekovima mogu biti ovisne o dozi i obično prestaju kada se smanji doza ili prestane uzimati lijek. Ipak, nije uputno samostalno prekidati terapiju nego se svakako obratiti liječniku koji je propisao lijek.

Ostala stanja koja mogu izazvati halucinacije

Charles Bonnet sindrom. Stanje je koje se javlja kod nekih ljudi kada djelomično ili u cijelosti izgube vid. Kada se izgubi vid zbog bolesti kao što su makularna degeneracija povezana sa starenjem, glaukom, katarakta ili dijabetička retinopatija, vidni sustav ne obrađuje nove slike. Bez vizualnih podataka koji dolaze kroz oči, mozak ispunjava prazninu i izmišlja slike ili priziva u pamćenju pohranjene slike, zbog čega se javljaju vizualne halucinacije. Iako u početku osoba možda ne razumije da je to halucinacija, s vremenom shvati da ono što vidi nije stvarno. Ovaj sindrom sličan je fantomskoj boli koju osjećaju osobe kojima je amputiran ekstremitet i nije znak problema s mentalnim zdravljem.

Gubitak sluha ili gluhoća. Pacijenti s oštećenjem sluha mogu osjetiti zvukove bez vanjskih izvora, u rasponu od nasumičnih besmislenih zvukova (tinitus) do glazbe i drugih slušnih halucinacija sa značajnim kvalitetama. 

Metabolička encefalopatija. Radi se o poremećaju u radu mozga kao posljedici nekog temeljnog stanja koje narušava metabolizam. Akutna metabolička encefalopatija događa se zbog nedostatka vitamina, kisika ili glukoze (šećera) u tijelu, dok je toksična encefalopatija posljedica poremećaja u radu ili zatajenja nekog organa (npr. jetara, bubrega). Pojava halucinacija može biti dodatni znak i simptom metaboličke encefalopatije. 
 

 NAJČEŠĆI UZROCI HALUCINACIJA

Halucinacije su najčešće posljedica sljedećih bolesti i stanja:
* shizofrenija
* Parkinsonova bolest
* Alzheimerova bolest i drugi oblici demencije (posebno demencija s Lewyjevim tjelešcima)
* epilepsija
* migrena
* tumor mozga
* Charles Bonnet sindrom

S obzirom da halucinacije podrazumijevaju poremećaj percepcije osjetila, koji se čini vrlo realan, a u stvari je proizvod uma, u ovisnosti o vrsti halucinacije, moguć je čitav niz simptoma:

• osjet nepostojećeg mirisa, koji može biti neugodan ili ugodan
• osjet okusa iako se hrana ili piće nisu konzumirali
• nepostojeći zvukovi (koraci, lupanje, hodanje, glazba i sl.)
• nepostojeći glasovi, koji, među ostalim, mogu biti štetni po osobi i njezinu okolinu
• određeni osjećaj u tijelu (npr. da se srce rasteže, crijeva pucaju, tijelo lebdi i sl.) i na tijelu (gmizanje, puzanje, škakljanje i sl.).

Osoba koja ima halucinacije obično je rastresena, ne ponaša se primjereno situaciji i ima čudne reakcije.

Kao posljedica halucinacija mogu se javiti i drugi simptomi odnosno problemi kao što su poremećaj pamćenja, poremećaj spavanja, problemi s vidom ili sluhom, konvulzije, glavobolje, neobična uvjerenja ili vjerovanje u zavjere, simptomi depresije ili tjeskobe, napadaji panike, paranoično ili agresivno ponašanje itd.

Osobu koja ima halucinacije nije uputno ostaviti samu.

Kada posjetiti liječnika?

U slučaju doživljaja halucinacija treba otići na liječnički pregled što je prije moguće, čak i u slučaju da nema drugih pratećih simptoma, kako bi se utvrdilo je li u pitanju ozbiljan zdravstveni problem.

Liječničku pomoć svakako treba potražiti i u slučaju pogoršanja već postojećih halucinacija ili promjena u raspoloženju ili ponašanju kod osoba koje boluju od bolesti za koje se zna da mogu uzrokovati halucinacije.
 

Halucinacije kod djece ozbiljno zabrinjavaju roditelje i kliničare, međutim nisu neuobičajene i mogu biti dio normalnog razvoja, a ne nužno simptom mentalne bolesti.

Halucinacije u djece mogu biti povezane s iscrpljenošću, nedovoljnim spavanjem, povišenom temperaturom ili uzimanje lijekova.

Mogu se pojaviti i tijekom usnivanja ili buđenja, u sklopu poremećaja elektrolita ili nekih metaboličkih poremećaja, u medicinskim stanjima kao što su neki oblici epilepsije, kao odgovor na stres, kod intoksikacije alkoholom ili drogama, odnosno tijekom apstinencije.

Kao i kod odraslih, halucinacije su ključna značajka psihotičnih stanja iz spektra shizofrenije i poremećaja raspoloženja. No mogu se pojaviti i u sklopu drugih psihijatrijskih poremećaja kod djece i adolescenata poput anksioznosti i poremećaja ponašanja.

Međutim, halucinacije se javljaju i kod mentalno i fizički zdrave djece i mladih.

Mnoga djeca imaju takozvane izmišljene prijatelje. Njihova imaginacija odnosi se na moć formiranja mentalnih slika na osnovi fantazije. Iako su fantazije uobičajene kod djece, čak i mala predškolska djeca mogu ih razlikovati kao fantazije i priznati da se u stvari "pretvaraju". Za razliku od halucinacija, izmišljeni prijatelji nemaju karakteristike osjetilnih iskustava i pod kontrolom su.

Iako su halucinacije relativno česte kod djece, prolazne su i bezopasne. Za očekivati je ​​da će halucinacije postati klinički značajne ako se javljaju u sklopu medicinskog ili psihijatrijskog poremećaja.

Kada je to opravdano, djeca ili adolescenti s halucinacijama trebaju proći temeljitu medicinsku i psihološku procjenu.
 

U razgovoru s liječnikom prije svega treba biti sasvim iskren po pitanju svih aspekata problema: kad su halucinacije počele, kako se manifestiraju, koliko se učestalo javljaju, postoje li i koji su prateći simptomi i itd.

Važne su i informacija o životnim navikama, konzumiranju droge i alkohola, mogućim drugim pratećim bolestima i obiteljskoj povijesti bolesti.

Nakon dobro uzetih anamnestičkih podataka i fizikalnog pregleda, provode se ciljane dodatne pretrage rezultati kojih mogu pomoći potvrditi ili isključiti uzrok na koji se sumnja:

• laboratorijska dijagnostika - analiza krvi na metabolite ili toksine, analiza mokraće
• elektroencefalogram (EEG) - provjera moždane električne aktivnosti i otkrivanje mogućih konvulzija
• magnetska rezonancija (MR) - provjera strukture mozga i otkrivanja procesa poput tumora na mozgu ili promjena nakon moždanog udara.

Moguće je tražiti i dodatnu procjenu specijaliste psihijatra ili neurologa.
 

Liječenje halucinacija ovisi o vrsti halucinacije, temeljnom uzroku i općem zdravstvenom stanju.

Osim halucinacija, liječiti treba i druge problem koji se javljaju kao posljedica halucinacija, kao što su poremećaj pamćenja, poremećaj spavanja, depresija, tjeskoba ili povezani napadaji panike.

U mnogim slučajevima, već liječenje temeljnog uzroka halucinacija poboljšava ili uklanja halucinacije, na primjer u slučajevima kad su halucinacije uzrokovane privremenim stanjima (kao što su visoka temperatura, teška dehidracija, teška infekcija ili migrena) ili nekim drugim bolestima (tumor mozga, glaukom, katarakta i sl.).

Od pomoći mogu biti promjene navika, npr. smanjenje konzumacije alkohola i droga ili bolja higijena spavanja.

U liječenju se najčešće preporučuje multidisciplinarni pristup koji uključuje:

• opće mjere
• lijekove
• psihoterapiju
• psihosocijalnu podršku.

Opće mjere

Opće mjere koje se mogu poduzeti za smanjenje učestalosti ili ozbiljnosti halucinacija uključuju upravljanje stresom, zdrav život, redovitu tjelovježbu i higijenu spavanja.

Lijekovi

Antipsihotici mogu pomoći u smanjenju učestalosti i ozbiljnosti halucinacija ili imaju umirujući učinak kod osoba s poremećajima iz spektra shizofrenije, bipolarnim poremećajem i velikim depresivnim poremećajem s psihotičnim značajkama. Primjeri antipsihotika koji se koriste za liječenje halucinacija uključuju haloperidol, olanzapin i risperidon.

Ostali lijekovi za koje je utvrđeno da su učinkoviti protiv halucinacija uzrokovanih shizofrenijom su kvetiapin, amisulprid, ziprasidon i olanzapin. Nedavna istraživanja pokazuju da bi haloperidol mogao biti manje učinkovit od drugih opcija.

Ako se halucinacije pojave kao nuspojava liječenja Parkinsonove bolesti, lijek koji pacijent koristi može zahtijevati prilagodbu i mogu se dati neuroleptici poput klozapina i kvetiapina. Pimavanserin je prvi lijek odobren za liječenje halucinacija povezanih s Parkinsonovom bolešću.

Inhibitori acetilkolinesteraze su skupina lijekova koji blokiraju normalnu razgradnju acetilkolina, neurotransmitera koji djeluje u perifernom i u središnjem živčanom sustavu. Ovi lijekovi mogu smanjiti psihozu (halucinacije i/ili deluzije) kod osoba s Alzheimerovom bolešću, Parkinsonovom bolešću i demencijom s Lewyjevim tjelešcima.

Kad su u pitanju halucinacije zbog odvikavanja od droga ili alkohola mogu se dati određeni lijekovi koji će spriječiti pojavu halucinacija.

Psihoterapija

Psihoterapijski pristupi pružaju nekoliko dobrobiti pacijentima koji pate od halucinacija: uče ih kako upravljati halucinacijama i umanjiti negativne učinke istih, identificirati kako testirati je li halucinacija stvarna ili ne itd.

Mogućnosti terapije za halucinacije su: 

• kognitivno bihevioralna terapija - može pomoći u prepoznavanju i promjeni načina na koji osoba reagira na svoje halucinacije i razmišlja o njima, odnosno kako reagira na događaje iz prošlosti koji su moguće prethodili problemu
• kognitivna terapija usmjerena na oporavak
• terapija prihvaćanja i obvezivanja - omogućuje osobi da prihvati neugodne misli i fokusira se na važne aspekte života.

Tu su i programi rehabilitacije koji pomažu u procesu oporavka od ovisnosti.

Psihosocijalna podrška

Psihosocijalne strategije koriste se kao pomoć u upravljanju halucinacijama, a uključuju edukaciju i savjetovanje kako bi se pomoglo pacijentu i njegovoj obitelji da se nose s halucinacijama i razumiju važnost pridržavanja medikamentozne terapije, tj. redovitog uzimanja propisanih lijekova.

Ostali tretmani

Repetitivna transkranijalna magnetska stimulacija (rTMS) je neinvazivna terapijska metoda koja koristi magnetske impulse za stimulaciju specifičnih regija mozga u liječenju psihičkih i neuroloških bolesti te u rehabilitaciji bolesnika.

Rezultati nekoliko meta-analiza ukazuju na znatno bolje smanjenje simptoma shizofrenije uz primjenu rTMS metode u usporedbi s placebom. Prema studiji koja je analizirala liječenje halucinacija kod poremećaja iz spektra shizofrenije, rTMS trenutačno ima status potencijalno korisne metode liječenja slušnih halucinacija, ali samo u kombinaciji s najsuvremenijim antipsihotičnim liječenjem.
 

Strategije samopomoći

Osim primjene spomenutih metoda multidisciplinarnog pristupa u liječenju halucinacija, postoje i neke strategije koje bi osobi koja pati od halucinacija mogle pomoći u lakšem nošenju s problemom.

Naučiti više o halucinacijama. Što više znanja o halucinacijama osobi može pomoći da osjeća veću kontrolu nad svojim stanjem. Poželjno je prepoznati kad halucinacije postaju problem i promijeniti način na koji se o njima razmišlja s ciljem postizanja veće kontrole.

Pratiti pojavu halucinacija. Poželjno je voditi bilješke koje odgovaraju na pitanja 'kada su halucinacije počele', 's čim se povezuju', 'kada se pojavljuju i pod kojim okolnostima', 'kakve osjećaje izazivaju' i sl. Na ovaj način moguće je uočiti okidače koji potenciraju njihovu pojavu, izbjegavanjem kojih je moguće smanjiti učestalost halucinacija.

Odvraćati pozornost. Kad se halucinacije pojave, treba ih pokušati ignorirati, odnosno pronaći način kako ih blokirati. Na primjer, uputno je usredotočiti se na stvari u okruženju koje se mogu osjetiti, koncentrirati se na disanje, koncentrirati se na razgovor s nekim, otići u drugu prostoriju ili raditi nešto drugo (slušati glazbu, vježbati, kuhati i sl.).

Održavati rutinu. Redovito održavanje svakodnevne rutine može smanjiti vjerojatnost doživljavanja halucinacija. U tome može pomoći dobro spavanje svake noći, održavanje dosljednih obrazaca prehrane i redovita tjelesna aktivnost.

Izgrađivati pozitivan odnos s halucinacijama. Iako na prvu loptu izgleda pomalo smiješno, razgovor sa svojim halucinacijama može pomoći. Za to nema prave formule, nego se radi o principu pokušaja i pogreške u pristupima razgovoru s halucinacijama ili odgovoru na njih. Primjerice, na njih se može reagirati neutralno, ili ljubazno, ili ih se pak može izazivati, odnosno suprotstaviti im se i reći da nemaju moć.

Priključiti se grupi za podršku. Razgovor s drugim osobama koje pate od istog ili sličnog problema može djelovati pozitivno - u smislu razumijevanja stanja u kojem se osoba nalazi, kao i pronalaženja novih načina suočavanja i nošenja s problemom.

Podrška najbliže okoline. Osim osobnih metoda kojima oboljeli nastoji pomoći samome sebi, jako je važna podrška najbližih.
 

Mogu li se spriječiti halucinacije?

Iako nije moguće sve halucinacije spriječiti, postoje neke strategije koje bi mogle pomoći u smanjenju njihove učestalosti u nekim neurološkim stanjima koja ih mogu uzrokovati.

Ako se uzimaju lijekovi za liječenje halucinacija, važno je redovito ih prema uputi liječnika. Nagli prestanak uzimanja lijeka može uzrokovati intenzivnije halucinacije.

S obzirom da okolina može igrati važnu ulogu u pogrešnom percipiranju i pogoršanju halucinacija, neke strategije uključuju i određene okolišne prilagodbe:

• dobro osvjetljenje i ispravljanje rasvjete koja baca sjene, refleksije ili izobličenja - slabo osvijetljena soba sa sjenama može povećati vjerojatnost halucinacija
• provjera zvukova koji bi se mogli pogrešno protumačiti, poput buke s televizora ili drugih uređaja - kaotično okruženje može povećati vjerojatnost halucinacija
• pokrivanje ogledala krpom ili njihovo uklanjanje ako osoba misli da gleda u stranca, itd.

Podrška osobi koja ima halucinacije

Kada osoba halucinira, važno je na koji način okolina reagira.

Ako osoba u vašoj okolini halucinira, isprobajte sljedeće savjete:

• Odmah potražiti liječničku pomoć ako halucinacije kod osobe uključuju više osjetila jer to može biti znak ozbiljne bolesti.
• Pomoć liječnika treba potražiti i u slučaju kada se halucinacije često pojavljuju, dugo traju, plaše osobu ili dovode do mentalne konfuzije, što može biti znak delirija.
• Potrebno je ostati uz osobu koja halucinira, pokušati je umiriti i pružiti joj osjećaj sigurnosti. Ako ponašanje kao odgovor na halucinaciju nije opasno, intervencija vjerojatno neće biti potrebna. Međutim, ako halucinacija osobu uznemiri ili je navede da učini nešto opasno, potrebno je brzo i smireno reagirati umirujućim riječima i utješnim dodirom.
• Osobi treba mirno objasniti što se događa i po potrebi joj ponoviti kad se smiri. Ako ni tada ne prihvaća objašnjenje ne treba i dalje biti uporan. Pokušati uvjeriti nekoga da je u zabludi može dovesti do još veće nevolje. Neki smatraju da osobu više smiruje priznati joj što vidi na miran način kako bi se umanjio stres, npr. ako osoba vidi psa u sobi, možda je korisnije reći: „Izvest ću psa van“, umjesto tvrditi da psa nema.
• S obzirom da halucinacije mogu biti ograničene na određeno okruženje, od pomoći može biti nježno odvođenje osobe s mjesta na kojem ima halucinacije.
• Uputno je provjeriti je li osoba gladna, žedna ili osjeća neugodu. Dehidracija, jaki zatvor ili teška infekcija mogu dovesti do delirija, uzroka halucinacija.
• Od pomoći može biti i pokušaj odvraćanja pozornosti osobe na nešto drugo.
• Biti u društvu također može pomoći jer je manja vjerojatnost da će osoba čuti glasove kojih nema dok razgovara s nekim stvarnim.