Plantarni fascitis - uzroci, simptomi i liječenje

Plantarni fascitis ubraja se u sindrome prenaprezanja stopala u pozadini kojeg je poremećaj biomehanike stopala. 

Jedan je od najčešćih uzroka bola u peti, koju osjeti oko 10 posto ljudi barem jednom u životu.

Plantarna fascija smještena je na tabanu. Nalazi se ispod kože, od koje je odijeljena slojem masnog tkiva debljine više od dva centimetra. Proteže se od prstiju do pete i hvata se na petnu kost.

Njezina je uloga da tijekom hodanja ublažava mehaničke udarce na stopalo, odnosno ima funkciju amortizacije hoda.

Međutim, kod dugotrajna nepravilnog opterećenja stopala plantarna fascija se postupno pojačano rasteže uz razvoj mikro oštećenja, koja uzrokuju propadanje vlakana fascije u njezinu polazištu, na petnoj kosti, te se u konačnici razvija klinička slika plantarnog fascitisa (za koji se još koriste i nazivi: plantarni apofizitis, plantarni fascijalni insertitis, kalkaneodija, kalkanealna entezopatija, kalkanealni periostitis i kalkanearni neuritis).
 

Plantarni fascitis najčešće se pojavljuje kod starijih od 40 i podjednako je zastupljen među muškarcima i ženama.

U 15 posto slučajeva javlja se obostrano.

Od plantarnog fascitisa češće obolijevaju osobe koje na radnom mjestu savijaju stopala i prste, kao i one koje većinu dana provode stojeći ili hodajući.

​S obzirom na to da plantarni fascitis nastaje kao posljedica preopterećenja pete na tvrdoj podlozi, češće se javlja kod ljudi koji puno stoje u tvrdim cipelama na tvrdim podlogama (policajci, trgovci, pismonoše, medicinske sestre...).

Valja spomenuti i sportaše, koji tijekom sportskih aktivnosti trče i kreću se po tvrdoj podlozi (npr. skakači, atletičari, odbojkaši, košarkaši, trkači, plesači, balerine).
 

Nekad se smatralo da je glavni uzrok petni trn, međutim, iako oko 15 do 20 posto ljudi ima petni trn, nikad nisu osjetili bol u peti. Uz to, do 50 posto ljudi ima bolove u peti, a da nema nikakve koštane izrasline na petnoj kosti.

Uzroci nastanka plantarnog fascitisa mogu biti vanjski i unutarnji.

Vanjski uzroci plantarnog fascitisa

Vanjski uzroci plantarnog fascitisa su neodgovarajuća obuća (npr. istrošena, pretvrda, s nedovoljno visokom petom) te loša tehnika hodanja (ili trčanja), koja ne dopušta normalne kretnje stopala.

Veća učestalost plantarnog fascitisa uočena je kod pretilih osoba, čak u 65 posto slučajeva, zbog prevelikog opterećenja stopala.

Kod sportaša se razvija zbog nagle promjene intenziteta i trajanja treninga, zbog trčanja po neravnom terenu i drugih razloga.

Unutarnji uzroci plantarnog fascitisa

Unutarnji uzroci su nefleksibilno spušteno stopalo, udubljeno stopalo, kao i skraćenje Ahilove tetive, jer sve to dovodi do prekomjerna naprezanja plantarne fascije.

Uz to, starenjem postupno nastaje atrofija masnog jastučića pete, što može dovesti do razvoja plantarnog fascitisa. Na peti ispod kože nalazi se masno tkivo debljine više od 2 cm koje odjeljuje fasciju od kože.

Plantarni fascitis može se naći i nakon loše provedenog liječenja uganuća nožnog zgloba, kad oslabljeni mišići potkoljenice nedovoljno podupiru svod stopala, što dovodi do prekomjerna naprezanja plantarne fascije.
 

• tupa, stalna bol
• oštra ili probadajuća bol pri korištenju zahvaćenog stopala ili ako postoji pritisak na petu
• vježbanje ili kretanje mogu privremeno ublažiti bol, koja se obično pogorša čim prestane gibanje.

NAJČEŠĆI SIMPTOMI PLANTARNOG FASCITISA

* bol u peti
* bol u luku stopala
* ukočenost
* oticanje oko pete
* zategnutost Ahilove tetive

Dijagnoza plantarnog fascitisa postavlja se na temelju anamneze i kliničkog pregleda.

U postavljanju dijagnoze plantarnog fascitisa koriste se i radiološke pretrage, koje često pokažu koštani trn (calcar calcaneus), a ultrazvučna dijagnostika i magnetska rezonancija otkrivaju zadebljanje fascije, burze i rupture u području stopala.
 

Liječenje plantarnog fascitisa treba započeti što ranije u akutnoj fazi, jer ako se bolest ne prepozna i ne tretira na vrijeme, prelazi u kronično stanje koje može uzrokovati višemjesečne bolove u peti, a liječenje će biti teže i dugotrajnije.

Konzervativno liječenje plantarnog fascitisa

Za ublažavanje boli kod plantarnog fascitisa korisna je masaža ledom četiri do pet puta dnevno, uz primjenu nesteroidnih protuupalnih lijekova (u obliku tableta, čepića ili proizvoda za lokalnu primjenu koji se utrljavaju u bolno područje).

Katkad se apliciraju injekcije kortikosteroida s lokalnim anestetikom u područje hvatišta plantarne fascije za petu, no takvu terapiju treba izbjegavati zbog mogućih neželjenih posljedica, kao što su atrofija petnoga masnog tkiva, oštećenje živaca, infekcija i drugo.

Tijekom spavanja stopalo je usmjereno prema dolje, zbog čega se plantarna fascija skrati, da bi se nakon ustajanja i prvih koraka počela istezati, pa se javlja bol u peti. Kako bi se to izbjeglo, posljednjih godina tijekom spavanja počela se primjenjivati posebna vrsta longete (ortoza) koja isteže ozlijeđeno tkivo i drži stopalo pod pravim kutom u odnosu na natkoljenicu.

Liječenje plantarnog fascitisa bi, uz ublažavanje bolova, trebalo biti usmjereno i na ispravljanje predisponirajućih čimbenika:

• Kod bolesnika s biomehaničkim poremećajem stopala (spušteno ili udubljeno stopalo) treba učiniti korekciju stopala individualno (računalno) izrađenim ortopedskim ulošcima.
• U obuću bi trebalo staviti silikonski uložak pod bolnu petu jer se tako postiže bolji položaj pete, amortiziraju udarci i rasterećuje napetost plantarne fascije.
• Uputno je izbjegavati hodanje u tvrdim i neudobnim cipelama po tvrdoj podlozi, jer se nakon samo nekoliko sati takvog hodanja zbog iritacije pete može razviti plantarni fascitis.
• Općenito je poželjno nositi laganu i udobnu obuću.

U rješavanja problema bolne pete uključene su i kineziterapija i fizikalna terapija.

Ako je uzrok skraćena Ahilova tetiva, treba provoditi vježbe istezanja mišića potkoljenice i stopala, kao i istezanja Ahilove tetive i plantarne fascije.

Treba provoditi i vježbe jačanja mišića stopala i mišića lista (stražnja mišićna skupina potkoljenice).

Od procedura fizikalne terapije najčešće se primjenjuju ultrazvuk, laser, magnetoterapija i elektroterapija, a sve više koristi se i udarni val (shock-wave terapija - primjena zvučnog impulsa, vala, koji prenosi veliku količinu energije na bolno mjesto).

Udarni val godinama se koristi u medicini (npr. u neoperativnom liječenju bubrežnih kamenaca), a posljednjih desetak godina i za liječenje bolesti lokomotornog sustava. To je neinvazivni oblik terapije kojim se u relativno kratkom vremenu plantarni fascitis vrlo uspješno liječi i kod većine bolesnika izbjegne kirurško liječenje.

Primjenom udarnih valova ciljano na bolno mjesto moguće je otkloniti bol, uz poticanje prirodnog procesa obnavljanja i oporavka tetiva i mekog tkiva, jer se na taj način stvara polje visokog tlaka na ozlijeđenom mjestu, potiče resorpcija kalcifikata i ubrzava proces zacjeljivanja.

Udarni val uspješno se primjenjuje u liječenju kalcificirajućih procesa (kao što je petni trn), kod kalcificirajućih promjena u tetivama ramena te bolova na hvatištima tetiva (kod teniskog ili golferskog lakta, skakačkog koljena, upale Ahilove tetive, plantarnog fasitisa...).

Operativno liječenje plantarnog fascitisa

Samo kod tvrdokornih slučajeva, kad proces unatoč provedenim mjerama konzervativnog liječenja traje mjesecima, provodi se klasično kirurško liječenje - opuštanje plantarne fascije i odstranjenje degenerativno promijenjenog dijela fascije.

Nakon kirurškog zahvata treba imobilizirati stopalo dva do tri tjedna kako bi fascija zacijelila. Tijekom tog vremena stopalo se ne smije opterećivati, a potom treba započeti s kineziterapijom i procedurama fizikalne terapije.

Plantarni fascitis može se operirati i endoskopskim zahvatom, kad je postoperativni oporavak puno kraći, odnosno kad su hod uz štake i opterećenje stopala mogući već nakon 48 sati. S obzirom na to da endoskopski zahvat manje traumatizira stopalo i petu, rezultati su puno bolji u usporedbi s otvorenom operacijom.