Prirodne omege za hormonalnu ravnotežu

Danas je općepoznata stvar da su omega-3 masne kiseline zdrave. I ne samo zdrave, nego prema brojnim nutricionističkim i medicinskim znanstvenim i stručnim radovima dokazano preveniraju i liječe upalu. Uobičajeno je razmišljanje da je upala reakcija na infekciju i nastaje kao posljedica invazije mikroorganizama. Međutim, u općoj populaciji malo je poznato da je upala, koju još nazivamo "tiha upala", uzrok većine bolesti današnjice. Najčešće nije posljedica napada mikroorganizama, nego nastaje zbog nepravilne prehrane, premalo spavanja, previše kemijskih tvari koje u tijelo unosimo u nekontroliranim količinama, kao i različitih hormonskih poremećaja koji svoje ishodište imaju u neravnoteži hormona inzulina i kortizola.

U borbi protiv upale, naš organizam može mobilizirati enormnu snagu vlastitog imuniteta, koja se može usmjeriti protiv nas samih, uzrokujući tako autoimune bolesti. Današnja medicina ne zna sa sigurnošću reći zašto nastaju autoimune bolesti, ali zna da se blokiranjem imunološkog odgovora tijela zaustavlja njihova razarajuća moć. Kreiranjem lijekova koji blokiraju neke od medijatora upale (na primjer acetilsalicilna kiselina, nesteroidni i sterodni lijekovi i biološki lijekovi), upalni proces se može zaustaviti, ali uz rizik brojnih nuspojava, koje u konačnici postaju veći problem od same bolesti.

Ako sagledamo prirodu upalnog procesa, dolazimo do pojma "medijatori upale", to su glasnici koji organizmu signaliziraju da se upala razvija ili da je sve u redu. Te iznimno važne molekule, pomoću kojih stanične membrane komuniciraju, zovu se eikosanoidi i predstavljaju hormonski sustav koji kontrolira sama stanica, odnosno sama ih proizvodi. Postavlja se pitanje: - iz čega? Odgovor će vas možda iznenaditi - proizvodi ih iz omega-6 i omega-3 masnih kiselina. Stanična membrana proizvodi eikosanoide kada želi drugoj stanici "nešto reći". Ako želi reći dobru ili lošu vijest, reći će to proizvodnjom prostaglandina, hormona koji nastaju iz omega-3 i omega-6 masnih kiselina, što znači da će ponuda masnih kiselina odrediti rezultat. Prostaglandini mogu biti dobri, ali i loši. Mogu napadati tijelo, uzrokujući mnoge poremećaje koje prepoznajemo kao artritis, autoimune bolesti ili kardiovaskularne bolesti, ali mogu i štititi zdravlje.

Naše tijelo ne može sintetizirati masne kiseline. S obzirom na to da su za nas esencijalne, kao i vitamini, moramo ih unositi hranom, i to u pravom omjeru.

Kako je u organizmu sve povezano, jer i mi posjedujemo "internetsku vezu" kojom stanice komuniciraju, tako naš neuroendokrinoimunosni sustav djeluje jedinstveno i odgovara na svaku informaciju u tijelu. Tijelo dobiva nutrijente iz hrane, na osnovi čega ih naš "internet" dalje obrađuje. Tako će, primjerice, višak šećera i općenito ugljikohidrata kod većine osoba izazvati velik porast inzulina (hormona koji šećer praktički "gura" u stanicu da bi se proizvela energija). To je u konačnici dobro, jer bez inzulina nema energije. Međutim, što ako dolazi previše šećera i ako se inzulin izlučuje u pojačanoj mjeri? Visoka razina inzulina bit će u tijelu dovoljno dugo prisutna da napravi neku štetu, npr. blokirat će jedan enzim koji je važan za pretvorbu masnih kiselina u dobre eikosanoide pa će se stvarati više loših. Nadalje, kortizol, hormon stresa, u previsokim dozama također će blokirati kako dobre tako i loše eikosanoide i dovesti do neravnoteže u tijelu. Razina hormona stresa danas je previsoka kod većine osoba zbog iznimno nezdravog stila života i pogrešnih životnih prioriteta.

Razinu izlučenog inzulina možemo kontrolirati pravilnom prehranom, pazeći pritom na unos pravog omjera omega-3 i omega-6 masnih kiselina. Njihov sveukupni dnevni unos trebao bi biti oko pet do osam grama, s tim da omjer omega-6 prema omega-3 masnim kiselinama ne bude veći od 4:1. Dakle, ako dnevno trebamo između 40-50 grama masnoća, esencijalne masne kiseline čine samo 10 posto. Postavlja se pitanje, na koji način onda nadoknaditi tih 90 posto masnoća, a da pritom ne narušimo ravnotežu.

Mononezasićene masnoće, kao što su maslinovo, avokadovo i bademovo ulje, nemaju učinka na sintezu eikosanoida i predstavljaju idealan dodatak uljima koja su bogata omega-3 i omega-6 masnim kiselinama. Danas popularno ulje konoplje ima idealan omjer omega-3 i omega-6 masnih kiselina, a uz to sadrži i antioksidanse te se koristi u liječenju mnogih degenerativnih bolesti. Laneno ulje sadrži oko 60 posto alfalinolenske kiseline, koja je omega-3 polinezasićena masna kiselina, te 10 posto linolenske omega-6 masne kiseline, dok ulje noćurka sadrži oko 70 posto omega-6 linolenske kiselina i 10 posto omega-3 alfa linolenske kiseline. Omega-3 masne kiseline iz konopljinog i lanenog ulja važne su za kontrolu upale, dok je omega-6 masna kiselina iz ulja noćurka ili boražine danas priznata u liječenju premenstrualnog sindroma, bolnih menstruacija, endometrioze, ovarijskih cista i cista dojki, dakle za mnoge probleme vezane uz žensko hormonalno zdravlje.

Manipuliranjem omega masnim kiselinama zaista možete zaustaviti "hormonsko divljanje" tijela, jer uravnoteženjem proizvodnje dobrih i loših eikosanoida uspostavljate dobro stanje organizma. Unosom prave količine zdravih ulja s idealnim omjerom omega-3 i omega-6 masnih kiselina uravnotežuje se eikosanoid, čuvar upale u našem tijelu. Uz pravilnu prehranu i održavanje ravnoteže inzulina i kortizola, upala se drži pod kontrolom i organizam zadržava zdravlje, koje je, uz ljubav, jedina stvar koju ne možete kupiti novcem.