Mirta - ljekovitost i primjena

Mirta (Myrtus communis L.) je biljka tipična za cijeli Mediteran. Član je važne obitelji Myrtaceae kojoj pripadaju brojne vrste, uključujući i slavne eukaliptuse. Plijeni pažnju svojim snježnobijelim cvjetovima kasnog proljeća i tamnim bobicama rane jeseni.
 
Na neki način prati nas kroz cijeli život - od kupki mirte za bebe preko njege masne kože sklone aknama u mladim i srednjim godinama, do tegoba želuca i kože dostojanstvenih zrelih dana.
 
Mirta je u Dalmaciji, posve nepravedno, postala "drač". Nema sumnje da ovaj žilavi samonikli grm osvaja terene na kojima mnoge druge biljke nemaju hrabrosti rasti, no zaboravili smo kako nas mirta prati od samog početka civilizacije Mediterana. Ona je puno više od divno aromatičnih i estetski dopadljivih listića i gotovo nadrealno lijepih bijelih cvjetova.
 
Nekoć je značila mnogo, od lijeka i vina, preko pudera za djecu do začina, čak je došla i do ranga svetosti. A opet, smilje i lavanda potisnuli su prelijepu mirtu u zaborav. Srećom, ponovno je upoznajemo preko kozmetike 21. stoljeća.

Obitelj mirtovki pokazala se kao iznimno uspješan evolucijski eksperiment i njezine vrste rasprostranjene su na svim kontinentima osim na Antarktici.
 
Naša mirta, sinonim obitelji mirtovki, raste u kolijevci civilizacije koju danas poznajemo i nije ni čudo da je duboko utkana u medicinu i svakodnevni život.
 
Doista raskošni, a opet decentni bijeli cvjetovi nagnali su i stare Grke i Rimljane da mirtu posvete njihovim božicama ljepote. Tako je
probirljiva Afrodita, božica ljepote, od svih biljaka odabrala samo dvije - ružu i mirtu.
 
Židovska pisana baština čak tvrdi kako mirta posljednja drži miris mitskog raja iz kojeg smo prognani, da nas podsjeća na to što smo izgubili. A drevna židovska vjerovanja posvećuju mirtu zanimljivom tipu osobe koja ne mora biti odveć ili uopće religiozna, a da čini dobra djela na ovom svijetu.

Od vremena starih Židova uzeli smo i običaj da se za vjenčanje nosi mirta. U Hrvatskoj smo taj običaj izmijenili i mirtu zamijenili ružmarinom. Premda fina i ženskog roda, u simbolici mirta predstavlja čisti muški princip, zreliji i stariji od ružmarina, stoga ne čudi da je i Afrodita odabrala ljepotu kao sklad ženskog (ruža) i muškog (mirta).
 
Grčki, rimski i arapski autori iznimno su cijenili medicinske koristi mirte. Još i prije njih, Sumerani su koristili mirtu kao biljku protiv boli, no moguće je da su koristili i list i koru za tu namjenu. Danas je to zaboravljeno, prije svega zbog drugih biljaka i modernih lijekova.
 
Čaj listova, mirisan, ali gorkastog okusa, koristio se u brojnim zemljama kod infekcija gornjih i donjih dišnih putova, proljeva, za cijeljenje kože te kod kožnih upala i u beba i u starijih osoba.
 
Plodovi mirte tradicionalno su se koristili kod bolesti želuca poput ulkusa (čira).
 
Od brojnih uporaba u doba sinteze novog i starog znanja zadržali smo neke od tih starih mudrosti, oplemenivši ih razumijevanjem kemizma i mehanizama djelovanja.

Mirisni list mirte prava je mala kemijska riznica.
 
Eterično ulje

Za divan miris lista mirte zaslužno je eterično ulje. Trebalo je dugo vremena da se u aromaterapijskoj kulturi shvati kako postoji jedna vrsta mirte, ali da, ovisno o mjestu rasta, kemijski sastav ulja može varirati - tu pojavu nazivamo kemotipom eteričnog ulja.

U ulju svih kemotipova nalazi se 1,8-cineol i mirtenil-acetat: ako je više cineola, riječ je o kemotipu cineol, a ako ga je manje, onda je to mirtenil-acetat kemotip.
 
Tako, na primjer, mirta s Korzike daje eterično ulje plavkasto-zelene do prozirne boje, u čijem sastavu dominira spoj 1,8-cineol, stoga se naziva mirta kemotip cineol, a u francuskoj starijoj literaturi katkad i „zelena“ mirta.
 
Eterično ulje mirte dobiveno iz biljaka koje rastu u sjevernoj Africi crvenkaste je do žute boje, drukčijeg mirisa i bogato je spojem mirtenil-acetatom pa se naziva mirta kemotip mirtenil-acetat, nekoć nazvano ulje "crvene" mirte.
 
Kao i sva cineolom bogata ulja, poput eukaliptusa globulusa ili ravensare, kemotip cineol djeluje antivirusno, te je čak objavljena i mala klinička studija koja je dokazala djelotvornost ovoga eteričnog ulja kod herpesa na usnama (labijalni herpes).
 
Mehanizam djelovanja eteričnog ulja mirte je dvojak – ne samo da djeluje protiv patogenih mikroorganizama (antibakterijska i antivirusna svojstva), nego ima i protuupalno djelovanje.
 
Ostali spojevi

Osim eteričnog ulja, list mirte sadrži niz drugih spojeva: tanine (djeluju adstringentno, tj. stežu zbog čega su se nekoć davno koristili za zacjeljivanje manjih ozljeda kože), flavonoide, kumarine i mirtukomulone (iznimno zanimljiva grupu spojeva koji se u tom udjelu nalaze uglavnom samo u našoj mirti).

Drevno korištenje mirte kod mladenačke kože i općenito kože sklone aknama dobilo je svoje objašnjenje.
 
Naime, mirtukomuloni djeluju na bakteriju Propionobacterium acnes koja je bitan čimbenik u nastanku akni. Oni zaustavljaju rast bakterije Propionobacterium acnes, čak i onih sojeva koji su otporni na antibiotike, poput eritromicina. Ti isti spojevi djeluju i protiv nastanka biofilma te bakterije. 
 
Biofilm predstavlja složenu zajednicu međusobno povezanih patogenih mikroorganizama zaštićenih slojevitim omotačem kojim se tako štite od nepovoljnih utjecaja, poput napada imunosnog sustava, manjka hranjivih tvari i antimikrobnih spojeva poput lijekova, što posljedično dovodi do razvoja kroničnih infekcija. Tu pojavu, primjerice, često srećemo i kod mokraćnih infekcija.
 
Djelujući protiv nastanka biofilma, ekstrakt lista mirte smanjuje mogućnost da se bakterije zaštite i umnažaju.
 
Prednost prirodnih spojeva često je i njihova multifunkcionalnost. Ti isti spojevi djeluju protuupalno, smanjujući neke eikozanoide koji potiču upalu. Dakle, imaju dvostruki učinak - djeluju protiv mikroorganizma koji nanosi štetu i uz to smanjuju pretjeranu upalu koja nastaje kao odgovor na njega.
 
Zanimljivo je i to da ekstrakt mirte može smanjiti i neugodne nuspojave terapije akni derivatima vitamina A.
 
Moguće je da ovakav mehanizam djelovanja opravdava i tradicionalno korištenje lista kod dišnih infekcija. Kako u čaju od lišća mirte bude vrlo malo eteričnog ulja, moguće je da su i neki drugi spojevi zaslužni za njezine učinke. Uz tradicionalno protuupalne flavonoide, mirtukomuloni mogu biti ključni spojevi, djelujući protiv nastanka biofilma opasnih bakterija i u dišnom sustavu.
 
Protuupalno djelovanje mirte leži i u pozadini njezina korištenja kod boli i vrućice, pogotovo u staroj arapskoj medicini.

Mirta je bila i ostala vrlo korisna biljka. Od likera, preko čajeva, kozmetike i eteričnih ulja, njezina ljekovitost nadilazi ljudske preparate.

Stoljećima se uzgaja kao ukrasna biljka, tako da postoje razni ukrasni varijeteti.

Od listova se spremao čaj, koji je bio lijek za sve - smirivanje probavnih tegoba, dišnih tegoba i mokraćnih infekcija.
 
Od svih upotreba, najdulje se zadržalo korištenje čaja od listova mirte za smirenje infekcija dišnog sustava.
 
Podsjetimo se mirta je glavni predstavnik mirtovki, obitelji kojoj pripada i ogroman rod eukaliptusa. Najčešće korištene vrste, poput eukaliptusa globulusa, također su bogate cineolom i tradicionalno se koriste u lijekovima i preparatima za upale i infekcije gornjih i donjih dišnih putova.
 
Jedna jušna žlica listova mirte prelivenih s dva do tri decilitra kipuće vode daje aromatičan, gotovo inhalacijski miris koji olakšava disanje, ali sam čaj pomalo je gorak i relativno nerazmjeran ljepoti mirisa - baš kao i u slučaju lavande. Nažalost, na tu upotrebu smo tijekom vremena zaboravili i biljku kao suhu drogu gotovo je nemoguće naći na tržištu.
 
Kemotipovi mirte bogati cineolom odrađuju posao nježnije i zbog toga se od njega spravljaju balzami i gelovi te rade inhalacije za djecu.
 
Relativno agresivni miris cineola kod mirte je skriven u doista divnom paketu drugih molekula, tako da je dopadljiv miris za difuzere, pogotovo u jesensko-zimsko doba, kada haraju virusne infekcije.
 
Suhe listove mirte žene bi znale samljeti u fini prah i prije doba moderne industrije, koji su koristile kao puder za bebe. Nije to bilo samo zbog mirisa, jer eterično ulje ima antibakterijska i antivirusna svojstva, a aktivne tvari iz listova djeluju kao blagi adstringensi, tvari koje stežu i pomažu zacjeljivanju kože.
 
Eterično ulje mirte kemotip cineol u aromaterapiji se puno koristi za regulaciju pretjeranog lučenja sebuma, pogotovo kod prhuti i masne, aknama sklone kože. Za njegu masne kože se koristi u uljnim smjesama, s biljnim uljima jangu (Calodendrum capense) i sjemenkama grožđa, te voskom jojobe.

Cijenjeno je u kozmetici i kao anti-age ulje.
 
U pakunzima za kosu koristi se s uljima ricinusa i kokosa.
 
Mirta cineol jedno je od zanimljivih ulja u aromaterapiji i zbog djelovanja na rad štitnjače, no to je posao samo za profesionalce.
 

ULJE ZA MASNU KOŽU

Za one koji vole sami „mućkati“, receptura za ulje za masnu kožu vrlo je jednostavna:
    * hladno prešano biljno ulje jangu - 25 mL
    * ulje (vosak) jojobe, hladno prešano - 5 mL
    * eterično ulje mirte kemotip cineol - 10 kapi.

Bobice sve popularnije

Bobice su se tradicionalno koristile za niz namjena, među ostalim za dječje kupke kod upalnih bolesti kože, pomoć kod proljeva i gastritisa.
 
Rimski specijalitet myrtidanum, vino od bobica mirte, dan-danas se proizvodi u Italiji. Na Sardiniji prave čak dva likera od mirte - od crvenih bobica se radi 'Mirto Rosso', a od svijetlih 'Mirto Bianco' koji svojim mirisom i više podsjeća na mirtu. Ukusno i korisno. - tako vjerojatno može samo božanska mirta.
 
Nakon skorog zaborava, i kod nas raste popularnost likera od bobica mirte.
 
Boju zrelim bobicama daju antocijani i njihovi glikozidi, koji imaju antioksidativne učinke i reguliraju probavu, a same bobice sadrže i tanine, flavonoide i eterično ulje. Tajna ljekovitosti krije se u smjesi antocijana i tanina.
 
Obojene bobice - od borovnica i kupina do aronije, su vrlo popularne u modernoj prehrani. Mjesto tih obojenih darova prirode, što uključuje i plodove mirte, je u zdravlju probavnog sustava, metabolizma i prije svega krvnožilnog sustava.
 
Jedan običan liker mirte može nas na to podsjetiti, ali ne mora biti u pitanju samo alkohol, nego i sirup, sok, čak i čaj od sušenih bobica. Malo aromatično-trpkog osvježenja za nepce može katkad biti zalog zdravlja u budućnosti.
 
Mirta je stara mudra majka fitoterapije. Nepretenciozna, umjerena i nikad opasna. Od likera, preko čajeva, kozmetike i eteričnih ulja, njezina ljekovitost nadilazi ljudske preparate.