Aloe vera - od anonimne biljke do planetarne zvijezde

Malo je biljaka izronilo iz potpune anonimnosti, poznate samo pustolovnim botaničarima, i prošetalo stazama holivudske popularnosti koja traje do današnjih dana. Upravo je to pošlo za rukom biljkama iz roda Aloe, obitelj Asphodelaceae.

Te snažne sukulentne biljke, debelih kožastih listova i sočne unutrašnjosti, uglavnom su se prilagodile suhim staništima našeg planeta i plijenile pažnju lokalnog stanovništva od davnina.

Premda su neke aloje otrovne i nisu prikladne za ljudsku upotrebu, nekoliko glavnih vrsta postalo je svakodnevni lijek naroda od Južne Afrike do arapskog poluotoka. Tu bi i ostale, izolirane od ozbiljnije primjene u zapadnoj civilizaciji, da nije europska kolonizacija ostavila i malo blistaviji etički trag: marljivi rad botaničara i liječnika uveo je ovu biljku u primjenu i udžbenike moderne fitoterapije. 

Nekoliko je vrsta aloje postalo klasik u fitoterapiji. Najpoznatije su Aloe barbadensis Mill. (Aloe vera /L./ Burm.f.) i Aloe ferox Mill. No, i druge vrste, poput Aloe indica, našle su svoje mjesto u kozmetičkoj primjeni. 

Aloje ćete naći gdje god se okrenuli. U kafiću u kojem sjedite vjerojatno imaju i sok s aloe verom. Razni jogurti na policama trgovina, skupi napitci u dućanima zdrave hrane, bezbroj kozmetičkih linija kako klasične tako i moderne prirodne kozmetike, čak i žileti za brijanje, svi mogu sadržavati barem malo ekstrakta tih fascinantnih biljaka.

Njihova štedljiva biologija već je davno naučila narode s kojima je živjela u istom okolišu da je koriste za njegu kože. Sočni, vodom bogati listovi nekih vrsta stoljećima su se koristili za njegu kože šibane suhim pustinjskim vjetrovima, a dragocjeni sok nije bio samo izvor vode, nego je postao lijek za probavni sustav. Takva drevna upotreba održala se i danas.

Iz Aloe vere dobivaju se dvije glavne grupe proizvoda:

• sok stanica koje okružuju srž listova (pericikličkih stanica), bogat kemijskim spojevima antrakinonima koji svojim djelovanjem potiču peristaltiku crijeva i time djeluju laksativno (protiv zatvora)
• sok iz sočne srži listova, bez antrakinona, koji sadrži sluzi i proteine te ne djeluje laksativno.

Na policama ljekarni, pogotovo u Europi, postoje oba tipa. No, treba biti oprezan jer neke zabune vezane uz primjenu mogu čak biti fatalne. 

Kako danas ljudi kroz medije i reklame poznaju upotrebu blažeg ekstrakta, katkad zabunom uzmu proizvod koji djeluje laksativno. O neugodnostima takve zabune ne treba puno pisati - jak proljev koji nastaje nakon nekoliko sati potaknut će neobazriva kupca na oprez pri sljedećoj kupnji.

Laksativni ekstrakt aloje

Zanimljivo, u europskoj fitoterapiji dugo se koristio isključivo ekstrakt koji djeluje laksativno, dok je primjena soka koji danas dominira tržištem bila vrlo rijetka.

Listovi aloje rezali bi se, zarezivali i potom slagali u krug. Iz njih bi se polako cijedio tamni sok, koji se kasnijim kuhanjem u bakrenim kotlovima pretvarao u tamnu masu bogatu spojevima antrakinonima. Aloe vera se u tu namjenu koristi i danas, premda je industrijski postupak sada malo moderniji.

Postoje brojni pripravci na policama ljekarni diljem svijeta. Kod nas su ih istisnuli pripravci malo poznatije biljke poput sene i krkavine, koje se koriste za istu namjenu. 

Kao i kod sene i krkavine, i s primjenom Aloe vere kod opstipacije (zatvora) treba biti obazriv, jer izaziva učinak navikavanja, to jest ovisnost, može izazvati upale i krvarenja u probavnom sustavu, i ne smije se koristiti s nekim lijekovima, kao što su kardiotonični glikozidi.

Sok srži listova

Pomnim čišćenjem biljke, iz kojih se nekoć ručno vadio sluzav središnji dio lista, cijedio se sok.

Kao i danas, sok srži listova rado se koristio u kozmetici, ali i za liječenje probavnih tegoba. Sok srži listova ne ubrzava pražnjenje crijeva, ali zato smiruje upalu u probavnom sustavu i olakšava proces probave, pa je popularan i kao sredstvo za mršavljenje. To je iskoristila i prehrambena industrija, stoga nalazimo sokove i jogurte sa sočnim komadićima srži lista. Logično, takvi pripravci ne sadrže antrakinone, koji bi izazvali proljev, nego polisaharide i posebne bjelančevine - lektine. Štoviše, ekstrakti koji se koriste u prehrambenoj i kozmetičkoj industriji moraju se analizirati kako ne bi sadržavali antrakinone.

Namjena ovakvih pripravaka mnogo je manje jasna. Uglavnom se koristi za "zdravlje probavnog sustava", ali i za upalne bolesti crijeva, iritabilni kolon i kure mršavljenja, a ljudi posežu i za Aloe verom kao imunostimulansom kod raznih kroničnih infekcija. Nijedna od tih upotreba nije jasnije klinički dokazana, ali to nimalo ne umanjuje potražnju za ovakvim pripravcima, što očito govori da pomažu organizmu kod raznih tegoba i bolesti.

Za razliku od laksativnog ekstrakta, ovaj tip ekstrakta izaziva mnogo manje problema i nuspojava.

Aloe vera je biljka koju je najviše eksploatirala kozmetička industrija. U poplavi različitih novotarija u dermokozmetici, njezina popularnost nije nimalo izgubila na sjaju.

U pastama za zube koristi se za njegu desni.

U gelovima za tuširanje, tonicima za lice, balzamima za kosu i kremama za lice i tijelo te gelovima, koristi se ne samo kao aktivni dodatak nego i kao svima poznati marketinški adut. Aloja ima svojstvo vlaženja kože, smanjuje crvenilo kod iritacija i potiče regeneraciju kože, a ta je primjena i klinički potkrijepljena. Iznimno je blaga za kožu, rijetko izaziva crvenilo i pogodna je za upotrebu kod djece.

Kako je riječ o ekstraktu srži listova bez antrakinona, aktivne tvari su sluzi (polisaharidi) i lektini.

Komercijalna sirovina obično se kupuje u koncentriranom obliku - kao 10 puta (10:1) ili 40 puta (40:1) koncentrirani sok, koji se potom razrjeđuje u finalnom proizvodu. Koristi se i u suhom obliku, kao tzv. 200x aloje (200 puta koncentriran sok).

Onome tko izrađuje kućnu kozmetiku, ovakvi ekstrakti su dobro poznati i zna da se mogu nabaviti na našem tržištu. Najjednostavniji su za izradu tonici u koje se dodaje koncentrirani sok Aloe vere, hidrolat (cvjetna vodica) i glicerol.
 

Kraljevski tonik za lice od Aloe vere i ruže

Kupite 200 mL sterilno filtriranog hidrolata (cvjetne vodice) ruže bez konzervansa i Aloe veru 10:1.

U 200 mL hidrolata dodajte 20 mL (oko dvije jušne žlice) aloje 10:1 i pola čajne žlice biljnog glicerola.

Promiješajte i dobit ćete kraljevski tonik koji ima reputaciju brisanja tragova vremena - pomlađuje.