Poremećaji mokrenja kod muškaraca

"Recite doktore, je li jako povećana?", najčešće je pitanje koje urolog čuje neposredno nakon digitorektalnog pregleda prostate. Velikoj većini muškaraca, još pod dojmom neugodne fizikalne pretrage, najvažnije je doznati je li ta žlijezda uvećana. Jer, ako jest, onda smo dobili "krivca" i sada je posve jasno na što treba djelovati da bi se smanjile, ili barem ublažile, smetnje s mokrenjem. 

"Nije? Pa kako!? Otkud onda sve te smetnje?" Čuđenje je posljedica uvjerenja da se jedino uvećana prostata može podmuklo kriti u pozadini svih tegoba s mokrenjem. Štoviše, ne samo s mokrenjem, nego i potencijom.

Neinformiranost vrlo često rezultira pogrešnim premisama i nužno dovodi do pogrešnih zaključaka. Oni se zatim nesmiljeno šire među pripadnicima muškog svijeta (katkad i ženskog - žene su obično bolje informirane!) srednje i starije generacije u neformalnim razgovorima uz kavu.

Istini na volju, ne tako davno sve smetnje mokrenja u muškaraca nazivale su se zajedničkim nazivnikom prostatizam. Ne treba nas stoga iznenaditi ako i danas čujemo sintagmu dizurične prostatične smetnje. Dizurija je termin koji označava bolno mokrenje, a ako se tome doda pridjev "prostatične", gotovo se neizbježno nameće zaključak tko je krivac - prostata!

Naziv prostatizam implicira da je prostata (osobito ako je uvećana) jedini uzrok tegoba s mokrenjem. Stoga su i sva terapijska nastojanja bila usmjerena na prostatu, a kako još nisu postojali lijekovi za ublažavanje tegoba s mokrenjem, kirurška terapija (operacija prostate) bila je jedini oblik liječenja.

Međutim, uvidjelo se da istovrsne tegobe mokrenja postoje u muškaraca čija prostata nije uvećana. Štoviše, javljaju se i u žena. Dob je jedini čimbenik izrazito povezan s učestalošću i intenzitetom tegoba mokrenja. Drugim riječima, smetnje su češće i jače među starijom populacijom, bez obzira na spol.

Tako smo spoznali da postoje i drugi uzroci poremećena mokrenja, a da je uvećana prostata samo jedan od mogućih uzroka. Naziv prostatizam zamijenjen je početkom devedesetih godina prošloga stoljeća terminom simptomi donjega mokraćnog sustava (LUTS - od engl. Lower Urinary Tract Symptoms). Taj naziv puno je bliži istini jer sugerira da uzroci poremećena mokrenja mogu imati ishodište u nekoliko organa istodobno (mokraćni mjehur, prostata, mokraćna cijev). Nadalje, ne "optužuje" kao krivca samo jednu bolest (uvećanje prostate), ne implicira spol i, vjerojatno najvažnije, ne fokusira razmišljanje bolesnika i liječnika na samo jedan organ.

Uzroci navedenih simptoma su brojni i različita podrijetla, a manifestiraju se poremećenom funkcijom donjega mokraćnog sustava. Da bi se ispravno odredio terapijski cilj, valja dijagnostičkim postupkom diferencirati različite moguće uzroke.

U pozadini tih simptoma mogu biti bolesti donjega mokraćnog sustava koje zahvaćaju mokraćni mjehur, prostatu, mokraćnu cijev ili druge zdjelične organe muškaraca i žena. Uzroci ne moraju biti nužno smješteni u mokraćnom sustavu, pa tako urinarni sustav može biti samo mjesto na kojem se manifestiraju mnoge bolesti. Tu treba navesti organske bolesti (dugotrajna neregulirana šećerna bolest, teže srčane bolesti koje dovode do nakupljanja tekućine u tijelu, neke bolesti žlijezda s unutarnjim izlučivanjem, noćna apneja...) te psihičke bolesti i poremećaje koji mogu rezultirati smetnjama mokrenja. I životne navike (konzumacija mnogo tekućine, kofeina i alkohola) te uzimanje diuretika i nekih psihotropnih lijekova mogu rezultirati poremećenim mokrenjem. Ranije učinjeni kirurški zahvati u abdomenu, te zračenje (radioterapija) ili neki oblici kemoterapije, također mogu znatno oštetiti funkciju donjega mokraćnog sustava.

Uobičajeno je simptome poremećena mokrenja razvrstati u tri skupine:

1. opstruktivni - tanak i/ili isprekidan mlaz mokraće, čekanje na početak mokrenja, naprezanje pri mokrenju
2. iritativni - učestalo mokrenje danju, noćno mokrenje, neodgodiva potreba za mokrenjem, neodgodiva potreba za mokrenjem s inkontinencijom
3. postmikcijski - osjećaj nepotpuna pražnjenja mjehura, kapanje mokraće na kraju mokrenja.

Opstruktivni simptomi

Sugeriraju da postoji zapreka normalnom toku mokraće na njezinu putu iz mokraćnog mjehura do završnog dijela mokraćne cijevi. Stoga ovi simptomi više zabrinjavaju urologa jer zbog zapreke može nastati oštećenje ne samo mjehura nego i gornjega mokraćnog sustava (bubrega).

Iritativni simptomi

Ipak više ometaju bolesnika, a razlog je dvojak. Nastaju, naime, u vrijeme pohrane mokraće u mjehuru, a kako ta faza ciklusa mokrenja traje znatno dulje nego samo ispražnjavanje mjehura, tako da ima više vremena da se simptomi pokažu. Osobito treba naglasiti nikturiju (mokrenje noću) i urgenciju (neodgodiva potreba za mokrenjem), te urgentnu inkontinenciju.

Nikturija, bez obzira na uzrok, rezultira poremećenim snom i dnevnim umorom, a stoga i razdražljivošću i smanjenjem koncentracije. U starih ljudi može biti uzrokom padova i kostoloma. Nije potrebno puno mašte da se zamisli koliko tegoba i neugode može stvoriti urgencija, osobito ako je povezana s urgentnom inkontinencijom (iznenadni nezadrživ "bijeg mokraće"). Pokušate li zamisliti neka zanimanja i povezati ih s postojanjem urgencije i urgentne inkontinencije, bit će lako shvatiti o kolikoj nevolji govorimo (npr. radnik/ca na pokretnoj traci, vozač šlepera na velikim udaljenostima, dirigent ili orkestralni glazbenik, sudac i sl.).

Sada nas je pokušaj da odgovorimo na naslovno pitanje odveo doista daleko. Bez obzira na to, vjerujem da smo uspjeli približiti problematiku poremećena mokrenja, razjasniti barem dijelom uzroke i posljedice, te ispraviti neka pogrešna uvjerenja.