Kolesteatom - uzroci, simptomi, liječenje i prevencija

Kolesteatom je abnormalna, ali dobroćudna (benigna) izraslina kože koja se razvija kao nakupina odbačenih starih slojeva kože u obliku ciste ili vrećice i zadržava iza bubnjića u srednjem uhu ili u kosti iza uha.

Može pojaviti kod djece ili odraslih.

Kolesteatom se obično javlja kao komplikacija poremećene funkcije Eustahijeve tube i povezanog oštećenja bubnjića ili kao posljedica kronične (ponavljajuće) infekcije uha.

Iako rijetko, može biti prisutan i pri rođenju (kongenitalni koleasteatom).

Najčešći simptom kolesteatoma je smrdljivi iscjedak iz uha.

Sklon je rastu i oštećivanju obližnjih struktura srednjeg uha. Može doći i do širenja infekcije uha na lokalizirana područja poput unutarnjeg uha i mozga.

Ako se ne liječi, kolesteatom može doći do oštećenja sluha, oštećenja ličnog živca, apscesa mozga, meningitisa pa čak i smrti. Ove rijetke, ali vrlo ozbiljne komplikacije, mogu se spriječiti kirurškim uklanjanjem kolesteatoma što je prije moguće.


 

Nekoliko je mogućih uzroka koji dovode do razvoja kolesteatoma:

• poremećaj Eustahijeve tube
• kronične infekcije, ruptura bubnjića
• kongenitalni kolesteatom.

Poremećaj funkcije Eustahijeve tube

 
Najčešći uzrok kolesteatoma je slaba ventilacija prostora srednjeg uha, što se naziva disfunkcija Eustahijeve tube.
 
Eustahijeva tuba spaja srednje uho sa stražnjim dijelom nosa kako bi se omogućilo izjednačavanje tlaka u srednjem uhu s vanjskim tlakom.
 
U slučaju slabe funkcije Eustahijeve tube prostor srednjeg uha se ne ventilira. To dovodi do neravnoteže tlaka zraka u srednjem uhu i izvan njega te se stvara negativan tlak odnosno djelomični vakuum koji uzrokuje uvlačenje bubnjića prema unutra (retrakcija).
 
Ponekad se cijeli bubnjić usisava prema unutra, a ponekad samo mali dio bubnjića koji tada formira takozvani retrakcijski džep.
 
Znamo da koža cijelog tijela stalno odbacuje stare stanice, a isto je i s bubnjićem. U normalnom stanju stare stanice kože s bubnjića ulaze u zvukovod i miješaju se s cerumenom. U slučaju postojanja retrakcijskog džepa, oljuštene stanice, zajedno s cerumenom, mogu ostati zarobljene u džepu zbog čega s vremenom cijela struktura polako raste i sve više prodire u prostor srednjeg uha.
 
Disfunkciji Eustahijeve tube mogu doprinijeti kronične infekcije uha, infekcije sinusa, infekcije gornjih dišnih putova ili sezonske alergije.

  

Kronične infekcije, ruptura bubnjića

 
Kronične infekcije uha ili puknuće bubnjića također mogu dovesti do kolesteatoma.
 
U tom slučaju, kolesteatom se razvija kada koža zvukovoda prođe kroz rupu u bubnjiću u prostor srednjeg uha gdje se stvara retrakcijski džep.
  

Kongenitalni kolesteatom

 
Kongenitalni kolesteatom prisutan je već pri rođenju i povezan s načinom razvoja uha.
 
Iako se rijetko javlja, radi se o ozbiljnom stanju koje treba na vrijeme prepoznati.
 

Simptomi kolesteatoma variraju ovisno o tome je li u pitanju kongenitalni (urođeni) ili stečeni kolesteatom koji se razvija tijekom vremena.
 
Bolest je često u početku bez simptoma ako kolesteatom svojom veličinom ne blokira provodni aparat srednjeg uha (bubnjić i slušne koščice) i ne izazove upalu uha.
 
Kad se pojave, simptomi su u početku obično blagi, ali kako tvorba postaje veća i simptomi postaju teži.
 
Simptomi kolesteatoma uključuju:

• u početku iscjedak iz uha neugodna mirisa, koji se može pojavljivati ​​i nestajati
• nelagodan osjećaj pritiska i punoće u uhu
• uporna bol u uhu
• šum u uhu (tinitus), vrtoglavica ili poremećaj ravnoteže
• ponavljajuće infekcije uha
• postupan gubitak sluha ako cista nastavi nekontrolirano rasti.
• slabost mišića lica na strani zahvaćenog uha - javlja se ponekad kod uznapredovalog stanja, iako rijetko.

Kada posjetiti liječnika

  
Ako primijetite bilo koji od navedenih simptoma, trebali biste što prije posjetiti specijalista za uho, nos i grlo (otorinolaringologa), a posebno u slučaju:

• iznenadnog ili teškog gubitka sluha
• oteklina oko uha ili lica
• neuroloških simptoma poput slabosti ili zbunjenosti.
   

Potencijalne komplikacije kolesteatoma kreću se od blagih do vrlo teških.
 
Javljaju se u slučaju neliječenog kolesteatoma zbog oštećenja okolnog tkiva uzrokovanog rastućom cistom.
 
Komplikacije uključuju nekoliko različitih stanja, kao što su:

• infekcije
• razaranje okolnih kostiju i gubitak sluha
• oštećenje polukružnog kanala u unutarnjem uhu
• oštećenje ličnog živca (nervus facialis).

Infekcije

 
Odumrle stanice kože koje se nakupljaju u cisti kolesteatoma predstavljaju idealno okruženje za rast bakterija i gljivica, koje dovode do infekcije i razvoja kronične upale s pojavom kontinuiranog iscjetka iz uha.
 
Infekcija može zahvatiti bubnjić, srednje uho ili mastoidnu kost, a može se pojaviti i apsces (ograničena gnojna nakupina) u okolnim tkivima, meningitis ili, rijetko, apsces mozga.
  

Razaranje  okolnih kostiju i gubitak sluha

 
S vremenom kolesteatom može dovesti do razaranja (erozije) jedne ili više slušnih koščica u srednjem uhu (malleus - čekić, inkus - nakovanj i stapes - stremen). S obzirom da su odgovorne za prijenos zvučnih valova u unutarnje uho, to oštećenje dovodi do konduktivnog (provodnog) gubitka sluha.
 
Kolesteatom također može uzrokovati oštećenje tanke koštane ploče koja odvaja srednje uho od lubanje, stvarajući tako otvor između uha i mozga. U tom slučaju olakšan je prodor infekcije prema mozgu i povećan rizik od apscesa mozga ili meningitisa.
  

Oštećenje polukružnog kanala

 
Polukružni kanali su dio organa za ravnotežu u unutarnjem uhu.
 
Ako kolesteatom dovede do oštećenja jednog od tri polukružna kanala, dolazi do pojave vrtoglavice i poremećaja ravnoteže.
 

Oštećenje ličnog živca

 
Lični živac (nervus facialis) pokreće mišiće lica i omogućuje mimiku (osmijeh, mrštenje, podizanje obrva).
 
S obzirom da u anatomskom smislu facijalni živac prolazi kroz sljepoočnu kost i srednje uho, kolesteatom može oštetiti kost koja štiti facijalni živac, uzrokujući pritisak i ozljedu živca.
 

• slikovne pretrage
  • ​kompjutorizirana tomografija, CT - pomaže u potvrdi dijagnoze, točnoj lokalizaciji i procjeni opsega kolesteatoma i/ili postojanja oštećenja okolnih struktura; provodi se i u slučaju pojave simptoma poput vrtoglavice i slabosti mišića lica
• audiološke pretrage (za detekciju oštećenja sluha)
  • ​audiometrija - testiranje sluha kojim se određuje stupanj gubitka sluha
  • timpanometrija - služi procjeni funkcije bubnjića i srednjeg uha
  • akumetrija - provjera sluha pomoću glazbenih ugađalica različitih veličina i frekvencijskih karakteristika.

Kolesteatom se može liječiti na različite načine, ali definitivno uklanjanje obično zahtijeva kiruršku intervenciju.
 

Liječenje infekcije

 
Nakon potvrde dijagnoze kolesteatoma, a prije operacije, slijedi temeljito i pažljivo čišćenje zvukovoda i propisivanje antibiotika s ciljem liječenja infekcije i zaustavljanja iscjetka.
 
Antibiotici se mogu uzimati na usta, nanositi lokalno ili se kombinira oralna i lokalna primjena.
 
Tijekom liječenja infekcije preporučuje se uho održavati suhim.
  

Operativni zahvat

 
Specifična vrsta operacije ovisi o tome koji dio uha je zahvaćen kolesteatomom.

Primarni cilj operacije kolesteatoma je uklanjanje ciste i infekcije. Može uključivati ​​rekonstrukciju bubnjića, uklanjanje kosti iza uha ili rekonstrukciju slušnih kostiju.

Drugi cilj operativnog zahvata je očuvanje ili poboljšanje sluha.

Nakon prve operacije sluh se može privremeno pogoršati ako se odgodi rekonstrukcija slušnih kostiju. U nekim slučajevima može biti potrebna druga operacija kako bi se osiguralo da je sav kolesteatom uklonjen prije nego što se slušne kosti mogu obnoviti, a obično se izvodi šest do 12 mjeseci nakon prve operacije, ako je potrebno.

Operacija obično uključuje mastoidektomiju i timpanoplastiku.

Mastoidektomija je vrsta operativnog zahvata koja se provodi u slučaju kad kolesteatom proraste u mastoid (kost iza uha). Uključuje uklanjanje mastoidne kosti na mjestu postojanja kolesteatoma.
 

 
Timpanoplastika podrazumijeva popravak bubnjića i slušnih kostiju. Operativni zahvat se obično izvodi ambulantno, ali nekim pacijentima može biti potreban boravak preko noći. U rijetkim slučajevima ozbiljne infekcije može biti potrebna produžena hospitalizacija radi liječenja antibioticima.

Nakon operacije potrebne su kontrole kako bi se očistilo uho, ponovno provjerio sluh i procijenili rezultati.

Kolesteatom zahtijeva dugotrajno praćenje kako bi se provjerila mogućnost recidiva.
 

 

Mogući rizici operativnog zahvata

Najčešći rizici operativnog zahvata su:

• ponovna pojava kolesteatoma
• neuspjeh u poboljšanju sluha ili gubitak sluha
• potreba za više od jedne operacije.

Koji su rezultati operacije?

U većini slučajeva operacija rezultira potpunim uklanjanjem kolesteatoma, a i gubitak sluha se često može donekle vratiti.

Ako je proces takav da sprječava učinkovitu obnovu sluha, manja operacija u budućnosti može biti najbolji način za poboljšanje sluha.
 

Status sluha nakon operacije kolesteatoma

Pacijenti s kolesteatomom obično imaju gubitak sluha prije operacije, tako da se, kad god je moguće, pokušava rekonstruirati sluh. Rekonstrukcija sluha obično rezultira poboljšanjem sluha, ali ne uvijek jer upala i ožiljno tkivo ponekad mogu spriječiti dobar rezultat.

Osim toga, prilikom operacije pokušavaju se sačuvati slušne kosti, ali kako to nije uvijek moguće, može doći do djelomičnog gubitka sluha.

S određenom vremenskom odgodom može se izvesti operacija druge faze kada je uho stabilno i nema više bolesti.
 

Ponovna pojava kolesteatoma (recidiv)

Kolesteatom je agresivna bolest, zbog čega se bolest može ponovno javiti unatoč dobro i uspješno provedenom operativnom zahvatu.

Moguća su dva oblika recidiva:

• rezidualni kolesteatom - ova vrsta recidiva javlja se u slučaju kada nakon operacije zaostane mali fragment kolesteatoma koji naknadno ponovno raste
• pravi recidiv - vrsta je recidiva kada se u srednjem uhu ili mastoidnoj šupljini formira novi kolesteatom.

 
Imajući na umu mogućnost ponovne pojave bolesti, jako su važne redovite kontrole i praćenje, kako bi se eventualni recidiv na vrijeme otkrio i bolest sanirala.
 

Pojavu kongenitalnog kolesteatoma nije moguće spriječiti, ali roditelji bi trebali biti svjesni stanja kako bi se moglo brzo prepoznati i liječiti kada se pojavi.

Kad je u pitanju stečeni kolesteatom, postoje neke stvari koje se mogu učiniti kako bi se smanjio rizik od njegova razvoja, kao što je:

• pravodobno liječenje svake infekcije uha s ciljem zaštite od pojave kronične infekcije
• prevencija rupture bubnjića - zaštita uha od naglih promjena tlaka i udaraca, izbjegavanje guranja stranih predmeta u uho (poput štapića s vatom), oprezno odstranjivanje eventualnih stranih tijela iz zvukovoda. Ako rupa na bubnjiću već postoji, neophodno je izbjegavati ulazak vode u zvukovod i održavati suhoću.  

 
Nadalje, treba istaknuti da mnogi ljudi s kolesteatomom ne znaju da ga razvijaju dok se u potpunosti ne formira. Stoga je u slučaju i najmanje sumnje potrebno posjetiti liječnika.

Ako se proces dijagnosticira u početnoj fazi, pravodobnim liječenjem je moguće smanjiti rizik od formiranja kolesteatoma.

Ako se kolestetaom već formirao, važno je što prije ga liječiti kako bi se spriječile komplikacije.

Kod osoba koje su imale kolesteatom u jednom uhu, povećan je rizik od formiranja kolesteatoma u drugom uhu. Stoga su jako važne redovite kontrole i praćenje stanja nakon odstranjenja.
 

Kako mogu znati imam li kolesteatom?

Simptomi koji mogu ukazivati ​​na kolesteatom uključuju gubitak sluha, ponavljajuće infekcije uha i iscjedak iz zvukovoda (može imati neugodan miris ili biti promijenjene boje).

Rijetko je da kolesteatom nema simptoma i da se uoči prilikom rutinskog pregleda uha.
 

Što trebam učiniti ako sam zabrinut/a?

U slučaju bilo kakve sumnje na kolesteatom potrebno je posjetiti svog liječnika.

Simptomi ne moraju nužno ukazivati ​​na kolesteatom, ali važno je da liječnik obavi fizikalni pregled i po potrebi započne liječenje ili uputi otorinolaringologu.

Što očekivati ​​ako postoji kolesteatom?

U većini slučajeva, operativno uklanjanje kolesteatoma riješit će simptome.

No, kako se kolesteatom može ponovno razviti, postoperativno su važne redovite kontrole i praćenje.
 

Zašto je potrebno ukloniti kolesteatom?

Ako se ne liječi, kolesteatom nastavlja rasti, što dovodi do oštećenja slušnih kostiju i gubitka sluha.

Daljnji rast može oštetiti unutarnje uho ili sustav za ravnotežu uzrokujući gluhoću ili vrtoglavicu.

Kolesteatom koji raste dugi niz godina čak može uništiti kost između uha i mozga što dovodi do curenja likvora, hernije moždanog tkiva ili meningitisa.
 

Može li kolesteatom uzrokovati trajni gubitak sluha? 

Da, ako se ne liječi, kolesteatom može dovesti do trajnog gubitka sluha zbog oštećenja struktura uha.
 

Koliko dugo traje oporavak od operacije?

Općenito je potreban jedan do dva dana poštede nakon operacije kolesteatoma.

Treba izbjegavati močenje uha, obično oko šest tjedana. U tom vremenu nije poželjno niti letenje.

Sluh se postupno poboljšava tijekom dva mjeseca nakon operacije.

Kada posjetiti otorinolaringologa nakon operacije?

Izvan zakazanih redovitih kontrola, obratite se svom otorinolaringologu ako nakon operacije kolesteatoma imate simptome poput krvarenja ili iscjetka iz uha, boli u uhu ili vrućicu (38 ºC).

Također biste se trebali obratiti svom otorinolaringologu ako imate simptome (poput iscjetka iz uha) koji bi mogli ukazivati ​​na razvoj novog kolesteatoma.

Dugoročni izgledi

Dugoročni izgledi za osobe s kolesteatomom su općenito dobri.

Komplikacije su obično rijetke ako se cista rano otkrije i brzo ukloni.

Ako je cista postala posebno velika ili složena prije postavljanja dijagnoze, moguće je da će doći do trajnog gubitka sluha.

Neravnoteža i vrtoglavica također mogu biti posljedica velikog kolesteatoma koji nagriza osjetljive živce i nježne kosti u uhu.

Čak i ako se poveća, cista se gotovo uvijek može uspješno ukloniti operacijom.
 

Kakva je prognoza kolesteatoma?

Kolesteatom nije tumor i ne širi se na druge dijelove tijela.

Većina osoba s kolesteatomom može se uspješno liječiti kirurškim zahvatom.

Kolesteatom se može vratiti, ponekad i godinama nakon liječenja, što ovisi o veličini početnog kolesteatoma i vrsti kirurškog zahvata koji se izvodi za uklanjanje kolesteatoma. Stoga su važne redovite kontrole.

Ako se kolesteatom vrati, može se liječiti dodatnim kirurškim zahvatom.