Kronična upala srednjeg uha (kronični otitis media) - simptomi i liječenje

Kronična upala srednjeg uha (kronični otitis media) dugotrajna je upala koja najčešće nastaje nakon preboljele akutne upale srednjeg uha. Očituje se zadržavanjem upalnog sekreta u srednjem uhu ili dugotrajnim curenjem upalnog sekreta kroz zaostalo oštećenje na bubnjiću (perforacija), temeljem čega razlikujemo dvije vrste ove upale.
 
Kronična serozna upala srednjeg uha
 
Nakon akutne upale, u srednjem uhu može zaostati  bistar upalni sekret rjeđe ili gušće strukture i tada govorimo o seroznoj upali srednjeg uha. Bubnjić je u ovom slučaju cjelovit. Ovo stanje očituje se osjećajem zaglušenosti u zahvaćenom uhu i češće je u djece. Ako sekret zaostane duže od tri mjeseca tada govorimo o kroničnoj seroznoj upali srednjeg uha (kronični serozni otitis media).
 


Kronična gnojna upala srednjeg uha
 
Nakon akutne upale srednjeg uha u sklopu koje je došlo do perforacije bubnjića obično dolazi do njegova spontanog zacjeljivanja kroz nekoliko tjedana. Međutim, ukoliko ne zacijeli, bakterije iz zvukovoda mogu se naseliti u prostor srednjeg uha te uzrokovati kroničnu gnojnu upalu srednjeg uha  (kronični supurativni otitis media) kod koje curenje upalnog sadržaja dugo traje.
 
Kronična gnojna upala srednjeg uha može i ne mora biti udružena s kolesteatomom. Kolesteatom je rastuća promjena u srednjem uhu koja oko sebe uništava zdrave strukture uha. Obično se pojavljuje kao posljedica ponavljajućih infekcija srednjeg uha ili neliječene perforacije bubnjića, a može biti i prirođen.
 

Kronična serozna upala srednjeg uha
 
Smatra se da u oko 50 posto djece dolazi do zadržavanja upalnog sekreta mjesec dana nakon preboljene akutne upale srednjeg uha, a u oko 10 posto djece i nakon tri mjeseca. Zadržavanju upalnog sekreta doprinosi slabija funkcija Eustahijeve tube, čija je uloga regulacija tlaka u prostoru srednjeg uha i eliminacija sekreta.
 
Serozna upala srednjeg uha češća je u djece zbog više vodoravno postavljene Eustahijeve tube, a često i zbog pridruženih stanja povezanih s njezinim slabijim otvaranjem kao što je uvećana treća tonzila.
 
Veći rizik za razvoj akutne i kronične serozne upale uha imaju djeca koja nisu dojena, koja pohađaju kolektive (jaslice), izložena su duhanskom dimu ili imaju alergiju.
 

 
Kronična gnojna upala srednjeg uha
 
Iako postoji više teorija, smatra da je uzrok prijenos bakterija u područje srednjeg uha kroz otvor na bubnjiću.

Perforacija bubnjića može nastati kao posljedica akutne upale srednjeg uha, traume ili postavljanja ventilacijskih cjevčica u sklopu liječenja kronične serozne upale srednjeg uha. Ipak, treba imati na umu da većina akutnih upala i perforacija spontano zacijeli.
 
Razvoju kronične gnojne upale pogoduje i pojačana virulencija uzročnika (sposobnost bakterije da prodre i zadrži se u prostoru srednjeg uha) te oslabljen imunitet domaćina. Povećani rizik imaju osobe koje su imale više epizoda akutne upale srednjeg uha, pogotovo ako nisu bile dobro zaliječene te osobe koje žive u prenapučenim životnim uvjetima.

Najčešći uzročnik kronične gnojne upale srednjeg uha (u oko 85 posto slučajeva) je bakterija Pseudomonas aeruginosa. Drugi najčešći uzročnik je Staphylococcus aureus (zlatni stafilokok), dok su ostali uzročnici gram negativne bakterije Klebsiella i Proteus te anaerobne bakterije. U 10 do 20 posto slučajeva prisutno je više uzročnika u isto vrijeme.

Iako su gljivice izolirane i u do 25 posto slučajeva njihova uloga u razvoju kronične gnojne upale srednjeg uha nije razjašnjena.

Za razliku od akutne upale, kod kronične upale srednjeg uha bolnost nije izražena niti je praćena povišenom tjelesnom temperaturom.
 
Ako imamo na umu da je srednje uho malen prostor iza bubnjića ispunjen zrakom koji sadržava slušne koščice preko kojih se prenosi zvuk, onda je razumljivo zašto kroničnu upalu, među ostalim, prati i slabljenje sluha manjeg ili većeg intenziteta.
 

 
Kronična serozna upala srednjeg uha
 
Očituje se osjećajem punoće uha i zaglušenosti, a obično je prati i slabljenje sluha.
 
Slabljenje sluha zamjetnije je u dječjoj dobi pa se tako roditelji često javljaju liječniku jer zamijete da dijete slabije čuje. Uzrok slabljenja sluha je otežan prolaz zvuka kroz vodeni sadržaj u srednjem uhu, najčešće je prolazne naravi i ne ostavlja trajne posljedice na sluh. Ipak, može biti otežavajući čimbenik u jezičnom razvoju ako se pojavi u dobi kada dijete tek usvaja govor zbog čega je pravodobna dijagnoza jako važna. Saznajte više o praćenju sluha kod djece.
 
Kod odraslih, najizraženiji simptom je osjećaj zaglušenosti i začepljenosti uha što za pacijenta može biti prilično frustrirajuće.
 
Kronična gnojna upala srednjeg uha
 
Najizraženiji simptom je dugotrajno curenje iz zahvaćenog uha (otoreja) koje može biti iznimno neugodna mirisa. Uz sekret može se javiti i slabiji sluh u zahvaćenom uhu jer upalni proces ometa provođenje zvuka (tzv. provodni gubitak sluha).
 

Dugotrajna sekrecija dovodi do upale i stvaranja upalnog tkiva u zvukovodu što izaziva bolnost te osjećaj punoće i napetosti u zahvaćenom uhu.
 
Pojava povišene temperature, vrtoglavice ili jače bolnosti upućuje na razvoj ozbiljnih komplikacija. Naime, upalni proces može se proširiti na okolne kosti lubanje, lični živac, u područje unutarnjeg uha pa čak i mozga te dovesti do upale moždanih ovojnica (meningitis) i nakupljanja gnoja u području mozga (apsces).

Dijagnoza kronične upale postavlja se na temelju podataka koje daje pacijent (npr. dugotrajni iscjedak iz uha, dugotrajna zaglušenost…) i pregleda uha (otoskopija) kojim se uočava sadržaj u srednjem uhu ili perforacija bubnjića.
 

 
Snimanje sluha (audiometrija) utvrđuje postoji li gubitak sluha, dok snimanje tlaka u području srednjeg uha (timpanometrija) otkriva postojanje sadržaja u srednjem uhu.
 
Kompjutorizirana tomografija (CT) sljepoočnih (temporalnih) kostiju, koje se nalaze na bočnim stranama lubanje, otkriva eventualno postojanje kolesteatoma udruženog s kroničnom gnojnom upalom srednjeg uha.
 
Bris uha može biti koristan u slučaju kronične gnojne upale koja nije pokazala dobar odgovor na liječenje.

Kronična serozna upala srednjeg uha
 
Prvi pristup liječenju kronične serozne upale srednjeg uha je uspostavljanje funkcije Eustahijeve tube* kako bi se omogućila spontana resorpcija upalnog sadržaja. To se postiže lokalnim djelovanjem dekongestivnih i protuupalnih sprejeva u nos kao i poticanjem otvaranja Eustahijeve tube (žvakanje, gutanje, zijevanje, puhanje u začepljen nos i usta).
 

 
Bitno je staviti pod kontrolu i druga stanja koja mogu pogodovati slabijoj funkciji Eustahijeve tube kao što su alergije. Kod djece dodatan problem može predstavljati uvećana treća tonzila** koja svojom veličinom ometa otvaranje Eustahijeve tube.
 
Ukoliko ne dođe do povlačenja sekreta i normalizacije tlaka u području srednjeg uha metoda izbora su ventilacijske cjevčice koje se postavljaju u bubnjić kroz mali kirurški rez. Njihova uloga je normalizacija tlaka u srednjem uhu čime se sprječava nakupljanje sekreta. Nakon nekog vremena, cjevčice ispadnu spontano ili se odstrane kirurški, a učinjeni rez na bubnjiću obično spontano zacijeli nakon desetak dana. Kod djece, treća tonzila ponekad se odstranjuje.
 
* Eustahijeva tuba - cjevčica koja povezuje ždrijelo i srednje uho, propušta manju količinu zraka s ciljem izjednačavanja atmosferskog tlaka i tlaka u srednjem uhu, provjetrava i odvodi tekućinu iz srednjeg uha kako bi omogućila slobodno pokretanje malih slušnih koščica i prenošenje zvučnih valova.

** Treća tonzila (tzv. ždrijelna tonzila, adenoidne vegetacije) je neparna nakupina limfnog tkiva koja se nalazi na stražnjoj stijenci ždrijela iznad mekog nepca gdje se nosni otvori spajaju sa ždrijelom. Može se povećati i tako otežati protok zraka kroz nos. Dio je Waldeyerov limfnog prstena, u koji su još uključene parne nepčane tonzile (vidljive u grlu), parne tubarne tonzile (nalaze se na ušću Eustahijevih cijevi u ždrijelo, odmah uz ždrijelnu tonzilu) i neparna jezična tonzila (na korijenu jezika).
 
Kronična gnojna upala srednjeg uha
 
Liječenje gnojne upale započinje antibiotskim kapima za uho u trajanju od dva tjedna, a po potrebi i do četiri tjedna. Ukoliko terapijski odgovor izostane ili prema procijeni liječnika mogu se uključiti antibiotici per os (na usta).
 

 
Toaleta uha pod kontrolom mikroskopa (otomikroskopija), koju izvodi otorinolaringolog, neophodan je korak u liječenju. Čišćenjem uha (zvukovoda) od upalnog sekreta olakšava se put kapima da upalnog područja.
 

Kad se radi o kroničnoj gnojnoj upali srednjeg uha s kolesteatomom i upali koja se nije povukla na odgovarajući antibiotski tretman, provodi se kirurško liječenje koje može eliminirati infekciju i zaustaviti kronično curenje iz uha u 80 posto pacijenata. Kirurški zahvat može djelomično poboljšati oslabljeni sluh, ali glavna uloga mu je održavanje uha suhim i sigurnim.