Mama, vrati seku njezinoj kući

Dječje zdravlje / Odgoj mr. sc.   Ivica Stanić defektolog i pedagog

“Najvažnije stvari u dječjim životima su sigurnost, ljubav, prihvaćanje i ohrabrivanje”, B. Miller

Rođenje drugog djeteta u obitelj unosi goleme promjene, veliku sreću, radost i veselje, ali i mnogo briga i obveza roditeljima koji, uz cjelovitu skrb o novorođenčetu, moraju rješavati brojne probleme starijeg djeteta jer ono ne želi ni s kim dijeliti majčinu i očevu ljubav. Osjeća se ugroženo, ljubomorno je na bracu ili seku, smatra ih konkurencijom i rivalima koji mu otimaju ono „što pripada samo njemu“. To je prirodna reakcija starijega djeteta koja se automatski aktivira kada se majka bavi mlađim djetetom, stavlja ga na grudi radi hranjenja ili ga kupa, ljubi i sprema na spavanje. Iako su mu tri-četiri godine i odavno je prestalo sisati, starije dijete trpa se u mamino krilo, otima dojku od bebe i želi sisati. Kada ga majka u tome spriječi, plače, dere se, štipa i grize bebu, a zna i reći mami: „Vrati bebu njezinoj kući da se samo nas dvoje igramo i mazimo.“ Ne popušta, osjeća se ugroženo, odbačeno, manje voljeno, sprječava mamu da se bavi bebom i grčevito se bori za ekskluzivnu majčinu pažnju i punu posvećenost samo njemu. Sva majčina uvjeravanja da je beba gladna i da je mora nahraniti, kao i svi njezini izljevi ljubavi, nježnosti, milovanja, poljupci, obećanja i pokušaji da ga smiri, ostaju bez učinka.
 
U takvim situacijama, otac, s kojim je dijete vrlo blisko, emotivno čvrsto povezano i uvijek se rado mazilo i igralo, na sve moguće načine bezuspješno ga pokušava pridobiti i umiriti. Kada ga tata ipak na neki način odvoji od mame, uzme u naručje i odnese u drugu sobu, ono ga grebe, udara, dere se i viče: „Hoću svojoj mami!“ i odbija sve tatine nježnosti, ponude i prijedloge. Strpljiv, snalažljiv i vješt otac u većini slučajeva nađe načina da ga zabavi, priredi mu neku ugodu, iznenađenje i skrene djetetovu pozornost na neke njemu drage i omiljene predmete, igračke i aktivnosti pa ga tako makar nakratko umiri. Tatina pomoć je dragocjena jer mama može mnogo lakše i brže nahraniti, okupati i spremiti bebu na spavanje.
 
Postoji još jedno vrlo jednostavno, čak i bolje rješenje, a to je da prije nego što se majka počne baviti bebom, otac, djed, baka ili neki drugi član obitelji kojeg starije dijete silno voli odvede dijete u šetnju, trgovinu ili na vidikovac gdje mu pokazuje sve ljepote prirodnog okruženja i druge zanimljivosti, a kući ga vrati nakon što je majka obavila sve poslove oko bebe i uspavala je.
 
U ovom slučaju, čim se pojavi na vratima, dijete će potrčati majci u zagrljaj, ne samo ono koje tata nije mogao umiriti, nego i ono koje se vrlo lijepo zaigralo s njime, nakon čega slijedi grljenje, ljubljenje, maženje... Majka mu tada može posvetiti više vremena, izraziti tople majčinske emocije, uvjeriti da ga mnogo voli kao i prije rođenja brace ili seke te pokazati razumijevanje za njegove osjećaje, strah, ljubomoru, emocionalne strahove i probleme. Time mu pomaže da se lakše nosi s neugodnim osjećajima ljubomore, rivalstva i straha od gubitka mamine ljubavi te ga, barem nakratko, oslobodi bojazni da će mu “mali uljez” oteti maminu ljubav.
 
Nažalost, neke majke, umjesto nježnosti, ljubavi i smirivanja djeteta, izražavaju ljutnju, prijetnju, zabranu, pa čak i ucjenu poput: „Ako odmah ne prestaneš cmizdriti i ometati me u pripremi bebe za spavanje, neću te više voljeti...“ To kod djeteta izaziva još veći strah, jača otpor, ljubomoru, mržnju i animozitet prema bebi. Usto, često odbija hranu, mokri u krevet, iako to odavno nije činilo, povlači se u sebe ili postaje agresivno prema majci i bebi te koristi svaku prigodu da bebu uštipne, ugrize ili udari. Očajne majke pitaju se što im je činiti i kako to izbjeći. No, odgovor je vrlo jednostavan: silom, prijetnjom, zastrašivanjem, ucjenom i uskraćivanjem ljubavi kod djeteta će stvoriti još veće probleme jer, ako s ljubavlju ne postignu što žele, onda sigurno neće ni batinom, a još manje ucjenom. Harold Hulbert tvrdi: “Djeca trebaju ljubav, posebno onda kad se čini da je ne zaslužuju.”

 

Osmišljena i kvalitetna priprema djeteta za rođenje brace ili seke

Navedeni problemi mogu se izbjeći ili barem svesti na najmanju moguću mjeru kvalitetnom i pravodobnom pripremom djeteta za rođenje brace ili seke. Uključujući dijete u obavljanje raznih, uzrastu primjerenih poslova, roditelji ga pripremaju za suradnju i rad. Na primjer, rečenica „Pomozi mami obrisati prašinu“ i pohvala nakon što je to učinilo, djetetu pruža radost. Slično trebaju činiti otac i drugi članovi obitelji jer dijete tako stječe dragocjena radna iskustva i uživa u obavljenom poslu. To je dobar temelj na kojemu treba graditi suradnju i poslije, kod kupanja i drugih poslova oko novorođenčeta.
 
Izravna priprema za skrb o bebi i razvijanje prijateljskog i bratskog odnosa počinje već tijekom trudnoće, kad majka treba djetetu objasniti da će roditi bracu ili seku s kojim će se moći igrati, kao i s drugom djecom. Neka dijete miluje mamin trbuh, osjeća micanje bebe ili naslanja uho i osluškuje, priča o tome, smije se, raduje i sudjeluje u biranju imena.
 
Majka treba objasniti da beba u početku samo jede, spava i plače, da piški i kaka u pelene, zbog čega će je morati prati i presvlačiti, hraniti i još mnogo toga, a dijete će joj oko toga pomagati. Može djetetu pokazati slike kada je ono bilo beba, kako ga je kupala i hranila, kako je puzalo i nespretno pokušavalo hodati te mu reći da će se i beba jednako tako ponašati. Nakon svega dijete će vjerojatno reći: „Jedva čekam da se rodi.“
 
Razgovarajte i o tome kako se brat i sestra veoma vole, paze, maze i igraju i dijete će zaključiti da će jako voljeti bebicu i da će sve poduzimati da ona bude sretna, zadovoljna i da brzo raste pa da se s njom može igrati.
 
Poslije može s majkom bebi pjevati pjesmice, pričati pričice, izražavati tople emocije i ljubav.
 
S djetetom treba često razgovarati i naglašavati kako će vam ono biti od velike pomoći te da ćete se zajedno brinuti o bebi.
 
Ako ga dobro pripremite, dijete će biti radosno kada ga upitate hoće li dati svoj krevetić i kolica seki ili braci, ponosno će ih i s veseljem uređivati i pripremati za svog bracu/seku te će maziti i paziti bebicu da joj se što ružno ne dogodi.

Trenutak poroda je stigao...

Poseban trenutak za dijete je u trenu­tku kad ga majka poljubi i kaže: „Idem ja u rodilište roditi bebu i za nekoliko dana ću je donijeti kući. Ti ostani s tatom i budi dobar.” Još veća radost je kada s tatom posjeti mamu u rodilištu i vidi bebu, a vrhunac sreće kad mama i beba dođu kući. Tada ga odmah poljubite, pokažite mu bebu i recite mu da ste ga se silno zaželjeli. Grlite ga i mazite, govorite mu da ga braco/seka mnogo vole i ne dopustite da se kod njega pojavi osjećaj odbačenosti i ljubomora.
 
Predstavite bebi starije dijete u njegovoj nazočnosti riječima: “Ovo je tvoj/a veliki/a, pametni/a, lijepi/a i dobri/a stariji brat/sestra. Nadam se da ćeš i ti biti tako velik/a i pametan/a.” A onda predstavite bebu starijem djetetu riječima: „Ovo je tvoj/a sestrica/braco koja/i te puno voli. Vidi kako ti se smješka i pokazuje da te voli najviše na svijetu. Sigurno ćeš biti jako ponosan/a na nju/njega. “
 
Recite mu da vam donese bočicu ili podigne zvečku s poda… Zahvalite mu i recite: „Što bih ja bez tvoje pomoći?“
 
Uz tatinu intenzivnu brigu o starijem djetetu i pojačanu maminu pažnju te djetetov angažman u brizi o braci/seki pri kupanju (dodaje šampon, ručnik), hranjenju (donosi ili pridržava bočicu), uspavljivanju (tiho pjeva uspavanku zajedno s vama), kao i naglašavanje kako se ono jako dobro brine o braci/seki, voli ga/je i zaštitnički se odnosi prema njemu/njoj, vrlo rijetko se javljaju ljubomora i rivalstvo.
 
Ujedno je važno odvojiti vrijeme samo za starije dijete, osmisliti neke rituale i češće ga izvoditi te ga kroz sve to uvjeriti da mu beba nije prijetnja za oduzimanje mjesta u vašem srcu. Što je dijete više uvjereno da ga beskrajno volite, utoliko će biti manje ljubomore i rivalstva.
 
Potrebno ga je češće pohvaliti i pred drugima, uz isticanje kako vam mnogo pomaže u brizi oko bebe. Dobro je i češće mu reći: „Braco/seka te voli, smješka ti se, zahvaljuje ti što se brineš o njemu/njoj i ne lupaš dok spava...“ To će dijete učiniti ponosnim i važnim, a porast će mu i ugled u vlastitim očima. Događat će se i to da će baš starije dijete ponekad upozoriti mamu: „Seka/braco plače, gladan/a je.“ ili „Pričajte tiho, beba spava.“

Kad braća/sestre malo porastu, češće dolazi do sitnih sukoba, svađa i tužakanja, ali time njihova ljubav i zaštitnička uloga ne slabe. Tijekom školskog uzrasta i u odrasloj dobi emotivne veze braće i sestara ojačaju i poprime trajan karakter. Ispomažu si u učenju i radu te pozitivno utječu jedni na druge. Braća štite sestre, a one njih oplemenjuju nježnošću. Ako se i pojave problemi, bratskim dogovorom ih i riješe. Zato mudrost kaže: „Gdje se bratska srca slože i olovo plivat’ može!“

Međusobni utjecaj na sazrijevanje i osamostaljivanje

Ne postoji tako iskrena i snažna ljubav kao što je ljubav prema bratu ili sestri. Oni se vole i u dobru i u zlu. Čak i kada su najljući jedni na druge, ne žele jedni drugima zlo i uvijek su spremni braniti onoga tko je u nevolji i kome prijeti neka opasnost. Za njihove međusobne odnose karakteristično je to što čine kombinaciju suprotnih osjećaja: snažnih osjećaja međusobne privrženosti i povezanosti, ali, jednako tako, i snažnih suprotnih osjećaja.

Govoreći o utjecaju braće i sestara na sazrijevanje i osamostaljivanje, psihologinja i psihoterapeutkinja, mr. sc. Mirjana Šprajc Bilen iz Klinike za dječje bolesti u Zagrebu kaže: „Bratska je ljubav nesumnjivo trajno i neprocjenjivo bogatstvo koje nas hrani i podržava cijeli život. Iskustvo, kao i rezultati studija pokazuju da tijekom djetinjstva, braća i sestre snažno potiču razvoj ličnosti u pravcu bržeg sazrijevanja i osamostaljivanja, razvoja emocionalne inteligencije, osjećaja za potrebe drugih oko sebe, radoznalosti i suosjećanja.“

Miroslav Krleža je rekao: "Igra izvire iz djece kao vrelo iz brijega." Zato se, kad malo poraste. igrajte s njima, a zatim ih ostavite da se nastave sami igrati jer igra ih zbližava


Stariju djecu roditelji upozoravaju na bespomoćnost male djece i potrebu da netko o njima skrbi, zabavi ih, igra se s njima i posveti im posebnu pozornost. Pri tome ih zamole da preuzmu dio brige o mlađem bratu ili sestri, što ona rado, odgovorno i s ponosom čine. S njima se igraju potičući time razvitak motorike, zabavljaju ih, pružaju im pomoć, podršku, sigurnost i zaštitu od opasnosti.

Mlađe dijete provodi mnogo vremena sa starijim i, oponašajući ga, jednostavno i brzo uči razne igre, ponašanje pri jelu, kroz razgovor obogaćuje svoj rječnik, razvija mišljenje i samopouzdanje te tako s boljim predznanjem polazi u školu i lakše uči. Mlađe dijete svojom dobrotom, optimizmom i humanošću oplemenjuje starije, budi u njemu osjećaj nježnosti, požrtvovnosti i brige za druge. Roditelji su tu samo da ih usmjeravaju i upućuju na pravi put, dok ona sama iznalaze razne zanimljivosti. Alexandra K. Trenfor kaže: “Najbolji učitelji su oni koji vam pokazuju kamo da pogledate, ali vam neće reći što trebate vidjeti.”
 
Na kraju, preporučujem roditeljima da ljubavlju, pažnjom i suradnjom sa starijim djetetom još tijekom trudnoće bude u njemu ljubav te grade sreću i radost što će dobiti brata ili sestru jer će time u najvećoj mogućoj mjeri spriječiti pojavu rivalstva, ljubomore i straha da će izgubiti njihovu ljubav. Time ujedno osiguravaju dobre odnose među djecom, sebi olakšavaju bavljenje njima te grade vlastitu sreću i sreću svoje djece. I, ne zaboravite savjet Svetog Franje Saleškog: “S djecom je potrebna čašica mudrosti, bačva razuma i more strpljenja.”
Datum objave članka: 14. 12. 2018.