Prevencija raka vrata maternice

Humani papiloma virusi (HPV) dobili su ime po papilomima, bradavičastim tumorskim tvorbama, koje neki od njih uzrokuju na koži zaraženih osoba.

Budući da su se tijekom evolucije dobro prilagodili na život u ljudskim stanicama kože i sluznice, uglavnom se ponašaju kao oportunistički mikroorganizmi (a ne pravi patogeni) i u prosječno zdrave i otporne osobe ne uzrokuju ili uzrokuju blage subkliničke infekcije i promjene kože i sluznice prolaznog tijeka. 

Poznato je nekoliko od stotinu tipova (genotipova) HPV virusa, od kojih većinu nalazimo na koži, a 40-ak tipova inficira genitalni sustav.

Genitalna HPV infekcija vrlo je česta zaraza u žena i muškaraca, kao posljedica spolnog odnosa.

HPV virusi šire se od jedne osobe na drugu i kontaktom kože na kožu.

Samo mali broj HPV tipova, oko 15-ak tzv. visokorizičnih, u stanju su promijeniti normalnu stanicu domaćina u besmrtnu stanicu, a potom u zloćudni oblik koji dovodi do invazivnog raka.

Najteža komplikacija HPV infekcije je rak vrata maternice, u svijetu drugi po redu najučestaliji karcinom u žena, nakon raka dojke. 

U genitalnim promjenama najčešće nalazimo četiri HPV tipa virusa, dok su ostali manje učestali:

• visokorizični HPV tipovi 16 i 18 - nađeni su u 70 posto slučajeva raka vrata maternice
• niskorizični HPV tipovi 6 i 11 - nađeni su u 90 posto genitalnih bradavica.

HPV tipovi koji uzrokuju genitalne bradavice ne uzrokuju rak vrata maternice, tako da žene s genitalnim bradavicama nemaju povećan rizik za rak vrata maternice.
 

Većina spolno aktivnih ljudi zarazi se u određenom životnom trenutku, ali kad i od koga, nemoguće je znati.

Srećom, HPV infekcija se u 90 posto zaraženih ljudi povlači u razdoblju od šest mjeseci do dvije godine, bez pojave simptoma bolesti i saznanja da su je imali.

Zasad nema specifičnog lijeka protiv HPV infekcije u klasičnom smislu, nego se liječe posljedice infekcije koje se mogu pojaviti nakon dugo vremena.

Stoga infekciju treba spriječiti odgovornim spolnim ponašanjem.

Ako se partner često mijenja, korisna je redovita uporaba kondoma, kojim se može spriječiti prijenos većine HPV infekcija, ali i drugih spolno prenosivih infekcija s jednako ozbiljnim posljedicama (virus herpes simplex, klamidija i HIV, koji mogu dovesti do kronične opetovane bolne upale, neplodnosti, čak i smrti).
 

U malom broju slučajeva infekcija HPV-om može trajati godinama (više od 10) i s vremenom uzrokovati prekanceroze i sam rak vrata maternice. Međutim, to dugo razdoblje razvoja raka omogućuje i pravodobno otkrivanje stadija prije raka.

Probir na rak vrata maternice u zdravih žena provodi se analizom obriska vrata maternice pod mikroskopom nakon bojenja - Papa test.

Ako abnormalnosti vrata maternice ne nestaju, trajno su prisutne ili su jako izražene, treba ih pratiti i po potrebi ukloniti, jer povećavaju rizik nastanka raka.

Probir Papa testom, ako se redovito obavlja, nudi najbolju zaštitu protiv ove bolesti.
 

Kako Papa test unatoč svim svojim prednostima ima i ograničenja, a to su česti lažno negativni rezultati, važno je redovito ga ponavljati i po preporuci liječnika učiniti test na HPV i/ili kolposkopiju (pregled vrata maternice pod povećalom) i biopsiju.

Test na HPV uglavnom otkriva prisutnost skupine visokorizičnih tipova virusa uzročnika bolesti, odnosno promjena koje se mogu vidjeti Papa testom, a potvrđuje se analizom biopsije (histopatologija).

Otkriva žene s povećanim rizikom obolijevanja, ali koje neće nužno razviti teže promjene vrata maternice ili rak.

Testiranje na HPV, koje se pokazalo vrlo korisno u dijagnostici i prevenciji bolesti, primjenjuje se u dvije situacije:

• za praćenje žena s graničnim ili blagim promjenama utvrđenim Papa testom (ASC-US, ASC-H, LSIL) kako bi se sa sigurnošću odredilo jesu li posrijedi promjene povezane s HPV virusom koje bi, iako u malom broju slučajeva, mogle napredovati;
• nakon liječenja težih promjena vrata maternice (histološki potvrđen CIN3 i teže promjene) kako bi se provjerila uspješnost liječenja (odstranjivanje bolesnog HPV-om zaraženog tkiva).

U nekim zemljama HPV test se uz Papa test koristi i kao primarni test probira, odnosno kao test razvrstavanja HPV pozitivnih uzoraka. Takav pristup omogućuje rjeđe testiranje HPV negativnih žena.

Žene s negativnim HPV testom mogu se sa sigurnošću vratiti rutinskom rasporedu testiranja 12 do 18 mjeseci nakon liječenja.

HPV pozitivne žene pozorno  se prate i preporučuje im se ponovni Papa i/ili HPV test u sljedećih četiri do 12 mjeseci, ovisno o prethodnom nalazu Papa testa.

U zemljama u kojima se uspješno primjenjuje organizirani program probira, rak vrata maternice na desetom je mjestu među najčešćim karcinomima u žena.

Unatoč spoznaji da probir otkriva bolest u ranoj fazi, kad ju je lakše izliječiti, većina slučajeva raka vrata maternice nastaje u sredinama gdje program ranog otkrivanja ne postoji ili je nedostatan.

Hrvatska je među zemljama u kojima nema organiziranog programa probira raka vrata maternice, nego se probir radi nasumično u žena koje posjećuju ginekologa.
 

Najvažnije je da se sve mjere primarne prevencije (cijepljenje, edukacija o odgovornom spolnom ponašanju) i sekundarna prevencije (probir Papa i/ili HPV testom) provode u sklopu organiziranih programa koji obuhvaćaju sve žene izložene riziku obolijevanja.