Griženje noktiju kao odgovor na stres

Dječje zdravlje / Rast i razvoj Marija Krmek prof., psihologinja  /  Irena Molnar psihologinja

Djeca često grizu nokte kad im je teško u školi, s prijateljima ili im se događa nešto što ih emocionalno opterećuje

Neke od najčešćih navika koje se pojavljuju u dječjoj dobi su: sisanje palca, uvijanje kose, kopanje nosa, škrgutanje zubima, zadržavanje daha i griženje noktiju. To je najčešće nesvjestan način kojim se dijete oslobađa unutarnje emocionalne napetosti. Prema nekim istraživanjima, u dojenačkoj dobi 50 posto djece grize noktiće, u dobi od sedam do deset godina to radi njih 28 do 33 posto, među adolescentima 44 posto, mlađe odrasle osobe 19 - 29 posto, a kod starijih odraslih iznosi pet posto.

Kod mlađe djece ta je navika jednako raširena među dječacima i djevojčicama, međutim, s godinama je raširenija među dječacima. U većini slučajeva je bezopasna, no kronično griženje noktiju katkad može rezultirati ozbiljnijim posljedicama, kao što su nepravilan rast noktiju, ozljeda tkiva oko noktiju, nisko samopoštovanje ili negativno vrednovanje vršnjaka.

Kronično griženje noktiju katkad može rezultirati ozbiljnijim posljedicama, kao što su nepravilan rast noktiju, ozljeda tkiva oko noktiju, nisko samopoštovanje ili negativno vrednovanje vršnjaka

Postoji velik broj objašnjenja koja nastoje otkriti uzroke i pojavnost griženja noktiju. Neki autori kažu kako je u pozadini te navike ublažavanje tjeskobe, odnosno opuštanje u stresnim situacijama. Znači, moguće je da će dijete u stresnoj situaciji, kad primjerice gleda opasne scene u filmu, kad ima test u školi, kad ga razočara prijatelj - gristi nokte kako bi se opustilo i ublažilo tjeskobu.

Druga objašnjenja tvrde da ograničavanje motoričkih aktivnosti potiče takve navike, odnosno zbog niske motoričke aktivnosti i smanjene razine okolinskih podražaja (to jest dosade, nedostatka aktivnosti na koje je dijete naviklo) dijete će gristi nokte. Rezultati nekih istraživanja pokazuju i da je pojavnost griženja noktiju tri puta veća kod djece čiji su roditelji također grizli nokte, nego kod one čiji roditelji nisu imali takvu naviku.

Što roditelji mogu učiniti?

U većini slučajeva dijete nakon nekog vremena spontano prestane gristi nokte. Međutim, ako se to ne dogodi, valja primijeniti neki od navedenih savjeta:

  • Važno je da roditelji s djecom budu strpljivi, tolerantni, puni razumijevanja za njegove potrebe, moguće strahove i strepnje.
  • Obratiti pozornost na dijete i njegova trenutačna iskustva. Djeca često grizu nokte kad im je teško u školi, s prijateljima ili im se događa nešto što ih emocionalno opterećuje. Zato je bitno posvećivati dovoljno pažnje djetetu i dobro ga poznavati, jer kroz griženje noktiju i/ili neke druge simptome dijete možda iskazuje negativne emocije te pokušava pokazati roditelju što mu se događa.
  • Katkad je učinkovita roditeljska reakcija ignoriranje te navike, što ovisi o dobi djeteta. Kod dvogodišnjaka griženje noktiju je nesvjesna radnja. Upozoravanjem da prestane dijete će zadobiti više roditeljske pažnje (iako negativne), te bi se na taj način moglo dogoditi da zbog upozorenja počne čak i češće gristi nokte. Isto bi se moglo dogoditi djeci koja su razvojno u fazi odbijanja, odnosno kad na sve odgovaraju ne, pa će na roditeljska upozorenja reagirati na način da će odbijati poslušnost i češće gristi nokte.
  • Ako se roditelju čini da dijete tom navikom pokušava privući pozornost, dobro je da se posveti djetetu u većoj mjeri u situacijama koje nisu povezane s griženjem noktiju. Znači, potruditi se češće se igrati s djetetom, imati više zajedničkih aktivnosti, pomoći mu pri rješavanju domaćih zadaća, više razgovarati s njim...
  • Pri razgovoru o griženju noktiju (sa starijom djecom, koja sama izražavaju želju da prestanu s tom navikom) trebalo bi izbjegavati roditeljsko "držanje lekcija", nego mirnim i sažetim razgovorom, punim strpljenja i razumijevanja, podijeliti s djetetom svoje mišljenje o griženju noktiju te zajedno pokušati naći rješenje.
  • Moguće je u situacijama kad dijete grize nokte ponuditi mu neku zamjensku, njemu privlačnu, aktivnost u kojoj bi mu ruke bile zaposlene - npr. slaganje puzzli, stiskanje mekanih antistres loptica, crtanje, šaranje, igra plastelinom...
  • Ne kažnjavati!
  • Nagraditi dijete kad ne grize nokte (pohvaliti, primijetiti uspjeh, zajedno se nešto igrati; izbjegavati kupovanje i hranu kao nagrade). U početku nagrade mogu biti češće (čak i svaki dan), a poslije se preporučuje nagrađivati tjedno ili mjesečno.
  • Kod djevojčica može biti učinkovit dogovor: Ako ne grizeš noktiće, oni će narasti i moći ćemo ih nalakirati u boju koju želiš.
  • Ako roditelj primijeti da dijete iznimno agresivno grize nokte, i to tako da nastanu ranice, raskrvari noktiće ili ozlijedi korijen nokta, što onemogućava oporavak i rast, ili ako su djetetu od griženja prstići kronično natečeni i crveni, a nokti kvrgavi - valja potražiti pomoć stručnjaka.
Datum objave članka: 1. 8. 2010.