Tegobe malih lumena

Kao roditelj, vjerojatno ste uočili da se vaše dijete već u predškolskoj dobi razlikuje od drugih. Zna samostalno birati programe na televizoru, naći i igrati igrice na kućnom računalu ili spretno baratati nekim aplikacijama na mobitelu. Ako ste nastavnik, susreli ste se s djetetom koje ima bogatiji rječnik od ostale djece ili koje nudi savjete kako bi vaše predavanje moglo biti zanimljivije.

Nadarena djeca vide svijet drukčije od ostale. Opažaju više povezanosti među stvarima i pojavama, rješavaju zadatke na kreativniji način i imaju osebujan smisao za humor. Uočavaju probleme, nepravilnosti, laži i nelogičnosti poput odraslih, ili čak i bolje. Često zanemaruju upute starijih, smatrajući da znaju bolje. Ukratko, nadareno je dijete bistro, originalno, živahna uma, dobra pamćenja, pomalo neprilagođeno i katkad buntovno.

Prva osobina koju iskazuje iznadprosječno dijete je napredno korištenje jezika, nesvojstveno njegovoj dobi. Nadarena djeca mogu biti vješta s jezikom na nekoliko načina. Neka od njih progovaraju ranije od uobičajene dobi, brže uče riječi, svladavaju duže i složenije riječi te upotrebljavaju prave riječi u pravom kontekstu. Kad je školski psiholog upitao Alana, dječaka iz prvog razreda osnovne škole, zna li da je star točno sedam godina, jedan mjesec i petnaest dana, dječak mu je doslovce odgovorio: "Znam, ali tolika je preciznost suvišna."

Druga djeca prekrasno pričaju priče, opisujući svoje doživljaje ili maštarije bogatim rječnikom i detaljima. Jezično talentirana djeca rano otkrivaju mogućnosti igara riječi, pa slažu rime ili kombiniraju riječi na originalne i inventivne načine. Kad je Zagrepčanka Ines imala pet godina, skupljala je sličice i figure Digimona i Pokemona, ali je s mamom već učila engleski. Jednoga dana, igrajući se figuricama, izvalila je: "Ovaj Digimon sliči na praščića. Znači da je to Pigimon (od engl. pig - svinja, op. a.)."

Pored naprednog korištenja jezika, nadarena djeca od vršnjaka se izdvajaju i po opažanju i interesima. Bistri klinci prepoznaju detalje koje većina previđa ili zanemaruje. Riječanin Oliver s četiri godine primijetio je da mnogi filmski junaci bivaju pogođeni samo u ruku da bi mogli nastaviti akciju te da se ranjavaju samo u lijevu ruku, da bi desnom mogli na kraju filma primiti čestitke.

Potraga nadarenog djeteta za znanjem i razumijevanjem vidljiva je na svakom koraku. Zanima se za više područja od običnog djeteta, ili ono što ga zanima proučava do najsitnijih detalja. U stanju je zapamtiti glavne gradove zemalja, vrste dinosaura, statistike košarkaša u NBA ligi ili pravila složenih igara brzo i precizno, kad god mu se pruži prilika.



Njegova razmišljanja i propitkivanja o apstraktnim pojmovima kao što su ljubav, vječnost i smrt zbunjuju odrasle, koji zbog zaokupljenosti svakodnevnim obvezama nemaju vremena za stvari koje smatraju sporednima. Dobronamjerni odrasli s odobravanjem pozdravljaju široke interese i lucidna zapažanja nadarenog djeteta, no drugi reagiraju s prijezirom ili animozitetom.

Odnos s lažnim autoritetom glavni je problem s kojim se nadareno dijete suočava u odnosu s odraslima. Budući da bolje od prosjeka opaža nepravdu i nelogičnost, bistro je dijete prvo koje prepoznaje slučajeve u kojima nečiji autoritet izvire iz gole sile, zastrašivanja ili obmane.

Upravo su takvi predstavnici autoriteta, obično iz redova nastavnika, članova obitelji i susjeda, najosjetljiviji kad se propitkuje njihov dominantan položaj pa u nedostatku logičkih ili moralnih argumenata, prema darovitom djetetu reagiraju gnjevno i nasilno.

Jednako ozbiljni problemi mogući su u kontaktu s drugom djecom u razredu ili susjedstvu. U društvu vršnjaka nadarena djeca češće su povučena nego otvorena. To nije nužno zato što su stidljiva ili neprijateljski nastrojena, nego zato što nemaju mnogo zajedničkog s vršnjacima. Ta je pojava izraženija u grupnim situacijama jer su nadareni pojedinci uspješniji u ophođenju jedan na jedan, nego u većim grupama. Nadarenom djetetu koje se ne snalazi među vršnjacima treba savjetovati da se uklopi u društvo makar glumeći da ga zanima ono što oni čine, uz upozorenje da nikako ne otkriva da samo glumi i da se kloni isticanja. Obična djeca katkad ne mogu razumjeti što nadareno dijete govori, pa njegovo izražavanje tumače kao prenemaganje i pravljenje važnim, a djetetu nadijevaju pogrdne nazive tipa "čudak", zafrkavaju ga ili tjelesno zlostavljaju. Dok prosječna većina izlaže nasilju pojedince koji su mentalno napredni, pušta na miru one koji se ističu tjelesnom snagom jer ona obeshrabruje okolinu od sukobljavanja, a služi i kao djelotvorna samoobrana. U najboljem slučaju, nadareno dijete može iskoristiti svoje nadmoćne verbalne sposobnosti da bolje objasni konfliktnu situaciju pred odraslima, no mnogi nastavnici i psiholozi, nažalost, nisu baždareni na toleriranje iznadprosječnih, pa takvom djetetu ne osiguravaju prikladnu zaštitu.

Dijete valja poučiti da u stvarnom svijetu pravda ne pobjeđuje uvijek te da je katkad potrebno proračunato popustiti da bi se izbjegle neugodne posljedice. Nažalost, kad kreativci ne uspiju promijeniti stvari za koje znaju da ih je potrebno promijeniti, nadarenost umjesto prednosti postaje slabost. Frustracija zbog nemoći pritišće um nadarenog djeteta, izazivajući mu osjećaje bespomoćnosti, beznadnosti i očaja, koji katkad mogu biti toliko intenzivni da upućuju na depresiju i anksioznost. Stoga roditelji i odgajatelji moraju biti na oprezu te takvom djetetu pružiti podršku i po potrebi mu osigurati stručnu pomoć.

Tesle, Edisoni, Franklini i Da Vinciji ovoga svijeta uz pomoć svojih nadmoćnih umova izašli su iz ustaljenih okvira i otkrili ne samo nove, nego i bolje načine rješavanja stvari. Ako se svijet bude promijenio nabolje, bit će to zahvaljujući onima koji su sposobni uvidjeti kakve stvari mogu biti i što je potrebno učiniti da se ostvare. No, za to je potrebno i da prosječna većina omogući bistrijima da se razmašu - za sveopće dobro.

Nadarenost je samo potencijal koji se može razviti, potisnuti ili čak poništiti, ovisno o utjecajima okoline na nadareno dijete. Za dobrobit nadarenog djeteta i zajednice potrebno je pravodobno prepoznati takvo dijete i prilagoditi stil odgoja i obrazovanja kako bi moglo nesmetano razviti svoje talente, ne okrećući pritom ostalu, prosječnu djecu protiv sebe.

Roditelji i nastavnici mogu nadarenoj djeci pomoći na nekoliko načina:

• podržite njegove široke interese
• stvorite ozračje razumijevanja i prihvaćanja njegovih različitosti
• namjerno uvodite nove riječi u razgovor s djetetom, i to tako da novu riječ rabite barem tjedan dana da bi je dijete usvojilo
• igrajte s djetetom igre poput slagalica, rebusa, križaljki
• učite ga rimama i slaganju složenih riječi
• u razgovoru s njime uvodite igre riječi
• potičite ga da upoznaje brojne sadržaje, no zaštitite ga od onih koji bi mu mogli nanijeti osobito snažan stres
• vodite ga u muzeje, galerije, knjižnice i tematske parkove
• spojite ga s jednako darovitom djecom koja dijele njegove interese
• upozorite ga da njegov humor, iako se vama sviđa, neki možda ne razumiju
• uputite ga da se pretjerano ne ističe te da svoje talente i vještine ne koristi tako da makar i nehotice izaziva tuđi animozitet, nego tako da drugima pomaže da se osjećaju bolje
• nemojte se hvaliti pameću i dostignućima svog djeteta jer biste time mogli izazvati tuđu zavist koja će se obiti o glavu vama - i mališanu.