Bolesti koje ugrožavaju vid
Neke od bolesti vidnog sustava ne primjećujemo u početnoj fazi, nego se simptomi pojave tek poslije, kada je šteta već nastala, pa su redoviti oftalmološki pregledi presudni za očuvanje vida
Promjene u vidu često se vežu uz refrakcijske greške -kratkovidnost, dalekovidnost, astigmatizam ili staračku dalekovidnost. Međutim, promjene mogu upozoravati i na bolesti koje, ako se ne liječe, mogu dovesti do gubitka vida. Neke od tih bolesti ne primjećujemo u početnoj fazi, nego se simptomi pojave tek poslije, kada je šteta već nastala, pa su redoviti oftalmološki pregledi presudni za očuvanje vida. Za lakše razumijevanje donosimo najčešća oboljenja oka te kako ih prepoznajemo.
Siva mrena
Siva mrena ili katarakta označava zamućenje očne leće. Najčešći je uzrok slabljenja vida kod osoba starijih od 60 godina i glavni uzrok sljepoće u svijetu, čemu svjedoči podatak organizacije Prevent Blindness America koji govori kako je u svijetu više slučajeva mrene nego glaukoma, makularne degeneracije i dijabetičke retinopatije zajedno. Smatra se da mrenu ima 50 posto ljudi u dobi između 65 i 74 godine te 70 posto starijih od 75 godina.
Glavni simptomi su pad vidne oštrine i zamagljen vid, što se polako razvija. Osoba isprva može zamijetiti blago zamućenje vida, kao da gleda kroz zapareno staklo ili kao da gleda impresionističku sliku. Zbog mrene sunčevo svjetlo ili svjetlo svjetiljke može biti previše blještavo. U noćnoj vožnji svjetla automobila iz suprotnoga smjera mogu izgledati blještavije nego inače, dok boje mogu izgledati umjerenije nego prije.
Zamućenje očne leće je prirodni proces. Naime, sa starenjem se usporava metabolizam, a u leći se postupno nakupljaju sitna oštećenja i posljedično se zgušnjavaju proteini, što se manifestira kao zamućenje. Što se leća više zamućuje, to postaje sve tvrđa.
Siva mrena može nastati u svakoj dobi kao posljedica dijabetesa, uzimanja nekih lijekova (kortikosteroidi), ozljede ili zračenja, a može biti nasljedna. Jedini način liječenja je operativni zahvat.
Glavni simptomi su pad vidne oštrine i zamagljen vid, što se polako razvija. Osoba isprva može zamijetiti blago zamućenje vida, kao da gleda kroz zapareno staklo ili kao da gleda impresionističku sliku. Zbog mrene sunčevo svjetlo ili svjetlo svjetiljke može biti previše blještavo. U noćnoj vožnji svjetla automobila iz suprotnoga smjera mogu izgledati blještavije nego inače, dok boje mogu izgledati umjerenije nego prije.
Zamućenje očne leće je prirodni proces. Naime, sa starenjem se usporava metabolizam, a u leći se postupno nakupljaju sitna oštećenja i posljedično se zgušnjavaju proteini, što se manifestira kao zamućenje. Što se leća više zamućuje, to postaje sve tvrđa.
Siva mrena može nastati u svakoj dobi kao posljedica dijabetesa, uzimanja nekih lijekova (kortikosteroidi), ozljede ili zračenja, a može biti nasljedna. Jedini način liječenja je operativni zahvat.
Glaukom
Glaukom je kronična, progresivna bolest vidnog živca koja, ako se ne liječi, može dovesti do sljepoće. Najčešće se pojavljuje nakon 40. godine, s tim da učestalost raste s dobi.
U početku osoba često ne osjeća simptome, kada na glaukom upućuje jedino povišen očni tlak, koji bi od srednje dobi trebalo redovito mjeriti. Normalnim očnim tlakom smatra se onaj između 10 i 21 mmHg. Iako povišene vrijednosti upućuju na postojanje glaukoma, treba znati da glaukom s oštećenjem vidnog polja i vidnog živca može postojati i ako je očni tlak u granicama normale.
Saznajte više o glaukomu.
U početku osoba često ne osjeća simptome, kada na glaukom upućuje jedino povišen očni tlak, koji bi od srednje dobi trebalo redovito mjeriti. Normalnim očnim tlakom smatra se onaj između 10 i 21 mmHg. Iako povišene vrijednosti upućuju na postojanje glaukoma, treba znati da glaukom s oštećenjem vidnog polja i vidnog živca može postojati i ako je očni tlak u granicama normale.
Saznajte više o glaukomu.
Senilna makularna degeneracija
Senilna makularna degeneracija najčešći je uzrok slabovidnosti kod ljudi starijih od 50 godina. Na milijun stanovnika godišnje ima oko 200 novih slučajeva, što za Hrvatsku znači od 800 do 900 novih slučajeva.
Zahvaća žutu pjegu (makulu) i dovodi do gubitka centralnog vida, odnosno slabovidnosti – stanja u kojem čovjek prepoznaje dan i noć, može se i kretati u poznatom prostoru, ali ne može čitati niti obavljati fine radnje.
Promjene na žutoj pjegi manifestiraju se padom vidne oštrine, to jest zamućenjem slike, tzv. metamorfopsijama (ravne linije vide se kao iskrivljene). Bolova nema. Bolest obično počinje na jednom oku, a u 50 posto slučajeva u tri se godine razvije i na drugom.
Dva su oblika senilne makularne degeneracije: suhi i vlažni. U više od 85 posto slučajeva javlja se suha forma koja napreduje vrlo sporo, no oko 15 posto oboljelih ipak gubi centralni vid. Kod suhe forme područje žute pjege degenerira i receptori odumiru pa nema propuštanja svijetla.
Kod vlažne forme ispod žute pjege nastaju nove krvne žile koje su krhke i sklone pucanju pa iz njih izlazi dio krvi. Kako se područje ispod žute pjege puni tekućinom ili krvlju, tako se ona uzdiže.
Vlažna forma tretira se pametnim lijekovima, antiVEGF terapijom, koja sprječava rast novih krvnih žila, i to tako da se daje injekcija direktno u oko. Faktor rasta krvnih žila se stopira pa se krvarenje u nekoliko dana smanjuje ili prestaje. Time se smanjuje edem ispod žute pjege pa se ona pomalo spušta ili, u najboljem slučaju, vraća na mjesto. Ovom se terapijom vlažni oblik prevodi u suhi.
Zahvaća žutu pjegu (makulu) i dovodi do gubitka centralnog vida, odnosno slabovidnosti – stanja u kojem čovjek prepoznaje dan i noć, može se i kretati u poznatom prostoru, ali ne može čitati niti obavljati fine radnje.
Promjene na žutoj pjegi manifestiraju se padom vidne oštrine, to jest zamućenjem slike, tzv. metamorfopsijama (ravne linije vide se kao iskrivljene). Bolova nema. Bolest obično počinje na jednom oku, a u 50 posto slučajeva u tri se godine razvije i na drugom.
Dva su oblika senilne makularne degeneracije: suhi i vlažni. U više od 85 posto slučajeva javlja se suha forma koja napreduje vrlo sporo, no oko 15 posto oboljelih ipak gubi centralni vid. Kod suhe forme područje žute pjege degenerira i receptori odumiru pa nema propuštanja svijetla.
Kod vlažne forme ispod žute pjege nastaju nove krvne žile koje su krhke i sklone pucanju pa iz njih izlazi dio krvi. Kako se područje ispod žute pjege puni tekućinom ili krvlju, tako se ona uzdiže.
Vlažna forma tretira se pametnim lijekovima, antiVEGF terapijom, koja sprječava rast novih krvnih žila, i to tako da se daje injekcija direktno u oko. Faktor rasta krvnih žila se stopira pa se krvarenje u nekoliko dana smanjuje ili prestaje. Time se smanjuje edem ispod žute pjege pa se ona pomalo spušta ili, u najboljem slučaju, vraća na mjesto. Ovom se terapijom vlažni oblik prevodi u suhi.
Dijabetička retinopatija
Dijabetička retinopatija označava promjene na krvnim žilama mrežnice (retina) i glavni je uzrok sljepoće u razvijenim zemljama.
U početnom stadiju iz oštećenih žila mrežnice istječu sastojci krvi, a ispuštene masnoće i bjelančevine stvaraju bijele mrlje. Žile dijabetičara sklone su pucanju pa dolazi do krvarenja u mrežnicu. Tekućina se nakuplja u žutoj pjegi, nastaje makularni edem i oštećuje se centralni vid (dijabetička makulopatija). Osoba to primjećuje kao zakrivljenost ravnih linija, nemogućnost čitanja ili raspoznavanja detalja na licu. Ako se ne liječi, dolazi do trajnoga oštećenja živaca i trajnoga gubitka vida.
Zbog slabe opskrbe mrežnice kisikom i povećanog lučenja brojnih faktora rasta, u razvijenom stadiju stvaraju se nove krvne žile koje prekrivaju površinu mrežnice te često urastaju i u staklovinu oka. Te su žile sklone pucanju pa uzrokuju krvarenja u staklovinu, što bolesnik uočava kao crne ili crvene vrpce ili mrežu pred okom. Ponavljana ili obilna krvarenja izazivaju porast očnog tlaka uz smanjenje vidne oštrine.
Stvaranje novih žila praćeno je bujanjem vezivnog tkiva pa njegovo nakupljanje može uzrokovati odizanje mrežnice (ablacija odljepljenje). To je najteža komplikacija dijabetesa na oku koju prate izražene smetnje vida.
U početnom stadiju iz oštećenih žila mrežnice istječu sastojci krvi, a ispuštene masnoće i bjelančevine stvaraju bijele mrlje. Žile dijabetičara sklone su pucanju pa dolazi do krvarenja u mrežnicu. Tekućina se nakuplja u žutoj pjegi, nastaje makularni edem i oštećuje se centralni vid (dijabetička makulopatija). Osoba to primjećuje kao zakrivljenost ravnih linija, nemogućnost čitanja ili raspoznavanja detalja na licu. Ako se ne liječi, dolazi do trajnoga oštećenja živaca i trajnoga gubitka vida.
Zbog slabe opskrbe mrežnice kisikom i povećanog lučenja brojnih faktora rasta, u razvijenom stadiju stvaraju se nove krvne žile koje prekrivaju površinu mrežnice te često urastaju i u staklovinu oka. Te su žile sklone pucanju pa uzrokuju krvarenja u staklovinu, što bolesnik uočava kao crne ili crvene vrpce ili mrežu pred okom. Ponavljana ili obilna krvarenja izazivaju porast očnog tlaka uz smanjenje vidne oštrine.
Stvaranje novih žila praćeno je bujanjem vezivnog tkiva pa njegovo nakupljanje može uzrokovati odizanje mrežnice (ablacija odljepljenje). To je najteža komplikacija dijabetesa na oku koju prate izražene smetnje vida.
