Pogled "bez fokusa"

Bolesti i stanja / Vidni sustav Ksenija Ćuruvija-Opačić dr. med., spec. oftalmolog

Kod astigmatizma se zrake svjetlosti koje ulaze u oko ne sastaju u jednoj točki, zbog čega je vid zamagljen i nejasan

Još se početkom 18. stoljeća Sir Isaac Newton prvi bavio problemom astigmatizma. Početkom 19. stoljeća znanstvenik Thomas Young detaljnije je istraživao tu refrakcijsku grešku. Dvadesetak godina poslije astronom George B. Airy prvi je ispravio ovaj defekt cilindričnom lećom, a 1864. nizozemski je oftalmolog Franciscus Donders ukazao na relativno veliku učestalost ove greške.

Greška u lomu zraka svjetlosti

Astigmatizam je refrakcijska greška, dakle greška u lomu zraka svjetlosti, koja najčešće nastaje zbog nepravilne zakrivljenosti rožnice, a rjeđe zbog nepravilne zakrivljenosti očne leće ili očne pozadine. Najčešće se pojavljuje udružena s kratkovidnošću ili dalekovidnošću.

Naziv astigmatizam grčkog je podrijetla i doslovno znači "bez točke". Naime, kod astigmatizma se zrake svjetlosti koje ulaze u oko ne sastaju u jednoj točki (fokusu), zbog čega je vid zamagljen i nejasan (slika 1). Astigmatizam može biti stabilno stanje, ali se može i pogoršavati s vremenom.

Astigmatizam je vrlo čest, čemu svjedoče američki epidemiološki podaci koji govore da ga ima čak 36 posto ljudi. Velika većina njih ima blaži oblik astigmatizma, a samo oko tri posto takozvani visoki astigmatizam.

Nije svaki astigmatizam isti

Pravilni (regularni) astigmatizam
Nastaje kad se dva glavna zamišljena meridijana (najveće i najmanje zakrivljenosti) nalaze pod pravim kutem okomito i vodoravno na rožnici, prednjoj prozirnoj površini oka. Kad glavni meridijani stoje pod pravim kutem, ali su postavljeni koso, govorimo o kosom astigmatizmu.

Pravilni se astigmatizam dijeli u tri podvrste:

  • jednostavni astigmatizam - onaj u kojem jedan od fokusa pada na mrežnicu, a drugi ispred ili iza mrežnice, što znači da je jedan meridijan kratkovidan ili dalekovidan. Ovisno o mjestu drugog fokusa, razlikujemo jednostavni kratkovidni i jednostavni dalekovidni astigmatizam;
  • složeni astigmatizam - onaj kod kojeg niti jedan od dva fokusa ne pada na mrežnicu, nego su oba ispred ili iza nje. Stanje refrakcije tada je posve dalekovidno ili kratkovidno, pa razlikujemo složeni kratkovidni (slika 2) i složeni dalekovidni astigmatizam;
  • miješani astigmatizam - onaj u kojem je jedan fokus ispred mrežnice, a drugi iza nje, tako da je refrakcija dalekovidna u jednom meridijanu, a kratkovidna u drugom.

Nepravilni (iregularni) astigmatizam
U tom slučaju dva glavna meridijana nisu okomita jedan na drugi, što je posljedica bolesti ili ozljede rožnice.

Koje su leće optimalne i kada

Astigmatizam se može korigirati naočalama s cilindričnim staklima, kontaktnim lećama i refraktivnom kirurgijom. Danas su u upotrebi dvije osnovne vrste kontaktnih leća: tvrde plinopropusne i silikon-hidrogel kontaktne leće.

Tvrde plinopropusne (polutvrde) leće
Tvrdim plinopropusnim kontaktnim lećama pacijent s astigmatizmom može postići najbolju vidnu oštrinu s najmanjim rizikom od komplikacija i infekcija oka. To su leće koje dugo traju, pa su stoga isplativije. One su prvi izbor kod pacijenata s iregularnim i visokim astigmatizmom (većim od tri cilindra), kod onih s komplikacijama nakon transplantacije rožnice i refraktivne kirurgije, te kod pacijenata s keratokonusom. Dobro je da su prvi izbor kod djece, primarno zbog najmanje komplikacija.

Kod astigmatizma do 3,5 cilindra za korekciju se koriste sferne kontaktne leće s istom zakrivljenošću u osnovnim meridijanima. Kako sferne leće korigiraju astigmatizam do 3,5 cilindara? Odgovor je u takozvanoj suznoj leći, odnosno sloju suza koji nastaje između rožnice i kontaktne leće i koji neutralizira astigmatizam. To je razlog zbog kojeg se tvrdom plinopropusnom lećom postiže znatno bolja vidna oštrina nego s odgovarajućim naočalama s cilindričnim staklima.

Iznad 3,5 cilindara nužna je torična leća, dakle leća s različitom zakrivljenošću u osnovnim meridijanima, jer je rožnica daleko nepravilnije zakrivljena pa sferna leća ne bi dobro pristajala tom oku. Prema znanstvenim istraživanjima, čak tri četvrtine pacijenata s visokim astigmatizmom (većim od 3,5 cilindra) s kontaktnom lećom dobit će dva do četiri reda više u tablici za ispitivanje vida u odnosu na naočale. Pojednostavljeno rečeno, vidna će oštrina biti bolja 20 do 40 posto. Kod iregularnog astigmatizma poboljšanje vidne oštrine je još veće. Literaturni podaci kažu: ako je vidna oštrina s naočalama 10 posto, s tvrdom plinopropusnom lećom će pacijent dobiti četiri reda više na tablicama za ispitivanje vida, to jest 40 posto bolju vidnu oštrinu. Ako je vid s naočalama samo pet posto, s kontaktnom lećom će se poboljšati do 60 posto!

Silikon-hidrogel (mekane) kontaktne leće
Mekane leće dobra su alternativa u korekciji astigmatizma do 3 cilindra. Na njih se lakše naviknuti jer su od samog početka nošenja udobnije, a pružaju široko vidno polje, kao i tvrde plinopropusne leće. Uz to, silikon-hidrogel leće imaju visoku propusnost kisika, koji je ključan za zdravu rožnicu. Danas se mekane kontaktne leće često mijenjaju (dnevna, dvotjedna ili mjesečna zamjena), zbog čega je broj komplikacija znatno manji nego prije.

Mekana leća može biti sferna i torična, ovisno o potrebi. Sfernom mekanom lećom može se korigirati do 0,75 cilindara, a za veći astigmatizam mora se koristiti mekana cilindrična (torična) leća. Kod astigmatizma od jednog cilindra bolje je koristiti cilindričnu leću jer je kvaliteta vida bolja, iako se isti broj redova pri čitanju s tablica može postići i sa sfernom lećom.

Problem mekanih leća za korekciju astigmatizma je stabilnost položaja i dobra orijentacija cilindra. To se postiže različitim tehničkim rješenjima u proizvodnji leća: najčešće prizmatskim balastom, dinamičkom stabilizacijom (dual-thin zone), stražnjom toričnom površinom, rezanjem (truncation) i kombinacijom navedenih metoda. Danas je tehnika stabilizacije mekanih cilindričnih leća puno bolja, zbog čega je bolja i vidna oštrina koja se pomoću njih dobiva nego prijašnjih godina.

Za nositelja takvih leća važno je znati da na rubu imaju oznaku u vidu crtice (obično na šest sati ako leću zamislimo kao brojčanik sata) koja označava os cilindra. Kad liječnik točno odredi os cilindra, leća će se sama na oku dobro pozicionirati.

Na oftalmologu kontaktologu je da procijeni koji je tip leća (polutvrde ili mekane) najbolji za određenog pacijenta, a na pacijentu da slijedi upute liječnika kako bi se izbjegli eventualni problemi.

Datum objave članka: 1. 6. 2012.