Kako hrana utječe na acidobaznu ravnotežu u tijelu
Kad su se pojavile prve teorije o alkalnom-kiselom kao načinu prevencije nekih bolesti, trebalo je istražiti koji to točno čimbenici utječu na pH, a hrana je bila jedna od prvih
Što je homeostaza?
Aktivnost enzima ovisi o kiselosti medija u kojem djeluju, pa je logično da organizam u pojedinim dijelovima održava sustav na optimalnoj razini, koja se razlikuje od sustava do sustava (sjetimo se sadržaja želuca koji je kiseo).
Na tu ravnotežu utječu naš metabolizam, ali i hrana koju jedemo.
U 21. stoljeću poznajemo brojne razloge zašto je potrebno razmišljati o ravnoteži alkalnoga i kiseloga. Pogađate, odabrali smo jedan od glupljih načina - sodu bikarbonu. Bolje da smo razmišljali o blitvi i grožđicama.
Kontrola pH vrijednosti u tijelu
Drugi mit s kojim se treba pozabaviti kaže 'što alkalnije, to bolje'. No, ekstremi prema višem pH (alkaloza) su jednak problem kao i smanjenje pH (acidoza).
Organizam je evolucijski prilagođen regulaciji kiselosti u krvi i tu nema dvojbe. U tome najviše sudjeluju bubrezi i kontrolirani puferski sustavi, poput bikarbonata, citrata i drugih spojeva.
Pluća su 'brzi' korektori pH, dok su bubrezi 'sporiji', ali vrlo učinkoviti. Bubrezi imaju sposobnost da višak H+ iona izlučuju kao organske kiseline u mokraću, ali i aktivno reapsorbiraju bikarbonatne ione iz primarnog filtrata natrag u krv. Prema podacima, bubrezi tako vrate natrag u krv više od 4 mola bikarbonata na dan, što je golema količina kojom podižu pH krvi. No, ako postoji višak kiselina, one će, zahvaljujući tom mehanizmu kontrole, smanjiti pH mokraće.
Potencijal hrane u stvaranju viška kiselina ili lužina u tijelu
Kad su se pojavile prve teorije o alkalnom-kiselom kao načinu prevencije nekih bolesti, trebalo je istražiti koji to točno čimbenici utječu na pH, a hrana je bila jedna od prvih. No, odmah je bilo jasno da je potrebno uvesti znanstvene termine i objektivnu terminologiju.
Što je PRAL i na što ukazuje?
Thomas Remer zadužio nas je uvođenjem termina PRAL (Potential Renal Acid Load), koji označava potencijalno opterećenje bubrega kiselinama.
Isti autor je objavio još nekoliko vrlo jasnih studija o tome koji nutritivni čimbenici utječu na pH ravnotežu i neto stvaranje viška kiselina ili lužina.
Remer je u kalkulaciju uključio unos proteina (zbog sumpornih aminokiselina koje znatno utječu na pH generiranjem sulfatnih iona koji zakiseljuju organizam), iona poput natrija, kalcija, kalija i magnezija, te unos fosfata. Svi oni utječu na koncentracije organskih i drugih kiselina, amonijeva iona te kationa metala koji i definiraju pH mokraće.
Da bismo to stavili u kontekst namirnica, napravljena je jednostavna formula.
Da bi se izračuna PRAL neke namirnice, mora se znati sadržaj proteina, fosfora, kalija, magnezija i kalcija:
- sadržaj proteina i fosfora djeluje na staranje viška kiseline i podiže PRAL
- sadržaj kalija, magnezija i kalcija smanjuje PRAL.
Vrijednost nula znači da je namirnica neutralna (poput masti i ulja).
Negativne vrijednosti označavaju da namirnica pridonosi stvaranju više lužina i zaluživanju mokraće.
Što nam govori PRAL tablica
Ako namirnica ima visok PRAL, to ne znači nužno da je štetna. Primjerice, zobene pahuljice imaju visok PRAL, ali su korisne zbog vlakana koje pogoduju zdravlju organizma. Dakle, PRAL tablica samo upućuje na ispravno uravnoteženje tvari ne samo s nutritivnog aspekta nego i s aspekta utjecaja na acido-baznu ravnotežu.
Ako sve pojednostavnimo, vidimo da:
- voće i povrće su uglavnom alkalni, a u potpunosti prednjači suho voće; isto se odnosi i na cijeđene sokove voća i povrća
- masti, ulja i šećeri, uključujući med, mahom su neutralni
- žitarice i proizvodi od njih, premda variraju, umjereno su kiseli, kao i mlijeko; kiselije od njih su meso i visokoproteinske namirnice, a najkiseliji su zreli tvrdi sirevi.
Uloga PRAL-a u prevenciji i terapiji
Postoje brojne studija koje jasno upućuju na to da je povišeni PRAL problematičan u nastanku:
- bubrežnih kamenaca
- masne jetre
- kroničnih bolesti bubrega
- dijabetesa tip 2, i
- poremećaja gustoće kostiju.
Vrlo često treba samo razmišljati o prehrani, no ponekad je potrebna i intervencija u smislu davavanja kalijeve i magnezijeve soli limunske kiseline.
Najviše se intervenira u prevenciji bubrežnih kamenaca, kod gihta, ali i kod hiperproteinske prehrane i dijeta. Drugim riječima, postoje velike mogućnosti za prevenciju kad u jednadžbe zdrave prehrane stavljamo i PRAL. Srećom, ti postupci nisu komplicirani, a jesti voće i povrće zdravo je s više aspekata (bogatstvo mikronutrijenat - vitamina, polifenola, vlakana), što je jako bitno za sportaše koji uzimaju hiperproteinsku hranu jer je ona izvor viška kiseline.
No, je li potrebno cijeli dan računati koliko kiselog i alkalnog jedemo? Nije. Ali, primjerice, jesti zdrave zobene pahuljice i žitarice bez povrća sigurno nije zdrava prehrana. Stoga budite kreativni i napravite neutralniju kombinaciju zobenih pahuljica sa sušenim voćem poput grožđica.
Rješenja za korekciju pH mokraće
Iako postoji puno slučajeva kad jednostavno treba razmišljati samo o prehrani, katkad je potrebno intervenirati pripravkom ili lijekom koji će korigirati pH mokraće u nekim posebnim stanjima ili bolesti.
Prvo rješenje doista jest soda bikarbona, odnosno natrij hidrogen-karbonat, a drugi poznati lijek je kalijev citrat, koji je iz nekoga nepoznatog razloga ostao u potpunoj sjeni, premda je naširoko prisutan i u lijekovima i u dodacima prehrani.
I soda bikarbona i kalijev citrat povisuju pH mokraće i djeluju kao korektori problematičnog PRAL-a, ali se međusobno razlikuju.
Soda bikarbona
Doza soda bikarbone jako varira. Primjerice, u sportskoj medicini iznosi 200 do 300 mg/kg, što je 14 grama za osobu od 70 kg. Naravno, na internetu doze variraju, a neki se, nažalost, vode onim "što više to bolje".
Većina bikarbonata direktno neutralizira kloridnu kiselinu u želucu i na taj način posredno povisuje pH, što dobro znamo iz davnih vremena kad je soda bikarbona bila gotovo jedini lijek za pojačanu kiselost želuca. Ipak, tijekom tog procesa neutralizacije nastaje ugljikov dioksid, koji onda izlazi iz ukupne ravnotežne reakcije.
Premda znamo da soda bikarbona povisuje bikarbonate u krvi, njezina slabost leži u tzv. protuionu - natriju (10 g soda bikarbone sadrži 2,737 g natrija).
Preporuka Svjetske zdravstvene organizacije je uzimati manje od 2 g natrija dnevno. Mi, naravno, izdržimo znatno veće količine, ali razmislite kako to izgleda kada netko voli slaniju hranu, istodobno uzima sodu bikarbonu i uza sve to ima povišen krvni tlak...
Soli limunske kiseline (kalijev citrat, magnezijev citrat)
U službenoj medicini nema sumnje o tome što najviše koristimo za korekciju PRAL-a i zaluživanje (alkalizaciju) organizma: najviše ispitivani spoj je kalijev citrat, bazična sol limunske kiseline.
Klinički ispitivana doza kalijeva citrata varira, ali prema FDA iznosi 30-60 mEq (10 mEq = 1080 mg kalijeva citrata).
Važna razlika u odnosu na sodu bikarbonu je protuion - u ovom slučaju to je kalij ili kalcij i magnezij, što je također korisnije u kontekstu limitiranja unosa natrija.
Treća, vrlo bitna činjenica je da samo citrati dovode do manjeg lučenja kalcija. To je bitno ako se intervenira, primjerice, u slučaju bubrežnih kalcijevih kamenaca i prehrane kod osteopenije/osteoporoze.
Citrati se vrlo brzo apsorbiraju u probavnom sustavu i ne neutraliziraju kloridnu kiselinu u želucu kao što to čini soda bikarbona. To je dobro kod osoba kod kojih nije poželjno smanjenje kiselosti želuca.
Pogrešna je predodžba da uzimanje citrata jednostavno dovodi do njihova lučenja u mokraću. To nije točno.
Prvi i vrlo važan korak je metabolizam citrata, u kojem dolazi do protonacije (citrat na sebe veže protone, višak kiselina), što posredno povećava razinu bikarbonata, odnosno alkalnog dijela. Bubreg potom osjeti kako je došlo do pada sadržaja kiseline u organizmu te povećava lučenje citrata u mokraću, a time raste i njezin pH - i cilj je postignut.
Izvor fotografije: Shutterstock
