Molekularna dijagnostika parodontopatogenih bakterija

Pravodobnom analizom najvažnijih rizičnih čimbenika i nasljedne sklonosti može se zaustaviti i spriječiti gubitak zuba i zaštititi implantate u osoba koje boluju od parodontitisa.

Parodontitis zahvaća zubno meso i dublja potporna tkiva parodonta, a riječ je o složenoj upalnoj bolesti koju uzrokuju mikrobi iz zubnog plaka, tvorevine koja je rezultat složene biofilm infekcije zbog taloženja mikroorganizama i proizvoda njihova metabolizma te toksičnih produkata ostataka hrane i mrtvih stanica. Osim paradontopatogenih mikroorganizama, u razvoju bolesti ulogu imaju i genetska predispozicija, loša oralna higijena, pušenje, postojeće sistemske bolesti i stres.

Upravo posljednjih godina istraživanja upućuju na veliku javnozdravstvenu važnost bolesti parodonta, s obzirom na njihovu povezanost s povišenim rizikom od razvoja bolesti srca, mozga i krvnih žila, sa šećernom bolesti, bolestima dišnog sustava (osobito upalom pluća), ali i prijevremenim porodom. Potonje je, objašnjavaju stručnjaci, povezano s promjenama u razini prostaglandina E2 u tekućini parodontnog džepa u rodilja s parodontitisom, kod kojih je, pokazuju studije, rizik od prijevremenog poroda djece niske porođajne težine čak osam puta veći nego u rodilja koje imaju zdrave zube i desni.

Druge studije dokazale su da osobe koje boluju od parodontitisa imaju dva puta veći rizik od bolesti srca i tri puta veći rizik od moždanog udara nego zdrave osobe.

S povišenim rizikom za razvoj parodontitisa povezuju se i osteporoza, ali i pušenje, kao jedan od važnih čimbenika koji utječe i na ishod liječenja bolesti parodonta, s obzirom na oslabljen imunosni odgovor, češće postojanje opsežnijih naslaga zubnog kamenca i plaka u kroničnih pušača, dublje parodontne džepove i jači gubitak kosti.

Poznato je da fiziološku floru usne šupljine čine stotine različitih vrsta bakterija. Brojne kliničke studije pokazale su da od 400-tinjak bakterija pronađenih u ustima i zubnim džepovima, visok patogeni potencijal za razvoj teških i progresivnih bolesti parodonta ima samo nekoliko njih.

Posljednjih godina u liječenju parodontitisa sve se veća važnost pridaje upotrebi molekularne dijagnostike u identifikaciji pojedinih paradontopatogenih bakterija, čije je prekomjerno razmnožavanje uvelike zaslužno za krajnji rezultat - destrukciju potpornih zubnih struktura, a kasnije i implantata. Molekularnu dijagnostiku je moguće jednostavno i brzo (za minutu do dvije) rutinski obaviti gotovo u svakoj stomatološkoj ordinaciji. U većini razvijenih zemalja u tu se svrhu u praksi izvode dva testa korisna za dijagnostiku i liječenje upalnih promjena parodonta i bolesti implantata:

• analiza na prisutnost paradontopatogenih bakterija - daje informaciju o postojanju patogenih bakterija u parodontnim džepovima, koje su vrste i koliko ih ima;
• analiza postojanja genetskog rizika za razvoj parodontitisa.

Većinu paradontopatogenih bakterija čine gram negativni anaerobi. S obzirom na njihovo svojstvo razmnožavanja bez prisutnosti zraka, logično je zašto nastaju upalne promjene u paradontnim džepovima uz otpuštanje bakterijskih toksina koji razaraju meka i koštana tkiva.
 

​PODJELA PARODONTOPATOGENIH MIKROORGANIZAMA PREMA STUPNJU PATOGENOSTI

- osobito snažni: Actinobacillus actinomycetemcomitans, Porphyromonas gingivalis, Bacteroides forsythus
- jako patogeni: Prevotella intermedia, Treponema denticola
- umjereno patogeni: Prevotella nigrescens, Peptosreprococcus micros, Fusobacterium nucleatum, Campylobacter rectus, Eikenella corrodens

Liječenje parodontitisa je složeno i često dugotrajno. Vrsta i trajanje terapije uvelike ovise o težini i tipu upale, pa je razumljiva važnost brze i precizne mikrobiološke dijagnostike, čiji rezultati (vrsta, broj i stupanj otpornosti izoliranih paradontopatogenih bakterija na pojedine antibiotike) utječu na izbor terapije, njezine doze i trajanja, odgovaraju na pitanje treba li propisati antibitik u lokalnoj ili sistemskoj formi, i pomažu u procjeni uspješnosti nastavka liječenja implantatima i prepoznavanju recidiva na vrijeme.

S obzirom na to da se standardna mikrobiološka testiranja u stomatološkoj praksi rijetko primjenjuju zbog brojnih mana (dugo traju, skupa su, testovi su slabo specifični, a uzorci vrlo osjetljivi na transport do laboratorija), danas se u dijagnostici i liječenju kroničnog i progresivnog paradontitisa, kao i kod upala zbog periimplantitisa u svijetu i kod nas, preporučuju suvremeni molekularni (DNA) testovi. Oni se temelje na dokazu nukleinskih kiselina patogena, pa su stoga visoko specifični, pouzdani, jednostavni i brzo se provode. Među najpoznatijima u Europi je MicroDent molekularno-biološki test, koji se primjenjuje i kod nas, a certificiran je prema ISO standardima kvalitete. Na temelju tog testa iz uzorka se brzo i bezbolno može ispitati prisutnost pet najčešćih paradontopatogenih bakterija (Actinobacillus actinomycetemcomitans, Porphyromonas gingivalis, Bacteroides forsythensis, Prevotella intermedia, Treponema denticola). Jednostavan je za uzimanje uzorka, rukovanje uzorcima (transport), visoko je osjetljiv i specifičan, za što je zaslužna posebna DNA-PCR tehnologija (STRIP tehnologija).

Za razliku od običnog MicroDent testa, MicroDent Plus test, osim pet najčešćih, pruža mogućnost otkrivanja i dodatnih šest parodontopatogenih bakterija. Uzorak uzima stomatolog tako što ukloni supragingivalni plak sterilnom kiretom, a mjesto odakle će uzeti uzorak osuši sterilnim pamučnim tupferom. Iako kontaminacija krvlju ne utječe na uzorak, uzimanje uzoraka iz jako upaljenih (gnojnih) zubnih džepova treba izbjegavati. Zatim pomoću sterilnih pinceta umetne usku papirnatu trakicu u dno zubnog džepa i ostavi 10 sekundi. Za procjenu lokalizacije i koncentracije uzročnika (kako bi se bolje mogli predvidjeti tijek i uspjeh terapije) najbolje je odjednom uzeti uzorke s nekoliko mjesta i sve ih zajedno poslati u transportnoj podlozi u laboratorij za molekularnu dijagnostiku. Takvi uzorci mogu se lako i jednostavno poslati poštom, bez posebnih mjera pri transportu, budući da se test temelji na analizi nukleinskih kiselina. Ipak, ljeti se savjetuje držanje uzoraka u hladnjaku. Rezultati testiranja gotovi su za tri do pet dana, a isporučuju se poštom, e-mailom ili faksom.

Posljednjih nekoliko godina kao jedan od mogućih čimbenika progresije agresivnih oblika parodontitisa spominje se i patofiziološko djelovanje herpes virusnih infekcija. U tom smislu govori se o herpes virusnim infekcijama pridruženoj paradontnoj bolesti, a pritom se misli na patogeno djelovanje Herpes simplex virusa, ali i drugih herpes virusa - Ebstein-Barr virusa, koji napada u parodontu lokalno prisutne ljudske B limfocite, te Cytomegalovirusa, koji napada parodontne makrofage/monocite i T limfocite). Zbog toga su i ovdje dobrodošli dodatni specifični molekularni testovi (PCR), kojima je moguće identificirati prisutnost virusne DNA navedenih uzročnika.

Postojanje genetske predispozicije individualnog rizika obolijevanja od dubokog periodontitisa i gubitka implantata može se dokazati bezbolnim uzimanjem i analizom obriska sluznice obraza u usnoj šupljini Genotyp PST testom, koji se temelji na sličnom principu kao MicroDent test - PCR tehnologija. Ako je test pozitivan, znači da osoba ima genetski defekt u imunosnom sustavu koji rezultira prekomjernom produkcijom jednog od glavnih upalnih medijatora, interleukina 1, što za posljedicu ima fulminantne reakcije u kosti periodonta i pripadajućem vezivnom tkivu zubnog aparata. U tom slučaju zahtijeva se provođenje daljnje intenzivne terapije i profilakse kako bi se spriječio daljnji gubitak zuba i implantata. Uzorak također uzima stomatolog, tako da sterilnim štapićem protrlja sluznicu pacijentova obraza 20 do 30 sekundi. Obrisak se ostavi sušiti na zraku jednu minutu, a potom se stavi u odgovarajuću transportnu podlogu i šalje u laboratorij. Nalazi s antibiogramom isporučuju se u roku tri do pet dana e-mailom ili telefonom.

Specifična antibiotska terapija, koja se zasniva na točnoj identifikaciji patogene bakterije, brzo je dostupna i može se ordinirati već za sljedećeg posjeta stomatologu.