Bolesti parodonta - odraz nebrige i loše higijene

Bolesti i stanja / Zubi i usna šupljina Marija Sović dr. med. dent.

Za očuvanje potpornog aparata zuba od velike je važnosti prevencija, ali i liječenje ranih znakova kako bi se spriječilo širenje bolesti

Čimbenici koji pospješuju razvoj

Nakon niza članaka orijentiranih uglavnom na probleme prevencije i liječenja zuba kod trudnica, novorođenčadi i predškolske djece, valja obratiti pozornost na tinejdžere i pripadnike srednje i starije dobne skupine te upozoriti na neke bolesti koje se mogu razviti ne provodi li se pravilno i redovito higijena i kontrola zuba.

Uz karijes, najrasprostranjenije kronične bolesti su parodontne bolesti, o kojima većina ljudi malo zna, pa je i prevencija njihova nastanka prilično slaba. Pojam parodontna bolest obuhvaća sva upalna i neupalna zbivanja u parodontu. Parodont je funkcijska cjelina pojedinih tkiva koja podupiru zube, tj. potporni ili vezivni aparat koji se sastoji od zubnog mesa (gingive), dezmodonta (parodontna vlakna između korijena zuba i kosti), cementa zuba i alveolne kosti. Upalne promjene zubnog mesa (gingive) označavamo kao gingivitis, a ako bolest zahvati i dublje dijelove parodonta, posebno alveolnu kost, govorimo o parodontitisu. Povlačenje zubnog mesa bez upalne komponente zovemo recesija gingive.

Među čimbenicima koji pospješuju razvoj tih bolesti su bakterijski plak koji na gingivi potiče razvoj upalne reakcije, zubni kamenac te zaostala hrana koja na rubu gingive može traumatizirati tkivo što postaje idealan medij za nakupljanje bakterija. U zdravim ustima s očuvanim zubnim nizom i dobrim oblikom gingive teško je naći ostatke hrane. Međutim, gubitak kontakta između dvaju susjednih zuba, bilo da je riječ o karijesu, neodgovarajućem ispunu (plombi) ili ekstrakciji (izvađenom zubu), rezultira nakupljanjem hrane oko zuba, a gubitak antagonista (istog zuba u suprotnoj čeljusti) najpodmukliji je čimbenik u razvoju parodontnih bolesti. Zato je iznimno bitno izgubljeni zub nadoknaditi odgovarajućim protetskim nadomjestkom kako bi se sačuvala funkcija žvakanja. Vašnu ulogu u razvoju imaju i loši dentalni nadomjesci (npr. odstojeći ispuni zuba, odstojeći rubovi krunica te dijelovi proteza i kvačica koji, ako leže na zubnom mesu, mogu dovesti do iritacije, a posljedično i do recesije gingive i parodontnih džepova).

Gingivitis - parodontitis - recesija gingive

Upala zubnog mesa ili gingivitis zahvaća više od 80 posto djece, a gotovo svi odrasli obolijevaju od gingivitisa i parodontitisa. Klinička iskustva pokazuju da se oštećenja parodonta pri oboljenju u ranoj životnoj dobi mogu popraviti, a u srednjoj dobi ta bolest razara velike dijelove prirodnog zubala, pa većina osoba gubi zube prije vremena.

Ovisno o uzroku, razlikujemo nekoliko vrsta. Na prvom je mjestu gingivitis simplex (gingivitis prljavih usta) uzrokovan plakom, koji se javlja u gotovo 95 posto osoba koje imaju svoje zube. Sijedi akutni nekrotični ulcerozni gingivitis koji se uz prethodno navedeni ubraja u najčešću bolest gingive, vrlo često se ponavlja i razvija u ulcerozni parodontitis. Počinje u mladenačkoj dobi, najčešće u jesen i zimi, ili za stresnih situacija. Od osnovnih vrsta još razlikujemo gingivitis gravidarum (u trudnoći) i gingivitis pubertas (u pubertetu) koji se razvijaju pod utjecajem hormonskih promjena.

Primarni su uzroci svih gingivitisa bakterijski plak i nedovoljna higijena usne šupljine, a kod ulceroznoga gingivitisa bolesnici su gotovo uvijek jaki pušači.

Gingivitis karakterizira slabija ili jača upala gingive (zubnog mesa) ovisno o vrsti. Upala počinje u dijelu zubnog mesa između zuba (interdentalne papile), širi se na ostatak gingive, a u uznapredovaloj fazi zahvaća cijelu gingivu. Promjena boje počinje laganim crvenilom, da bi u kroničnoj fazi postala lividnocrvena. Gingiva je otečena i bolna, te krvari i na najmanji dodir, ali i spontano. Ako gingivitis dugo traje zbog otekline, postoji sklonost povećanja gingive.
Gingivitis gravidarum ne prati baš svaku trudnoću. Naime, pri dobroj higijeni usne šupljine i redovitoj kontroli neće biti ni gingivitisa, ali ako u području gingive postoji bakterijski plak, gingivitis će se ipak razviti i zbog hormonskih utjecaja biti jače izrašen. Razlog tome je što se zbog funkcije placente pojačano stvaraju hormoni koji povećavaju prohodnost krvnih žila i rahlost veziva, i tako pospješuju sklonost upali.
Gingivitis u pubertetu javlja se u slučaju postojanja naslaga bakterijskog plaka u usnoj šupljini ili ako je izrašeno disanje na usta. Podjednako je čest u dječaka i djevojčica, a simptomi su isti kao i kod ostalih vrsta gingivitisa. Prestankom puberteta promjene neće nestati ako su i dalje prisutni čimbenici koji pospješuju proces.

Ako se gingivitis ne izliječi, upala se širi i postupno prelazi u parodontitis, a zbog loše higijene uz plak, tj. meke naslage na zubima, stvara se zubni kamenac, koji se za razliku od plaka ne moše odstraniti bez posjeta stomatologu.
Parodontitis karakterizira širenje upalnog procesa u dublja tkiva parodonta. Postupno propadaju parodontna vlakna i alveolna kost, te nastaju parodontni "džepovi", koji u početku nemaju simptoma. Kako bolest napreduje, simptomi su sve izrašeniji, s bolovima, krvarenjem i gnojnom sekrecijom iz parodontnih "džepova", a na kraju dolazi do klimavosti i ispadanja zuba.

Za razliku od gingivitisa i parodontitisa, recesija gingive neupalno je povlačenje zubnog mesa koje nije uzrokovano bakterijama. Karakteristično je razgoličenje zubnog vrata i produljenje zubne krune, nema upalnih promjena, gingiva je blijeda i ne pokazuje sklonost krvarenju, a nema ni parodontnih "džepova". Iako postoji mogućnost odlaganja zubnog kamenca, najčešće ga nema.

Bolje spriječiti nego liječiti

Liječenje gingivitisa i parodontitisa uglavnom je usmjereno na odstranjenje svega što izaziva lokalnu iritaciju i sprječavanje odlaganja bakterijskog plaka koji je i inicijator upalnog procesa gingive. U daljnjem postupku uklanja se zubni kamenac, obrađuju se parodontni dšepovi te uklanjaju loše i izrađuju nove ispune i protetski nadomjesci. U pojedinim slučajevima indicirana je primjena antibiotika, a u težim oblicima i metronidazola. Kad je posrijedi recesija gingive, treba reći kako ona nakon nekog vremena ulazi u mirnu fazu.

Higijenu usne šupljine treba provoditi redovito i na pravi način, pravilno odabranom četkicom uz obvezno korištenje zubnog konca. Kod recesije gingive preporučljivo je zube prati vertikalno, rotirajućom metodom, tj. krušnim pokretima i pokretima od zubnog mesa prema kruni zuba (od crvenog prema bijelom), a horizontalno četkanje zubnog mesa je kontraindicirano.

Za očuvanje potpornog aparata zuba od velike je važnosti prevencija, tj. redovita i stalna briga. Preventivna stomatologija usmjerena je ne samo na prevenciju oralnih bolesti nego i na liječenje ranih znakova s namjerom da se spriječi širenje bolesti. Kako bi se prevencija u praksi i ostvarila, valja istaknuti dobru edukaciju kao i suradnju pacijenta i stomatologa, ponajprije u smislu razvoja povjerenja, nakon čega, naravno, slijede redoviti pregledi (kontrole), uz čišćenje zuba i liječenje zapuštenog zubala na vrijeme, prije nego što početni procesi uzmu maha i naprave nepopravljivu štetu.

Datum objave članka: 1. 10. 2004.