Alergološko testiranje

Bolesti i stanja / Dijagnostika Branka Kristić Kirin dr. med., spec. pedijatar

Alergijska osnova bolesti provjerava se određivanjem ukupnih IgE protutijela, prema anamnestičkim podacima odabire se skupina tvari na koje će se učiniti kožno testiranje. a rezultat se upotpunjava s nalazom specifičnih IgE protutijela

Svi podaci su važni

U suvremenom svijetu su alergijske bolesti u stalnom porastu i sve većem broju ljudi otežavaju normalan život. Sporadičnu alergijsku reakciju tijekom života doživi gotovo svaka osoba, no zabrinjava porast alergijskih bolesti vezanih za određeni organski sustav.

Alergija nastaje kao interakcija nasljednih i čimbenika okoliša, a zasniva se na pretjeranom odgovoru imunološkog sustava na uobičajene čimbenike okoliša. Tvari koje takvu reakciju mogu pokrenuti su brojne pa ih obično grupiramo prema načinu ulaska u organizam, što vrlo često podrazumijeva i organski sustav na kojem se javljaju simptomi. Tako inhalacijski alergeni, kao grinje iz kućne prašine, životinjska dlaka, perje, pelud trava, stabala i korova, plijesni i slično, najčešće uzrokuju simptome na dišnom sustavu i bolesti kao što su alergijski rinitis i astma; alergeni iz hrane mogu uzrokovati smetnje vezane za probavni sustav, ali i sustavne i kožne reakcije; ubodi insekata kao i lijekovi i cjepiva izazivaju sustavne ili samo kožne reakcije.

Sklonost alergijama je nasljedna, a to se osobito odnosi na atopijske bolesti posredovane IgE protutijelima. U dijagnostici alergijskih bolesti važan je podatak o alergijskoj bolesti u obitelji, jer npr. kod djeteta čiji je jedan roditelj alergičar rizik pojave alergijske bolesti iznosi oko 30 posto. Ipak, detaljna osobna anamneza bolesnika od najranije dojenačke dobi jedan je od osnovnih kriterija daljnje dijagnostičke obrade. Podaci o kožnim promjenama ili abdominalnim kolikama u dojenačkom razdoblju mogu ukazivati na alergijsku sklonost. U kasnijoj životnoj dobi treba pratiti reakcije na hranu, lijekove, cjepiva te učestale bronhitise praćene otežanim disanjem.

Pri odabiru dijagnostičkih metoda pomoći će nam podaci kao što su tegobe s disanjem ili hunjavica u određeno doba godine (npr. proljeće ili ljeto) ili kihanje i šmrcanje u kontaktu s prašinom ili životinjama. Prema anamnestičkim podacima odabrat ćemo skupinu tvari na koje ćemo učiniti kožno testiranje. Alergijsku osnovu bolesti provjerit ćemo određivanjem ukupnih IgE protutijela, a rezultat kožnog testa upotpuniti nalazom specifičnih IgE protutijela na određeni alergen.

Što je alergološko testiranje?

Pod pojmom "alergološko testiranje" obično se misli na kožno alergijsko testiranje, u kojem se vrlo male količine standardiziranih otopina pročišćenih alergena apliciraju u ili na kožu te se promatra i mjeri lokalna alergijska reakcija na koži.

Testiranje se može provesti s više metoda:

  • intradermalno, aplikacijom alergena u kožu iglom;
  • aplikacijom alergena grebanjem kože (scrach test);
  • ubodnom metodom (prick test);
  • kontaktom s kožom (test za kožne alergene-metale, formalin i sl.).

Anamneza će nam pomoći u odabiru pojedinačnih i grupnih alergena na koje provodimo testiranje. Grupni alergeni koriste se za testiranje na srodne alergene, npr. peludi trava, stabala i sl.

Kako se pacijent treba pripremiti za pretragu?

Na rezultat pretrage mogu utjecati različiti lijekovi pa se preporuča da pacijent prije pretrage ne uzima antihistaminike, a po mogućnosti ni druge lijekove koji mogu umanjiti alergijsku reakciju, npr. sedative. Rezultati testa bit će vjerodostojniji ako bolesnik nije neposredno prije testiranja bio izložen alergenu. Da se izbjegne nepotreban strah, djecu treba pripremiti na pretragu i opisati postupak kojim se pretraga radi. Pretraga nije bezbolna, ali djeca pripremljena na postupak dobro je podnose.

Kako se pretraga izvodi?

Prick test je test koji se zbog svoje jednostavnosti, sigurnosti i manje lažno pozitivnih rezultata najčešće izvodi. Na unutarnju stranu podlaktice kapne se kap otopine alergena kroz koju se koža ubode lancetom. Nakon jedne minute otopina se obriše s kože, a nakon 15 - 20 minuta mjeri se promjer nastale urtike i eritema. Uz odabrane alergene, testiranje se provodi i na histamin, glavni medijator alergijske upale, čime se provjerava alergijska reaktibilnost kože tj. isključuju lažno negativni rezultati testa i na otapalo u kojem su otopoljeni alergeni da bi se isključili lažno pozitivni rezultati.

Postoji li opasnost od izvođenja pretrage?

Testiranje prick testom smatra se jednostavnom, jeftinom i bezopasnom metodom testiranja. Ipak, iako rijetko, pri izvođenju testa može se javiti sistemska anafilaktička reakcija, stanje koje ugrožava život pa pri izvođenju testa mora biti prisutan liječnik uz spremnu anti-šok terapiju.

Treba li pacijent nešto poduzeti nakon izvođenja pretrage?

Lokalne reakcije na testirane alergene obično su blage i nakon kraćeg vremena spontano prolaze. Ako su kožni eritem i edem izraženiji, preporuča se oprati podlakticu i staviti oblog od vode. Kod jačih i dugotrajnijih reakcija može se primijeniti lokalni ili sistemski antihistaminik.

Koliko se dugo čeka nalaz pretrage?

Brzina je velika prednost kožnog testiranja, jer se rezultat očitava nakon 15-20 minuta od izvođenja testa i time je test gotov. Ponekad je potrebno i dodatno testiranje na pojedinačne alergene u slučaju grupne pozitivnosti, a izvodi se na isti način.

Datum objave članka: 1. 8. 2003.