Alergološko testiranje

U suvremenom svijetu su alergijske bolesti u stalnom porastu i sve većem broju ljudi otežavaju normalan život. Sporadičnu alergijsku reakciju tijekom života doživi gotovo svaka osoba, no zabrinjava porast alergijskih bolesti vezanih za određeni organski sustav.

Alergija nastaje kao interakcija nasljednih i čimbenika okoliša, a zasniva se na pretjeranom odgovoru imunosnog sustava na uobičajene čimbenike okoliša. Tvari koje takvu reakciju mogu pokrenuti su brojne pa ih obično grupiramo prema načinu ulaska u organizam, što vrlo često podrazumijeva i organski sustav na kojem se javljaju simptomi:

• inhalacijski alergeni, kao grinje iz kućne prašine, životinjska dlaka, perje, pelud trava, stabala i korova, plijesni i slično, najčešće uzrokuju simptome na dišnom sustavu i bolesti kao što su alergijski rinitis i astma
• alergeni iz hrane mogu uzrokovati smetnje vezane za probavni sustav, ali i sustavne i kožne reakcije
• ubodi insekata kao i lijekovi i cjepiva izazivaju sustavne ili samo kožne reakcije.

Sklonost alergijama je nasljedna, a to se osobito odnosi na atopijske bolesti posredovane IgE protutijelima. Stoga je u dijagnostici alergijskih bolesti važan podatak o alergijskoj bolesti u obitelji, jer npr. kod djeteta čiji je jedan roditelj alergičar rizik pojave alergijske bolesti iznosi oko 30 posto.

Ipak, detaljna osobna anamneza bolesnika od najranije dojenačke dobi jedan je od osnovnih kriterija daljnje dijagnostičke obrade. Podaci o kožnim promjenama ili abdominalnim kolikama u dojenačkom razdoblju mogu ukazivati na alergijsku sklonost. U kasnijoj životnoj dobi treba pratiti reakcije na hranu, lijekove, cjepiva te učestalu pojavu bronhitisa praćenog otežanim disanjem.

Pri odabiru dijagnostičkih metoda pomoći će nam podaci kao što su tegobe s disanjem ili hunjavica u određeno doba godine (npr. proljeće ili ljeto) ili kihanje i šmrcanje u kontaktu s prašinom ili životinjama. Prema anamnestičkim podacima odabrat ćemo skupinu tvari na koje ćemo učiniti kožno testiranje.

Alergijsku osnovu bolesti provjerit ćemo određivanjem ukupnih IgE protutijela, a rezultat kožnog testa upotpuniti nalazom specifičnih IgE protutijela na određeni alergen.

Pod pojmom alergološko testiranje obično se misli na kožno alergijsko testiranje, u kojem se vrlo male količine standardiziranih otopina pročišćenih alergena apliciraju u kožu ili na kožu te se promatra i mjeri lokalna alergijska reakcija na koži.

Testiranje se može provesti s više metoda:

• intradermalno, aplikacijom alergena u kožu iglom
• aplikacijom alergena grebanjem kože (scrach test)
• ubodnom metodom (prick test)
• kontaktom s kožom (test za kožne alergene-metale, formalin i sl.).

Anamneza će nam pomoći u odabiru pojedinačnih i grupnih alergena na koje provodimo testiranje. Grupni alergeni koriste se za testiranje na srodne alergene, npr. peludi trava, stabala i sl.

Na rezultat pretrage mogu utjecati različiti lijekovi pa se preporuča da pacijent prije pretrage ne uzima antihistaminike, a po mogućnosti ni druge lijekove koji mogu umanjiti alergijsku reakciju, npr. sedative.

Rezultati testa bit će vjerodostojniji ako bolesnik nije neposredno prije testiranja bio izložen alergenu.

Da se izbjegne nepotreban strah, djecu treba pripremiti na pretragu i opisati postupak kojim se pretraga radi. Pretraga nije bezbolna, ali djeca pripremljena na postupak dobro je podnose.

Zbog jednostavnosti, sigurnosti i manje lažno pozitivnih rezultata najčešće se izvodi prick test.

Na unutarnju stranu podlaktice kapne se kap otopine alergena kroz koju se koža ubode lancetom. Nakon jedne minute otopina se obriše s kože, a rezultat očitava nakon 15 do 20 minuta kada se mjeri promjer nastale urtike i eritema. 

Ponekad je potrebno dodatno testiranje na pojedinačne alergene u slučaju grupne pozitivnosti, a izvodi se na isti način.

Uz odabrane alergene, testiranje se provodi i na histamin, glavni medijator alergijske upale, čime se provjerava alergijska reaktibilnost kože, tj. isključuju lažno negativni rezultati testa i na otapalo u kojem su otopljeni alergeni da bi se isključili lažno pozitivni rezultati.

Lokalna reakcija na testirane alergene obično je blaga i nakon kraćeg vremena spontano prolazi. Ako su kožni eritem i edem izraženiji, preporuča se oprati podlakticu i staviti oblog od vode. Kod jačih i dugotrajnijih reakcija može se primijeniti lokalni ili sistemski antihistaminik.

Iako se testiranje prick testom smatra bezopasnom metodom testiranja, ipak se može, iako rijetko, pri izvođenju testa javiti sistemska anafilaktička reakcija, stanje koje ugrožava život pa pri izvođenju testa mora biti prisutan liječnik uz spremnu anti-šok terapiju.