Afte - neugodne i bolne ulceracije

Bolesti i stanja / Zubi i usna šupljina Marija Sović dr. med. dent.

Unatoč brojnim istraživanjima, terapija afti se i dalje zasniva na smanjenju boli i bržem zacjeljivanju promjena na sluznici te jačanju imuniteta, s tim da ne postoji sredstvo koje bi bolesnika zauvijek oslobodilo afti

Autoimuna reakcija u podlozi afti

Mnogi su osjetili neugodu koju sa sobom nose afte, jedna od najčešćih bolesti oralne sluznice, koja se još naziva recidivirajući aftozni stomatitis s obzirom da bolest karakterizira ponavljajuća pojava bolnih ulceracija na oralnoj sluznici.

Prema mehanizmu nastanka, afte su autoimuna bolest karakterizirana stvaranjem autoreaktivnih stanica (CD8 limfocita) usmjerenih na stanice epitela u usnoj šupljini, odnosno autoimuna reakcija dovodi do uništenja epitelnih stanica i nastanka ulceracija. Međutim, nisu klasična autoimuna bolest jer imaju sklonost spontana nastanka i nestanka. Nažalost, činitelj koji pokreće autoimunu reakciju i dalje je nepoznat.

Ulogu u nastanku afti imaju naslijeđe, emocionalni stres, manjak vitamina i minerala, gastrointestinalne bolesti, menstrualni ciklus, preosjetljivost i dr. Krenimo redom.

Naslijeđe - Oko 40 posto osoba koje boluju od afti ima nekoga u obitelji s istim problemom. Imaju li oba roditelja afte, vjerojatnost da će ih imati i djeca iznosi oko 90 posto. To objašnjava situaciju koja se često doživljava u ambulanti kad zabrinuti roditelj koji ima afte pita je li zarazio svoje dijete. Nema govora o infekciji jer afte nisu zarazna bolest, nego je riječ o naslijeđenoj sklonosti.

Emocionalni stres - Iako emocionalni stres može potaknuti izbijanje afti, točan mehanizam reakcije još nije poznat. U populaciji bolesnika s aftama utvrđene su češća anksioznost i depresija u odnosu prema zdravoj populaciji.

Manjak minerala i vitamina - Manjak željeza, vitamina B12 i folne kiseline pronađen je u oko 20 posto oboljelih. Nakon nadoknade željeza, vitamina B12 ili folne kiseline, ovisno o deficitu, u više od 50 posto bolesnika poboljšava se klinička slika ili, što je rjeđe, uslijedi potpuno izlječenje.

Gastrointestinalne bolesti - U bolestima probavnog sustava, kao što su Crohnova bolest, ulcerozni kolitis i glutenska enteropatija, afte se mogu pojaviti sekundarno kao posljedica smanjene apsorpcije minerala i vitamina. Međutim, u manjem broju slučajeva (od četiri do devet posto) mogu biti prvi znak Crohnove bolesti ili glutenske enteropatije. Kada je riječ o Helicobacteru pylori, njegova uloga u nastanku afti još nije razjašnjena, iako je kod manjeg broja bolesnika primijećeno znatno poboljšanje kliničke slike nakon njegove eradikacije.

Menstrualni ciklus - Kod manjeg broja žena afte se pojavljuju ciklički, u drugoj polovici menstrualnog ciklusa, iako u studijama s većim brojem ispitanica nije utvrđena povezanost između afti i razine ženskih spolnih hormona.

Reakcije preosjetljivosti - Iako je mnogim studijama dokazano da afte ne nastaju kao posljedica alergijske reakcije, postoji vrlo mali broj bolesnika koji nastanak afti povezuju s konzumiranjem određene vrste hrane, kao što su orašasti plodovi, rajčice, kravlje mlijeko, čokolada i jagode. 

Lokalni uvjeti - Od lokalnih čimbenika valja spomenuti traumu (ozljeda četkicom, hranom, slučajan ugriz) koja može provocirati nastanak afti, ali samo u ljudi koji imaju sklonost njihovu razvoju. Sastojak zubnih pasti, natrij lauril sulfat, također se smatrao uzrokom nastanka afti, no novijim studijama to nije dokazano. Zanimljivo je istaknuti da su afte rjeđe u pušača te da prestanak pušenja može izazvati njihov nastanak.

Zbog velikog broja uzročnih čimbenika, neki autori smatraju da afte nisu jedinstven poremećaj, nego je riječ o više poremećaja koji se manifestiraju istom kliničkom slikom. U obradi bolesnika s aftama potrebno je isključiti već spomenute uzročne čimbenike te provjeriti kompletnu krvnu sliku, serumsko željezo, folnu kiselinu i vitamin B12. Postoji li manjak jednog od spomenutih čimbenika, potrebno je ordinirati nadomjesnu terapiju.

Uputno je i testiranje na Helicobacter pylori pa u slučaju pozitivnog nalaza, valja preporučiti terapiju. Bolesnike koji imaju učestale, teške oblike afti, a posebno one koji imaju znakove sistemske bolesti (povišenu temperaturu, povećanje limfnih čvorova, proljev, zahvaćenost genitalne sluznice, očiju ili zglobova) treba uputiti na daljnju internističku obradu (gastroenterolog, klinički imunolog).

U smislu predisponirajućih činitelja, u obzir još mogu doći i neutropenija (smanjenje broja neutrofilnih leukocita u krvi), fizička iscrpljenost, usporen protok u krvnim žilama epitela i metabolički poremećaji te kronične bolesti koje dovode do imunodeficijencije, tj. slabljenja funkcije imunosnog sustava.

Pojavnost - izgled - smještaj

Afte se pojavljuju u oko 20 posto populacije, iako ukupna pojavnost varira od pet do čak 60 posto, ovisno o kliničkoj studiji, najčešće u drugom i trećem desetljeću života. Bolest je češća među ljudima višeg socijalno-ekonomskog statusa, kod žena i osoba koje su pojačano izložene stresu, a iznimno je rijetka u pušača.

Aftozne ulceracije su okruglog ili ovalnog oblika, plitke i prekrivene žućkastim ili sivkastim naslagama te jasno ograničene, odnosno okružene karakterističnim blago uzdignutim crvenim upalnim pojasom. U nekih bolesnika dva do tri dana prije izbijanja afti pojave se prodromalni simptomi poput peckanja i/ili svrbeža. Najčešće su smještene na sluznici donje usne, dnu usne šupljine i donjoj strani jezika. Rjeđe zahvaćaju obraznu sluznicu, sluznicu gornje usne i meko nepce.

Na zubnome mesu (gingivi) i tvrdom nepcu se pojavljuju samo pojedinačne (solitarne) afte koje ne ubrajamo u autoimuni poremećaj. Solitarne afte predstavljaju pojedinačni prekid kontinuiteta epitela oralne sluznice, a najčešće nastaju zbog njezine ozljede. Riječ je o okruglim, nešto udubljenim promjenama, sa žučkastim dnom i crvenim rubom. Poprilično su bolne te izazivaju oteklinu i bolnost regionalnih limfnih čvorova. Prije pojave solitarne afte javljaju se simptomi poput svrbeža ili pečenja sluznice, a u neposrednoj okolini razvija se reaktivna upalna reakcija. Solitarne afte za nekoliko dana spontano zacjeljuju. Međutim, pravilnim terapijskim pristupom može se ublažiti pojava neugodnih simptoma i skratiti vrijeme zacjeljivanja. Taj pristup podrazumijeva primjenu površinskog anestetika, kortikosteroidnih obloga i vitamina B skupine te ispiranje antiseptičkom otopinom i čajem od kadulje ili kamilice koji smiruju upalu.

Tri klinička oblika afti

Ovisno o veličini i broju, kao i izgledu ulceracija, afte dijelimo u tri grupe.

Male ili minor afte

Najčešće su i javljaju se u čak 80 posto slučajeva. To su plitka oštećenja s crvenim rubom, promjera manjeg od jednog centimetra, smještena na rubu jezika i obraznoj sluznici. Istodobno se može javiti jedna afta ili nekoliko njih. Bolne su jer sežu u dubinu sluznice do sloja u kojem ima mnogo osjetnih tjelešaca. Traju oko sedam do 14 dana i spontano zarastaju bez ožiljka. U nekih oboljelih javljaju se kontinuirano tijekom nekoliko uzastopnih mjeseci (stalno nastaju nova oštećenja) pa ih nazivamo habitualne afte.

Velike ili major afte

Rjeđe su i javljaju se kod oko 10 posto populacije. Najčešće su smještene na usnama, bočnim rubovima jezika, obraznoj sluznici te mekom nepcu i resici (uvula). U usporedbi s malim aftama, veće su od jednog centimetra u promjeru i brojčano ih je manje. Karakteriziraju ih upalna reakcija, oteklina, povišena tjelesna temperatura, povećana sedimentacija itd. Prodiru dublje u vezivno tkivo, zbog čega dolazi do razaranja živčanih okončina, pa za razliku od malih, nisu bolne. Međutim, zbog dubljeg prodora, treba tri do šest tjedana da zarastu, nakon čega ostaje ožiljak.

Herpetiformne afte

Dobile su naziv zbog sličnosti kliničke slike oštećenja kod herpesa. Karakterizira ih velik broj sitnih oštećenja (do 100) koja se međusobno stapaju i izrazita bolnost, jer nastaju na jako upaljenoj podlozi, najčešće na podjezičnoj i obraznoj sluznici. U slučaju herpetiformnih afti pojačano je izlučivanje sline, a gutanje i govor su otežani. Traju sedam do 14 dana. 

Zbog liječenja je izuzetno važno razlikovati afte od herpesa. Naime, kod afti se primjenjuju kortikosteroidi, koji se kod herpesa ne smiju davati jer djeluju imunosupresivno na T-limfocite (odgovorni za stanični imunitet koji je najvažniji u obrani od virusa i gljiva). No, danas je jasno da ih s herpes simplex virusnom infekcijom veže jedino naziv.

Karakteristika svih oblika afti, a ujedno i jedan od dijagnostički važnih kriterija u razlikovanju od oralnih oštećenja uzrokovanih herpes simplex virusom (HSV), njihov je smještaj. Afte se nikad ne javljaju na koži i već spomenutoj funkcionalnoj sluznici, tj. nepcu i zubnom mesu. Herpes se javlja na koži lica, a rijetko u usnoj šupljini, a kad se i pojavi, to je uglavnom na tvrdom nepcu, tj. na funkcionalnoj sluznici.

Ono po čemu se može razlikovati herpes simplex od afti jesu početak bolesti i klinički izgled. Naime, pojavu herpesa provocira prehlada, a javlja se i u sklopu infekcijskih bolesti, psihotraume i izmijenjenih imunosnih uvjeta, dok afte nisu vezane uz te fenomene.

Što se tiče kliničkog izgleda, herpesna oštećenja nastaju prskanjem mjehurića, a afte su oštećenja pravilnog, kružnog ili ovalnog oblika, crvenog ruba i žutog dna.

Dijagnoza

Postavlja se na osnovi karakteristične kliničke slike i anamnestičkih podataka. Biopsija je indicirana samo u iznimnim slučajevima, kad klinički nalaz nije tipičan pa se želi isključiti druga bolest, najčešće karcinom u usnoj šupljini.

Smanjiti bol i ubrzati zacjeljivanje

Unatoč brojnim istraživanjima, terapija afti se i dalje zasniva na smanjenju boli i bržem zacjeljivanju promjena na sluznici te jačanju imuniteta. Pri tome treba istaknuti da unatoč dostupnim terapijskim sredstvima ne postoji niti nijedno koje bi bolesnika zauvijek oslobodilo afti.

Za afte se znalo reći da traju „s terapijom sedam, a bez terapije tjedan dana”. Srećom, to ipak nije tako. U terapiji se najviše koriste lokalni pripravci kortikosteroida u obliku masti ili kapi. Za liječenje velikih afti daju se injekcije kortikosteroida oko same promjene. Kortikosteroidi suprimiraju upalu i ubrzavaju zacjeljivanje te samim time smanjuju bol i skraćuju trajanje afti. 

Za sprječavanje sekundarne infekcije primjenjuju se antiseptičke otopine za ispiranje usta, na bazi oktenidina, klorheksidina ili heksetidina. Ispiranje usta može biti od velike koristi, uz preporuku ispiranja dva do tri puta dnevno. Antiseptičke otopine s okusom mentola imaju dvostruki učinak - antiseptik smanjuje količinu štetnih bakterija i sprječava razvoj infekcije, a mentol ugodno hladi i djeluje blago analgetski.

U slučaju izrazito bolnih afti može se upotrijebiti lokalni anestetik u gelu. Ordiniranje protugljivičnih lijekova nije potrebno. U svakom slučaju, što se prije počne s terapijom (po mogućnosti tijekom prodromalnih simptoma), zacjeljivanje traje kraće, a simptomi su manje izraženi.

Kod manjeg broja bolesnika lokalna terapija ne daje zadovoljavajuće rezultate pa je potrebno ordinirati sistemsku terapiju. Najčešće se ordiniraju sistemski kortikosteroidi i/ili imunosupresivi. Kod ordiniranja takve terapije nužno je savjetovati se s kliničkim imunologom zbog brojnih nuspojava koje imaju ti lijekovi.

Preporučuje se izbjegavati paste za zube koje sadrže natrij lauril sulfat jer mogu iritirati sluznicu, potaknuti stvaranje i usporiti zacjeljivanje afti, te koristiti meke četkice za zube kako bi se izbjegle dodatne povrede sluznice usne šupljine.

Određeni dodatci prehrani mogu pomoći pri zacjeljivanju i smanjenju učestalosti pojave afti, kao npr. preparati lizozima (aminokiselina lizin pokazala se odličnom u olakšavanju tegoba, i to u dozi od 1000 mg uz svaki obrok dok traju tegobe, odnosno 500 mg uz svaki obrok tijekom jednog tjedna nakon povlačenja simptoma) i vitamini B kompleksa (od kojih su najznačajniji B1 u dozi od 300mg/dan, B2 u dozi 20mg/dan i B6 u dozi od 150 mg/dan)

Korekcija prehrane također može biti od velike koristi. Preporučuje se jesti što više zelenog povrća i žitarica kao prirodnih izvora vitamina i minerala. Konzumiranje većih količina jogurta pokazalo je pozitivno djelovanje zbog sadržaja acidofilnih kultura bakterija koje pomažu u zacjeljivanju afti. Poželjno je izbjegavati konzumiranje krute hrane (poput prepečenca, korice kruha ili čipsa) jer može dodatno nadražiti aftu i pogoršati bol, kao i hrane koja može izazvati iritaciju, primjerice kave, ljutih začina, kiselih, žestokih i vrućih napitaka i jako vruće hrane.

Doktoru dentalne medicine potrebno je javiti se ako je bol toliko jaka da i pijenje tekućine stvara problem, ako u ustima imate više od četiri afte istodobno ili traju dulje od dva tjedna, odnosno ako stalno izbijaju nove.

LJEKOVITOST PROPOLISA

Istraživači su identificirali više od 300 spojeva u propolisu, od kojih su većina različiti oblici polifenola. Polifenoli su antioksidansi koji se bore protiv bolesti i oštećenja u tijelu. Preciznije rečeno, propolis sadrži polifenole nazvane flavonoidi, koje biljke uobičajeno proizvode kao oblik zaštite. Često se nalaze u namirnicama za koje se smatra da imaju antioksidativna svojstva, uključujući voće, povrće, zeleni čaj i crno vino. 

Što kažu istraživači - Iako se smatra da propolis ima antibakterijska, antivirusna, antifungalna i protuupalna svojstva, znanstvena istraživanja propolisa su ograničena. Čini se da pčelinji proizvodi pružaju zaštitu od nekih bakterija, virusa i gljivica, no istraživači nisu još uvijek sigurni zašto. 

Rane - Propolis ima poseban spoj koji se zove pinocembrin, flavonoid koji ima antifungalno djelovanje (protiv gljivica). Protuupalna i antimikrobna svojstva propolisa čine ga korisnim u procesu zacjeljivanja rana. Jedna studija pokazala je da propolis potpomaže bržem zacjeljivanju rana u slučaju traumatskih opeklina ubrzavanjem rasta novih zdravih stanica. Druga studija pokazala je da je lokalno primijenjen alkoholni ekstrakt propolisa bio učinkovitiji od steroidne kreme u smanjivanju broja mastocita u kirurškim ranama u ustima (mastociti su stanice povezane s upalom koje usporavaju zacjeljivanje rane).

Ozebline i genitalni herpes - U oba slučaja, masti koje sadrže tripostotni propolis mogu pomoći ubrzati vrijeme zacjeljivanja i smanjiti simptome. Jedna studija otkrila je da je topikalna (lokalna) primjena propolisa tri puta dnevno potpomogla bržem zacjeljivanju rana kao posljedice ozeblina. S druge strane, istraživači su otkrili da krema na bazi propolisa ne samo da smanjuje količinu virusa herpesa, već ujedno štiti tijelo od pojave budućih ozeblina.

Karcinom - Smatra se da propolis ima određenu ulogu i u liječenju određenih vrsta raka. Prema jednoj studiji, neki od njegovih antikancerogenih učinaka su sprječavanje umnožavanja kanceroznih stanica, blokada signalnih putova među kanceroznim stanicama te smanjenje vjerojatnosti pretvorbe zdravih u kancerogene stanice. Studija je također pokazala da propolis može biti sastavni dio komplementarne terapije, ali ne i jedini tretman protiv karcinoma. Druga studija pokazala je da uzimanje propolisa može biti korisna komplementarna terapija u liječenju raka dojke zbog svojih antitumorskih učinaka na stanice raka dojke.

Izvor: https://www.healthline.com/health/propolis-an-ancient-healer (Hon Code Certified, 1-2019)

Datum objave članka: 20. 3. 2019.
izdvojeni proizvodi