Helicobacter pylori - komplikacije, dijagnostika i liječenje
Helicobacter pylori je bakterija koja pogoduje razvoju kroničnoga gastritisa, ulkusa želuca i dvanaesnika, kao i karcinoma i niskomalignog limfoma želuca
Što je Helicobacter pylori?
Helicobacter pylori (H. pylori) je gram negativna spiralna bakterija koja naseljava različite dijelove želuca i dvanaesnika i razmnožava se u sloju sluzi sluznice koja ih prekriva.
Jedina je koja je razvila sposobnost preživljavanja u izrazito kiseloj želučanoj sredini, s vrlo malo kisika i pri temperaturi od 37º C. Razlog tome je taj što bakterija izlučuje enzim ureazu koji pretvara ureu u amonijak koji je štiti od želučane kiseline. Ujedno ima sposobnost stvaranja citoksina i mukolitičkih enzima koji narušavaju obrambenu barijeru sluznice želuca i dvanaesnika i pritom je oštećuju.
Infekcija bakterijom Helicobacter pylori jedna je od najčešćih infekcija u ljudi, a zahvaća otprilike polovicu svjetske populacije.
Prevalencija (broj svih slučajeva pojedine bolesti kod određenog stanovništva u određenom periodu) infekcije uvelike varira u ruralnim područjima u razvoju (više od 80 posto) u usporedbi s urbanim razvijenim područjima (manje od 40 posto), kao posljedica različitih socioekonomskih i higijenskih uvjeta. Infekcija je često povezana sa životnim uvjetima pa je tako češća u uvjetima bez čiste vode i kanalizacije, siromašnijim sredinama, skučenim prostorima u kojima živi puno osoba i kod osoba koje žive u većim skupinama (ustanove, bolnice, prihvatilišta).
Pretpostavlja se da do infekcije dolazi u djetinjstvu, no djeca se rijetko žale na navedene simptome. Infekcija može nastupiti i u odrasloj dobi.
Dio inficiranih osoba nema nikakvih simptoma i nikad ne razvije bolest jer je H. pylori oportunistički patogena bakterija (oportunistički mikroorganizmi sposobni su razmnožavati se i uzrokovati bolest pretežito u oslabljenom domaćinu, dok u osoba s normalnim mehanizmima obrane obično ne uzrokuju bolesti) pa zaraza može postojati u tihoj formi, bez simptoma, čemu vjerojatno pridonosi specifičan imunosni status.
Oko 30 posto pojedinaca može razviti blagu do tešku bolest gornjeg probavnog sustava (gastritis, peptički ulkus, rak želuca, niskomaligni limfom želuca).
Komplikacije H. pylori infekcije
Budući da želudac proizvodi više kiseline nego inače, veća je vjerojatnost razvoja ulkusne bolesti (čira želuca u 50 do 60 posto slučajeva i čira dvanaesnika u 85 do 90 posto slučajeva).
H. pylori također povećava rizik od određenih karcinoma želuca (osobe inficirane s Helicobaterom pylori imaju tri do šest puta veću sklonost razvoju želučanog karcinoma). Srećom, liječenje i uklanjanje infekcije liječi većinu rana i smanjuje rizik.
Infekcija s H. pylori ujedno je u podlozi većine slučajeva neuobičajene bolesti koja se naziva niskomaligni limfom želuca. Ako se infekcija uspješno liječi kada je limfom u ranoj fazi, tumor se često smanjuje i čak se može izliječiti.
Uz to, infekcija ovom bakterijom može izazvati i bolove u prsom košu, ali i dovesti do naoko nevezanih imunoloških procesa, primjerice osipa i alergije na sunce i vaskularnih poremećaja.
Sve više dokaza sugerira da infekcija H. pylori kroz različite mehanizme igra važnu ulogu i u Parkinsonovoj bolesti (PD). Autotoksin koji proizvodi H. pylori inducira otpuštanje proupalnih citokina (onih koji potiču upalu), čime se olakšava pojava središnje upale koja dovodi do oštećenja živčanih stanica.
Istodobno, H. pylori remeti ravnotežu gastrointestinalne mikrobiote (svih mikroorganizama u probavnom sustavu) prekomjernim rastom bakterija u tankom crijevu poznatim kao prekomjerni bakterijski rast tankog crijeva (Small Intestine Bacterial Overgrowth, SIBO). Poremećaj crijevne flore (disbioza) utječe na središnji živčani sustav preko osovine mikrobiom-crijeva-mozak. Štoviše, SIBO koči apsorpciju lijeka levodope i utječe na njezinu terapijsku učinkovitost u liječenju PD-a.
Također, H. pylori potiče proizvodnju defenzina za regulaciju propusnosti krvno-moždane barijere, olakšavajući ulazak štetnih čimbenika u središnji živčani sustav.
Otkriveno je i da H. pylori izaziva poremećaj rada želuca pri kojem se hrana sporije potiskuje u dvanaesnik (gastropareza), što rezultira produljenim vremenom prolaska levodope do tankog crijeva. H. pylori može iskoristiti levodopu kako bi olakšala vlastiti rast i proliferaciju ili može oštetiti gastrointestinalnu sluznicu, što dovodi do gastrointestinalnih ulkusa i ometa apsorpciju levodope.
Istraživanja upućuju, pak, na to da bi H. pylori mogla biti neposredni krivac i za razvoj bolesti usne šupljine, čiji je osnovni simptom postojanje neugodna zadaha - halitoza.
Kako se prenosi H. pylori
H. pylori se nalazi u slini, zubnom plaku i u stolici.
Način prijenosa još nije jasan, no čini se da prevladava izravan prijenos sa zaražene na nezaraženu osobu osobito unutar iste obitelji, i to korištenjem zajedničkog posuđa i pribora za jelo, preko posteljine, ručnika, kuhinjskih krpa, nečistih ruku ili putem sline.
H. pylori se može izravno prenijeti sa zaražene na nezaraženu osobu na najmanje tri poznata načina:
- direktnim kontaktom sa sluznicom usne šupljine (usta na usta)
- neposrednim kontaktom sa sadržajem želuca (povraćenim sadržajem) zaražene osobe
- prijenosom čestica stolice zaražene osobe kontaminiranim rukama u usta zdrave osobe (fekalno-oralni put prijenosa).
Znanstvenici misle da se H. pylori također može širiti kontaminiranom vodom i hranom.
Dijagnostika H. pylori
Dijagnostički postupci za otkrivanje infekcije s Helicobacterom pylori svrstani su u dvije skupine: neinvazivne (bez sonde) i invazivne postupke (sa sondom).
Neinvazivne metode
Urea izdisajni test. Dokazuje prisutnost bakterije u želucu. Osjetljivost i specifičnost ove metode više su od 90 posto. Provodi se brzo i lako, puhanjem. Naime, za ovaj test koristi se obilježena urea koja se popije i izdahom oslobađa kroz obilježeni CO2, koji dokazuje prisutnost H. pylori. Osim za dokazivanje, ova metoda pouzdana je i kao pokazatelj iskorjenjivanja bakterije nakon provedenog liječenja. Nije invazivan pa se izvodi čak i u djece.
Pregled stolice. Dokazuje postojanje dijela bakterije (HP antigena) u stolici, a time i postojanje aktualne infekcije
Pregled uzorka krvi i sline (serološka dijagnostika). Dokazuje prisutnost specifičnih anti-HP antitijela. Međutim, sve manje se rabi zbog velikog broja lažno pozitivnih nalaza, posebno ako se ovim testom želi kontrolirati uspjeh provedene terapije (čak i ako je infekcija uspješno izliječena, test može ostati pozitivan mjesecima, a katkad i godinama).
Europska grupa za dijagnostiku H. pylori infekcije predlaže primjenu neinvazivnih metoda za mlađe od 45 godina koji ne navode teške simptome. U tom slučaju dijagnostika se može provesti već u ordinaciji obiteljske medicine, npr. pomoću urea izdisajnog testa.
Invazivne metode
Endoskopski pregled. Kad bolesnik navodi teške simptome (poput jakih bolova koji narušavaju kvalitetu života, otežano i bolno gutanje, izrazito povraćanje, krvarenje - povraćanje krvi ili prisutnost krvi u stolici) ili se prilikom uzimanja anamnestičkih podataka i pregleda utvrde jači gubitak tjelesne težine, znakovi pothranjenosti ili čak opipljiva tvorbu u trbuhu, a pritom je osoba starija od 45 godina, onda se svakako preporučuje gastroenterološka obrada. Ona uključuje i invazivnu dijagnostiku koja podrazumijeva gastroduodenoskopija i uzimanje uzoraka tkiva sluznice (biopsija) za patohistološku dijagnostiku i dokaz bakterije.
Liječenje H. pylori infekcije
U slučaju pozitivna nalaza H. pylori preporučuje se liječenje kako bi se izbjegao razvoj ulkusa, karcinoma ili limfoma želuca. Liječiti treba sve inficirane osobe s izraženim simptomima.
Nakon uspješnog liječenja, rizik od ponovne infekcije je nizak. Ako se uspješno ne liječi, bakterija obično doživotno ostaje u sluznici želuca.
Farmakoterapija
Prva linija liječenje se najčešće provodi takozvanom kombiniranom trojnom terapijom s dva antibiotika i jednim protusekretornim lijekom (lijek koji smanjuje kiselost želučane sluznice) tijekom 10 do 14 dana. Antibiotici ubijaju bakteriju H. pylori, dok lijek za suzbijanje kiseline pomaže u zacjeljivanju rana na želucu i smanjuje mogućnost razvoja novih rana.
Od antibiotika, kombinirati se mogu amoksicilin, klaritromicin, azitromicin, metronidazol i tetraciklin, a od protusekretornih lijekova u obzir dolaze inhibitori protonske pumpe kao što su pantoprazol, omeprazol, esomeprazol i lansoprazol.
Nakon provedene antibiotske terapije, liječenje protusekretornim lijekom produljuje se do osam tjedana.
Iako se tijekom liječenja kod jednog broja pacijenata javljaju nuspojave u vidu proljeva i mučnine, terapiju je nužno provesti u potpunosti kako bi se bakterija uništila i spriječio razvoj ponovljene infekcije (recidiva).
Kod malog broja pacijenata je, unatoč snažnoj antibiotskoj terapiji, katkad nužno ponoviti postupak liječenja drukčijom kombinacijom lijekova.
Nakon terapije valja provesti ponovno testiranje na H. pylori (uobičajeno izdisajnim testom) radi kontrole učinkovitosti liječenja, ali ne prije šest do osam tjedana nakon liječenja.
Prirodno liječenje
U novije vrijeme, znanstvenici i fitoterapeuti došli su do spoznaje da u liječenju H. pylori infekcije može pomoći konzumacija određenih namirnica, kao prirodnih lijekova.
Tu se ističu uvijek zdravo maslinovo ulje, brokula i klice brokule, brusnica, kurkuma i zeleni čaj. Iskustvo je pokazalo da i probiotici (Lactobacillus acidophillus) u znatnoj mjeri pomažu i pospješuju izlječenje.
Higijensko-dijetetske mjere
Kad je posrijedi prehrana, higijensko-dijetetske mjere trebale bi biti imperativ, a to podrazumijeva izbjegavanje pušenja, gaziranih pića, pržene hrane, čaja, kave i alkohola.
Ujedno je potreban dodatan oprez kod propisivanja i uporabe određenih lijekova, kao što su salicilati, hormonalni lijekovi i nesteroidni antireumatici.
Imajući na umu već spomenutu mogućost direktnog prijenosa bakterije s oboljele na zdravu osobu (zajedničko posuđe i pribor za jelo, posteljina, ručnici, kuhinjske krpe, nečiste ruke, slina), ne treba zaboraviti ni važnost besprijekorne higijene ruku, posuđa i posteljine.
Prognoza
Iskorijenjivanje H. pylori bez specifičnog terapijskog režima vrlo je malo vjerojatno, a stopa ponovne infekcije nakon učinkovite eradikacijske terapije je prilično rijetka.
Stopa ponovne infekcije će se povećati ako postoje zaraženi članovi obitelji.
Izvor fotografija: Shutterstock
