Devijacija septuma - uzroci, simptomi i liječenje

Devijacija septuma je medicinsko stanje u kojem tanka stijenka između nosnih prolaza, poznata kao nosna pregrada, odstupa od svog središnjeg položaja, tj. nije centrirana. To dovodi do neravnomjerne širine nosnih prolaza, pri čemu je jedan uži od drugog.
 
Nosnu pregradu čine kost i hrskavica, koje su prekrivene sluznicom bogatom krvnim žilama.
 
U idealnom slučaju, septum se obično nalazi u središtu nosa, tako da su lijevi i desni nosni prolaz jednake veličine, što omogućuje jednak prolaz zraka kroz obje nosne šupljine.
 
Međutim, procjenjuje se da je devijacija septuma, prisutna kod čak 80 posto ljudi. Neke osobe čak niti ne znaju da imaju devijaciju septuma jer nemaju simptome, dok kod nekih ovo stanje može uzrokovati različite probleme.
 
Postojanje devijacije septuma dovodi do niza izazova, posebno otežanog disanja zbog smanjenog protoka zraka kroz užu stranu nosne šupljine što izaziva osjećaj nelagode prilikom udisanja ili izdisanja.
 
Devijacija septuma može utjecati na kvalitetu života, posebno ako je jako izražena.
 
Mogućnosti liječenja kreću se od upravljanja simptomima (pomoću lijekova i nekirurških metoda) do korektivnih kirurških zahvata (poput septoplastike i rinoplastike).


 

Nekoliko je mogućih uzroka devijacije nosne pregrade:

• nosna pregrada može biti pomaknuta u stranu već pri rođenju, što znači da je nastala tijekom razvoja fetusa ili je posljedica porođajne traume uslijed teškog poroda
• može nastati kod osoba s normalnim rastom i razvojem, bez povijesti traume ili prijeloma nosa, moguće zbog slabosti vezivnog i hrskavičnog tkiva. Tijekom rasta, raste i nosna pregrada koja se u nekim slučajevima pomakne na jednu stranu. To je najčešći uzrok devijacije septuma.
• ozljeda nosa - kao posljedica bavljenja kontaktnim sportom, prometne nezgode, pada, fizičkog obračuna i sl.

Iako mnoge osobe niti ne znaju da imaju devijaciju septuma, jer nemaju izražene simptome, postoje i one kod kojih su simptomi vrlo izazovni.
 
Najčešći simptom devijacije septuma je začepljenost nosa, pri čemu je jedna strana začepljena više od druge, uz otežano disanje. Prehlada ili alergija mogu pogoršati ovo stanje jer dovode do oticanja sluznice i dodatnog sužavanja nosnih prolaza.
 
Ponavljajuća upala sinusa također može biti znak devijacije septuma, jer iskrivljenje nosne pregrade može ometati drenažu sinusa, tj. pražnjenja sekreta iz sinusa.
 
Zbog promijenjenog obrasca protoka zraka, u nekim slučajevima može doći do pojačanog sušenja nosne sluznice, što rezultira stvaranjem krasta, povećanom osjetljivošću sluznice i sklonošću krvarenju iz nosa (epistaksa).
 
Otežano disanje remeti san, a može biti i jedan od razloga za glasno disanje tijekom spavanja (stridor).
 
Ujedno postoji potreba za spavanjem samo na jednoj strani kako bi se tijekom noći olakšalo disanje kroz nos ako je jedan nosni prolaz sužen.
 
Nije neuobičajena niti pojava hrkanja i opstruktivne apneje u snu. Mnogi pacijenti s apnejom u snu imaju devijaciju nosnog septuma.
 
Moguće su i učestale glavobolje, poremećaj njuha (smanjen osjet mirisa) i drugi problemi.
 
Osobe s jako izraženom devijacijom septuma mogu primijetiti promjenu u obliku nosa.


 

Kada posjetiti liječnika?

 
Liječniku se treba obratiti u slučaju postojanja simptoma koji ometaju i nemaju jasan uzrok (otežano disanje, učestalo krvarenje iz nosa i sl.), kao i u slučaju da je liječenje u tijeku, a poboljšanja nema.
 
U slučaju traume i postojanja vjerojatnosti prijeloma nosa, trebalo bi potražiti liječničku pomoć kako bi se ozljeda pravodobno sanirala.
 

U slučaju ozbiljnije devijacije septuma, moguće komplikacije su:

• jako izražena suhoća usta (kserostomija) - zbog disanja na usta
• učestalo krvarenje iz nosa - zbog pojačanog isušivanja nosne sluznice
• pogoršanje poremećaja spavanja - zbog otežanog disanja i tijekom noći što osobu prisiljava na disanje na usta dok spava
• opstruktivna apneja u snu
• u nekim slučajevima, devijacija septuma povezana je s visokim krvnim tlakom, što se povlači nakon kirurškog zahvata.
   

Iako već i sami možete posumnjati da imate devijaciju septuma, uputno je da konačnu dijagnozu postavi specijalist otorinolaringolog.
 
Anamnestički podaci uključuju informacije o simptoma, prethodnim problemima s nosom i sinusima te eventualnoj traumi (pri rođenju ili tijekom života).
 
Fizikalni pregled unutrašnjosti nosa pomoću spekuluma, koji se može nadopuniti endoskopskim pregledom dubljih dijelova može signalizirati devijaciju septuma.
 
Uvažavajući anamnestičke podatke i nalaz fizikalnog pregleda, diferencijalno dijagnostički potrebno je uzeti obzir i druge bolesti ili stanja koje se mogu manifestirati sličnim simptomima - na primjer neki drugi strukturni problem unutrašnjosti nosa, kronična upala sinusa, alergija itd.
 
Rinomanometrija je dijagnostička metoda koja objektivizira podatke o respiratornoj funkciji nosnog dijela dišnog puta.
 
U slučaju da pacijent prijavljuje i smanjen osjet njuha, uputno je napraviti olfaktorno testiranje. 
 

Samoprovjera devijacije septuma

 
Najsigurniji način dijagnoze devijacije septuma je liječnički pregled.
 
Ipak, ako osoba sumnja, moguće je da sama procijeni ima li devijaciju ili ne, što joj može pomoći da odluči potražiti liječničku pomoć.
 
Samoprovjera se može provesti na sljedeći način:

• procjena veličine nosnih otvora - nagnuti glavu unatrag i pogledati se u ogledalo - ako je veličina nosnih otvora neravnomjerna, moguće je da postoji devijacija nosne pregrade
• testiranje protoka zraka - prstom zatvoriti jednu nosnicu i udahnuti na drugu, isto ponoviti i s drugom nosnicom - otežan protok zraka kroz jednu ili obje nosnice ukazuje na moguću devijaciju.
   

Općenito, pristup liječenju uvelike ovisi o težini same devijacije i pratećim simptomima.
 
Ako devijacija septuma ne uzrokuje probleme s disanjem, apneju za vrijeme spavanja ili druge zabrinjavajuće simptome ili su simptomi zanemarivi, liječenje nije potrebno. No, ako stanje negativno utječe na kvalitetu života, operacija bi mogla biti dobra opcija.
 

Medikamentozno liječenje

 
Blaga devijacija nosne pregrade može uzrokovati povremene simptome, koji se mogu ublažiti bezreceptnim lijekovima, što uključuje sljedeće kategorije lijekova:

• nosni dekongestivi - pomažu smanjiti oticanje sluznice i tako povećati protok zraka. S obzirom da često imaju povratni učinak, odnosno djeluju dobro nekoliko dana nakon čega se ponovo javlja kongestija, a simptomi čak i pogoršaju, ne bi se smjeli koristiti dulje od tri dana zaredom. Osim toga, redovita upotreba može povisiti krvni tlak, broj otkucaja srca i razinu šećera u krvi.
• kortikosteroidni sprejevi za nos - pomažu smanjiti oticanje i poboljšati drenažu nosa. Općenito su sigurni za svakodnevnu uporabu, ali prije primjene uputno je savjetovati se s liječnikom.
• antihistaminici - mogu pomoći u smanjenju simptoma poput curenja iz nosa ili začepljenog nosa. Iako se obično koriste za respiratornu alergiju, ponekad mogu pomoći i kod nealergijskih stanja. Kako neki od njih uzrokuju pospanost, treba ih koristiti s oprezom prije vožnje ili uz druge lijekove.

  
Liječenje upale i otekline u nosnoj šupljini neće popraviti devijaciju septuma, ali može ublažiti ili ukloniti simptome te tako smanjiti mogućnost razvoja nosnih polipa, kronične upale sinusa i drugih stanja koja utječu na nos. 
 

Opće mjere samopomoći

 
Korištenje ovlaživača zraka. S obzirom da suhi zrak može iritirati sluznicu nosa, upotreba ovlaživača zraka smiruje nosnu sluznicu i olakšava disanje.
 
Ispiranja fiziološkom otopinom. Vlaži sluznicu nosa i smanjuje upalu.
 
Prestanak pušenja. Pušači s devijacijom septuma obično imaju jače izražene simptome jer pušenje smanjuje prirodnu obranu tijela i iritira nosnu sluznicu. Stoga prestanak pušenja može pomoći u smanjenju upale nosa, a ima i bezbroj drugih prednosti. 
 

Operativni zahvat

 
Kada je deformacija septuma očita i simptomi su dovoljno ozbiljni da zahtijevaju intervenciju, a medikamentozno liječenje ne pokaže prihvatljive rezultate, moguće će biti potreban operativni zahvat.
 
Ako je u pitanju dijete, s operacijom bi trebalo pričekati dok nos ne prestane rasti, do oko 15. godine života.
 
U slučaju potrebe za operativnim zahvatom, pacijent treba biti upoznat sa svim aspektima zahvata, kao i s postoperativnim očekivanjima.
 
Korekcija devijacije nosne pregrade može se izvesti u općoj anesteziji ili u lokalnoj anesteziji s intravenskom sedacijom.
 

 
Septoplastika
 
Najčešći kirurški tretman devijacije septuma je septoplastika. tj. ispravljanje nosne pregrade. Uključuje ispravljanje nosne pregrade i njezino vraćanje u središte nosa.
 
Može se izvesti kao tradicionalni kirurški zahvat ili pomoću endoskopa. Obje metode slično se izvode i imaju slične moguće komplikacije.
 
Postupak. Septoplastika se izvodi kroz unutrašnjost nosa, preko malog reza u septumu. Jako devijantni dijelovi septuma mogu se u potpunosti ukloniti ili se mogu rekonstruirati. U ovisnosti o složenosti devijacije, kao i o mogućim pratećim problemima (kao što su nosna polipoza, kronična upala sinusa i sl.), zahvat može trajati od 30 do 90 minuta. Po završetku operacije u nos se postavljaju tamponi (obično gaza s antibiotskom masti) koji se uklanjaju peti dan poslije operacije. U slučaju primjene lokalne anestezije, pacijent se isti dan otpušta na kućnu njegu. 
 
Postoperativni tijek. Postoperativno moguće je očekivati oticanje, bol i krvarenje iz nosa, što može trajati dva do tri dana. U tom vremenu poželjno je izbjegavati:

• ispuhivanje nosa barem prvih tjedan dana jer može prekinuti proces zacjeljivanja
• konzumaciju vruće ili jako začinjene hrane prvih nekoliko dana nakon operacije jer može iritirati i uzrokovati curenje iz nosa 
• svaku vrstu aktivnosti koja dovodi do porasta tlaka u nosu
• sve što može utjecati na proces zacjeljivanja (poput pušenja, konzumacije alkohola i sl.).

 
Opravak. Obično je potrebno oko dva do tri mjeseca da nosni septum potpuno zacijeli. No, određena poboljšanja u simptomima i disanju trebala bi se početi primjećivati unutar tjedan do dva nakon operacije.
 

Komplikacije. Iako je septoplastika obično sigurna, kao i svaki operativni zahvat ima određeni rizik od komplikacija, što uključuje:

• komplikacije anestezije - neželjena reakcija na primijenjeni anestetik
• krvarenje - tijekom ili nakon operacije
• prolazna utrnulost gornjih zuba i nosa
• infekcija - stvaranje apscesa (lokalizirana nakupina gnoja)
• promijenjen vanjski oblik nosa
• perforacija septuma, tj. stvaranje rupe koja spaja desnu i lijevu stranu nosne šupljine - nije uobičajena komplikacija, a nastaje kao rezultat kirurške traume
• recidiv deformacije septuma - nije uobičajen, ali je moguć. Ako se to dogodi, liječnik može predložiti reoperaciju, koja je moguća tek po isteku 12 mjeseci od prvotnog zahvata.
• potpuni gubitak njuha (anosmija) - neuobičajena je komplikacija koja nastaje zbog oštećenja njušnog dijela nosne sluznice u gornjem dijelu nosne šupljine
• curenje likvora (cerebrospinalna tekućina) - javlja se izuzetno rijetko, a nastaje zbog značajnijeg poremećaja struktura u operativnom području.

 
Kombinacija s drugim operativnim zahvatom. U nekim slučajevima može biti potrebna i rinoplastika, operativni zahvat preoblikovanja nosa, koji uključuje zahvat na nosnoj kosti i hrskavici nosa s ciljem promjene oblika i/ili veličine nosa. Kombinacija oba zahvata naziva se septorinoplastika, kojom se postiže istodobno poboljšanje funkcije i izgleda nosa. Po potrebi, septoplastika se može kombinirati i s operacijom sinusa.