Smanjena drenaža pogoduje razvoju bakterija

Bolesti i stanja / Uho - nos - grlo Carmen Rivier-Zurak dr. med.

Rinosinusna bolest može biti vrlo složena, pa je potrebno prije svega utvrditi o kojem je uzročniku riječ

Rinosinusna bolest vrlo je česta i multifaktorijalno uzrokovana. Uzroci zadebljanja sluznice nosa i sinusa, s posljedičnom blokadom prirodnih otvora i nemogućnošću pražnjenja sekreta iz sinusa, mogu biti bakterije, virusi, alergije i različiti kemijski iritansi.

Od oslabljene ventilacije do kroničnog procesa

U akutnom rinosinuitisu poremećeno je strujanje zraka i oslabljena je ventilacija sinusa, a posljedice su zastoj sekreta i oslabljena drenaža sinusa. Osnovni preduvjet za normalnu funkciju sluznice gornjih dišnih putova - uredan mukocilijarni transport - u upalnim respiratornim procesima je poremećen, tj. stvara se začarani krug u kojem zgušnjavanje sekreta, otežan mukocilijarni transport i smanjena drenaža pogoduju zadržavanju bakterija. Zbog toga se pojačavaju edem i upalna infiltracija te se otpuštaju medijatori upale, koji, ako se ne riješi problem drenaže sinusa, dovode do razvoja kronične upale, koju prate simptomi i znakovi kroničnog rinosinuitisa. Pridružene malformacije koštanog dijela i sinusnog prostora samo pogoršavaju stanje, koje se ne može izliječiti bez prikladne terapije.

Glavni simptomi su bol tipično na mjestima izlazišta živaca, pritisak u području lica kod prignutog položaja glave, sluzavo-gnojni iscjedak iz nosa, začepljenost nosa i otežano disanje kroz nos, glavobolja, povišena temperatura, a kod nekih osoba i osjećaj opće slabosti uz smanjen osjećaj mirisa i okusa. Razviju li se prateće komplikacije, javlja se bol u uhu (znak upale srednjeg uha) ili kašalj i promuklost (znak upale grkljana, dušnika i bronha).

Simptomi vode k dijagnozi

Uz to što je pravodobna dijagnostika važna zbog sprječavanja razvoja komplikacija, nikako se ne smije zanemariti ekonomski aspekt izravnih i neizravnih troškova njezina liječenja.

Dijagnoza akutnog rinosinuitisa postavlja se na temelju tipičnih kliničkih simptoma i znakova. Pregledom nosa (rinoskopski i endoskopski) uočavaju se gnojni iscjedak, otečenost sluznice i mogući polipi.

Radi potvrde dijagnoze preporučuje se napraviti radiološku ili ultrazvučnu pretragu, kojom se prikazuje zadebljanje sluznice nosa i paranazalnih šupljina. Uz taj nalaz, često se uočavaju i izmijenjene anatomske strukture, primjerice deformacija septuma, koje mogu igrati određenu ulogu u razvoju bolesti.

Snimanje kompjutoriziranom tomografijom ima svoje mjesto u dijagnostičkom postupku prije endoskopskog zahvata u slučaju postojanja kronične rinosinusne bolesti.

Stroge indikacije za antibiotsko liječenje

S obzirom na to da rinosinusna bolest može biti vrlo složena, treba prije svega utvrditi o kojem je uzročniku riječ, te imati na raspolaganju pripravke različita mehanizma djelovanja.

Patogenetski značaj bakterija u rinosinusnoj bolesti danas je manji nego ikad, stoga su i indikacije za antibiotsko liječenje puno strože. Liječenje antibioticima preporučuje se samo u slučaju kad nalaz jasno pokazuje gnojnu infekciju (lokalni nalaz i pozitivan nalaz brisa nosa s antibiogramom), tjelesna temperatura je visoka i postoji opasnost od razvoja komplikacija ili kronične upalne plućne bolesti.

Kako bi se omogućili drenaža sinusa i odstranjivanje sekreta, potrebno je ordinirati dekongestivne kapljice, koje smanjuju otečenost sluznica nosa i sinusa, te olakšavaju pražnjenje sekreta i pružaju bolji protok zraka. U slučaju jakih bolova i glavobolje propisuju se analgetici.

Iako se mukolitici naširoko koriste u liječenju rinosinusne bolesti, nema dovoljno dokaza o njihovoj učinkovitosti, a studije in vitro pokazale su da veće doze negativno utječu na pokretljivost cilija, stoga se te supstancije ne preporučuju za liječenje rinosinusne bolesti.

Kad je upala već nastala, uputno je izbjegavati zadimljene i zagušljive prostore, češće provjetravati prostorije u kojima boravite i održavati optimalnu vlažnost zraka, piti dovoljno tekućine, jer se na taj način pripomaže razrjeđivanju i lakšem odstranjivanju sekreta, i inhalirati se.

 

DJELUJU LI STEROIDI PROTIV SINUITISA?

Izvor: Ivanhoe Newswire (Kanadski Medical Assoociation Journal, kolovoz 2012.)
Objavljeno: 8. kolovoza 2012.


Simptomi akutnog sinuitisa su upala nosne šupljine, iscjedak, a katkad i glavobolja i bol lica. Uobičajeno se tretira antibioticima, iako je uzrok ponekad virus. Kortikosteroidi se koriste za ublažavanje simptoma, premda su neuvjerljivi dokazi o njihovoj učinkovitosti.
Da bi utvrdili učinkovitost oralnih kortikosteroida na akutni rinosinuitis - upalu sinusa - ispitivači su proveli dvostruko kontrolirano ispitivanje na 174 odrasle osobe s klinički dijagnosticiranim akutnim rinosinuitisom. Osamdeset osam bolesnika slučajnim odabirom uvršteno je u grupu koja je dnevno primala dozu od 30 mg kortikosteroida prednizolona tijekom tjedan dana, a preostalih 86 primalo je placebo. U skupini koja je dobila prednizolon, 55 od 88 bolesnika doživjelo je povlačenje bola i pritiska u licu do sedmog dana, u odnosu na 48 od 86 ispitanika u skupini koja je dobivala placebo. Iako je nastupilo određeno smanjenje boli u prvoj skupini, rezultati nisu bili ni statistički ni klinički značajni. "Nismo pronašli klinički relevantan učinak monoterapije sustavnim kortikosteroidima kod bolesnika s klinički dijagnosticiranim, nekompliciranim akutnim rinosinuitisom", izjavio je dr. Roderick Venekamp s Medicinskog centra Sveučilišta Utrecht i dodao: "Nema opravdanja za korištenje kortikosteroida u širokoj populaciji bolesnika s klinički dijagnosticiranim akutnim rinosinuitisom. Buduće studije trebale bi se usredotočiti na identificiranje podskupine bolesnika koji mogu imati koristi od intranazalne ili sustavne kortikosteroidne terapije."

Datum objave članka: 1. 10. 2012.