Što se krije iza kongestije nosa

Rinitis je upala sluznice nosa, tijekom koje je prisutan najmanje jedan od sljedećih simptoma: kongestija (otečenost sluznice nosa), vodenasta sekrecija, kihanje, svrbež i opstrukcija nosa. Ostali pridruženi simptomi su nakašljavanje (pročišćavanje grla), peckanje grla i nepca, glavobolja, uhobolja, facijalna bol, hrkanje i poremećaj spavanja.

Ako navedene simptome možemo pripisati alergijskoj upalnoj reakciji uzrokovanoj nekim alergenom, tada govorimo o alergijskom rinitisu. Perenijalni alergijski rinitis najčešće se pripisuje preosjetljivosti na kućnu prašinu, plijesni i životinjske dlake, a sezonski reakciji preosjetljivosti na brojne peludi trava, drveća i korova. Koliko je alergijski rinitis često oboljenje, govori i podatak da u SAD-u od njega obolijeva oko 10 do 30 posto populacije, a učestalost i dalje raste, što ga čini sedmom kroničnom bolešću. Između 44 i 87 posto bolesnika s rinitisom ima miješani oblik alergijskog i nealergijskog rinitisa, što govori u prilog nosne hiperreaktivnosti kao dominantna načina reakcije u nosnoj sluznici, odnosno nosu kao organu.

Čest problem je i nealergijski neinfektivni rinitis, kojeg uzrokuje preosjetljivost na različite okidače, poput promjene vremena, izloženosti iritansima (dim cigareta, razni plinovi, hrana, lijekovi, izmjena barometarskog tlaka i sl.). Infektivni rinitis najčešće je uzrokovan virusnom infekcijom, prije svega virusom obične prehlade i drugim virusima. Bakterijski rinitis najčešće se razvija kao superinfekcija rinitisa uzrokovanog nekim od prethodno navedenih stanja.

Alergijski rinitis je IgE posredovana reakcija preosjetljivosti, koja dovodi do neželjene upalne reakcije nosne sluznice. Histamin iz mastocita je glavni medijator upale i odgovoran je za ranu fazu reakcije, a eozinofilni granulociti odgovorni su za tzv. kasnu fazu. Nakon izlaganja alergenu upala i simptomi mogu potrajati tjednima. I rana i kasna faza reakcije imaju slične simptome, s tim da je u kasnoj ipak više izražena kongestija nosa (edematozno zadebljanje sluznice nosa).

U dodatku dekongestivu, hijaluronska kiselina na molekularnoj razini na sebe veže vodu, zadržava vlažnost sluznice te je štiti od isušivanja i pojave neželjenih popratnih učinaka

Neurogeni aspekt

Sluznica nosa obiluje različitim živčanim nitima, čija je uloga fina regulacija nosnog ciklusa i prilagodba sluznice nosa kvaliteti zraka kojeg udišemo. U prvom redu reguliraju prokrvljenost sluznice djelovanjem na stjenke krvnih žila, čime se regulira stupanj zagrijavanja zraka. O neurogenoj inervaciji ovisi i produkcija sluzi, o kojoj pak ovise vlažnost sluznice i pročišćavanje udahnutog zraka. Važno je napomenuti da uvijek postoji ulazna informacija putem senzoričkih niti, nakon čije obrade u mozgu slijedi reakcija na periferiji, tj. u dišnom sustavu. Brojni su receptori na nosnoj sluznici koji "prepoznaju" stupanj zagrijanosti, vlažnosti, osmolalnosti i sl. Preosjetljivost bilo kojeg tipa dovodi do disfunkcije i fine regulacije, zbog čega se može javiti osjećaj slabijeg protoka zraka kroz nos, osjećaj suhoće, pojačane sekrecije, boli ili iritacije. Neke od tih parametara nije uvijek moguće objektivizirati dostupnim kliničkim metodama, pa se stoga koristimo metodom stupnjevanja kliničkog nalaza u nosu i različitih simptoma koje bolesnik sam graduira. U posljednje vrijeme osobito su popularna istraživanja neurogenih mehanizama i njima se pridaje sve veće značenje u rinologiji.

Izbjegavanje okidača upalne reakcije prvi je način liječenja alergijskog rinitisa. Naravno, to nije uvijek moguće, osobito kod alergije na pelud ili miješanih tipova alergijskog i nealergijskog rinitisa. Više se može učiniti kod reakcije na kućnu prašinu, i to odstranjivanjem svega što skuplja previše prašine, poput tepiha, zavjesa i sl. 

Medikamentozni pristup liječenju ima na raspolaganju nekoliko skupina lijekova.

Antihistaminici

H1 antihistaminici vežu se uz histaminske H1 receptore i blokiraju ih, što onemogućava vezanje histamina (medijatora upale) na njih. Nova, druga generacija antihistaminika posjeduje antialergijski i antiupalni učinak, te manje neželjenih učinaka na središnji živčani sustav.

Steroidi

Intranazalni steroidi glavno su uporište u liječenju jer imaju sveobuhvatne učinke na većinu nosnih simptoma. Generalno, sigurni su i vrlo malo je podataka o tome da izazivaju supresiju hipotalamo-hipofizarno-adrenalne osovine. Nuspojave su suhoća nosa, krustanje i sluznička krvarenja. U kombinaciji s intranazalnim antihistaminicima, mogu izazvati sinergistički učinak kod određene grupe bolesnika. Sistemski kortikosteroidi zadnja su mjera liječenja, kod koje se preferira oralni, a ne parentaralni oblik.

Kromoni

Protuupalno su sredstvo koje inhibira aktiviranje i oslobađanje medijatora iz upalnih stanica. Intranazalni oblici kromolina i nedokromila koriste se kod alergijskih bolesnika, ali s manje uspjeha nego intranazalni steroidi i antihistaminici. Imaju manje nuspojava.

Dekongestivi

Dostupni su u tabletama za oralnu primjenu te u obliku nosnih sprejeva i kapi za lokalnu primjenu. Uspješni su u rješavanju problema kongestije sluznice nosa. Studije o učinku kombiniranih pripravaka s intranazalnim antihistaminicima nisu pokazale poboljšanje nego zasebna primjena svakog od tih pripravaka.

Oralna primjena dekongestiva ne preporučuje se djeci mlađoj od godine dana, odraslima starijima od 60 godina niti onima koji imaju srčane smetnje. Glavna nuspojava topičkih dekongestiva je medikamentozni rinitis, koji se kod nekih osoba razvija i nakon kratke primjene od samo tri dana, a u nekih nastaje samo nakon dulje, višetjedne upotrebe. Europske smjernice dopuštaju desetodnevnu upotrebu dekongestiva.

U Hrvatskoj su registrirani sljedeći dekongestivi: simpatikomimetici za primjenu u nos (ksilometazolin, oksimetazolin i nafazolin) i za sustavnu primjenu (pseudoefedrin+loratadin). Imaju vazokontriktorno djelovanje koje smanjuje oticanje sluznice nosa. Učinak je neposredan - olakšava se osjećaj kongestije sluznice nosa i disanje, smanjuje sekrecija iz nosa, olakšava drenaža i sprječava nastanak komplikacija (sinuitis, otitis i dr.). Neželjeni učinci su suhoća nosa, navikavanje, podražaj središnjega živčanog sustava i srca, te nastanak medikamentoznog rinitisa. Prestankom djelovanja dolazi do reaktivne hiperemije (navala krvi u krvne žile), što kod nekih ljudi izaziva neugodu i dovodi do ponovne nekritične primjene lijeka. U većini pripravaka za nos koristi se konzervans benzalkonijev klorid, odgovoran za osjećaj pečenja, a smatra ga se jednim od glavnih uzročnika medikamentoznog rinitisa.

Kako bi se sve navedeno izbjeglo i istodobno smanjili učinci suhoće nosne sluznice, te zadržala njezina vlažnost, na tržištu je dostupan jedinstven proizvod Olynth HA - pH uravnotežena formula koja sadrži ksilometazolin bez konzervansa, uz dodatak hijaluronske kiseline. Ksilometazolin ima alfa-adrenergičko vazokonstriktorno djelovanje na otečenu nosnu sluznicu, što smanjuje edem, znatno ublažava otpor strujanju zraka i olakšava disanje. Hijaluronska kiselina je mukopolisaharid koji se u organizmu i fiziološki može naći u vezivnom i epitelnom tkivu, a funkcije su mu vezanje vode i hidracija. U Olyinth-u HA djeluje kao prirodni agens koji na molekularnoj razini na sebe veže vodu, te tako vlaži sluznicu, štiti je od isušivanja i od pojave neželjenih učinaka. Unatoč tome što Oylinth HA ne sadrži konzervans, može se koristiti i do 12 mjeseci nakon otvaranja. zbog primjene jedinstvena 3K filtra i srebrne spirale, koji sprječavaju bakterijsku kontaminaciju. Primjena Olyntha HA preporučuje se prema savjetu i uz nadzor liječnika.

PLAĆENI OGLAS O LIJEKU
Prije upotrebe pažljivo pročitajte uputu o lijeku, a o rizicima i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika.