Združena problematika dvaju sustava
Ulaskom u mokraćovodni sustav patogeni uzročnik izaziva kliničku sliku, koja ovisi o broju bakterija, individualnoj obrambenoj snazi organizma, hormonskom statusu u žena i ostalim bolestima
Urogenitalne infekcije čest su zdravstveni problem kod žena svih dobnih skupina, koji je vrlo često popraćen ne samo urinarnom, nego i ginekološkom problematikom. Klinička slika može imati vrlo raznolik i neočekivan tijek, često maskiran manje ili više izraženim bolovima nejasne lokalizacije u maloj zdjelici, nelagodom tijekom spolnog odnosa praćenom neugodnim iscjetkom te problemima s mokrenjem.
Otegotne okolnosti kod žena
Učestalost upala mokraćovodnog sustava znatno je veća u žena (oko 50 puta češća u odraslih u dobi od 20 do 50 godina) zbog anatomije ženskog spolovila i kraće duljine mokraćovodne cijevi u odnosu na muškarce, ali i zbog nekih "otegotnih" okolnosti u ženskom životu kao što su menstrualno krvarenje, spuštanje prednje i stražnje stjenke rodnice nakon trudnoće i promijenjen položaj mokraćovodne cijevi, mehanički potisak na mjehur tijekom trudnoće i njegovo nagnječenje tijekom poroda i babinja te hormonska tranzicija zbog nedostatka estrogena kao zaštitnog čimbenika ulaskom u razdoblje druge hormonske tranzicije - perimenopauze i menopauze, kada zbog pojave hipoestrinizma (smanjene razine estrogena) dolazi do promjene lokalnog miljea vaginalne sluznice (promjene pH vagine, kvalitete vaginalne sluznice i anatomskih odnosa te stanjenja sluznice mokraćovodne cijevi), no, u toj dobi se žensko-muški omjer mijenja, odnosno povećava u korist muškog spola zbog porasta bolesti prostate.
Urogenitalne infekcije čest su zdravstveni problem kod žena svih dobnih skupina, koji je vrlo često popraćen ne samo urinarnom, nego i ginekološkom problematikom
Žene (i djevojčice) izrazito su povoljan medij za razvoj uroinfekcije praćene upalom stidnice i rodnice (vulvoganitis) u razdobljima deficita hormonske aktivnosti (manjka estrogena), što je i jedan od razloga učestalosti tih infekcija kao i sklonosti povratu infekcija. No, treba imati na umu da i njihovi spolni partneri često "vuku" tegobe koje nisu tretirane na odgovarajući način (kronična upala prostate) ili prolaze neprepoznato, a izvor su zdravstvenih tegoba za žene.
Menstrualno krvarenje također je nepovoljan čimbenik u razvoju urogenitalnih infekcija jer krv omogućuje ubrzanu kolonizaciju bakterijskih uzročnika u rodnicu, a zbog položaja mokraćne cijevi (koja se nalazi tik iznad ulaza u rodnicu), njezine kratkoće i širine izlaznog otvora povećava se mogućnost širenja upalnog agensa u mokraćni mjehur, što posredno pogoduje i mogućnosti njegova širenja u gornje dijelove mokraćovodnog sustava.
Anatomija ženske zdjelice povoljan je milje za širenje infektivnih agensa zbog blizine analnog otvora, ulaza u rodnicu i otvora mokraćovodne cijevi. Upravo zbog toga u dječjoj dobi češće obolijevaju djevojčice, kod kojih je iznimno važno na vrijeme uspostaviti pravila održavanja higijene (pravilno brisanje nakon obavljanja nužde, održavanje higijene donjeg rublja, redovito mijenjanje higijenskih uložaka i tampona).
Višestruki uzročnici i šarolika simptomatologija
Cijeli mokraćovodni sustav u normalnim je okolnostima sterilan i otporan na naseljavanje bakterijama usprkos čestoj kontaminaciji mokraćovodne cijevi crijevnim mikroorganizmima. Čimbenici koji pridonose sterilnosti miljea su kiselost mokraće, razmjerno često pražnjenje mokraćnog mjehura, ureterovezikalni i uretralni sfinkteri te niz imunoloških i sluzničkih barijera.
Pri razvoju urogenitalne infekcije u većini slučajeva riječ je o višestrukim uzročnicima (Escherichia coli, Beta hemolitički streptokok, Enterokok, Proteus mirabilis, Klebsiella pneumonie, Ureoplasma/Mycoplasma) s prevagom jednog od njih, a to je najčešće E. coli, koja je sastavni dio crijevne mikroflore.
Od svih slučajeva akutnog nekompliciranog pijelonefritisa, 95 posto nastaje uzlaznim prodorom mikroorganizma kroz mokraćovodnu cijev do mokraćnog mjehura, i dalje preko mokraćovoda do bubrega, dok ostatak otpada na hematogene infekcije (putem krvi), što se najčešće događa ako se ne provede pravodobno i ciljano liječenje. Odgađanjem liječenja raste mogućnost pojave komplikacija, a njihovo liječenje biva sve teže i kompleksnije.
Ulaskom u mokraćovodni sustav uzročnik svojim patogenim djelovanje izaziva upalne promjene i određenu kliničku sliku, koja ovisi o broju bakterija, individualnoj obrambenoj snazi organizma, hormonskom statusu u žena i ostalim moguće koegzistentnim bolestima.
Simptomatologija je raznolika, a uključuje polakisuriju (učestalu potrebu za mokrenjem), dizuriju (bolno mokrenje) i tenezme, to jest bolove u donjem trbuhu i maloj zdjelici koji su popraćeni manje ili više naglašenom ginekološkom simptomatologijom. Širenjem infektivnog uzročnika i narušavanjem obrambenog sustava domaćina može doći do razvoja sepse (sistemska infekcija), posebice u starijoj populaciji, kod koje je klinički tijek posve atipičan, ili kod imunokompromitiranih osoba (smatra se da se 6,5 posto hospitalnih bakterijemija pripisuje urogenitalnim infekcijama).
Osim kliničke simptomatologije upale mokraćovodne cijevi (uretritisa) i upale mokraćnog mjehura (cistitis), kod muškaraca može doći i do pojave kronične upale prostate i spolnih žlijezda, čije su posljedice bol i otežano mokrenje različitog intenziteta, s mogućom posljedičnom neplodnošću uz povećan rizik od raka prostate.
Ciljana terapija uz higijenske mjere
Dijagnoza se temelji na rezultatima laboratorijske analize mokraće i kulture mokraće te uzimanjem ciljanih obrisaka. Iznimno je važna bakteriološka obrada svih partnera.
Liječenje se provodi odgovarajućim antimikrobnim agensom u trajanju od više dana i ciljano obuhvaća ne samo oboljelu osobu, nego i njezina spolnog partnera (ili spolne partnere) s ciljem sprječavanja recidiva bolesti i zdravstvenog preventivnog djelovanja, s tim da kod trudnica svakako treba obratiti pozornost na odabir antibiotika koji se smije primijeniti. Nakon provedene terapije uputno je ponoviti izolacijski test kojim se utvrđuje uspješnost terapije.
Osim toga, tijekom terapije nužno je pridržavati se higijensko-dijetetskih mjera u smislu obilnog unosa tekućine (za pojačano izmokravanje i odstranjivanje uzročnika), smanjene dnevne aktivnosti, redovitog mokrenja i održavanja urogenitalne higijene. Zbog rekuretnosti bolesti iznimno je važno i savjesno spolno ponašanje (korištenje prezervativa) te održavanje ostalih higijensko-dijetetskih mjera (mokrenje neposredno nakon odnosa, izbjegavanje iznimno začinjene hrane odmah nakon odnosa) uz izbjegavanje korištenja stranih tijela s ciljem kontraceptivnog učinka (dijafragme, materničnog uloška/spirale).
Ako to nije dovoljno, antimikrobna profilaksa u niskoj dozi (npr. trimoksazol 40/200 mg 1×dan ili 3×tjedno, nitrofurantoin u makrokristalima 50-100 mg 1×dan ili jedan fluorokinolon, poput ciprofloksacina, norfloksacina, ofloksacina, lomefloksacina ili enoksacina) znatno smanjuju učestalost ponovne infekcije. Uz navedene dijetetske mjere, korisno je i uzimanje trimoksazola ili fluorokinolona nakon koitusa.