Trihomonijaza - češća nego što se misli

Bolesti i stanja / Dijagnostika Anka Dorić dr. med., spec. transfuzijske medicine

PCR (DNA) analiza je osjetljivošću i specifičnošću postala zlatni standard dijagnostike za potvrdu trihomonasne infekcije, osobito za uzorke iz muškog urogenitalnog sustava

Urogenitalne infekcije nevirusnog uzroka

S obzirom na šesterostruki porast HSV (Herpes simplex virus) i HPV (Humani papilloma virus) spolno prenosivih infekcija, ne čudi da su se urogenitalne infekcije nevirusnim uzročnicima, koje uzrokuju upalu donjih dijelova spolnog sustava u žena, dijagnostički pomalo zanemarile, iako su u porastu. Simptomi koje uzrokuju i danas su najčešći razlog posjeta ginekolozima, urolozima i venerolozima.

Među najčešćim upalama stidnice i rodnice su one za koje nije uvijek nužan spolni prijenos, a zbog izostanka pravodobne i dovoljno osjetljive dijagnostike, često nisu valjano i na vrijeme dijagnosticirane, pa je njihov broj u epidemiološkim i drugim registrima podregistriran i nema prave slike o opsegu obolijevanja ni u muškoj, ni u ženskoj populaciji. Stoga se često ne liječe oba partnera, što je jedno od osnovnih postulata kvalitetna liječenja spolno prenosivih bolesti.

Među najčešćim uzročnicima su gljivica Candida albicans, bakterija Gardnerela vaginalis i parazit Trichomonas vaginalis.

Vaginoza koju uzrokuje Gardnerella vaginalis relativno lako se prepozna po pojačanom iscjetku neugodna mirisa po ribi, a dijagnosticira nalazom tzv. clue-stanica te pregledom nativnog preparata uzorka iscjetka s dna rodnice u liječničkoj ordinaciji.

Gljivične upale, koje najčešće uzrokuju Candida albicans, rjeđe Candida glabrata i Candida tropicalis i čiji su glavni simptomi pečenje, svrbež i grudasti mliječnobijeli sekret, rjeđe se šalju na testiranje zbog česte prakse propisivanja iskustvene protugljivične terapije, a katkad i zbog teškoća s transportom uzoraka u mikološki laboratorij i nestrpljivosti da se dočeka rezultat kultivacije, koji se katkad čeka i tjednima.

Slične teškoće s obzirom na osjetljive zahtjeve za pravilan transport i pohranu uzoraka do početka izvođenja testiranja događaju se i s uzorcima iz urogenitalnog sustava žena i muškaraca za dokaz trihomonasne infekcije. To je jedan od razloga zašto ova, iako vrlo česta i neugodna urogenitalna infekcija, često ostaje nedijagnosticirana i nepotvrđena do kraja. Osim zdravstvenih problema, to potiče i česte sumnje u pitanje vjernosti i monogamnosti, što dovodi do razmirica među partnerima, jer jedan želi, a drugi, budući da nema simptome niti dijagnostički dokaz da je zaražen, ne želi piti lijekove koje bi trebali oboje piti kako bi se potpuno izliječili.

Klinička slika trihomonijaze teža u žena

Uzročnik trihomonijaze je bičasti mikroorganizam iz reda protozoa, veličine 10 do 30 mikrona. Izaziva niz neugodnih simptoma koji nastaju tijekom njegova parazitiranja zbog bičasto-ameboidnog kretanja po epitelu rodnice, mokraćne cijevi i debelom crijevu kod oba spola, te unutar kanalića prostate u muškaraca, tj. na mjestima gdje živi i hrani se domaćinovim fiziološkim bakterijama i leukocitima.

U kliničkoj slici, osobito žena, za ovu infekciju specifičan simptom je pjenušavi, slatkasto smrdljivi zeleno-žuti iscjedak uz jako crvenilo i često nesnosan svrbež. Uzrokuje upalu vrata maternice, rodnice i mokraćne cijevi, što često stvara ulazna vrata i za druge istodobne, miješane infekcije na ovim sluznicama i može štetno djelovati na ishod trudnoće ako je njime zaražena trudnica.

U muškaraca su simptomi rjeđi, jer visoka koncentracija cinka u sekretu prostate ima određena antitrihomonasna svojstva, pa se bolest ne razbukta, nego kao tiha infekcija prelazi u kronicitet. I to je jedan od razloga zašto se postojanje trihomonijaze u muškaraca često zanemarivalo, unatoč činjenici da se taj parazit može steći spolnim odnosom sa zaraženom osobom, koja može biti i bez simptoma, kao i kupanjem u toploj vodi nečistih bazena, jacuzzija i toplica te autoinokulacijom iz debelog crijeva.

Budući da trihomonas preživljava i izvan ljudskoga tijela u vlažnoj sredini i organskom materijalu nekoliko sati, infekcija se može prenijeti i nečistim nedezinficiranim instrumentima u ordinaciji, ali i preko vlažnih ručnika, zagađenih zahodskih daski i drugih predmeta osobne higijene. Istraživanja su pokazala da se češće prenosi nespolnim načinima, te da je, i više nego se vjerovalo, značajan čimbenik u nastanku recidivirajućih upala mokraćnih putova i prostate u muškaraca. Studije upozoravaju i da bi dugotrajno neprepoznata zaraza trihomonasom mogla biti uzrok neplodnosti u određenog broja njime kronično inficiranih muškaraca.

Klinička slika i tijek bolesti u žena su teži, dok su simptomi u muškaraca često blagi, zbog čega se kod njih kliconoštvo manifestira pet puta rjeđe nego u žena. To je razlog zašto muškarci nerado provode liječenje metronidazolom, koji ima neugodne nuspojave, poput probavnih smetnji, metalnog okusa u ustima i druge. Još manje imaju potrebu kontrolirati se nakon terapije, pa često imaju ponovljene infekcije uz ping-pong učinak začaranog kruga prijenosa i još su manje motivirani za nastavak liječenja. Sve to ima snažan nepovoljan učinak na psihološke i intimne odnose među partnerima.

Unaprjeđenje dijagnostike trihomonasa

Dugo je najčešće korišteni dijagnostički test bio ispitivanje pod mikroskopom nativnog preparata ili obojenog razmaza, priređenog od jedne do dvije kapi uzorka (s dna rodnice, ušća maternice, iscjetka mokraćne cijevi, eksprimata prostate, ejakulata ili prve jutarnje mokraće). No, osjetljivost takvih preparata je samo 60 do 70 posto, a i deformirani paraziti se mogu previdjeti ili zamijeniti s drugim stanicama razmaza. Zato ova metoda danas uglavnom služi kao metoda probira (screening).

Kultura trihomonasa daje dva do tri puta bolje rezultate od mikroskopskog preparata, ali postoje teškoće s transportom uzoraka i čekanjem od tri do sedam dana do rezultata uzgoja na podlogama za trihomonas u posebnim uvjetima. Budući da je visoko osjetljiva i specifična, ta pretraga je bila zlatni standard dijagnostike trihomonijaze, no nedostaci su joj teškoće s transportom uzoraka iz ordinacije u laboratorij, prolongirana je i relativno skupa.

U pomoć vizualnim metodama stigle su imuno- i molekularna dijagnostika - otkrivanje trihomonasnih antigena imunoenzimskim brzim testovima, uz očitanje test trake iz uzorka otopljenog u epruveti s posebnim dijagnostičkim medijem u roku deset minuta, te PCR (DNA) analiza - jednostavna dijagnostička metoda za dokaz nukleinskih kiselina uzročnika. Studije govore u prilog da je potonja metoda osjetljivošću i specifičnošću novi zlatni standard dijagnostike za potvrdu trihomonasne infekcije, osobito za uzorke iz muškog urogenitalnog sustava, budući da je kod njih količina uzročnika često znatno manja i teže ih je dijagnosticirati nego u sekretima iz ženskog urogenitalnog sustava. Za ispitivanje je dostatno već nekoliko mililitara mokraće, ejakulata ili eksprimata prostate, a rezultati su dostupni za dva do četiri dana.

Jedna od pomoćnih orijentacijskih metoda kod sumnje na trihomonasnu infekciju je vaginalni pH test, budući da povišenje pH vrijednosti u rodnici može biti znak sumnje na postojanje zaraze. Očitava se dodirom test-trakice s reagensom sa zidom rodnice ili uzorkom vaginalnog obriska.

Kao dijagnostički test na prisutnost trihomonasa moguće je koristiti i Papa-test. Međutim, zbog velikog broja dijagnostičkih pogrešaka u interpretaciji rezultata, smatra se nepouzdanim za specifičnu dijagnostiku vaginalne trihomonijaze. Preporuka je da se u tu svrhu koristi samo kao probirna metoda, uz dopunu dijagnostike više osjetljivim i specifičnijim testom za trihomonas vaginalis.

Datum objave članka: 1. 4. 2021.
izdvojeni proizvodi