Peyronijeva bolest - simptomi i liječenje

Peyronijevu bolest karakterizira stvaranje neelastičnoga kolagenoga ožiljnog tkiva, koje se naziva plak, na različitim dijelovima penisa.

Plak nije vidljiv, ali može uzrokovati savijanje penisa, iskrivljenje penisa tijekom erekcije u različitim smjerovima (prema gore, dolje ili ustranu, ovisno o mjestu nastanka plaka, a to otežava ili onemogućuje penetraciju tijekom spolnog odnosa) ili gubitak duljine ili opsega. 

Kod nekih osoba s Peyroniejevom bolešću nema zakrivljenosti, ali može postojati udubljenje koje penisu daje izgled 'pješčanog sata'.

Ožiljno tkivo može se osjetiti kroz kožu ili se može osjetiti bol u određenom dijelu penisa dok se ožiljno tkivo formira.

U nekim slučajevima proces može uzrokovati bol i otežati ili onemogućiti spolni odnos.

Ožiljak se može proširiti u erektilno tkivo (kavernozna tijela), kada uzrokuje erektilnu disfunkciju.

Peyronijeva bolest može se javiti u bilo kojoj dobi, no ipak je najčešća između 40. i 60. godine. Predstavlja velik problem za spolno aktivne muškarce, koji se zbog srama često ne žele javiti liječniku.

Prevalencija (broj svih slučajeva kod određenog stanovništva u određenom razdoblju) se procjenjuje na šest do 10 posto muškaraca u dobi između 40 i 70 godina, iako stvarni postotak može biti i veći. Bolest je rjeđa u drugim dobnim skupinama.

Najčešće ne prolazi sama od sebe i tijekom vremena se može pogoršavati. Međutim, liječenje ne mora biti nužno ako pacijent ne osjeća bol ili stanje ne utječe na njegov spolni život, odnosno ne narušava znatno njegovu kvalitetu života.

U vrlo rijetkim slučajevima stanje se poboljša bez liječenja.

Većina muškaraca nema savršeno ravne erekcije. Ako penis ima malu zakrivljenost, čak i ako ona postoji cijeli život, to ne znači da postoji Peyronijeva bolest.
 

Stvaranje ožiljka posljedica je upale unutar penisa, a uzroci nastanka upale još uvijek su nejasni.

Neki istraživači vjeruju da Peyronijeva bolest može biti potaknuta ozljedama koje uzrokuju lokalizirano krvarenje u penisu, obično zbog abnormalnog savijanja tijekom spolnog odnosa. Međutim, do 80 posto osoba s Peyronijevom bolešću ne sjeća se određenog događaja koji je prethodio promjenama na penisu, tako da se ove promjene mogu dogoditi i kao posljedica malih, neprepoznatih ozljeda koje se javljaju tijekom redovitog spolnog odnosa.

Moguće je i da osobe koje imaju Peyronijevu bolest imaju neki poremećaj vezivnog tkiva koji rezultira pojačanim stvaranjem ožiljnog tkiva kao odgovor i na male ozljede.

S obzirom da ne razviju bolest baš svi koji dožive ozljedu penisa, smatra se da Peyronijeva bolest može biti i nasljedna ili moguće postoje i neki okolišni čimbenici koji imaju ulogu u nastanku ove bolesti.
 

Rizični čimbenici za razvoj Peyronijeve bolesti

Čimbenici rizika koji mogu povećati šanse za obolijevanje od Peyronijeve bolesti su:

• Dob. Vjerojatnost obolijevanja raste s godinama života pa se tako bolest javlja kod otprilike šest do 10 posto muškaraca između 40 i 70 godina.
• Genetika. Vjerojatnost obolijevanja je veća ako bolest ima još netko u obitelji, npr. otac ili brat.
• Poremećaji vezivnog tkiva. Poremećaji vezivnog tkiva koji sa sobom nose veći rizik od Peyronijeve bolesti uključuju Dupuytrenovu kontrakturu, plantarni fascitis i sklerodermu.
• Erektilna disfunkcija. Osobe s erektilnom disfunkcijom povezanom s dijabetesom imaju četiri do pet puta veću vjerojatnost da će oboljeti od Peyronijeve bolesti.
• Rak prostate. Kirurško liječenje raka prostate povećava rizik od Peyronijeve bolesti.
• Autoimune bolesti. Autoimuna bolest poput lupusa povećava vjerojatnost razvoja Peyronijeve bolesti.
   

Peyronijeva bolest ima dva stadija - akutni i kronični.
 

Akutna (aktivna) faza Peyronijeve bolesti

U početku bolesti prevladava upalna faza, koja najčešće traje šest do 18 mjeseci.

Tijekom tog razdoblja, ispod kože penisa formira se ožiljak, koji uzrokuje savijanje penisa ili promjenu oblika na drugi način.

Može biti bolno kada je penis u erekciji ili mekan (mlohav).

Iako je u ovoj fazi moguć spontani oporavak, česti su i porast veličine plaka i jačanje iskrivljenosti.
 

Kronična (stabilna) faza Peyronijeve bolesti

Tijekom kronične fazi Peyronijeve bolesti ožiljak više ne raste i zakrivljenost se ne pogoršava.

U ovoj fazi pacijent osjeća minimalnu bol ili je uopće nema, iako se bol ponekad može i nastaviti, posebno tijekom erekcije.

Veličina plaka i zakrivljenost su konstantne, zbog čega se ne očekuje spontani oporavak.

U kroničnoj fazi može se razviti i erektilna disfunkcija.
 

Primarni simptom Peyronijeve bolesti je zakrivljenost ili savijanje penisa. Također je moguće napipati ožiljno tkivo ispod kože.
 
Ostali simptomi Peyronijeve bolesti uključuju:

• gubitak duljine penisa
• gubitak opsega penisa, koji može imati udubljenje ili oblik pješčanog sata
• kvržice u penisu
• bolne erekcije
• mekše erekcije
• teškoće tijekom spolnog odnosa za oboljeloga ili partnera
• bol tijekom spolnog odnosa (dispareunija).

 
Simptomi Peyronijeve bolesti mogu se razviti brzo ili se postupno razvijaju tijekom duljeg vremenskog razdoblja.

Bol se s vremenom smanjuje, ali zakrivljenost penisa može uzrokovati komplikacije. Ako je zakrivljenost penisa veća od 30 stupnjeva (što izgleda kao kada kazaljke analognog sata pokazuju 1:00 sat), to može učiniti spolni odnos bolnim ili nemogućim.


 

• depresiju - rezultati jedne studije pokazali su da je kod 48 posto muškaraca s Peyronijevom bolešću dijagnosticirana klinički značajna depresija, a kod većine i nemogućnost psihološkog prihvaćanja same bolesti
• anksioznost
• strah zbog budućeg izgleda njihova penisa i neopravdano previše fokusiranja na vlastiti fizički izgled (tjelesni dismorfni poremećaj)
• osjećaj srama
• nisko samopoštovanje
• strah od odbacivanja ili intimnosti - oboljeli se brinu da neće biti u mogućnosti zadovoljiti partnericu ili imati djece zbog teškoća u spolnom odnosu. I partnerice oboljelih od Peyronijeve bolesti osjećaju se katkad bespomoćno i tužno zbog gubitka intimnosti.

Dijagnostički postupak kreće s uzimanjem anamnestičkih podataka o povijesti bolesti i simptomima.

Pitanja koja se mogu očekivati su: kada je prvi put zamijećena zakrivljenost penisa, je li evidentan gubitak duljine (i ako je koliko), u kojem smjeru se penis savija, je li spolni odnos bolan (za pacijenta i za partnera), koliko su erekcije tvrde ili trajne, postoji li erektilna disfunkcija, postoje li slični problemi kod drugih muškaraca u obitelji, ima li unutar obitelji bolesti poremećaja vezivnog tkiva, autoimunih poremećaja ili dijabetesa, uzimaju li se neki lijekovi i koji itd.

Potom slijedi fizikalni pregled, tijekom kojeg se palpatorno mogu osjetiti ožiljci na penisu. Ako je potreban pregled penisa u erekciji, moguće je pacijentu dati  vazoaktivni lijek koji dovodi do privremene erekcije.

U daljnjem postupku može se preporučiti penilni dupleks Doppler ultrazvučni pregled koji pomaže otkriti gdje se nalaze ožiljci, provjeriti stanje krvnih žila i nakupljanje kalcija te provjeriti protok krvi kroz penis.


 

Liječenje ovisi o pojedinačnom slučaju, stoga je jako bitan otvoren razgovor s liječnikom o bolesti i očekivanjima, jer to u konačnici dovodi do zadovoljavajućeg ishoda.

Peyronijeva bolest može se liječiti kirurškim i nekirurškim metodama.
 

Kirurške metode liječenja Peyronijeve bolesti

Operativni zahvat preporučuje se samo u slučaju tešku Peyronijeve bolesti kada je zakrivljenost toliko jaka da otežava ili onemogućuje spolni odnos ili postoje značajne kalcifikacije plaka.

Preduvjet je da se bolest nalazi u kroničnoj fazi, u kojoj ožiljci više ne napreduju, a zakrivljenost je postala stabilna te nije bilo izražene boli između šest i 12 mjeseci.

Operativni zahvat izvodi se  i u slučajevima kad konzervativni tretman nije bio djelotvoran. 

Dostupne kirurške metode su:

• plikacija - nabiranje zdrave strane penisa. Može biti razumna kirurška opcija ako pacijent može postići snažne erekcije i nije izgubio puno duljine penisa. Međutim, postoperativni rizici u smislu gubitka duljine, smanjene osjetljivosti penisa i smanjene erektilne funkcije mogu biti značajni.
• postavljanje grafta - ožiljno tkivo se prereže i dio eventualno ukloni, a preostali prostor se prekrije nekom vrstom materijala. Može biti opcija u slučaju kada pacijent može postići snažnu erekciju, ali ima ozbiljnu zakrivljenost, izgubio je puno duljine penisa ili se on sužava i utječe na spolni odnos. Postoperativni rizici u smislu gubitka duljine, smanjene osjetljivosti penisa i smanjene erektilne funkcije mogu biti značajni.
• ugradnja penilne proteze - u penis se ugrađuje potpuno skriveni napuhujući uređaj koji omogućuje postizanje ravne i čvrste erekcije, bez lijekova, koja traje koliko osoba želi. Kada erekcija više nije potrebna, implantat se jednostavno ispuše. Ovo je najbolji kirurški pristup ako Peyronijeva bolest uzrokuje značajnu zakrivljenost penisa i erektilnu disfunkciju koja ne reagira na oralne lijekove, što otežava ili čini neugodan spolni odnos pacijentu ili partneru.

Većina kirurških metoda ima pozitivne rezultate.
 

Od mogućih komplikacija operativnog zahvata mogu se javiti:

• skraćenje penisa
• erektilna disfunkcija
• postoperativna infekcija
• produljeno cijeljenje
• smanjen seksualni osjet u samom penisu.

Nekirurške metode liječenja Peyronijeve bolesti

1) Medikatmentozna terapija

Lijekovi se obično preporučuju u slučaju akutne Peyronijeve bolesti ili ako pacijent nije siguran želi li operativni zahvat. No, treba znati da rijetko rezultiraju ispravljanjem zakrivljenosti.

U liječenju Peyronijeve bolesti mogu se preporučiti lijekovi koji se uzimaju oralno (na usta) ili se ubrizgavaju u penis.

 
Lijekovi koji se ubrizgavaju u penis

• Injekcije kolagenaze. Kolagenaza klostridium histoliticum je proteinaza koja djeluje lokalno tako što razgrađuje nakupine kolagena kod oboljelih od Peyronijeve bolesti. Minimalno invazivan pristup koji omogućuje podnošljivu i učinkovitu terapijsku opciju pacijentima koji boluju od fizičkih i psihičkih aspekata bolesti, a može se propisati i ako je zakrivljenost penisa veća od 30 stupnjeva kako bi se pomoglo u razgradnji ožiljnog tkiva. Provodi ga isključivo liječnik koji ima potrebne kvalifikacije i iskustva u dijagnostici i liječenju uroloških bolesti u muškaraca. Liječenje se sastoji od ciklusa ambulantnih terapija, od kojih se svaki ciklus sastoji od dvije injekcije kolagenaze i jednog procesa modeliranja penisa. Lijek se injektira direktno u plak, što rezultira omekšavanjem plaka i ispravljanjem zakrivljenosti penisa. Razmak između dva ciklusa je oko šest tjedana. Broj potrebnih ciklusa varira od slučaja do slučaja, no pacijent može dobiti najviše četiri ciklusa terapije. Hospitalizacija i bolovanje nisu potrebni. No, svakako treba napomenuti da ova metoda liječenja ne rezultira potpunim ispravljanjem penisa.
• Injekcije interferona. Interferon je protein koji pomaže u smanjenju oteklina i ožiljaka. Oslobađa enzim koji može pomoći u otapanju ožiljnog tkiva koje se nakuplja.
• Injekcije verapamila. Verapamil se inače propisuje za liječenje visokog krvnog tlaka. Međutim, studije pokazuju da može pomoći u smanjenju boli i zakrivljenosti penisa.

 
Oralni lijekovi

Važno je znati da ne postoje pouzdane studije koje pokazuju da oralni lijekovi mogu učinkovito smanjiti zakrivljenost penisa ili plakove povezane s Peyronijevom bolešću, ali mogu ublažiti simptome.

Općenito, primjena oralnih lijekova može pomoći u smanjenju upale i oticanja (npr. kolhicin) ili može poboljšati protok krvi u penis (npr. pentoksifilin).

2) Trakcijska terapija

Ova vrsta terapije korist vanjski uređaj, kao što je vakuumski uređaj za erekciju ili uređaj za trakciju za nježno istezanje penisa, a ponekad i za savijanje u suprotnom smjeru od krivulje.

Potiče razgradnju ožiljnog tkiva i može poboljšati zakrivljenost, vratiti izgubljenu duljinu, povećati tvrdoću erekcije.

Za vidljivo poboljšanje potrebno je nekoliko mjeseci trakcijske terapije.

Uz pravilnu uporabu uređaja za trakcijsku terapiju općenito nema uočenih dugoročnih nuspojava.
 

Za osobe koje imaju Peyronijevu bolest sljedeći savjeti mogu biti od pomoći.

Iskrenost prema partneru. S obzirom da Peyronijeva bolest može utjecati na odnos s partnerom, važno je biti otvoren i iskren o svom stanju i osjećajima.

Razgovor sa seksualnim terapeutom. Može pomoći u obradi mentalnih i emocionalnih aspekata bolesti. Dobro je da oba partnera posjete seksualnog terapeuta, posebno ako bolest otežava ili onemogućuje spolni odnos.

Razgovor s psihijatrom. Može pomoći u liječenju bilo kojeg stanja koje utječe na opće mentalno i emocionalno zdravlje, a poznato je da Peyronijeva bolest može uzrokovati stres, tjeskobu, depresiju i probleme sa slikom tijela.

Je li Peyronijeva bolest zarazna?

Ne, Peyronijeva bolest nije spolno prenosiva infekcija (SPI) i nije zarazna.
 

Uzrokuje li Peyronijeva bolest erektilnu disfunkciju?

Da, Peyronijeva bolest može uzrokovati erektilnu disfunkciju. Plak na penisu ili ožiljno tkivo mogu ometati način na koji se pohranjuje odgovarajuća količina krvi u penisu tijekom erekcije, a to rezultira nemogućnošću postizanja ili održavanja erekcije dovoljne za spolni odnos.
 

Smanjuje li Peyronijeva bolest penis?

Da, Peyronijeva bolest može skratiti penis. Koliko, ovisi o tome koliko je jaka zakrivljenost. Ako je teška, može smanjiti duljinu penisa od 0,5 do 1,5 cm.
 

Koliko Peyronijeva bolest utječe na spolni odnos?

Utjecaj na spolni odnos ovisi o težini bolesti. U nekim slučajevima spolni odnos može biti bolan ili otežan za pacijenta ili za partnera. Što je veća zakrivljenost penisa, bol ili stupanj erektilne disfunkcije, to je teže imati spolni odnos.
 

Koja je razlika između Peyronijeve bolesti i zakrivljenosti penisa?

Peyronijeva bolest je vrsta zakrivljenosti penisa. Neki ljudi imaju zakrivljenost penisa pri rođenju (kongenitalna zakrivljenost penisa ili chordee).

U načelu ne postoji povezanost između kongenitalne zakrivljenosti penisa i plaka, ožiljaka ili ozljede penisa, a stanje se ne mijenja s vremenom. Obično se primjećuje nakon puberteta kada osoba počne imati redovitije erekcije.
 

Može li Peyronijeva bolest uzrokovati rak?

Ne, Peyronijeva bolest se neće pretvoriti u rak.
 

Može li Peyronijeva bolest uzrokovati neplodnost?

Ne, Peyronijeva bolest neće utjecati na plodnost.
 

Može li Peyronijeva bolest uzrokovati probleme s mokrenjem?

Ne, Peyronijeva bolest ne utječe na sposobnost mokrenja. Ako postoje problemmi s mokrenjem, svakako se treba savjetovati s liječnikom.
 

Može li Peyronijeva bolest uzrokovati krv u mokraći?

Ne, krv u mokraći (hematurija) nije simptom Peyronijeve bolesti.
 

Može li Peyronijeva bolest nestati?

Neki blagi slučajevi Peyronijeve bolesti prolaze bez liječenja. Ali rijetko je da teška zakrivljenost penisa ili plakovi nestanu sami od sebe bez liječenja.
 

Što se događa ako se Peyronijeva bolest ne liječi?

U blažim slučajevima, simptomi se mogu poboljšati bez liječenja. U težim slučajevima, simptomi mogu ostati isti ili se postupno pogoršavati.
 

Koliko brzo nakon liječenja je moguće osjećati se bolje?

Ovisi o težini stanja i vrsti liječenja, a procjenu može dati samo liječnik.
 

Liječi li sildenafil Peyronijevu bolest?

Ne, sildenafil ne može liječiti Peyronijevu bolest. Međutim, lijekovi za erektilnu disfunkciju mogu pomoći u smanjenju rizika od ozljeda, što može pomoći u sprječavanju bolesti.