Inozitoli u liječenju sindroma policističnih jajnika

Žensko zdravlje / Ginekologija prof. dr. sc.   Dinka Pavičić-Baldani dr. med., spec. ginekologije i porodništva, subspec. ginekološke endokrinologije i humane reprodukcije

Mnoštvo je kliničkih podataka koji pokazuju da dodatak inozitola može biti koristan za poboljšanje metaboličkih i reprodukcijskih aspekata PCOS-a

Što je sindrom policističnih jajnika?

Sindrom policističnih jajnika (PCOS) je najčešći endokrinološki poremećaj u žena reprodukcijske dobi. Glavni je uzrok nepravilnih menstruacijskih ciklusa, akni, pojačane dlakavosti i neplodnosti, s tim da žene s PCOS-om imaju i čitav niz drugih popratnih poremećaja i bolesti.
 
Česti pratioci ovog sindroma su metabolički poremećaji (pretilost, inzulinska rezistencija, dijabetes tip 2, poremećene vrijednosti lipida, hipertenzija), psihološki poremećaji (anksioznost, depresija) i komplikacije u trudnoći (spontani pobačaji, gestacijski dijabetes, hipertenzija u trudnoći, preeklampsija), kao i povećani rizik za apneju tijekom spavanja i karcinom endometrija. Možemo reći da PCOS ne utječe negativno samo na tjelesni izgled i reprodukciju, nego i na opće zdravlje, seksualno zdravlje i kvalitetu života.
 
PCOS se trenutačno dijagnosticira na temelju Rotterdamskih kriterija, to jest prisustvu dva od tri kriterija:
  • rijetke ili izostale ovulacije, što se prikazuje poremećenim menstruacijskim ciklusom
  • znaci pojačanog lučenja muških spolnih hormona (androgena), i
  • policističnim izgledom jajnika prilikom pretrage ultrazvukom.
 
 Kombinacijom dva od tri temeljna kriterija dobivaju se četiri osnovna PCOS fenotipa:
  • fenotip A - imaju žene koje sa sva tri dijagnostička kriterija (poremećaj menstruacijskog ciklusa, hiperandrogenizam i policistična morfologija jajnika)
  • fenotip B - imaju žene s hiperandrogenizmom i poremećajem menstruacijskog ciklusa, ali bez policistične morfologije jajnika na ultrazvuku
  • fenotip C - imaju žene s hiperandrogenizmom i policističnim izgledom jajnika, ali s redovitim i ovulacijskim menstruacijskim ciklusima
  • fenotip D - imaju žene s poremećajem menstruacijskog ciklusa i policističnim izgledom jajnika, ali bez hiperandrogenizma.
 
Ukoliko u osnovne fenotipove uključimo još i metaboličke (inzulinska rezistencija i prekomjerna težina/pretilost, poremećaj u razini masnoća u krvi) dobije se mnoštvo fenotipa koji se različito liječe. Može se reći da niti jedna žena s PCOS-om nema isti fenotip, što govori o potrebi individualnog pristupa liječenju.
 

PCOS i rezistencija na inzulin

Metabolički poremećaji (inzulinska rezistencija i prekomjerna težina/pretilost) vjerojatno imaju jednu od ključnih uloga u nastanku PCOS-a, s tim da njihova prisutnost uvelike pogoršava kliničku sliku.
 
Inzulin je hormon kojeg luči gušterača. Njegova temeljna uloga je regulacija količine glukoze u krvi. Nakon obroka se povećava količina šećera u krvi, što potiče gušteraču na lučenje inzulina. Inzulin pomaže glukozi da iz krvi uđe u stanice kako bi se mogla koristiti za proizvodnju energije. Kako glukoza ulazi u stanice njezina razina u krvotoku se smanjuje, a to predstavlja signal za smanjenje lučenja inzulina. Međutim, stanice ponekad prestaju pravilno reagirati na inzulin, što se naziva inzulinska rezistencija. U tom slučaju gušterača proizvodi još više inzulina da bi se smanjila razina šećera u krvi što ima za posljedicu visoku razinu inzulina u krvi - hiperinzulinemiju. S vremenom stanice postaju sve otpornije na inzulin, što rezultira rastom razine inzulina i šećera u krvi. Iscrpljivanjem stanica gušterače u konačnici se razvije diabetes mellitus tip 2.
 
Trenutačni dokazi ukazuju da je inzulinska rezistencija (IR) s posljedičnom hiperinzulinemijom jedna od temeljnih značajki PCOS-a. Njezina prevalencija (ukupna pojavnost) iznosi 44 do 75 posto u populaciji PCOS žena, što je znatno više od opaženih 10 do 25 posto u  općoj populaciji.
 
Smatra se da se IR u slučaju PCOS-a razvije zbog genetski uvjetovanih mutacija određenih gena odgovornih za stvaranje ključnih molekula uključenih u regulaciju metabolizma glukoze, poput inzulinskog receptora, glukoznog transportera ili različitih signalnih molekula.
 
Inzulinska rezistencija kod PCOS-a ne postoji u svim tkivima. Mišići, masno tkivo i jetra pokazuju rezistenciju na inzulin, što dovodi do nastanka hiperinzulinemije, dok je tkivo jajnika pretjerano osjetljivo na inzulin.
 
Hiperinzulinemija na razini jajnika izravno potiče lučenje androgena, no inzulin može povećati i lučenje luteinizirajućeg hormona (LH) hipofize koji još dodatno potiče lučenje androgena iz jajnika, što u konačnici dovodi do poremećaja ovulacije i menstruacijskog ciklusa. Hiperinzulinemija također može smanjiti proizvodnju globulina u jetri (SHBG) koji na sebe veže slobodne androgene čiji je višak odgovoran za nastanak akni i hirzutizma (pojačane dlakavosti muškog tipa). Zašto su tkiva na periferiji (poput mišića, masnog tkiva i jetre) rezistentna na inzulin, a jajnik preosjetljiv na inzulin, u novije vrijeme tumači se inozitol fosfoglikan (IPG) glasničkim putem, što je inozitole učinilo zanimljivom terapijskom opcijom u pristupu PCOS-u.

Što su inozitoli?  

Inozitoli su prirodne molekule prisutne u ljudskom organizmu, koje kao slobodne molekule imaju čitav niz funkcija: utječu na raspoloženje i metabolizam serotonina, rast i funkciju perifernog živčanog sustava i reprodukciju, uspostavljaju ovulaciju, povećavaju kvalitetu jajnih stanica i metabolizam spermija, utječu na osjetljivost na inzulin, smanjuju kolesterol i LDL kolesterol i trigliceride, a povećavaju HDL kolesterol te utječu na očuvanje mineralne gustoće kosti.
 
Upravo zbog toga smatra ih se esencijalnim nutrijentima za koje se smatralo da pripadaju obitelji B vitamina.
 
Djeluju i kao konjugirani oblici, koji su zapravo dijelovi stanične membrane s ulogom drugog glasnika za brojne hormone poput inzulina, folikulostimulirajućeg hormona (FSH) i  tireoidnog stimulirajućeg hormona (TSH).
 
Inozlitoli su u prirodi zastupljeni u 9 stereoizomera, od kojih je mioinozitol najzastupljeniji, a potom slijedi D-chiro-inozitol.
 
Mioinozitol (MI) se u organizam uglavnom unosi hranom (orašasti plodovi, grah, legumi), no jetra i bubrezi mogu sintetizirati i proizvoditi do 4 g na dan, što je zapravo dnevni preporučeni  unos. Međutim, danas se zna da je zapadnjačka prehrana insuficijentna inozitolima te omogućava unos svega 1 g inozitola po danu.
 
D-chiro-inozitol (DCI) u organizmu nastaje  iz mioinozitola preko enzima epimeraze. Svako tkivo ima optimalan omjer između mioinozitola i D-chiro-inozitola što podržava specifičnu funkciju određenog tkiva. Na periferiji - u jetri, masnom tkivu i mišićima - oba inozitola slično djeluju tako što pojačavaju inzulinski signal i promoviraju metabolizam glukoze, dakle smanjuju inzulinsku rezistenciju. Iz tog razloga, fiziološki omjer MI i DCI na tim stanicama iznosi 40:1.

Nedostatak DCI-a i neravnoteža s MI-om izravno je povezana s inzulinskom rezistencijom. Dokazno je da je kod dijabetičara razina D-chiro-inozitola smanjena, a mioinozitola povećana. Stoga primjena DCI-a kod dijabetičara učinkovito smanjuje hiperglikemiju i hipertrigliceridemiju. S druge strane na razini jajnika MI olakšava ovulaciju i kvalitetu jajne stanice, dok DCI radi obrnuto - pojačava hiperandrogenizam i inhibira ovulaciju, zbog čega fiziološki omjer MI i DCI na razini jajnika iznosi 100:1.

Biološka uloga inozitola u metabolizmu glukoze i funkciji jajnika

Već prije rečeno je kako su kod velikog broja žena s PCOS-om tkiva na periferiji rezistentna na inzulin, što dovodi do hiperinzulinemije u cirkulaciji, dok je sam jajnik preosjetljiv na inzulin.
 
Također je rečeno da D-chiro-inozitol u organizmu nastaje iz mioinozitola preko enzima epimeraze. Aktivnost enzima epimeraze, odnosno koliko će se mioinozitola pretvoriti u D-chiro-inozitol, ovisi o inzulinu. Kada su tkiva poput jetre, mišića i masnog tkiva rezistentna na inzulin u tkivima će biti manje inzulina pa će se manje MI-a pretvarati u DCI, a to onda doprinosi inzulinskoj rezistenciji i hiperizulinemiji.
 
S druge strane, jajnik je kod PCOS pacijentica preosjetljiv čak i na normalnu razinu inzulina. Ako u cirkulaciji postoji hiperinzulinemija, inzulin će na razini jajnika povećati aktivnost epimeraze što će dovesti do izraženije pretvorbe mioinozitola u D-chiro-inozitol. Višak D-chiro-inozitola u jajniku doprinijet će povećanju proizvodnje androgena i izostanku ovulacije.  
 
Unos DCI-a povratit će normalnu razinu DCI-a u tkivima rezistentnim na inzulin (jetri, mišićima i masnom tkivu) čime se smanjuje hiperglikemija i hiperinzulinemija. Smanjenjem hiperinzulinemije uspostavlja se normalna epimerizacija u jajnicima i normalna pretvorba MI-a u DCI-ol, što onda dovodi do smanjivanja razine androgenih hormona i uspostave ovulacije.

D-chiro-inozitol i PCOS

Utvrđeno je da je primjena DCI-a značajno poboljšala osjetljivost na inzulin kod pretilih žena s PCOS-om i inzulinskom rezistencijom te dovela do povećanja stope ovulacije i smanjenja koncentracije androgena, krvnog tlaka i masnoća u krvi.
 
Tijekom metabolizma ugljikohidrata u tijelu dolazi do stvaranja slobodnih radikala. Vjeruje se da prekomjerna proizvodnja slobodnih radikala, odnosno oksidativni stres u reproduktivnom sustavu može značajno pridonijeti neplodnosti kod žena zbog toksičnog utjecaja tih molekula na sazrijevanje i kvalitetu jajnih stanica te funkciju žutog tijela, oplodnju i razvoj embrija. Pokazano je da DCI, jednako kao i metformin, ima značajan učinak na smanjenje oksidativnog stresa što dovodi do dobivanja većeg broja kvalitetnih jajnih stanica u postupcima pomognute oplodnje. No, za razliku od metformina, uz čije je korištenje značajan broj žena prekinuo liječenje zbog nuspojava poput mučnine, povraćanja i bolova u želucu, primjena DCI-a nije imala štetnih posljedica. Štoviše, odabir prirodne tvari kao vida liječenja puno je prihvatljiviji od strane pacijentica, ali i liječnika.

Dodatak inozitola može biti od koristi

Prepoznato je da su MI i DCI uključeni u nekoliko bioloških putova u patogenezi PCOS-a. Mnoštvo je kliničkih podataka koji pokazuju da dodatak inozitola može biti koristan za poboljšanje metaboličkih i reprodukcijskih aspekata ovog poremećaja ukoliko se koriste sami ili u kombinaciji s nekim drugim vidom liječenja pojačavajući terapijski učinak. Liječenje ovim pripravcima je sigurno i gotovo da nema nuspojava.
 
 
Datum objave članka: 10. 3. 2021.
izdvojeni proizvodi