D-chiro-inositol - jednostavna pomoć u kompleksnom stanju
D-chiro-inozitol pridonosi smanjuju razine inzulina u stanju hiperinzulinemije, a također se povezuje i sa smanjenjem razine lipida i krvnog tlaka u žena s dijagnozom sindroma policističnih jajnika
Što su inozitoli?
Inozitoli su spojevi koji se prirodno nalaze u voću, grahu i određenim žitaricama. Postoji devet različitih oblika inozitola (tzv. stereoizomera), među kojima su za terapijske svrhe najznačajniji myo-inositol (MI) i D-chiro-inositol (DCI).
Osim što se nalaze u određenim prehrambenim namirnicama, MI i DCI igraju važnu ulogu u normalnom funkcioniranju stanica. Tako su uključeni u proces prijenosa informacije koju nosi inzulin - nakon što se inzulin veže na površinu stanice, pokreće se cijeli niz reakcija kako bi se informacija prenijela u unutrašnjost stanice da bi, u konačnici, stanica počela „uzimati“ glukozu iz cirkulacije. Upravo u tom nizu reakcija koje se pokrenu nakon što se inzulin veže za površinu stanice uključene su i molekule na bazi inozitola. Drugim riječima, inozitoli imaju svojevrsni inzulinomimetički učinak - aktiviraju i povećavaju osjetljivost stanica na inzulin, što je važno u stanjima rezistencije na inzulin.
MI i DCI su prisutni u različitim tkivima u organizmu, i to u različitim omjerima. Omjeri, osim tkiva, ovise i o stanju organizma - je li riječ o zdravom i vitalnom organizmu ili je riječ o organizmu s kroničnom bolešću. Tako su istraživanja pokazala da je omjer MI:DCI kod osoba s dijagnozom dijabetes tipa 2 bio 20,4, dok je kod osoba s dijabetesom tipa 1 bio 13,6. Usporedbe radi, zdrave osobe (kontrolna skupina) imale su omjer MI:DCI od 2,5. Dakle, dobiveni rezultati upućuju na činjenicu kako se kod kroničnog stanja (dijabetesa) povećava udio MI-ja u odnosu na DCI.
Nadalje, istraživanja su pokazala kako je kod pretilih osoba povećano izlučivanje DCI-ja putem mokraće.
Kod žena s dijagnozom sindroma policističnih jajnika također je pronađen nedostatak DCI-ja, a pretpostavlja se da je to posljedica defekta u funkciji epimeraze.
Osim što se nalaze u određenim prehrambenim namirnicama, MI i DCI igraju važnu ulogu u normalnom funkcioniranju stanica. Tako su uključeni u proces prijenosa informacije koju nosi inzulin - nakon što se inzulin veže na površinu stanice, pokreće se cijeli niz reakcija kako bi se informacija prenijela u unutrašnjost stanice da bi, u konačnici, stanica počela „uzimati“ glukozu iz cirkulacije. Upravo u tom nizu reakcija koje se pokrenu nakon što se inzulin veže za površinu stanice uključene su i molekule na bazi inozitola. Drugim riječima, inozitoli imaju svojevrsni inzulinomimetički učinak - aktiviraju i povećavaju osjetljivost stanica na inzulin, što je važno u stanjima rezistencije na inzulin.
MI i DCI su prisutni u različitim tkivima u organizmu, i to u različitim omjerima. Omjeri, osim tkiva, ovise i o stanju organizma - je li riječ o zdravom i vitalnom organizmu ili je riječ o organizmu s kroničnom bolešću. Tako su istraživanja pokazala da je omjer MI:DCI kod osoba s dijagnozom dijabetes tipa 2 bio 20,4, dok je kod osoba s dijabetesom tipa 1 bio 13,6. Usporedbe radi, zdrave osobe (kontrolna skupina) imale su omjer MI:DCI od 2,5. Dakle, dobiveni rezultati upućuju na činjenicu kako se kod kroničnog stanja (dijabetesa) povećava udio MI-ja u odnosu na DCI.
Nadalje, istraživanja su pokazala kako je kod pretilih osoba povećano izlučivanje DCI-ja putem mokraće.
Kod žena s dijagnozom sindroma policističnih jajnika također je pronađen nedostatak DCI-ja, a pretpostavlja se da je to posljedica defekta u funkciji epimeraze.
Enzim epimeraza - premosnica između MI I DCI
Epimeraza je enzim koji se nalazi u unutrašnjosti stanica sa zadatkom da pretvara myo-inositol (MI) u D-chiro-inositol (DCI). Epimerazu možemo zapravo zamisliti kao svojevrsni adapter koji jedan oblik inozitola pretvara u drugi. Upravo se njezinom aktivnošću održava fiziološki omjer između MI-ja i DCI-ja, a koji je opet ovisan o vrsti tkiva. Važno je naglasiti kako je aktivnost epimeraze jednosmjerna - enzim pretvara samo MI u DCI, a ne i obratno.
Aktivnost epimeraze stimulira inzulin. Drugim riječima to znači da kad nastupi rezistencija na inzulin, epimeraza gubi vlastitu aktivnost - onemogućena je pretvorba MI-ja u DCI, a samim time i uspostavljanje fiziološkog omjera između dvaju inozitola. Navedena teorija se temelji na istraživanju na štakorima - u štakora kod kojih je dijagnosticiran dijabetes zabilježena je smanjena pretvorba MI-ja u DCI, a samim time i smanjena aktivnost epimeraze.
Aktivnost epimeraze stimulira inzulin. Drugim riječima to znači da kad nastupi rezistencija na inzulin, epimeraza gubi vlastitu aktivnost - onemogućena je pretvorba MI-ja u DCI, a samim time i uspostavljanje fiziološkog omjera između dvaju inozitola. Navedena teorija se temelji na istraživanju na štakorima - u štakora kod kojih je dijagnosticiran dijabetes zabilježena je smanjena pretvorba MI-ja u DCI, a samim time i smanjena aktivnost epimeraze.
Zašto je važan D-chiro-inositol (DCI) kod PCOS-a?
Upravo zbog činjenice da je aktivnost epimeraze smanjena (što znači manju pretvorbu MI-ja u DCI), potreban je unos veće koncentracije DCI-ja jer se a taj način kompenzira nedostatna aktivnost epimeraze i ostvaruje povoljan omjer MI-ja i DCI-ja.
DCI se povezuje s metabolizmom inzulina. Osim što pridonosi smanjuju razine inzulina u stanju hiperinzulinemije (a koje je prouzročeno prvobitnom rezistencijom na inzulin), također se povezuje i sa smanjenjem razine lipida i krvnog tlaka u žena s dijagnozom sindroma policističnih jajnika. Spomenuti učinci pridonose regulaciji menstruacije te sazrijevanju i poboljšanju kvalitete jajnih stanica.
DCI se također povezuje s kompenziranjem štetnih učinaka oksidativnog stresa, a koji je također u podlozi problema smanjene plodnosti. Pretpostavlja se kako pridonosi uspostavi zdravog okoliša unutar jajnika te na taj način smanjuje štetne posljedice hiperandrogenizma i neregulatnosti menstruacijskog ciklusa.
DCI se povezuje s metabolizmom inzulina. Osim što pridonosi smanjuju razine inzulina u stanju hiperinzulinemije (a koje je prouzročeno prvobitnom rezistencijom na inzulin), također se povezuje i sa smanjenjem razine lipida i krvnog tlaka u žena s dijagnozom sindroma policističnih jajnika. Spomenuti učinci pridonose regulaciji menstruacije te sazrijevanju i poboljšanju kvalitete jajnih stanica.
DCI se također povezuje s kompenziranjem štetnih učinaka oksidativnog stresa, a koji je također u podlozi problema smanjene plodnosti. Pretpostavlja se kako pridonosi uspostavi zdravog okoliša unutar jajnika te na taj način smanjuje štetne posljedice hiperandrogenizma i neregulatnosti menstruacijskog ciklusa.
Chirofert Forte
Talijanski proizvod Chirofert Forte dodatak je prehrani s D-chiro-inozitolom, alfa-lipoičnom kiselinom, manganom, melatoninom, folnom kiselinom, kromom i vitaminom D3 koji se koristi u slučajevima povećane potrebe za tim hranjivim tvarima ili zbog njihova nedostatka u prehrani.
D-chiro-inositol u sastavu ovog proizvoda je prirodnog podrijetla, u obliku koncentriranog i pročišćenog ekstrakta dobivenog iz rogača posebnom metodom ekstrakcije koja koristi samo vodu kao otapalo, bez uporabe kemikalija koje bi mogle negativno utjecati na kvalitetu proizvoda.
D-chiro-inositol u sastavu ovog proizvoda je prirodnog podrijetla, u obliku koncentriranog i pročišćenog ekstrakta dobivenog iz rogača posebnom metodom ekstrakcije koja koristi samo vodu kao otapalo, bez uporabe kemikalija koje bi mogle negativno utjecati na kvalitetu proizvoda.
Sindrom policističnih jajnika - činjenice
Sindrom policističnih jajnika (policystic ovary syndrome, PCOS) jedan je od najčešćih hormonalnih poremećaja među ženama reproduktivne dobi. Točan uzrok njegova nastanka još uvijek nije potpuno razjašnjen, a sama manifestacija bolesti je kompleksna - brojni čimbenici koji su posljedica samog sindroma ujedno pridonose i njegovu daljnjem razvoju.
Kod žena s dijagnosticiranim sindromom policističnih jajnika javljaju se neredovite ili produljene menstruacije, kao i povećanje razine muških spolnih hormona (androgena). Neregulirane menstruacije smanjuju plodnost pa se stoga opisani sindrom smatra jednim od glavnih čimbenika smanjenja plodnosti.
Hormonska neravnoteža kod PCOS-a
Dva su hormona koji kontroliraju aktivnost jajnika - luteinizirajući hormon (LH) i folikul stimulirajući hormon (FSH). Za normalno funkcioniranje jajnika potreban je pravilan omjer LH i FSH, no, kod sindroma policističnih jajnika omjer je narušen na način da je LH više zastupljen od FSH.
Kako LH potiče stanice jajnika na proizvodnju androgena, kao jedan od simptoma PCOS-a i same hormonske neravnoteže u žena je pretjerana dlakavost i pojava akni.
S druge strane, FSH je zadužen za sazrijevanje folikula s jajnom stanicom koja se ovulacijom izbacuje u jajovod. Zbog smanjenog udjela FSH, niti jedan folikul se ne razvije u potpunosti. Drugim riječima, više folikula se razvije do određene nepotpune razine pa govorimo o pojavi mikrocista na jajnicima, temeljem čega potječe i naziv same bolesti - sindrom policističnih jajnika.
Rezistencija na inzulin
Rezistencija na inzulin se smatra jednim od čimbenika koji pridonosi razvoju policističnih jajnika. Naime, u takvoj situaciji stanice jetara, mišića i masnog tkiva ne reagiraju na inzulin, što dalje onemogućava unos glukoze iz cirkulacije u stanice i njezinu uporabu za dobivanje energije.
Kako bi kompenzirala nemogućnost stanica da odgovore na informaciju koju nosi inzulin, stanice gušterače proizvode i izlučuju više inzulina u krvotok, uslijed čega nastaje hiperinzulinemija (povećanje razine inzulina u cirkulaciji). Hiperinzulinemija pridonosi razvoju sindroma policističnih jajnika na način da potiče povećanje proizvodnje androgena i ometa sazrijevanje folikula.
Oksidativni stres
Sindrom policističnih jajnika se često povezuje i s oksidativnim stresom te povećanjem razine reaktivnih vrsta kisika (reactive oxygen species, ROS).
U normalnim stanjima organizam se sam uspijeva obraniti od negativnog utjecaja oksidativnog stresa vlastitim antioksidativnim mehanizmima. Kada je narušena ravnoteža između razine reaktivnih vrsta kisika i antioksidativnog potencijala organizma, manifestiraju se njihovi štetni učinci. Tako su istraživanja pokazala da pretile pacijentice s dijagnozom sindroma policističnih jajnika imaju povećanu razinu biomarkera oksidativnog stresa.
Ukoliko se uzme u obzir činjenica da reaktivne vrste kisika, među ostalim, utječu i na reproduktivnu funkciju organizma (sazrijevanje jajne stanice, oplodnju, razvoj embrija, trudnoću i sl.), dobiva se dodatni uvid u problematiku zašto se PCOS povezuje sa smanjenjem plodnosti u žena (uz neregulirane menstruacije).
Kod žena s dijagnosticiranim sindromom policističnih jajnika javljaju se neredovite ili produljene menstruacije, kao i povećanje razine muških spolnih hormona (androgena). Neregulirane menstruacije smanjuju plodnost pa se stoga opisani sindrom smatra jednim od glavnih čimbenika smanjenja plodnosti.
Hormonska neravnoteža kod PCOS-a
Dva su hormona koji kontroliraju aktivnost jajnika - luteinizirajući hormon (LH) i folikul stimulirajući hormon (FSH). Za normalno funkcioniranje jajnika potreban je pravilan omjer LH i FSH, no, kod sindroma policističnih jajnika omjer je narušen na način da je LH više zastupljen od FSH.
Kako LH potiče stanice jajnika na proizvodnju androgena, kao jedan od simptoma PCOS-a i same hormonske neravnoteže u žena je pretjerana dlakavost i pojava akni.
S druge strane, FSH je zadužen za sazrijevanje folikula s jajnom stanicom koja se ovulacijom izbacuje u jajovod. Zbog smanjenog udjela FSH, niti jedan folikul se ne razvije u potpunosti. Drugim riječima, više folikula se razvije do određene nepotpune razine pa govorimo o pojavi mikrocista na jajnicima, temeljem čega potječe i naziv same bolesti - sindrom policističnih jajnika.
Rezistencija na inzulin
Rezistencija na inzulin se smatra jednim od čimbenika koji pridonosi razvoju policističnih jajnika. Naime, u takvoj situaciji stanice jetara, mišića i masnog tkiva ne reagiraju na inzulin, što dalje onemogućava unos glukoze iz cirkulacije u stanice i njezinu uporabu za dobivanje energije.
Kako bi kompenzirala nemogućnost stanica da odgovore na informaciju koju nosi inzulin, stanice gušterače proizvode i izlučuju više inzulina u krvotok, uslijed čega nastaje hiperinzulinemija (povećanje razine inzulina u cirkulaciji). Hiperinzulinemija pridonosi razvoju sindroma policističnih jajnika na način da potiče povećanje proizvodnje androgena i ometa sazrijevanje folikula.
Oksidativni stres
Sindrom policističnih jajnika se često povezuje i s oksidativnim stresom te povećanjem razine reaktivnih vrsta kisika (reactive oxygen species, ROS).
U normalnim stanjima organizam se sam uspijeva obraniti od negativnog utjecaja oksidativnog stresa vlastitim antioksidativnim mehanizmima. Kada je narušena ravnoteža između razine reaktivnih vrsta kisika i antioksidativnog potencijala organizma, manifestiraju se njihovi štetni učinci. Tako su istraživanja pokazala da pretile pacijentice s dijagnozom sindroma policističnih jajnika imaju povećanu razinu biomarkera oksidativnog stresa.
Ukoliko se uzme u obzir činjenica da reaktivne vrste kisika, među ostalim, utječu i na reproduktivnu funkciju organizma (sazrijevanje jajne stanice, oplodnju, razvoj embrija, trudnoću i sl.), dobiva se dodatni uvid u problematiku zašto se PCOS povezuje sa smanjenjem plodnosti u žena (uz neregulirane menstruacije).
Izvor fotografije: Shutterstock
promo
