D-chiro-inositol - jednostavna pomoć u kompleksnom stanju

promo Žensko zdravlje / Ginekologija Borna Tićak

Rezultati istraživanja upućuju na činjenicu da se kod kroničnih stanja uočava nedostatak D-chiro-inositola pa i kod žena s dijagnozom sindroma policističnih jajnika

Sindrom policističnih jajnika

Sindrom policističnih jajnika (policystic ovary syndrome, PCOS) je jedan od najčešćih hormonalnih poremećaja među ženama reproduktivne dobi. Točan uzrok njegova nastanka još uvijek nije potpuno razjašnjen, a sama manifestacija bolesti je kompleksna - brojni čimbenici koji su posljedica samog sindroma ujedno pridonose i njegovu daljnjem razvoju.
 
Kod žena s dijagnosticiranim sindromom policističnih jajnika javljaju se neredovite ili produljene menstruacije, kao i povećanje razine muških spolnih hormona (androgena). Neregulirane menstruacije smanjuju plodnost pa se stoga opisani sindrom smatra jednim od glavnih čimbenika smanjenja plodnosti.

Hormonska neravnoteža

Dva su hormona koji kontroliraju aktivnost jajnika – luteinizirajući hormon (LH) i folikul stimulirajući hormon (FSH). Za normalno funkcioniranje jajnika potreban je pravilan omjer LH i FSH, no, kod sindroma policističnih jajnika omjer je narušen na način da je LH više zastupljen od FSH.
 
Kako LH potiče stanice jajnika na proizvodnju androgena, kao jedan od simptoma PCOS-a i same hormonske neravnoteže u žena je pretjerana dlakavost i pojava akni. S druge strane, FSH je zadužen za sazrijevanje folikula s jajnom stanicom koja se ovulacijom izbacuje u jajovod. Kako je smanjen udio FSH, niti jedan folikul se ne razvije u potpunosti. Drugim riječima, više folikula se razvije do određene nepotpune razine pa govorimo o pojavi mikrocista na jajnicima., temeljem čega potječe i naziv same bolesti - sindrom policističnih jajnika.

Rezistencija na inzulin

Rezistencija na inzulin se smatra jednim od čimbenika koji pridonosi razvoju policističnih jajnika. Naime, u takvoj situaciji stanice jetre, mišića i masnog tkiva ne reagiraju na inzulin, što dalje onemogućava unos glukoze iz cirkulacije u stanice i njezinu uporabu za dobivanje energije.
 
Kako bi kompenzirala nemogućnost stanica da odgovore na informaciju koju nosi inzulin, stanice gušterače proizvode i izlučuju više inzulina u krvotok, uslijed čega nastaje hiperinzulinemija (povećanje razine inzulina u cirkulaciji). Hiperinzulinemija pridonosi razvoju sindroma policističnih jajnika na način da potiče povećanje proizvodnje androgena i ometa sazrijevanje folikula.

Oksidativni stres

Sindrom policističnih jajnika se često povezuje i s oksidativnim stresom te povećanjem razine reaktivnih vrsta kisika (reactive oxygen species, ROS).
 
U normalnim stanjima organizam se sam uspijeva obraniti od negativnog utjecaja oksidativnog stresa vlastitim antioksidativnim mehanizmima. Kada je narušena ravnoteža između razine reaktivnih vrsta kisika i antioksidativnog potencijala organizma, ispoljavaju se njihovi štetni učinci. Tako su istraživanja pokazala da pretile pacijentice s dijagnozom sindroma policističnih jajnika imaju povećanu razinu biomarkera oksidativnog stresa.
 
Ukoliko se uzme u obzir činjenica da reaktivne vrste kisika, među ostalim, utječu i na reproduktivnu funkciju organizma (sazrijevanje jajne stanice, oplodnju, razvoj embrija, trudnoću i sl.), dobiva se dodatni uvid u problematiku zašto se PCOS povezuje sa smanjenjem plodnosti u žena (uz neregulirane menstruacije).

Inozitoli

Inozitoli su spojevi koji se prirodno nalaze u voću, grahu i određenim žitaricama. Postoji devet različitih oblika inozitola (tzv. stereoizomera), među kojima su za terapijske svrhe najznačajniji myo-inositol (MI) i D-chiro-inositol (DCI).
 
Osim što se nalaze u određenim prehrambenim namirnicama, MI i DCI igraju važnu ulogu u normalnom funkcioniranju stanica. Tako su uključeni u proces prijenosa informacije koju nosi inzulin - nakon što se inzulin veže na površinu stanice, pokreće se cijeli niz reakcija kako bi se informacija prenijela u unutrašnjost stanice da bi, u konačnici, stanica počela „uzimati“ glukozu iz cirkulacije. Upravo u tom nizu reakcija koje se pokrenu nakon što se inzulin veže za površinu stanice uključene su i molekule na bazi inozitola. Drugim riječima, inozitoli imaju svojevrsni inzulinomimetički učinak - aktiviraju i povećavaju osjetljivost stanica na inzulin, što je važno u stanjima rezistencije na inzulin.
 
MI i DCI su prisutni u različitim tkivima u organizmu, i to u različitim omjerima. Omjeri, osim tkiva, ovise i o stanju organizma - je li riječ o zdravom i vitalnom organizmu ili je riječ o organizmu s kroničnom bolešću. Tako su istraživanja pokazala da je omjer MI:DCI kod osoba s dijagnozom dijabetes tip II bio 20,4, dok je kod osoba s dijabetesom tip I bio 13,6. Usporedbe radi, zdrave osobe (kontrolna skupina) imale su omjer MI:DCI od 2,5. Dakle, dobiveni rezultati upućuju na činjenicu kako se kod kroničnog stanja (dijabetesa) povećava udio MI-ja u odnosu na DCI. Nadalje, istraživanja su pokazala kako je kod pretilih osoba povećano izlučivanje DCI-ja putem mokraće.
 
Kod žena s dijagnozom sindroma policističnih jajnika također je pronađen nedostatak DCI-ja. Pretpostavlja se da je to posljedica defekta u funkciji epimeraze.

Epimeraza - premosnica između MI I DCI

Epimeraza je enzim koji se nalazi u unutrašnjosti stanica, a posao mu je da pretvara MI u DCI. Epimerazu možemo zapravo zamisliti kao svojevrsni adapter koji jedan oblik inozitola pretvara u drugi. Upravo se njezinom aktivnošću održava fiziološki omjer između MI-ja i DCI-ja, a koji je opet ovisan o vrsti tkiva. Važno je naglasiti kako je njezina aktivnost jednosmjerna - enzim pretvara samo MI u DCI, a ne i obratno.
 
Aktivnost epimeraze stimulira inzulin. Drugim riječima to znači da kad nastupi rezistencija na inzulin, epimeraza gubi vlastitu aktivnost - onemogućena je pretvorba MI-ja u DCI, a samim time i uspostavljanje fiziološkog omjera između dvaju inozitola. Navedena teorija se temelji na istraživanju na štakorima - u štakora kod kojih je dijagnosticiran dijabetes zabilježena je smanjena pretvorba MI-ja u DCI, a samim time i smanjena aktivnost epimeraze.

Zašto je važan DCI?

Upravo zbog činjenice da je aktivnost epimeraze smanjena (što znači manju pretvorbu MI-ja u DCI), potreban je unos veće koncentracije DCI-ja jer se a taj način kompenzira nedostatna aktivnost epimeraze i ostvaruje povoljan omjer MI-ja i DCI-ja.
 
DCI se povezuje s metabolizmom inzulina. Osim što pridonosi smanjuju razine inzulina u stanju hiperinzulinemije (a koje je prouzročeno prvobitnom rezistencijom na inzulin), također se povezuje i sa smanjenjem razine lipida i krvnog tlaka u žena s dijagnozom sindroma policističnih jajnika. Spomenuti učinci pridonose regulaciji menstruacije te sazrijevanju i poboljšanju kvalitete jajnih stanica.
 
DCI se također povezuje s kompenziranjem štetnih učinaka oksidativnog stresa, a koji je također u podlozi problema smanjene plodnosti. Pretpostavlja se kako pridonosi uspostavi zdravog okoliša unutar jajnika te na taj način smanjuje štetne posljedice hiperandrogenizma i menstrualne neregularnosti.

Chirofol 500 želučanootporne tablete

Talijanski proizvod Chirofol 500 dodatak je prehrani na bazi D-chiro-inositola, folne kiseline, vitamina B12 i mangana koji se koristi u slučaju njihova nedostatka u prehrani.
 
D-chiro-inositol u sastavu ovog proizvoda je prirodnog podrijetla, u obliku koncentriranog i pročišćenog ekstrakta dobivenog iz rogača posebnom metodom ekstrakcije koja koristi samo vodu kao otapalo, bez uporabe kemikalija koje bi mogle negativno utjecati na kvalitetu proizvoda.
 
Datum objave članka: 19. 1. 2021.
izdvojeni proizvodi