Mangan

Mangan je esencijalni mineral u tragovima koji je tijelu neophodan u malim količinama. Prirodno je prisutan u mnogim namirnicama i dostupan kao dodatak prehrani.
 
Peti je najzastupljeniji metal i dvanaesti najzastupljeniji element u zemljinoj kori.
 
Budući da ga tijelo ne može proizvesti, mangan se primarno unosi hranom - u malim količinama nalazi se u mnogim izvorima hrane i vodi. Podaci o unosu mangana su vrlo ograničeni, ali upućuju na to da većina ljudi unosi odgovarajuću količinu mangana.
 
Apsorbira se u tankom crijevu putem aktivnog transportnog sustava i, moguće, difuzijom u slučaju povećanog unosa.
 
Ljudsko tijelo sadrži oko 10 do 20 mg mangana, većinom pohranjenog u kostima, a manje u jetrima, mozgu, bubrezima i gušterači.
 
Razinu mangana u tijelu teško je izmjeriti jer unos hranom nije uvijek u korelaciji s njegovom razinom u krvi, stoga se ne mjeri rutinski u kliničkoj praksi.
 
Izlučivanje mangana odvija se uglavnom putem žuči, ali u slučaju opstrukcije žučnih kanala, pomoćni putovi izlučivanja uključuju sok gušterače ili povratak u šupljinu dvanaesnika i ostatka tankog crijeva. Izlučivanje putem mokraće je zanemarivo.
 
Osim u slučaju nedostatka, ljudi koriste mangan i za peludnu groznicu, osteoporozu, osteoartritis, zacjeljivanje rana i mnoga druga stanja, ali ne postoje dobri znanstveni dokazi koji podupiru te upotrebe.

Mangan je potreban za pravilno funkcioniranje tijela jer je bitan kofaktor i aktivator mnogih enzima koji reguliraju biološke funkcije i procese: imunosnu funkciju, metabolizam, potencijal rasta, zaustavljanje krvarenja, homeostazu na razini mitohondrija (staničnih struktura) te antioksidacijsku i živčanu funkciju.
 
Kroz djelovanje tih enzima uključen je u mnoge kemijske procese: metabolizam aminokiselina (građevnih jedinica proteina), kolesterola, ugljikohidrata (posebno glukoze) te apsorpciju kalcija i regulaciju šećera u krvi.
 
Mangan pomaže tijelu u stvaranju vezivnog tkiva, kostiju, faktora zgrušavanja krvi i spolnih hormona, a neophodan je i za normalno funkcioniranje mozga i živaca.
 
Mangan je sastavni dio antioksidativnog enzima superoksid dismutaze (SOD), koji pomaže kod uklanjanja reaktivnih kisikovih vrsta (ROS*), sudjelujući tako u borbi protiv oštećenja stanica uzrokovanih molekulama slobodnih radikala koji su veći dio struktura u sastavu ROS-a.
 
*Reactive Oxygen Substances, ROS - nestabilne i veoma reaktivne molekule koje nastaju kao međuproizvod metabolizma kisika i mogu izazvati lančane reakcije u organizmu

Hrana

Mangan nalazimo u raznim namirnicama, od školjkaša preko žitarica do mahunarki, pa čak i začina. Voda za piće također sadrži male količine mangana.
 
Prehrambeni izvori mangana uključujući cjelovite žitarice (uključujući nerafinirane žitarice, heljdu, bulgur, pšenicu i zob), sjemenke, pšenične klice, školjke (kamenice, dagnje), orašaste plodove (posebno lješnjake i pekan orahe), mahunarke (soja, grah, slanutak, leća, kikiriki), rižu, lisnato povrće, ananas, kavu, crni čaj i mnoge začine (poput crnog papra).
 
Dodaci prehrani

U dodacima prehrani, mangan može biti zastupljen u različiti oblicima - soli mangana (sulfat i glukonat) i kelati mangana (aspartat, pikolinat, fumarat, malat, sukcinat, citrat i kelat aminokiselina).
 
Suplementi mangana mogu se uzimati u obliku tableta ili kapsula, obično zajedno s drugim vitaminima i mineralima u obliku multivitamina.

Nedostatak mangana

Nedostatak mangana vrlo je rijedak kod ljudi i ne postoje skupine za koje se zna da su pod većim rizikom nedostatka zbog neodgovarajućeg unosa. To je i razlog zašto znakovi i simptomi nedostatka nisu jasno utvrđeni.
 
Vrlo ograničeni dokazi sugeriraju da nedostatak mangana može doprinijeti neplodnosti, malformacijama kostiju, slabosti i konvulzijama te promijeniti metabolizam lipida i ugljikohidrata i uzrokovati abnormalnu toleranciju glukoze.
 
Ljudi apsorbiraju samo oko jedan do pet posto mangana iz hrane, dok dojenčad i djeca imaju tendenciju apsorbirati veću količinu nego odrasli.
 
Učinkovitost apsorpcije mangana povećava se s niskim unosom, a smanjuje s većim unosom.
 
Isto tako apsorpcija mangana može se smanjiti ako se unosi s hranom bogatom željezom, jer se ti minerali natječu za iste proteine ​​koji pomažu u njihovoj apsorpciji u crijevima. Čini se da muškarci manje učinkovito apsorbiraju mangan iz hrane nego žene, vjerojatno zato što obično imaju višu razinu željeza.
 
Toksičnost mangana

Iako je neophodan za razne biokemijske procese, mangan se povezuje s potencijalom neurotoksičnosti (živčani sustav), kardiotoksičnosti (kardiovaskularni sustav) i hepatotoksičnosti (jetra).
 
Nema dokaza koji pokazuju toksične razine mangana zbog visokog unosa hranom.
 
Toksičnost mangana je rijetka, a može nastati zbog profesionalne, slučajne ili jatrogene* izloženosti. (* jatrogena oštećenja = oštećenja zdravlja koja nastaju kao posljedica liječničkih zahvata, pretraga ili načina liječenja)
 
Tako postoje izolirani slučajevi toksičnosti kod ljudi koji su pili vodu kontaminiranu neuobičajeno visokim razinama mangana te kod ljudi koji rade na poslovima u kojima su bili izloženi velikim količinama mangana i kronično udisali manganovu prašinu (npr. zavarivanje i rudarstvo).
 
Neurotoksičnost izazvana manganom povezana je sa sindromom motoričke disfunkcije ili parkinsonizmom.
 
Toksični učinak mangana na središnji živčani sustav može uzrokovati drhtanje, grčeve mišića, tinitus, gubitak sluha i osjećaj nesigurnosti na nogama, kao i neurološke poremećaje slične Parkinsonovoj bolesti (promjene u ravnoteži i hodu, tremor i ukočenost), promjene kratkoročnog pamćenja, izrazitu razdražljivost, činove nasilja i halucinacije, konvulzije i druge.
 
Simptome toksičnosti mangana može pogoršati nedostatak željeza. Budući da se željezo i mangan oslanjaju na iste proteine ​​koji pomažu u njihovoj apsorpciji, niska zaliha željeza može dovesti do povećane apsorpciju mangana i u slučaju viška mangana pojačati njegovu toksičnost.
 
Kod osoba s kroničnom bolešću jetara oslabljena je eliminacija mangana u žuč zbog čega su osjetljivije na njegove neurotoksične i druge učinke prekomjernog unosa.
 
Toksičnost mangana također je uočena kod osoba koje su primale vrlo veliku količinu intravenske prehrane (koja sadrži mangan) tijekom dugog vremenskog razdoblja.

Zbog uloge mangana kao kofaktora za nekoliko enzima, nizak unos može povećati rizik od nekih bolesti.
 
Dijabetes

Kao kofaktor nekih enzima, mangan je uključen u metabolizam ugljikohidrata, posebno glukoze, tako da nedostatak može utjecati na metaboličke procese ugljikohidrata i uzrokovati abnormalnosti u toleranciji glukoze.
 
U studijama na životinjama, nedostatak mangana može oslabiti djelovanje inzulina i poremetiti normalnu razinu glukoze u krvi. Međutim, studije na ljudima pokazale su različite rezultate o njegovoj povezanosti s dijabetesom Čini se da neke studije pokazuju da ljudi s dijabetesom imaju nisku razinu mangana u krvi, ali istraživači ne znaju uzrokuje li dijabetes pad razine mangana ili niska razina mangana doprinosi razvoju dijabetesa. Potrebna su dodatna istraživanja kako bi se utvrdilo ima li mangan ikakvu ulogu u razvoju dijabetesa.
 
Zdravlje kostiju

Mangan je kofaktor i za nekoliko enzima uključenih u izgradnju kosti.
 
Istraživanja na životinjama pokazuju da nedostatak minerala može smanjiti gustoću kostiju i stvaranje kostiju. Istraživanja na ljudima su malobrojna i mala, te su pokazala proturječne zaključke.
 
Znanstvenici su ispitivali postoji li kod ljudi povezanost između razine mangana u cirkulaciji, mineralne gustoće kostiju i osteoporoze, međutim, dokazi su vrlo ograničeni i nedosljedni, tako da su potrebna dodatna istraživanja mogućeg utjecaja mangana na osteoporozu i zdravlje kostiju općenito.
 
Predmenstruacijski sindrom (PMS)

Spekulira se i da mangan ima određenu ulogu i u slučaju predmenstruacijskog sindroma.
 
Rezultati jedne dobro osmišljene kliničke studije, sugeriraju da prehrana bogata manganom može pomoći u smanjenju simptoma PMS-a, dok je drugo kliničko istraživanje pokazalo da pacijentice s PMS-om imaju značajno nižu količinu kalcija, kroma, bakra i mangana u krvi nego one bez PMS-a.
 
Epilepsija

Istraživači ne znaju uzrokuje li epileptičke napadaje niska razina mangana ili samo doprinosi njihovoj pojavi, tako da je potrebno više kliničkih studija prije donošenja određenih zaključaka.

DJELOTVORAN ZA…
 
Nedostatak mangana. Uzimanje mangana na usta ili intravenozno može liječiti ili spriječiti nisku razinu mangana u tijelu. Intravenozne proizvode može dati samo zdravstveni djelatnik.
 
Postoji interes za korištenjem mangana u brojne druge svrhe, ali nema dovoljno pouzdanih informacija da bi se moglo reći može li biti od pomoći.

Kada se uzima na usta

Mangan je vjerojatno siguran za odrasle od 19 godina i starije kada se uzima u količinama do 11 mg dnevno. Uzimanje više od 11 mg dnevno na usta možda nije sigurno.
 
Dugotrajno uzimanje visokih doza može dovesti do simptoma sličnih Parkinsonovoj bolesti (vidi Znakovi nedostatka i toksičnosti mangana).
 
Kada se udiše

Mangan vjerojatno nije siguran ako se koristi u umjerenim količinama, dugoročno.
 
Višak mangana u tijelu može izazvati ozbiljne nuspojave, uključujući loše zdravlje kostiju i simptome slične Parkinsonovoj bolesti, poput drhtanja (vidi Znakovi nedostatka i toksičnosti mangana)..

Djeca. Uzimanje mangana na usta vjerojatno je sigurno za djecu ako se konzumira u količinama ispod dopuštene gornje granice unosa prema dobi (vidi Doziranje). Uzimanje viših doza možda nije sigurno. Mangan također vjerojatno nije siguran za djecu ako ga udišu.
 
Trudnoća i dojenje. Mangan je vjerojatno siguran kada se uzima na usta tijekom trudnoće ili dojenja u dozama ispod dopuštene gornje granice unosa (vidi Doziranje). Mangan je vjerojatno nesiguran kada se uzima na usta u većim dozama. Za doze veće od 11 mg dnevno vjerojatnije je da će izazvati ozbiljne nuspojave. Uzimanje previše mangana također može smanjiti porođajnu masu muške djece. Mangan vjerojatno nije siguran ako se udiše tijekom trudnoće ili dojenja.
 
Kronična bolest jetara. Kod osoba s kroničnom bolešću jetara, uključujući alkoholnu cirozu, postoji problem eliminacije mangana u žuč, stoga može doći do njegova nakupljanja i nuspojava. U slučaju bolesti jetara treba paziti da se ne unese previše mangana.
 
Anemija zbog nedostatka željeza (sideropenična anemija). Osobe koje boluju od anemije zbog nedostatka željeza apsorbiraju više mangana, stoga treba paziti da ga se unese previše.

MOGUĆE INTERAKCIJE

Budite oprezni s ovom kombinacijom
 
Antibiotici (kinolonski antibiotici) stupaju u interakciju s manganom
 
Mangan se može vezati za kinolonske antibiotike u želucu, smanjujući tako količinu antibiotika koje tijelo apsorbira i njegove učinke. Kako bi se izbjegla ova interakcija, uputno je uzimati dodatke mangana najmanje jedan sat nakon kinolonskih antibiotika.
 
Antibiotici (tetraciklinski antibiotici - tetraciklin, minociklin, demeklociklin) stupaju u interakciju s manganom
 
Mangan se može vezati za tetraciklinske antibiotike u želucu, smanjujući količinu antibiotika koje tijelo apsorbira i njegove učinke. Kako bi se izbjegla ova interakcija, uputno je uzimati dodatke mangana dva sata prije ili četiri sata nakon uzimanja tetraciklina.
 
Lijekovi za psihička stanja (antipsihotici) stupaju u interakciju s manganom
 
Uzimanje određenih antipsihotika zajedno s manganom može pogoršati nuspojave mangana kod nekih ljudi. Ako se uzimaju antipsihotici, ne uzimati mangan bez prethodnog razgovora s liječnikom.
 
Rezerpin stupa u interakciju s manganom
 
Rezerpin, lijek koji se koristi za liječenje visokog krvnog tlaka, može smanjiti razinu mangana u tijelu.
 
Antacidi koji sadrže magnezij stupaju u interakciju s manganom
 
Antacidi koji sadrže magnezij mogu smanjiti apsorpciju mangana ako se uzimaju zajedno. Kako bi se izbjegla ova interakcija, uputno je uzimati dodatke mangana najmanje jedan sat prije ili dva sata nakon uzimanja antacida.
 
Laksativi koji sadrže magnezij stupa u interakciju s manganom
 
Laksativi koji sadrže magnezij mogu smanjiti apsorpciju mangana ako se uzimaju zajedno. Kako bi se izbjegla ova interakcija, uputno je uzimati dodatke mangana najmanje jedan sat prije ili dva sata nakon uzimanja laksativa.

Suplemente mangana treba uzimati samo pod nadzorom liječnika, što posebno vrijedi za djecu.

Količina mangana unesena u jednom danu (iz hrane i dodataka prehrani zajedno) ne bi smjela prijeći 10 miligrama zbog mogućnosti oštećenja živčanog sustava i nuspojava.
 
Razgovarajte s liječnikom kako biste saznali koja bi doza mogla biti najbolja za određeno stanje.

Prema podacima Ureda za dodatke prehrani pri Nacionalnim institutima za zdravstvo, preporuke za unos mangana i drugih hranjivih tvari sadrži 'dijetetski referentni unos' (Dietary Reference Intakes, DRI), skup referentnih vrijednosti koji je izradio stručni Odbor za hranu i prehranu (Food and Nutrition Bord, FNB) pri američkoj Nacionalnoj akademiji znanosti, inženjerstva i medicine.

U svojoj evaluaciji iz 2001., FNB je utvrdio da su postojeći podaci nedostatni za izvođenje 'procijenjene prosječne potrebe' (Estimated Average Requirement, EAR) za mangan, pa je uspostavio vrijednosti za 'renutačno važeći 'odgovarajući unos' (AI) za sve dobne skupine na temelju uobičajenog unosa mangana u zdravoj populaciji.

Odgovarajući unos (Adequate Intake, AI) za mangan

* Za dojenčad od rođenja do dobi od 6 mjeseci, odgovarajući unos temelji se na prosječnom unosu mangana za dojenčad koja se primarno hrani ljudskim mlijekom.
** Trudnice i dojilje trebaju izbjegavati unos mangana iznad gornje granice AI, osim pod nadzorom liječnika.

 
FNB je uspostavio i vrijednosti za 'dopuštenu gornju granicu unosa mangana' (UL) za zdrave osobe, koje se ne odnose na osobe koje uzimaju dodatni mangan pod liječničkim nadzorom.

Dopuštena gornja razina unosa (Tolerable Upper Intake Levels, UL) za mangan

* Majčino mlijeko, formule i hrana trebali bi biti jedini izvori mangana za dojenčad.
 

​Zbog mogućnosti nuspojava i interakcija s lijekovima, dodatke prehrani treba uzimati samo pod nadzorom stručnog zdravstvenog djelatnika.

KRATICE
​
Dijetetski referentni unos (engl. Dietary Reference Intake, DRI) = opći izraz za skup referentnih vrijednosti koje se koriste za planiranje i procjenu unosa hranjivih tvari kod zdravih ljudi. Vrijednosti se razlikuju ovisno o dobi i spolu i uključuju:
 
Preporučeni dnevni unos (engl. Recommended Dietary Allowances, RDA) = prosječna dnevna razina unosa hranjive tvari dovoljna da zadovolji potrebe za hranjivim tvarima gotovo svih (97-98 %) zdravih pojedinaca.
 
Odgovarajući unos (engl. Adequate Intake, AI) = procijenjeni siguran i odgovarajući dnevni unos hranjive tvari hranom. Definira se u slučaju kada nije moguće utvrditi RDA vrijednost.
 
Procijenjena prosječna potreba (engl. Estimated Average Requirement, EAR) = prosječna dnevna razina unosa neke tvari za koju se procjenjuje da zadovoljava potrebe 50 posto zdravih pojedinaca
 
Podnošljiva gornja razina unosa (engl. Tolerable Upper Intake Levels, TUL) = maksimalni dnevni unos hranjive tvari za koji je malo vjerojatno da će izazvati nuspojave u općoj populaciji.